VII.st.-1463.g.

Dolazak i naseljavanje Slavena na podrucju sadasnje Bosne i Hercegovine. Tijekom toga vremena, Slaveni su, uz asimilaciju zateknutih Kelta, Ilira i Rimljana, primili krscanstvo i uz razvitak vlastitih kulturnih i umjetnickih oblika, oblikovali politicke institucije i, konacno, i vlastitu drzavu. Osnovne znacajke toga perioda su:

- djelomicna izoliranost cijele regije od glavnih kulturnih i politickih strujanja svoga doba, sto je imalo za posljedicu relativno malen broj kulturnih, vjerskih i sekularnih, spomenika (izuzetak cine pucki nadgrobni spomenici, stecci ili dolmeni, kojih ima nekoliko desetaka tisuca i koji predstavljaju svojevrsnu narodnu umjetnicku ostavstinu).

- podrucje danasnje Bosne i Hercegovine je bilo podijeljeno u nekoliko zasebnih upravnih jedinica ( Bosna, Hum, Travunja, Soli, Usora, Zavrsje, Donji kraji, kao i veliki dio na zapadu koji su tek turska osvajanja pripojila Bosni, te ima povijesni naziv Turska Hrvatska). Tijekom toga vremena Bosna je bila tek "zemljica" (to horion), koja nije cinila vise od 20% sadasnje Bosne i Hercegovine. Cak i na vrhuncu teritorijalne ekspanzije, za vrijeme dinastije Kotromanic, podrucje bosanskoga kraljevstva ukljucivalo je oko 70% danasnje BiH (no, uz znatan dio Crne Gore i Hrvatske).

- stanovnistvo je bilo slavensko, po svojim etnickim i vjerskim znacajkama pripadajuci istom etnickom supstratu kao i Hrvati. Osim samoga spomena hrvatskoga imena, to se vidi u mnogobrojnim etno-kulturnim obiljezjima, kao sto su jezik (cakavstina i stokavska ikavica, te zapadna ijekavstina, sto su sve karakteristike hrvatskoga jezika), glagoljsko i zapadno-cirilsko pismo (tzv.bosancica ili hrvatsko pismo) kojim su pisane isprave, djela vjersko-naboznog i umjetnickog sadrzaja, a koje je istovjetno hrvatskoj cirilici koja se rabila u Dalmaciji i sjevernohrvatskom primorju, pripadnost zapadnom civilizacijskom krugu, sto se ocituje u zapadnom katolickom krscanstvu ( hrvatska Dalmacija i Bosna su potpadale pod istu vjersku jurisdikciju- bilo Splitsku, bilo Dubrovacku dijacezu ), te umjetnickim oblicima zapadne provenijencije (Romanika). Politicki, vecina je sadasnje Bosne i Hercegovine (uz kratke intervale, kao za vrijeme srpskog zupana Caslava Klonimirovica ), pripadala hrvatskoj drzavi, bilo za vrijeme hrvatskih narodnih vladara Trpimirovica (9.- 11. st.), bilo kao dio hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Jedan od simbola politickih veza Hrvatske i Bosne je i titula "ban", koju su bosanski vladari nosili od najranijih vremena, a koja je iskljucivo hrvatska politicka titula. Svi bosanski kraljevi su bili katolici, i cesto (ne uvijek) se nalaze u rodoslovima hrvatskih dinastija. Kulturna strujanja, pogotovo za vrijeme posljednjih 150 godina pred-osmanske Bosne, sve su vise vise isticala te znacajke, tako da najznacajnija djela bosanske umjetnosti i pismenosti cine u Splitu nastali umjetnicki rukopisi Hrvojev misal i Hvalov zbornik, iluminirani vjerski tekstovi stvoreni po narudzbi splitskog hercega i bosanskoga vojvode Hrvoja Vukcica Hrvatinica, "neokrunjenog kralja Bosne", te romanicki zvonik i portal u Jajcu.

- uz sve ovo gore receno, potrebno je dodati nekoliko napomena: istocna podrucja danasnje Bosne i Hercegovine, prije svega Podrinje, Hum i Travunja (koji otprilike odgovaraju istocnoj Hercegovini i dijelu Crne Gore) su vec od 12.st. postali u velikoj mjeri pravoslavni (Podrinje je to bilo i prije). Asimilacijom pravoslavnih Vlaha, utjecaj srpske drzave i kulture se prosirio i na taj dio zemlje, sto je posebno doslo do izrazaja nakon osvajanja toga podrucja od strane prvog bosanskog kralja Tvrtka Kotromanica, koji je uzeo u sluzbu srpske pisare, pa, iako je centar njegovih politickih i kulturnih teznji ostao vezan za hrvatsko-katolicki zapad (sam Tvrtko je bio i ostao katolik), odredjen broj bizantskih i srpskih civilizacijskih obiljezja vidljiv je na njegovom dvoru.

Takodjer, specificnost same Bosne cini hereza Bosanskih krstjana, koje su starija znanstvena istrazivanja smatrala ogrankom dualisticko-gnosticke sekte potekle od bugarskih Bogumila, no po opcenito prihvacenim novijim znanstvenim spoznajama radi se o vjerskoj sljedbi nastaloj iz zapadnog krscanstva koja je kao osnovu imala nerazvijenu katolicku teologiju (uz neke organizacione elemente preuzete iz pravoslavnog monastva), a nastala je i odrzavala se zbog relativne izoliranosti bosanskog podrucja. Krstjani (kojima su pripadali, bar nominalno, i neki istaknuti bosanski velikasi kao vojvoda Hrvoje), nikad nisu cinili vecinu stanovnistva, niti su stvorili vjersku organizaciju na drzavnoj razini, te su prirodno nestajali misionarskim radom dominikanaca i, posebno, franjevaca. Ostatak je progutala turska invazija.

Stanovnistvo Bosne uoci turskog osvajanja, po nekim procjenama, je bilo sljedeceg sastava:

850,000-900,000 stanovnika svukupno
Etnickih Srba, vecinom u Podrinju, oko 25,000.
Pravoslavnih Vlaha u Duklji i Travunji oko 30,000.
Hrvata-Katolika oko 750,000.
Hrvata-Krstjana oko 80,000.

Hrvatska sredinom 9. stoljeca

864-876

Knez Domagoj, "najgori" knez Hrvata (pessimus Sclavorum dux), kako ga naziva mletacki kronicar djakon Ivan, ratuje protiv Mlecana i Saracena (Arapa) oko Barija 871. godine. Vjerojatno, pod bizantskim utjecajem, protiv Domagoja je spremana urota, ali je otkrivena. Domagoj je vrlo drasticno obracunao s urotnicima, sve ih je poubijao, cak i onoga tko mu je otkrio urotnike.

Domagojevi strijelci

910-928

Hrvatski kralj Tomislav porazio Madzare i protjerao ih preko Drave, te pobijedio je Bugare i pred njihovom navalom zastitio Srbe (926). Tomislav vlada velikom vecinom sadasnje Bosne i Hercegovine, sto priznaju i srpski povjesnicari, i u minimalistickom obliku: "..U prvoj polovici X vijeka do 30ih godina, politicka granica Hrvatske prema istoku dopirala je po svoj prilici do planinskog vijenca koji cine planine Zelengora, Lelija, Treskavica, Jahorina, Romanija, Ozren i Zvijezda."

Relja Novakovic: O nekim pitanjima granica Srbije, Hrvatske i Bosne u X veku, Zbornik Fil.fak. u Beogradu, VII/1, 1963, str. 178

Hrvatska u doba Kralja Tomislava

X-XI

Uz bivsi rimski vojni logor Bigestu, na cesti Salona-Narona, uz danasnji Ljubuski, na Humcu, sagradjena crkva sv. Mihovila, na kojoj je bila postavljena kamena ploca s natpisom "+ U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. ovo je crkva arkandjela Mihovila, a zida je U(s)krsimir, sin Bretov zupi Vrulji, i njegova zena Pavica." (Napis je pisan bosancicom s primjesom nekoliko glagoljskih slova.) To je najstariji sacuvani kulturni i vjerski spomenik na hrvatskom (ili, opcenito jednom slavenskom) jeziku u Bosni i Hercegovini, danas se cuva u muzeju franjevackog samostana na Humcu.

Humacka ploca

Hrvatska i Bosna pocetkom 12-og stoljeca

1154.-1163.

U Bosni se spominje ban Boric, Hrvat iz okoline Grabarja, blizu Slavonskog Broda, iz obitelji Berislavici Graberski. Drzi se da su njegovi potomci bosanski banovi i kraljevi Kotromanici. U njegovo vrijeme Bosna u okviru hrvatsko-ugarske drzave stjece odredjenu autonomiju.

1164.-1167.

Bosna u sastavu Bizanta.

o. 1165.-1204.

Vladanje Kulina bana, "duhovnog oca" bosanske drzavnosti

Povelja Bana Kulina