Nastavak

Istina o logoru Jasenovac



Nedić je i prvi Hitleru poslao dopis da je Srbija Judenfrei Land, da je riješila židovsko pitanje.

Ne znam koliko je tamo Židova likvidirano, a koliko deportirano u Njemačku, jer je slanje Židova u njemačke logore provođeno gotovo svuda gdje je Njemačka imala utjecaj ili vlast. No odnos prema Židovima u NDH nije bio jednoznačan. Iako su doneseni tzv. rasni zakoni (koje je sam Pavelić ukinuo u svibnju 1945), istodobno se mnogim Židovima potajice pomagalo da dobiju propusnice i odu u talijanski dio Hrvatske, odakle nisu deportirani u njemačke logore. Tako je došlo do logora, odnosno konfinacija u Crikvenici, Novom Vinodolskom, Korčuli, Kuparima kod Dubrovnika, na Rabu. Tamo su bili pod nadzorom Talijana, fašista, ali nisu bili životno ugroženi.

Jesu li se naši povjesničari očitovali glede vaših istraživanja?

Izbjegavaju razgovor o tome. Zato smo osnovali Društvo i objavili knjigu u kojoj iznosimo dokaze o ovome što govorim. Bilo bi vrijeme da netko od njih sjedne s nama i da argumentirano o tome raspravimo.

Je li reagirao Slavko Goldstein, stručnjak za Jasenovac?

U posljednje vrijeme potiho govori kako bi nam se trebalo snažnije suprotstaviti, nagovara ravnateljicu muzeja Jasenovac da ona to pokrene.

Što da pokrene?

Ne znam što bi to trebalo značiti, valjda misli na administrativno-pravne zabrane. Zaboravlja da živimo u demokratskom društvu, da je vrijeme da demokratsko društvo napiše povijest o nedavnoj prošlosti i mirno raspravi činjenice. To je u interesu svih hrvatskih građana, stradalih i njihovih obitelji, a najviše u interesu istine.

Jednom ste mi rekli da ste sa Slavkom Goldsteinom razgovarali o svojim istraživanjima.

Da, napisao sam feljton. Budući da sam svojedobno radio u Jutarnjem listu, ponudio sam ga tom dnevniku za objavljivanje. Neki od urednika odmah su ga prihvatili, ali i rekli da o tome razgovaram sa Slavkom Goldsteinom, da on pregleda materijal. On je u razgovoru bio sklon prihvatiti neke od argumenata, kao to da nije bilo industrijskog ubijanja, kojega u Jasenovcu nije moglo ni biti jer je Jasenovac imao šest baraka i u svaku je moglo stati po 200 ljudi. Znači 1200 ljudi na jednom mjestu te još nekoliko stotina onih koji su stanovali u radnim pogonima, u lančari, pilani, električnoj centrali i drugdje. Sami zatočenici iz logora 1944. partizanima pišu da ih ima oko 1500 do dvije tisuće, a novi se ne dovode. Goldstein međutim vjeru poklanja tom poimeničnom popisu, koji je vrlo upitne vjerodostojnosti. Feljtona zato nije bilo u Jutarnjem, ali je objavljen u Glasu Koncila 2013, gdje su o toj temi imali više znanja i hrabrosti.

Vi tvrdite da Srbi nisu dovođeni u logor Jasenovac da ih se ubija?

Tako je. Srpska je skupina s Kozare došla i otišla, od njih gotovo nitko nije ostao u logoru. Osim Židova i male skupine Roma koja se spominje u ljeto 1942, u logoru je među protivnicima države u početku, kako sam već rekao, 200 Srba, nešto Hrvata i muslimana. Ni kasnije, sudeći po prezimenima na autentičnim popisima, nije u logoru bilo više od nekoliko stotina Srba.

Zar nije bilo više Srba?

Međusobno ratovanje Srba i NDH uglavnom je završilo 1941. Nakon toga status se Srba i pravoslavnih popravlja; osniva se Hrvatska pravoslavna crkva, u Vladu se imenuje predstavnik pravoslavnih, Savo Besarović iz Sarajeva, s četničkim skupinama po Bosni potpisuje se sporazum o nenapadanju i pokreće zajednička borba protiv partizana. U sporazumima precizno piše, ako neki četnik pogine u borbi protiv partizana, da njegova udovica ima pravo na penziju od NDH. Ili ako je ranjen, da se ima pravo liječiti u bolnicama.

Dakle, nema potrebe dovoditi Srbe u Jasenovac kada s njima imate sporazum o nenapadanju i priznavanju NDH. Od tada nema informacija o nekim hrvatsko-srpskim sukobima na području NDH. Srpski se mladići ne regrutiraju u naoružane hrvatske postrojbe jer im je uvažavan prigovor savjesti, oni idu u logističke jedinice kako ne bi morali ratovati sa svojima koji su otišli u partizane. Ali neki su sudjelovali i s oružjem u vojsci NDH. Već od 1941. imate Srbe generale, pukovnike, brojne zapovjednike...

Načelnik stožera Pavelićeve vojske general Grujić bio je Srbin.

I mnogi drugi. Jedan od junaka obrane Ozlja od partizana bio je satnik Pantelija Ratković, koji je bio, što bi sada rekli, specijalac, alpinac, jedan od vrhunski obučenih vojnika. Mnogi od Srba stavili su se na raspolaganje već od prvih dana NDH. Ne zaboravite da je NDH bila mirna dva mjeseca sve do napada Njemačke na SSSR, onda je bio Lipanjski ustanak u Hercegovini, koji je smiren i tek prava pobuna Srba kreće u srpnju i kolovozu 1941. Godine 1942. odnosi se normaliziraju. Nema ni masovnog iseljavanja pravoslavnih iz NDH. Jedan takav pokušaj 1941. inicirali su Nijemci kako bi napravili mjesto Slovencima koje su protjerali. U toj kampanji iseljeno je oko 13.000 pravoslavnih i ona prestaje u jesen.

Iz kojega dijela NDH su iseljavani?

Uglavnom iz Slavonije, djelomično iz Podravine i Moslavine i nešto malo oko Bihaća. Trinaest tisuća od dva milijuna koliko ih je bilo u NDH.

Zašto se ne dopušta revizija povijesti o Jasenovcu?

Vjerojatno zato što bi to za sobom povuklo reviziju i svega ostaloga o NDH, što bi dovelo do drukčijeg definiranja njezina mjesta u povijesti. Ali to treba napraviti. Priča o „strašnom logoru“ pomaže i onima koji svoj svjetonazor naslanjaju na one koji su se borili protiv „zločinačke države i njezina režima“. Ali ako je logor Jasenovac bio ono što naša istraživanja potvrđuju i ako je to bila relativno uređena država u tim ratnim okolnostima, onda se može postaviti pitanje je li je trebalo napadati. Nisu li to bili zapravo teroristički napadi, kojima cilj nije bilo spašavanje života, već borba za komunističku ideologiju i Jugoslaviju.

Ta nametnuta „istina“ o Jasenovcu na neki način uvjetovala je i nedavni rat između Srba i Hrvata?

To je poslužilo kao motivirajući faktor, gorivo za mržnju, a prije je koristilo za držanje Jugoslavije u pokornosti. Čim bi se pojavila želja za samostalnosti hrvatskog naroda odmah bi se pustila priča o Jasenovcu i klanju, što je značilo: mi moramo vladati. Zato je važno znati i da je od 10. travnja 1944. do 10. travnja 1945. iz logora kućama pušteno 1600 zatočenika.

Nisu pobjegli u proboju, kao što se govorilo i pisalo?

Ovi nisu pobjegli, nego su pušteni. Popisi postoje u arhivima. Mnogi su bili amnestirani i puštani kućama, primjerice, na datum 10. travnja, onda za Pavelićev imendan Antunovo, pa 14. srpnja, za njegov rođendan, za Božić... Samo, ti ljudi o tome nikada nisu govorili. Njihove izjave bile su bunkerirane i tek sada može se doći do njih i čitati ih.

Ima li među njima živih svjedoka?

Ima. I ne tvrde što su nas učili u školama. Jedna od najgorih komunističkih laži jest tvrdnja da je u Jasenovcu ubijeno 20.000 djece, njihova imena su na popisu ubijenih u muzeju. Ali to je velika laž. Nitko od stotina i stotina bivših zatočenika ne govori o velikim skupinama djece u logoru. Ta djeca, među kojima je bio i moj otac, u ljeto 1942. prošli su kroz logor i odatle su odvedeni u prihvatilišta, gdje ih je zbrinula NDH, njezini organi vlasti.

Ipak ima dokaza da je u logoru Jasenovac bilo djece.

Bilo je dječaka koji su tamo išli u školu. U logoru je postojala škola za obrte u koju su bili upućivani dječaci iz hrvatskih obitelji izvan logora. Među njima je bio i Ilija Ivanović, Srbin, koji je s kozaračkim zbjegom došao i ostao u školi. On je prije godinu ili dvije na komemoraciji u Jasenovcu to rekao pred svima gotovo kao da se žali što je morao ići u školu. Učio je za brijača, kao što je Zvonko Pajur iz Jasenovca učio za električara. S Pajurom smo nedavno objavili razgovor u novinama u kojem se čudio kako se o tome dosad nije pisalo jer svi u Jasenovcu i oko Jasenovca znaju za tu školu.

Pajur je ispričao da ga je Ozna obrađivala i nagovarala da kaže kako je u jasenovačkom logoru vidio tisuće ubijenih. Umjesto potvrde o ubijenima oznašima je rekao: „Nek mi nebo padne na glavu ali ja neću reći ono što nisam vidio!“ Od daljnjeg maltretiranja spasio ga je Srbin, njegov majstor na zanatu, koji je nakon logora poslije rata radio u policiji. Ljudi su uglavnom šutjeli o istini jer bi došli bi pod udar komunističke policije, koja je od njih tražila da lažu.

Je li u Jastrebarskom bio logor za djecu, kako piše u povijesnim knjigama?

Nije! Iz Jasenovca su djeca, koja su ostala bez roditelja ili čiji su roditelji poslani na rad u Njemačku, razmještana po dječjim prihvatilištima u Jastrebarskom, Sisku, Gornjoj Rijeci kod Križevaca, u Zagrebu, u sadašnjem Centru Slava Raškaj u Ilici, koji se tada zvao Gluhonijemi zavod, i na mnogim drugim adresama.

Organizaciju smještaja vodilo je tadašnje ministarstvo socijalne skrbi, koje se zvalo Ministarstvo udružbe, u kojem je Kamilo Bresler bio glavni organizator. On je organizirao crkvene redove, posebno sestre milosrdnice Sv. Vinka Paulskog, koje su u Jastrebarskom vodile dječji dom i prihvaćale tu djecu. Pomagale su im djevojke iz škole za medicinske sestre iz Ruda, koju je vodila Tatjana Marinić i koje su premještene tamo. Bilo je i nekoliko liječnika, među kojima i Židov kojega su časne sestre tu sklonile da ne bude deportiran u Njemačku. One su pomagale djeci da ozdrave, jer su mnoga bila zaražena zaraznim bolestima i od tih bolesti umrla. Kako odmiče vrijeme, po izvještajima se vidi da smrtnost brzo opada i raste broj ozdravljene djece.

Nije li istina da su partizani u jesen 1942. napali dom i oslobodili djecu?

U knjigama piše da su djecu oslobodili, a ne i da su ih vratili natrag jer su vidjeli da ih ne mogu hraniti. Mali broj ostao je s partizanima, a većina je vraćena i raspoređena po hrvatskim obiteljima. Novine u NDH objavljivale su oglase u kojima su pozivali stanovništvo da prihvati tu djecu, da im pomognu. U knjigama ne piše ni da su partizani bombardirali dom pri čemu su poginuli svećenik i dvije časne sestre. To je bio još jedan od zločina, koji su partizani počinili prema dobročiniteljima te djece.

I koji se prema djeci nisu odnosili neprijateljski?

Nimalo. Zatočeni liječnik u Jasenovcu, Jozef Konforti, poslan je na službeni put u Gornju Rijeku da liječi takvu djecu. Njega i medicinara pratio je jedan ustaša. Konforti je 1972. u knjizi Sećanja Jevreja na logor Jasenovac, objavljenoj u Novom Sadu, na trideset stranica opisao kako mu je bilo u Jasenovcu. Napisao je i kako je išao u borbe protiv partizana zajedno s ustašama kao njihov sanitetlija. Rekli bi mu: sutra idemo u akciju i vi idete s nama. Iz Jasenovca je poslan u Kupinec da liječi Mačekovu obitelj, gdje je boravio godinu i odakle je pobjegao u partizane. On je opisao i kako je suzbio epidemiju tifusa koja je 1942. izbila u logoru.

Možete li zamisliti da su mnogi jasenovački logoraši, komunisti, čamcem išli na partijske sastanke u Staru Gradišku, gdje su dogovarali akcije i kako će pobjeći. Recimo iz logora su poslali pismo, čestitku AVNOJ-u. Partijska grupa imala je i svoj radio, napravili su ga od dijelova i slušali. Novine se nisu smjele donositi, a ipak su stizale, čak i Vjesnik koji su partizani pokrenuli i tiskali u šumi. Čak bi i njega prokrijumčarili i čitali.

Spomenuli ste Tatjanu Marinić, je li to bila djevojka A. B. Šimića?

Jest.

Ona je poslije otišla u partizane.

Da. Ona je nakon djelovanja u dječjem domu u Jastrebarskom otišla u partizane i 1945. Zemaljskoj komisiji za istraživanje zločina daje potpuno lažne, preuveličane, perfidne izjave i podatke protiv časnih sestara koje su se brinule o djeci. Zvali su i liječnike da to potvrde, ali oni su imali dovoljno morala, za razliku od nje, i njezine navode opovrgnuli pa protiv časnih nisu poduzete drastične mjere.

Je li Stepinac pridonio istrebljenju Srba?

Nije bilo nikakva istrebljenja ili genocida Srba u NDH, a Stepinac ni na koji način nije pridonio pogoršanju njihova statusa. Stepinac je bio velika osoba, uvijek odan temeljnim, moralnim zasadama vjere, čovječnosti i humanizma. To se vidi po njegovim izjavama još 1930-ih godina, a onda i za vrijeme rata. Njegov odnos prema Jasenovcu svakomu tko drži do činjenica posve je jasan. Već u jesen 1941. od jednoga pobjeglog židovskog logoraša, kojega su mu doveli članovi židovske općine, bio je informiran o logoru u Jasenovcu i tada je od Pavelića tražio da uvjeti u logoru budu što humaniji, ako već zbog ratnih okolnosti netko mora biti interniran.

Te 1941. logoraši su uglavnom bili Židovi, a među njima i oni koji su prešli na katoličanstvo ili su bili vjenčani s Hrvatima, tražio je da ih se pusti iz logora. Isto je tražio i za one koji su bili vjenčani s pravoslavcima, što se vidi u molbama za puštanje. Stepinac je još tražio da se omogući prakticiranje vjere. I doista 1942. dolazi franjevac Zvonimir Brekalo, koji je logorski svećenik sve do 1944, kada se zarazio tifusom i umro.

Što je sa svećenikom Majstorovićem za kojega piše da je ubijao maljem?

To nitko ne može dokazima potvrditi. To je propaganda kakvih ima u svakom ratu. Priča o ogrlicama od dječjih prstića, o košarama očiju, to se provlači od Burskih ratova, a i ranije. U Jasenovac je dvaput mjesečno dolazio i Tahir Vojniković, hodža rodom iz Kozarca, koji je petkom za muslimane održavao muslimanske obrede.

Stepinac je tražio to jer se „po vjeri razlikujemo od bezbožnih boljševika“. Svoje je stavove iznosio u propovijedima, pisao je pisma Paveliću i drugim dužnosnicima, zauzimao se za svakoga i predlagao blaže kazne. Osuđivao je rasizam, izlažući se nacističkim prijekorima. Za njega je, naravno, bilo neprihvatljivo da se netko internira u logor samo zato što je Židov.

Je li mogao više učiniti za Srbe, što mu Srbi prigovaraju?

Odnos prema Srbima u NDH bio je bitno drukčiji od onoga što je plasirano kao istina. U tome ima previše praznina, konstrukcija, ideologije, svega što se ponavljalo dok je bilo Jugoslavije, a što se ponavlja i sada kao istina iako je očita laž. A trebalo bi već jednom točne činjenice staviti u povijesni kontekst. U razgovoru sam dosta rekao o mjestu pravoslavnih, srpskih žitelja u NDH. Na temelju dokaza mogu reći da nitko od njih nije u logor Jasenovac doveden, niti ubijen samo zato što je pravoslavac ili Srbin. Odnos prema njima ovisio je o njihovu odnosu prema državi.

Otac vam je još živ i sjeća se svega?

Živ je. Ima status hrvatskoga branitelja iz Domovinskog rata.

Kada s političarima razgovarate o Jasenovcu, osjećate li kod njih strah?

O da! Jasenovac je još tabu-tema. Neki koji su napisali radove i knjige o logoru ne usuđuju se potpuno posvetiti toj temi. Kada ih pitam zašto, vidim strah i kalkulacije, misle da bi im to moglo usporiti napredovanje u karijeri ili bi mogli izgubiti novac za kakav projekt itd.

U nas mnogi još ne žele priznati da je zločin komunizma identičan zločinu nacifašizma. Je li razlog i laž o Jasenovcu?

Naša udruga proučava i taj dio, jer je logor Jasenovac sa Starom Gradiškom nastavio djelovati kao logor za zarobljene ustaše, domobrane, hrvatske domoljube, za sve prave ili potencijalne protivnike partizansko-komunističke vlasti.

I do kada je radio?

Po nekim dokazima i indicijama do 1951, a po nekima čak do 1953. godine.

Postoje li podaci o likvidacijama u tom razdoblju?

Bilo je likvidacija pojedinih skupina s Križnog puta, ali poslije tog prvog vala to je bio radni logor; logoraši su popravljali pruge, mostove na Savi, raščišćavali ruševine. U logoru su bili zatočeni mnogi umjetnici koji su djelovali u NDH, među njima Lovro Matačić, Viki Glowatzky i drugi. Glowatzky je pet godina bio u logoru zato što je pjevao na radiju u nekoj emisiji za vojnike. Od tada je za sebe znao reći da je gradišćanski Hrvat.

Jeste li o svojim dokazima razgovarali s kojim srpskim udruženjem?

Pokušavali smo, ali dosad nismo uspjeli.

A s predstavnicima Srpske pravoslavne crkve?

S njima namjeravamo razgovarati jer među njima postoje suvremenija strujanja. Recimo pakrački episkop Jovan rekao je da ne bi trebalo pristati na komunističku istinu o Stepincu i „valjda ćemo mi sami to istražiti i sa svime se upoznati“. I ja to mislim. Pa nećemo valjda sada, 2015. godine, o Jasenovcu razgovarati po propagandnom modelu koji je 1945. stvorila komunistička partija. Koji se ponavljao pedeset godina, a živi dobrim dijelom i danas. No dijalogom i komunikacijom moguće ga je prevladati.

http://www.matica.hr/vijenac/566/Vrijem ... Jasenovac/

cekaj do juce su po tudjmanu omalozavali da je rec o tricvih 70 80 hiljada...

sad palo na ispod 50?


tudjman preterivao jel?


na kraju ce ispasti da su ustaski satrapi pobili dve eskurzije djaka... i jedno sjelo kod mileta...

U Jasenovcu je stradalo preko 800.000.
A od toga 798.000 Srba.

Puno bliže istini od do sada spominjanih 800.000.

Ako misliš na Goldštajnovo istraživanje, onda trebaš umanjti za sve one žive koji su se javljali do današnjih dana i uzet u obzir sva svjedočenja koja su poznanici tkz žrtava izrekli o mjestu i načinu stradanja velikog broja ljudi a koji su poslije pripisani Jasenovcu.

Tko ste vi koji ovako banirate, tko su ti suci koji ovako sude. Čiji je ovo forum i tko ga drži?

Objašnjenje što prije i promjenu ponašanja što prije molim lijepo.

Ruku na srce i meni brojka od 60.000 zvuci nekako bliza istini.

Opet, malo li je?!

Pobiti 60.000 ljudi u onakvim uslovima (organizacija NDH se ne moze porediti s njemackom organizacijom) za cetiri godine.. slovima SEZDESET HILJADA..!!! I to na najbrutalniji nacin..Isis je majka sta su Hrvati radili u Jasenovcu.

To ustvari i jeste jedina vam zajednicka osobina s Nijemcima. Ostalog sto se tice blizi ste u svemu Balkancima. Medju kojima ste opet vi jedini koji su uspjeli uraditi tako nesto i onda jos pedesetak godina nakon pjesmuljke o tome pisati.

Ajmo biti realni.
U Auschwitzu su Njemci ubili preko milijun ljudi;
https://hr.wikipedia.org/wiki/Sabirni_logor_Auschwitz
Šanse da su Hrvati pobili milijun Srba su apsolutno nikakve.
91. je zapadno od Drine 2 milijuna Srba, a 41. cijela BiH ima nešto više od 2 milijuna stanovnika, od kojih je manje od polovice (40ak posto Srba).
Dakle, Srba u Hrvatskoj 41. ima nešto preko milijun, max milijun i pol.
Da su Ustaše pobile toliko ljudi, zapadno od Drine ne bi bilo Srba.

A postotak Srba preko Drine je jednak prije i poslije rata.
50 ak tisuća je naravno isto jako puno (par Srebrenica), no realno, taj broj je isto vjerojatno pretjeran.
Treba istražiti i pogledati sve.
50ak tisuća ljudi znači 12 tisuća ljudi godišnje, što je tisuća mjesečno, što znači 30ak ljudi dnevno.
Ubit 30 ljudi, to je više od jednog čovjeka svaki sat, ili dva, ako se uračuna i spavanje, baš i nije malo.
Pitanje je gdje su završila tijela.
Jbg. pola Slovenije i SZ hrvatske je puno jama domobrana.
50ak tisuća ljudi je moralo negdje završiti.
Zato mi imaju i smisla Mirove tvrdnje.

Lažeš i za brojnost pred rat i za postotak, i na kraju u ustaškom maniru relativizuješ najveći zločin koji je ikada počinjen u jugoistočnoj Evropi, čega bi se grozili i Turci Otomani.

Bilo je 80, a ne 60 tisuća koliko je meni poznato. Nije to osobina Hrvata, već ustaške vlasti. Pobit 50 tisuća ratnih zarobljenika u mjesec-dva je isto tako gnjusan zločin. Pri tom, ne pada mi na pamet da radim prijeboj u smislu ustaše vs. partizani, već čisto da sagledamo stvari u kontekstu i da zaključimo kako ustaškva vlast nije jedina klala i ubijala, već su to radili i partizani. Četnici bi isto da su imali vlasti koliko i prethodnih dvoje.

Dobit ćeš *** u anus.

Srpski članak na engleskoj wiki;
https://en.wikipedia.org/wiki/Demograph ... erzegovina
1931 2,323,555
1948 2,564,308

Postotak je ostao isti.
Isto vrijedi i za ovo;
https://en.wikipedia.org/wiki/Demographics_of_Croatia
1931 3,785,455
1948 3,779,958

Evo ti i za Vojvodinu;
https://en.wikipedia.org/wiki/Demograph ... _Vojvodina
1931
TOTAL 1,624,158 100
Serbs 528,000 33
1948
TOTAL 1,663,212 100.0
Serbs 841,246 50.6
Samo što se tu doselilo 300ak tisuća Srba.

Zašto lažeš?
Mislim, poznato je da si Srbin, čemu to posebno isticati ?

@Tuta, od tih 70-80 tisuća ljudi s popisa 40-50 su bili Srbi.
Međutim, popis je pun mana, pa.
Svaki zločin treba osuditi, da, ali isto i priču o pola bilijuna srpske nejači.

Opet se vrtiš u krug sa istom temom kao pre nekoliko mjeseci i ne uzimaš u obzir Muslimane koji su se 1948 izjasnili kao Srbi, niti porast broja stanovnika u deset godina između 1931 i 1941.

Niko u Evropi nakon Jevreja i Roma nije imao tolike gubitke u odnosu na predratnu populaciju, kao Srbi na teritoriji Hrvatske i BiH. Niko.

Postotak je isti, razumiješ?
Srba 1948 ima 14,5% u HR, a Hrvata 79,6.
Dakle, ako je ubijeno 100 tisuća Srba, onda je ubijeno 7 puta više Hrvata.

Što se BiH tiče, popis iz 1931 je bio po vjeri, a popis iz 1948 po naciji, međutim postotak muslimana 1931 31.07% je jednak postotku neizjašnjenih 1948 30.7% i 1953 31.3%.
Ti zbilja misliš da je to slučajnost?
Evo gledaj još jednom;
1931
Serbian Orthodox Christians 1,028,139 44.25%
Sunni Muslims 718,079 30.9%
Catholics 547,949 23.58%

1948
Serbs 1,136,116 (44.3%)
undecided 788,403 (30.7%)1
Croats 614,123 (23.9%)

1953
Serbs 1,264,372 (44.4%)
undecided 891,800 (31.3%)1
Croats 654,229 (23%)

1961. tek imaš veći manjak Hrvata i Srba;
Serbs 1,406,057 (42.9%)
Muslims (nationality)[note 1] 842,248 (25.7%)
Croats 711,665 (21.7%)
Ali to je radi emigracije jednih u Njemačku, a kolonizacije drugih u Vojvodinu. I to samo po posto. Više fali Hrvata (kojih ima duplo manje) nego Srba. A više se muslimana izjasnilo Srbima nego Hrvatima, zar ne?

1971. je proglašena muslimanska nacija i tada postoji pad;
Muslims (nationality)[note 2] 1,482,430 (39.6%)
Serbs 1,393,148 (37.2%)
Croats 772,491 (20.6%)
Ali je broj otprilike isti.


Kao što vidiš na popisu 1981. broj samo pada;
Muslims (nationality) 1,629,924 (39.5%)
Serbs 1,320,644 (32%)
Croats 758,136 (18.4%)
Iako imaš i manji rast 1991;
Muslims (nationality) 1,902,956 (43.47%)
Serbs 1,366,104 (31.21%)
Croats 760,872 (17.38%)

Jbg. natalitet vam je bio u kukiju.
Inače, tih muslimana Srba (a ni Hrvata) nikad (osim za ww2, a i tada su proglašavali "gotsku Bosnu") nije bilo previše.
Ili ozbiljno misliš da je
1948
Serbs 1,136,116 (44.3%)
200-300 tisuća muslimana ?

https://en.wikipedia.org/wiki/Demograph ... erzegovina

Genocid

Naravno da nije procenat isti, jer je na teritoriji Hrvatske u današnjim granicama Srbi činili 17-18% stanovništva. I uz to su kasnije protjerani Italijani i Nijemci, u ratu svi Romi i Jevreji istrebljeni, dok je procenat Hrvata porastao sa 70% na 80%. Na zločinima i protjerivanjima svih nehrvatskih zajednica.

Oko 72.000 Muslimana se izjasnilo kao Srbi a oko 25.000 kao Hrvati na popisu 1948. I u BiH je procenat Srba pao sa 44% na 41%.

Daj nemoj pričati gluposti.
U BiH imaš 70 tisuća muslimana koji su popisani kao Srbi.
To ti je manje od 0,5%.
Kao Hrvati ih je popisano 25 tisuća, to je 0,2% (i tu sam bio velikodušan).

Dakle, ako imaš 44,25% Srba 31, a 48; 44,3 -0,5%=43,8%
23,58% Hrvata 31, a 48; 23,9-0,2=23,7
30,9% muslimana 31, a 48; 30,7+0,2+0,5=31,7
To je nekakva promjena ?
Dakle
Srbi 44,3-->43,8
Hrvati 23,6-->23,7
Muslimani 30,9-->31,7
O čemu ti pričaš?
U BiH nije bilo Njemaca ni ničega (protjerani su katolički poljaci oko Prnjavora).

U Hrvatskoj je nestalo 90 tisuća Njemaca;
https://hr.wikipedia.org/wiki/Nijemci_u_Hrvatskoj
Što je oko 2% pučanstva

A optanata je bilo 70 tisuća (ako su uopće računati u popisu 1931), međutim nisu iseljeni 1948.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Talijani_u_Hrvatskoj

Dakle, razlika je bila u 2%.
Što znači da si mogao imat 1% više Hrvata i par promila više Srba.
Postotak i omjer su još uvijek isti.

?

BiH je imala 2.565.000 stanovnika 1948.
Srba je bilo 1.064.000 (bez 72.000 muslimana).
To je 41,5% od broja 2.565.000.

Procenat Srba u BiH je pao sa 44,3% na 41,5%.
Procenat Srba u Hrvatskoj je pao sa 18% na 14,5%.

Procenat Hrvata je povećan sa oko 70% na oko 80% u Hrvatskoj.

Jel tako veliko savezništvo DIJELA VAS JADNIKA koji se samo zovete Hrvati sa srbima na ovom forumu?
Da čini se bolesno veliko.

U cijelini ste nebitni, činite 0.1 % Hrvata HRHB-a. Nekim slučajem ste brojniji na ovom forumu, jer normalni ljudi i prosječni Hrvati tu ne zalaze.
Ja sam zalutao slučajno tražeći teme o demografiji.

A kad sam već tu vaše drage prijatelje četnike ću razotkrivati, sve zanimljive informacije u vezi njih, bilo bre lepe ili malo manje lepe ćete dobiti.

Bane srbine

Hrvatska
https://en.wikipedia.org/wiki/Demographics_of_Croatia
https://sh.wikipedia.org/wiki/Demografija_Hrvatske
https://hr.wikipedia.org/wiki/Stanovni% ... o_Hrvatske
https://en.wikipedia.org/wiki/Serbs_of_Croatia
Hrvati
1931 2,481,000 (72.3%)
1948 2,975,399 (78.7%)
Samo u prvom vjerojatno fali Istra, Rijeka, Zadar...
(ima samo Talijani = 6,169 (0.2%) )

Srbi;
1921 Srbi = 584,058 (16.94%)
1931 Srbi = 636,518 (16.81%)
1948 Srbi = 543,795 (14.38%)

BiH
https://en.wikipedia.org/wiki/Demograph ... ian_Empire
1921
Serbian Orthodox Christians 829,290 (43.87%)
Catholic Christians 444,308 (23.58%)
1931
Serbian Orthodox Christians 1,028,139 44.25%
Catholics 547,949 23.58%
1948
Serbs 1,136,116 (44.3%)
Croats 614,123 (23.9%)
Minus 70 tisuća muslimanskih Srba i 25 tisuća hrvatskih
Serbs 1.136.116 71991 1.064.125 41,5%
Muslims 788.403 885.689 34,5%
Croats 614.123 25295 588.828 23,0%

I tu još imamo Vojvodinu;
https://en.wikipedia.org/wiki/Demograph ... _Vojvodina
1921
Serbs 526,134 34.7
Croats 122,684 8.1
1931
Serbs 528,000 33
Croats 120,000 7

1948
Serbs 841,246 50.6
Croats 134,232 8.1



Kad pogledaš sveskupa;

Hrvati HR Hrvati BiH Hrvati Voj Srbi HR Srbi BiH Srbi Voja Hrvati ukupno Srbi ukupno
1931 2.481.000 547.949 120.000 636.518 1.028.139 528.000 3.148.949 2.192.657
1948 2.975.399 588.828 134.232 543.795 1.064.125 841.246 3.698.459 2.449.166

Hrvati 1931 3,15 milijuna
Hrvati 1948 3,7 milijuna
Rast za 17%
Srbi 1931, 2,2 milijuna
Srbi 1948 2,45 milijuna
Rast za 12%

I gdje je sad tu genocid, jbg?
Za BiH sam uzeo revidirane podatke, zeznuo sam prethodni post, 0 mi je bila viška, pa je zato i ispao promil.

80 ili 60 gdje je razlika?

Glupave su ove rasprave o brojkama..kao da tih 20 hiljada zlocin cini ista manjim ili vecim..

Drugo, niko sem ustaskog, hrvatsko-nacionalistickog rezima, nije fabrikovao ubijanja ljudi na nasim prostorima. Pa tako naravno ni partizani.


Trece, kako to da se zlocini jednog ISIS-a u kojem se ne nalazi ni 0,000000000000001 % muslimana ovdje prisivaju muslimanima uopsteno, dok se zlocini jednog rezima kojeg je tada zasigurno podrzavao jedan ogroman dio Hrvata (tisucljetni san, ne), ne mogu prisivati Hrvatima?

Shvatam ja sta ti hoces reci. I u biti si upravu. Treba izbjegavati koristenje licnih zamjenica mnozine kad se raspravlja o ovakvim stvarima..ovo je samo ogledalo.

iliti zrcalo

Samo **** može zlouporabiti žrtve WWII da bi pravdao islam i ISIL.