Suve šljive i orasi ajte zbogom ...

Ženski vokal je tako kul.
Dziękuję braci i siostry z Polski

A evo jedne od najjačih

Vi ste, znači, pravi Elenikos?

Pretpostavljam da razumete tekst, pošto ne vidim drugi razlog zašto bi vam se svidela ova kompozicija.



Mada, kada sam provukao naslov pesme kroz google translate, odjednom mi je postala daleko draža nego dok nisam znao o čemu se u pesmi recituje.

Одавно сам видио ову паролу у новинама и лика који носи такву мајицу... ове године сам замолио ко је нађе у Грцији да ми је купи

Bolju kombinaciju pjesme i spota odavno nisam vidio, a ona nam govori:
Ti si se Omere borio i poginuo da bih ja o tome pjevao onima koji su sklonili guzice u Švecke i na tome zaradio aJudija sa registracijom koja ima tri slova i tri broja, a nije mađarska...

Poslušajte pjesme četničkog harmonikaša Milana Gligića. Meni su najzanimljivije Oj kotari srpske Dalmacije, Srpska Lika, Jedne noći jednog teškog mraka, Moj Glamoču, Četrnaestog beše maja itd.

Stara četnička pjesma koja na 2:30 dobija zanimljivu konotaciju.

Četnička emigracija je našu državu Bosnu i Hercegovinu i zvala Herceg-Bosna.
Na mitinzima SPO početkom 90-ih na kojima sam bio, nikad nisam čuo da je neko pomenuo Bosnu i Hercegovinu, samo Herceg-Bosna

Moja omiljena.



Ostario bećar Aga
i sjeća se mladih dana
kad je Bosnu on branio
bio junak od megdana

I ti četnici ne znaju gdje udaraju.
U 2 Svjetskom ratu imali Muslimanskih četnika.
A eto veliš u 90-im sa Hrvatima prike bili.

Ponekad baš ne shvatite napisano, gospodine Korisniče

Dobro još sam ja "zelen".

ČETNIČKE HARMONIKAŠKE PJESME IZ DRUGOG SVJETSKOG RATA

Vetar duva lomi vite grane čete vodi Bogunović Brane čete vodi vojevoda Brane kroz krvave borbe i megdane. Mladi momci Principova kova od herojskog Bosanskog Grahova kada slavnog izgubišmo Branu mi komandu predasmo Milanu. Da nastavi gde je Brane stao na jurišu Milan se poznao setimo se slavna komandanta vojevode Bogunović Branka slavnog sina bosanskih planina sledbenika Principa Gavrila slavnog sina bosanskih planina sledbenika Draže i Gavrila.

Snijeg pade drumi zapadoše a četnici brda posedoše sve junaci herojski Bosanci život daju otadžbini majci. Pod komandom glamačkog mladića ljute guje Vojina Babića iz Glamoča kolona se kreće al četnike proći lako neće. Jurišaju Dražini četnici kao mrki iz planine vuci bomba pali a mitraljez pišti srpskoj majci sinove uništi. Lazar pade a Jovija stade mladi Jovo rana nam dopade ljuto cvili Jovina majka žali sina četničkog junaka žali sina Dražinog junaka.

Oj kotari srpske Dalmacije čuveni ste širom istorije od Stojana, Mandušića Vuka do Stegnjaić četničkog hajduka. Koji na put stade dušmanima sa svojijem hrabrim kotarima boj se bije četnici padaju al kotara dušmanu ne daju. Gorski vuče iz tih teških dana nasledniče Janković Stojana oj sokole kule Atlagića od koljena Vuka Mandušića. Dok god Srbin po kotaru šeće Milorad se zaboravit neće dok god Srbin po kotaru šeće Stegnjaić se zaboravit neće.

Marinkovci, Obljaj, Luka i Ugarci ispod Kuka i Pečerci selo naše u krv ljudsku zaplivaše. Od užasa zemlja drhti od plamena sela gore al se Srbin ne predaje četnici se hrabro bore. A kada se svrši bitka i sa duša minu strava u Grahovu Principovu devedeset mrtvih glava. Oj Grahovo moje hrabro odnese ti vrijeme dane kada te je s četnicima od dušmana čuvo Brane. U tebi je pusto groblje slavne dece srpskog roda a sa njima sahranjena ljudska prava i sloboda.

Četrnestog beše maja uhvatiše srpskog zmaja uhvatiše gorskog tića baš vojvodu Đurišića. Njemu bješe najžalije da ostavi jurišlije najžalije Duška sina što mu nema šest godina što mu nema šest godina da on pođe s četnicima. U auto Pavla meću za Nemačku njega kreću na papuče Pavle stade Crnoj Gori pozdrav dade zbogom oče zbogom seke zbogom majke vasojevke. Zbogom reke i potoci zbogom braćo Crnogorci zbogom slavne divizije zbogom moje jurišlije. Nemački mu major kaže kazuj Pavle što od Draže a Pavle se na njga smije neće čiču da otkrije ne budali mlad majore čuvaju ga srpske gore.

Sa Rudnika i Avale sastale se srpske vile sastale se pa pjevaju čika Dražu proslavljaju. Kad je Hitler naredio da bi srpstvo uništio s Pavelićom drage volje celo srpstvo da pokolje. S Ravne Gore glas se čuje čika Dražo naređuje oj Srbijo majko mila ti si uvijek hrabra bila. Gdegod ima Srba i postoji dižite se sokolovi da dušmanu zagradimo puta da on više Srbijom ne luta. Čika Dražo legendo Srbije spasioče cele srbadije čika Dražo legendo najveća Srbinu si kao krsna sveća.

Kliče vila u svitanju dana za smrt javlja Ilića Dušana. Povrati se srpstvo da osveti al ga strelja taj dušmanin kleti. Oj Iliću srpskog roda sine tebe žale tri srpske krajine. Dalmacija, Bosna, srpska Lika jer su ponos Dražinih četnika. U Ilića srce Jankovića verni borče vojvode Đujića komandante iz Pađana sela tebe žali srbadija cela.

Oj Dinaro planino zelena ti si bila krvlju natopljena i u krvi prebolila rane kad je bilo u najteže dane. Ti si majka od četnika bila i sa njima hrabro se borila osvjetlila visoke planine sa tromeđe do Ercegovine. Sa Dinare pjesma se orila u danima kad se krvca lila za Srbina mnogo si ti dala oj Dinaro od srca ti hvala za tromeđu mnogo si nam dala oj Dinaro od srca ti hvala.

Moj Šatore i jezero tvoje nadvisuješ ravno polje moje da li pamtiš te krvave dane kad pogibe Čormaze Stevane. Heroj pravi iz tih teških dana mitraljezac što mu nema ravna. Četnički ga krase redenici svi ga redom žalimo četnici pokraj ceste, pokraj stijene hladne mladi Stevo na ustanku pade pokraj ceste, pokraj stijene hladne mladi Čormaz na ustanku pade. Dušmansko ga pogodilo zrno Beulje je zavilo u crno ponosna si Šator goro slavna na svog sina Čormaza Stevana ponosna si Bosno moja slavna na heroja Čormaza Stevana.

Sa Dinare kliče bijela vila ne bojte se Srbi braćo mila gledala sam iz krvavih dana kako Đujić dušmane proganja. Proganja ih kroz dinarske klance i za sobom on vodi Dinarce bježi dušman ispred slavnog vođe za njim čete sa srpske tromeđe. A i danas on dušmane tjera da s sačuva srpska slavna vera nikad četnik kukavica nije smrt ga čeka on se na nju smije srpski četnik kukavica nije smrt ga čeka on se na nju smije.

Od izvora Dinare planine pa do ušća ponosne Cetine borbe vodi cetinjska brigada sve četnici od Vrlike grada. S obje strane plamenite reke vrličke se probijaju čete Otrić-polja i Cviljane ravno to je srpsko herojsko odavno. Otrić-polja i Cviljane selo tu se braća sastaju na prelo leti pesmo na sve četiri strane oj Vrliko i ti si bez mane.

Jedne noći toga teškog mraka na Kosovu zakukala majka kuka majka, uzbuni se raja jer nestade Popovića Paja. Dušmani su Paju prevarili i po noći odmah ga streljali braća su ga iz groba vadili da bi srpske borce umirili. Da su Paju dušmani ubili samo da bi Srbe zavadili brat je Pajo srpski heroj bio na ustanak četnike vodio. Dok god Srbi na tromeđi žive slavićemo Popovića ime slavićemo Popovića Paja toga slavnog četničkoga zmaja.

Na Pađanma nekad davno krvav boj bijaše mnoge majke bez sinova zanavijek ostaše. I Branina stara majka bez Brane ostade boreći se za slobodu na Pađanma pade. O Pađanma pjesmu pjevam i kolo se kreće Branino se ime nikad zaboravit neće vječna slava bratu Brani četničkom heroju što pogibe na Pađanma u krvavom boju.

Moj Glamoču rodno mjesto moje da li rađaš još takve heroje u narodu što su prvi bili svi su slavno život izgubili. Vojin Babić i braća Duvnjaci i sa njima još mnogi junaci Bogdan Ivić nosi prvo ime Branko Đurić život dade s njime. Milan Savić i Stevanić Mile moj Glamoču ponosi se s njime stari Krste solunskoga kova on pogibe od srpskog zlotvora. Ne žalite što ste život dali Draži, kralju i svojoj državi četnici će slaviti dok žive srpske borce glamočke doline.

Oj Grahovo u dolini četnici te opkolili u tebi je grob do groba traži majka sina svoga. Našla ga je na grob klekla i ovako sinu rekla o moj sine željo moja gde počiva mladost tvoja. Otac plače majka cvili otvori se grobe mili hladni grob se otvorio sin je majci govorio ajde majko dvoru svome ne dolazi grobu mome. Teža mi je suza vaša nego rana od ustaša ajde majko kaži svima mojoj braći četnicima nek ne daju srpstva svoga to je želja srca moga.

Marinkovci rodno selo moje ponosan sam na tvoje heroje Bačevića, Grgu brata s njime koji srpsko podigoše ime. Na jurišu oba hrabro pali verni slavnom Bogunović Brani Marinkovci moje selo malo sto četnika ti si Draži dalo. Ja sam tada bio dečko mali al sam danas četnik svima slavni pesme pevam rodnom selu mome i Dražinu četniku svakome širom sveta nek se pesma ori rodno selo Marinkovci moji.

Na Manjači bor se razavio Manjaču je goru ukrasio širi grane na četiri strane verno čuva sina Bosne slavne. Pod borom je grob slavna junaka Drenovića četničkog prvaka komandanta bosanskih četnika i Dražina verna sledbenika. Drenoviću vojevodo slavni sa tobom su mnogi Srbi pali tvoje ime još i danas žari tvojim putem kreću naraštaji. Idu dani slabe veličine trgaju se lanci pomrčine slavićemo Drenovića ime i Kočića književnika s njime.

Širom Bosne ocvetalo cveće kud Drenović s četnicima šeće gori Bosna na sve četiri strane čete stižu vojevode Mane. Čete jure preko slavnih gora proslavljenog Dangića majora s treće strane Bogunović Brane vodi svoje hrabre Grahovljane. Čete stižu iz srpskih planina gorskog zmaja Babića Vojina vitezovi s bosanskih planina sledbenici Principa Gavrila vitezovi s bosanskih planina vrše dela Principa Gavrila.

Navrh naše gore Malovana gde se slavna bitka odigrava vuci viju a sve prolijeće Vojin čete niz planine kreće kud ih kreće kuda li ih vodi Malovanu da ga oslobodi. Susrele ga malovske djevojke pa gledaju Vojinove momke blago majci kad ih takve ime i Vojinu komandantu s njima. Susreli ga malovski četnici pravi braćo srpski osvetnici sastaše se više Malovana dušmanima da zadaju rana. Danas nam je braćo najžalije što naš Vojin među nama nije oj Vojine neka ti je slava sledbeniče Draže đenerala.

Malo majki rodiše junaka ko Ličanka viteza Rajaka vitez Pero bez straha i mane smelo gazi kroz krvave dane. U danima drugog svetskog rata kad udari nebrat na svog brata on predvodi brigadu Ličana sve delije što im nema para. Rajak goni sve tuđinske sile koje su se kod nas pojavile na prehodu krvavih nacista pa ustaša zatim komunista. Sa ponosom slavi srpska Lika heroja i vernog vojnika koji najzad na Kordun kasniju preseli se u večnu Srbiju.

Vrhunski, svaka čast.

TOMISLAV KOVAČ STRUKIĆ - USPOSTAVA NDH

Gusle moje zaguslite jako zapjevat ću da me čuje svatko o osnutku hrvatske države a u ime naše stare slave. Na tisuću devete stotine četrdeset i prve godine progovara slavni emigrante po imenu Pavelića Ante. Mi Hrvati loze smo iranske što ne trpi laži srbijanske plug i brana Hrvatu su hrana a ustaša njemu je obrana. Prije skoro tri tisuć godina za svakoga hrvatskoga sina Perzija je domovina bila gdje vladaše Darijeva sila. Odatle smo otišli u Poljsku a iz nje na obalu jadransku šest stotina dvadeset i šeste tada su seobe bile česte. Tri stotine tisuća Hrvata nije tada živjelo od zlata već od zemlje i čuvanja stoke od Sutlice do hrvatske Boke. Imali smo našeg dičnog lava plemenitog kralja Tomislava koji svlada cara Simeona umalo ga ne zbaci sa trona. Više od sto kraljeva imasmo a kroz Sabor državnost čuvasmo do dolaska stare Jugovine omražene srpske kraljevine. Pod režimom krutih radikala nama živjet' nije bila šala Hrvati su bili srpsko roblje a naboj im putokaz u groblje. Osamdeset tisuća Hrvata pobi ruka četničkoga tata a Hrvati šutjet' su morali kako ne bi gore nastradali. Pod režimom Nikole Pašića u paklu mu ne gorila svića koji srpskom Aleksandru kralju vičnom sili, zločinu i malju on naruči Račića Punišu jer oba istim duhom dišu da ubije Stipicu Radića da Hrvatska satare se svića. U skupštini usred Beograda Stjepan Radić smrtno ranjen strada al' Hrvatska ne bi more jada jer ne dade da se njome vlada na noge se digoše ustaše da obrane sve navade naše još iz dana kralja Zvonimira za Hrvate otkad nema mira ustaše se tajno okupiše Jugovini zavjeru smisliše u Marseilleu ubili su kralja jer misliše da baš tako valja. Srbin Aco leže u zemljicu osmijeh zasja na hrvatskom licu razvila se naša trobojnica a u lugu zapjevala ptica jer diktator Aleksandar krepa ostavivši narod prazna džepa. Naš je narod slavio ustaše jer boj na boj kralju Aci daše boriše se za našu starinu za hrvatsku dičnu djedovinu jer čuvaše svetu stečevinu za slobodnu našu domovinu. Janka pusta bila vježbalište i ustaško glavno uporište gdje ustaška bomba je nastala hrvatska se borba zamišljala. Bunu ličku ustaše su digli al' do vlasti tada nisu stigli jer se narod bojao žandara tih okrutnih srpskih zulumćara poglavnik je u Firenci bio gdje slobodnu Hrvatsku je snio dvadest ljeta za nju se borio isto tol'ko za nju je živio. Za Hrvatsku molio je Boga ne mijenjajuć' uvjerenja svoga u Firenci GUS je stolovao stan ustaški glavni se je zvao krugovalnu postaju spremao da bi proglas Hrvatima dao. Preko doktor Pavelića Ante radi boljeg učinka poante jer za njega čuli su Hrvati da Hrvatskoj želi da se vrati sa odanim ustašama svojim da zagrmi ničeg se ne bojim. A kamoli četničkih lopova krvopija gorih od korova koji lažu i saginju glavu i kad slave svoga svetog Savu oj četništvu odani Srbine kupi prnje seli preko Drine Srbija je otadžbina tvoja a Hrvatska domovina moja. Ako nama ne rodi pšenica hrvatska će vit se trobojnica zajamčuje nova uzdanica i Pavelić njezin poglavica koji prati raspad Jugovine revnujući da sloboda sine. Dvadest sedmog ožujka mjeseca potegoše Srbi svoga keca generala starog Simovića ali puč im ne bijaše srića u Berlinu Hitler se razljuti i zapovijed časnicim' uputi satarite srpsku tvorevinu tu nakazu zvanu Jugovinu. Jer se svaki Hrvat dobro sića teške čizme Karađorđevića dan kasnije proradi radio što se nije Srbima svidio u Firenci zemlji Italiji jer bijaše na našoj liniji za osnutak hrvatske države pa makar se izgubile glave. Postaja se Velebitom zvala prvi glas u deset sati dala za Hrvatsku ratovat' pozvala jer u narod ona se uzdala za razliku od hrvatskih gnjida što su slijepe kod očinjeg vida Pečnikar je govorio prvi da ne žali svoje mlade krvi za hrvatsku državu proliti brzo mora nezavisna biti. Iza podne sutra u pet sati poglavnika čuli su Hrvati na radio postaji Velebit da je nama biti ili ne bit' bratislavski radio prenosi kako Ante Hrvate uznosi kad ih zove pod zastavu svoju na ustanak u hrabrome boju na noge se dižite Hrvati nek' se svaki oružja lati nek' se svrsta u redove bojne nek' iz ruku zaštekaju strojne da Hrvatska slobodna postane da joj vječno sunce sreće grane. Pod zastavom hrvatskih ustaša kojima je muke puna čaša svoj na svome Hrvat mora biti za Hrvatsku krv svoju proliti ako hoće od Mure do Drine sve radosne hrvatske visine zdrav ustaša kukavica nije smrt ga čeka on se na nju smije jer mu srce za Hrvatsku bije koje ljubav domovinska grije. Ustaška je vojska veličajna a četnička šajkača očajna hrvatska je uljudba visoka četnik svakog gleda ispod oka pošten Hrvat od svog rada živi a šajkačam' nitko je na njivi jer bolje ga pljačkanje zanima bilo ljeto, jesen ili zima. Hrvati su ogledalo časti i ne cijede nikad tuđe masti nego žive i rade pošteno nek' ne bude to zaboravljeno. Hrvatska je najljepša na svitu k'o Srbija nije sklona mitu već životu po Božjem redu ne može se živit u neredu zato svatko tko se Hrvat zove nek' se bori za ideje nove što ustaše žele da ostvare da slobodom Hrvatsku obdare. Sve zbog sudbe hrvatske nacije suznog lica mile Kroacije sve zbog tvrdog kneza Branimira te zbog ljutog zmaja Krešimira poglavnika narod je slušao za državom svojom uzdisao u ustaše živo se ufao u dolazak njihov vjerovao. Šestog travnja te iste godine od buke se stresoše planine buku prave zrakoplovi mnogi dok kralj Petar bio je u logi mlad diktator ni slutio nije da se bitka sa Nijemcima bije da Srbija mu je napadnuta otadžbina bombom ošinuta malo prije neg' će sedma ura iz kreveta kralj se zakotura jer na dvore bombe mu padoše dvorjani se u bjegstvo dadoše Beograd je posta ruševina što se moglo vidit iz daljina. Zagreb nitko bombardira nije što ustaše utvrdiše prije sa Nijemcima i Talijanima ovo neka bude znano svima. Zrakoplovi bacali su letke da Hrvati pripremaju metke da za pravdu ustaju se svoju ne boje se stradati u boju. Pavelić na ustanak sve zove želi skinit' lance i okove pa je zato smetn'o zrakoplove da ciljeve po Srbiji love vojska je u agoniji bila bauljala bez kičme i tila i bez svojih srpskih đenerala bježala je, palila i krala. Pa se za tri dana i raspala a da otpor nigdje nije dala sedmog travnja u Čakovcu gradu doktor Kožak proglasio vladu a u ime Ante poglavnika ču se mnogo radosnih uzvika Srbi s nama ne znaju za šalu u Đakovu tuku katedralu prije bijega u bespuće svoje štetu opet Hrvatima kroje.

U vojarne narod upadao da bi otpor jugovojsci dao za ustaše puške uzimao jer u njih se jedino uzdao sutradan u Bjelovaru gradu Pakanec je ustrojio vladu jugovojska svud se razbježala ustašama otpor nije dala. A kralj Petar k'o zec utekao u Nikšić je zlato dovezao potiran od njemačkih bombona pobjegao do grada Londona kralju Petre balavo si dijete čuvaju te srpske bajonete kralju Petre di je tvoja lađa da ustaška puška u nju gađa. Nijemci ruše srbijanske lovce a Hrvati paraju im novce jer će skoro imat' svoju kunu svoju paru na svome računu nema više srpskih opanaka razvi mnoštvo naših se barjaka sva Hrvatska u tri drage boje jerbo Hrvat dolazi na svoje stiže puno stranih brzojava da hrvatska obnovi se slava. Ponosno se diže naša glava jerbo pravda nikada ne spava pripadnici seljačke zaštite svud pomažu kuće cvićem kite s ustašam' se bore da uhite oficire propale elite. Danim' prije svoga proglašenja Hrvatska je hvatala korijenja Hrvatsku su Srbi prezirali a Hrvati listom pozdravljali tražili su Nijemci od Mačeka da Pavelić Antu on ne čeka da hrvatsku državu proglasi jer da ima podršku u masi al' je Maček kukavica bio i Hrvatsku nije proglasio u Beču se digoše Hrvati jer su znali kol'ko Hrvat pati za osnutkom hrvatske države čista srca i ponosne glave. Kvaternik se sastao s Nijemcima i ovako kazao je njima poglavnik će naš Pavelić biti naše želje mi ne ćemo kriti jerbo Maček za vladara nije srce zečje u Mačeku bije Nijemci su se s time složili dojavu u Berlin uputili da hrvatski glavni emigrante bit će vođa Paveliću Ante zagrebačka radio postaja dobi obris ustaškoga sjaja koja sila građanska zaštita ni u mišjoj rupi ne bi Tita i njegovog klana komunista čija posla nikad nisu čista. Sa tisuću i dvjesta pušaka i sa puno hrvatskih barjaka Kovačević zaštitare vodi ka željenoj hrvatskoj slobodi srpski major zove se Đorđević posvjedoči kako je Pavelić preko puno odanih ustaša u Hrvatskoj sebi misto naša. Srpski major uz to posvjedoči da vojnička služba mu se koči jer Hrvata ima kao mrava što ustaju za vlastita prava na mjeseca desetog istoga zasja pravda Gospodina Boga iznimno se sastale ustaše u Pistoji oni se sastaše oko svoga vođe Pavelića srce svako okupala srića sve članove prodornog odjela velika je radost obuzela dvi stotine hrvatskih ustaša čija majka biše Lipa naša. Ni tisuću devete stotine a trideset četvrte godine kad makoše kralja Acu lako ne bijaše razdraganje tako sa ustaškim oznakama slavnim Pavelića smatrali su glavnim jer je bio svih Hrvata ćaća u Hrvatsku legija se vraća uz Antu je sin Velimir bio prisegu je prid njim položio k'o pobočnik slavni Moškov Ante k'o junaka svi ga dobro znate ustaše su bili iscrpljeni po zatvorim' dugo zatočeni. Al' za borbu bili su vatreni jer patnjama nisu poplašeni u Pistoji Pavelić kaziva od ustaše nema većeg diva što u ljutom ne plaši se boju za domaju liti krvcu svoju. Od časnika pa do dočasnika pod strojnama zablistala slika sve uz mnoštvo borbenih povika i uz pratnju radosnih usklika. A našega Milu Kvaternika ubi ruka srpskoga krvnika jer ustašku bunu podiga je jugovojsku u bijeg otjera je u Zagrebu stale su ustaše razavile barjake naše a studenti bili su sa njima u pobuni da ih više ima. Puk Zagreba pozdravlja ustaše svud se piva, kucaju se čaše Paveliću državu uredi kralja Petra objesi o gredi svaki Hrvat predobro je znao kakvu žrtvu poglavnik je dao zbog Hrvatske od sreće plakao Pavelića Antu pozdravljao kliknu vila sa vrh Trebevića te pozdravi Antu Pavelića. Paveliću od Hrvata zmaju ti se vrati svome zavičaju kada četiri otkucaše sata proglasi se država Hrvata iz postaje radio Zagreba veselje se dizalo do neba Kvaternik u ime Pavelića što se mnogi Hrvat još prisića proglasio hrvatsku državu i ponosno uzdigao glavu. Ovaj proglas Maček potvrdio iako za njega nije bio bilo mu je žao Jugovine jer bjaše sluga kraljevine tek uvečer njemačke su snage na ulicam' srca zemlje drage gdje gledaše hrvatske zastave što Hrvati mogu da naprave priznali su hrvatsku državu tisućljetnu poštujući pravu poštenoga hrvatskog naroda čiji zavjet zove se sloboda u Zagrebu GUS se ustrojio glavar grada Dumandžić je bio prvo vodstvo Budak predvodio a državu Horti potvrdio. Iz Pistoje preko grada Trsta a na Uskrs Boga Isukrsta u Hrvatsku došli emigranti hvalu dati Paveliću Anti i slobodu svojoj domovini radost bi na moru i planini dok kralj Petar u Londonu plače Hrvati mu šutaju šajkače. Krepala je stara Jugovina raspala se Petru kraljevina trinest dana nakon napadaja kruna kralja ostala bez sjaja jer je Juga potpuno propala i predaju aktom potpisala. Zaguslite gusle javorove pozdravite najbolje sinove ponajprije našeg dičnog tića poglavnika Antu Pavelića branu Drine Maksa Luburića i generala Juru Francetića te svakako i Bobana Ranka sve u ime hrvatskog uzdanka. Oj ustaše vi ste cviće naše srpski zulum više nas ne jaše jer je vojska našeg poglavnika ostala i bila naša dika osam stotin' tridest devet ljeta čekala je država nam sveta ostvarenje pred očima svijeta hrvatskoga državnog zavjeta. Opravda se san Jelačić bana, mučeništvo Zrinskog Frankopana, časna žrtva Radića Stjepana, želje sviju naših velikana. Ustaška je strojna podmazata za četnika i za partizana a u ime svih hrvatskih rana i za uskrs naših boljih dana. Otkad Ante iz Zagreba ode mi Hrvati željni smo slobode al' uskrsnu velika nam slava obnovi se hrvatska država.

Vidim da gospodin Ateist voli te dugometražne. Evo jedne takove






Samo za gospodina Metemmu i ekipu sa dične Romanije

Najmaštovitija koju sam dosad zapisao.

ĐORĐIJE KOPRIVICA - OSTROŠKA TRAGEDIJA (POGIBIJA BAJA STANIŠIĆA)

Gusle moje od suva javora od najljepšeg ljudskog razgovora odjeknite tanko glasovito da zapjevam jasno gromovito neka pjesma po istini kaže o vojniku đenerala Draže o velikom moga roda zmaju pukovniku Stanišiću Baju. Što izleće iz junačkog jata đe brat nije izdavao brata iz Vinića sela malenoga od srpskoga bratstva čuvenoga u selu je malenome tome vazda Srbin vjeran rodu svome. A njegovom junačkome soju Gospod posla svetu milost svoju krsna mu se održala slava tu miriše ljudskovina prava a njeguje među braćom sloga sve u slavu velikoga Boga. O Baju se braćo moja prije pjesma smjela zapjevati nije iako je veliko i malo svu istinu o vitezu znalo da je bio junak od junaka iz primjera Miljanova Marka jer su vlasti tog velikog lava predavale mraku zaborava te bijući Boga u čovjeku u sramnome dvadestom vijeku. Zato vilo pripomozi mene da opjevam roda uspomene neka čuju koji čuti žele srpske gusle šta o Baju vele. Ne bi Bajo slavni puškonoša obrukao ... Miloša na Mišaru boju od megdana no ubio Kunlin kapetana kuburlijom među oba oka i darov'o gvožda Karađoka. Zgodan bješe k'o bijela vila ne krase ga kadifa i svila niti čoha stambolija neka ni ... ... s vrh jeleka niti pera na kalpaku vita no brđanka majka ponosita. Rad' njegove ljepote bi vala i Rosanda ponosita stala i ženskog se okanila zora pred junakom crnogorskih gora svoju bi mu obećala ruku i primila prsten i jabuku. Dva mu mrka brka zasukana iznad muških zasjela usana ... ... sa četiri slova oko krsta znaka Srbinova krila širi pomrčinu para usred podne suncu odgovara oko orla s obadvije strane izvezene lovorove grane sve od svile i zlatnije niti muške prsi ordenima kiti. Za blago ih nabavljao nije već na megdan đe se krvca lije te junaka crnogorskog krase o kojemu spardanjola zna se. Šinjelom se teškim ogrnuo i zmaj bi se za njim obrnuo da ga gleda i da mu se divi iz oka mu plamti oganj živi paleta od suvoga zlata s ruba šava do bijela vrata o njih sjajna udaraše zjaka na gospodsko lice od junaka. Sad slušajte braćo moja mila kad udari Hitlerova sila prosiktaše otrovnice zmije na zgarištu od Jugoslavije. A krvnički srpsku nejač kolju rimskog pape da izvrše volju da nestane krsta od tri prsta. Al' još bješe Srba sokolova što se švapskog ne boje olova nit' dželata ni bezdanih jama nit' ustaških maljeva nit' kama nit' šiptarskog noža ni zuluma dvorove im zamijeni šuma staru majku u gori jelika a sestricu puška od čelika. Po predačkom običaju starom dušmanina darivaše darom iz pušaka vrelije krušaka od sabalja krvavih marama to bijahu sokolovi sivi ubojnici kao oganj živi rodu vjerni a krstu zakleti pobijediti ili umrijeti te se svuda pojaviše straže srpskog čiče đenerala Draže. Jer kad počne zemljom da vapije otadžbini da vrati tapije srbadijo mila braćo moja Draža bješe Obilića soja al' je toga ustaničkog vuka sramno bratska umorila ruka. A koliko još takvih bijaše što kosovski barjak poniješe koji će se spominjati vala dokle bude srpskije gusala među njima zablistaše slava čuvenoga crnogorskog lava kao zora od sunčevog sjaja pukovnika Stanišića Baja. Svi su bili pa su nestanuli nedostojni njih smo ostanuli da Brozove samove ližemo i bez svoga ponosa gmižemo jer je toga vakta krvavoga Srbin ost'o bez ponosa svoga bez države i predačke slave tad prođoše strašni mimo prve otpočeše Srbi da se krve jedan drugog da kolju i lome crni đavo nauči ih tome nije đavo k'o đavoli što su no Mošovi komunisti to su okupljeni s konopca i kolca nebeskoga popljuvaše oca laž prosuše narod zavadiše i na braću braću povedoše dok im krvcu polokaše vruću i Srbinu raskopaše kuću. Đe bijahu svešteni oltari đeca više Nemanjići stari velikoga sa nebesa Boga Mošova je poganila noga svete stope i njihove trude a pobiše ponajbolje ljude i čuvare prađedovske vjere mučenike časne kaluđere. U jade je kod Srbalja doš'o crni Čifut po imenu Mošo koga đavo pod nadnicu plati da Srbina od Hrista odvrati. Te ostade čiča da se bori k'o Mojsije na Sinajskoj gori na braniku narodnoga bića ispi pehar mučeničkog pića kad se napi živonosne vode s četnicima na golgotu ode a njegova ostadoše htijenja za daleka mlada pokoljenja. No kad Mošo srpsko razorio kad je bratska vrata otvorio i od brata brata odvojio i srpske se krvi napojio dan poslije sloma i ustanka svuda srpska zajauka majka tražeć' sina kroz bezdane jame koga bratske iskidaše kame viđe Bajo svu priliku crnu pa se natrag u planine vrnu pa sve braću od razbraće čuva od zla vjetra što s istoka duva skupi vojsku na četiri strane da svetinje od krvnika brane. Al' krv bratsku da prosipa neće no se vješto planinama kreće jer znaše za svete riječi da je obraz od života veći. U planini svetome Ostrogu moljaše se velikome Bogu i ostroškom Vasiliju svecu da umudri zabludjelu đecu sve mu srpske kazivaše jade svetitelju ne znaju šta rade. Dok jednoga jesenjega dana banu knjiga krvlju napisana bratskom krvlju a razbratskom rukom sa đavoljim smislom i porukom njemu sitna buruntija kaže da se mane đenerala Draže ili će ga kompartijska klika k'o narodnog smaći izdajnika.

Na to Bajo Stanišiću kaza ne moje mi časti i obraza skuplja mi je moja vjera prava nego rosna sa ramena glava. Zbog njihove politike sramne srpstvo tone u bezdane jame jer njihove vođe naopake ubijaju narodne prvake domaćina dobroga označe za kulaka pa ga raskulače i u kakvu prlinu ga stuku opljačkaju i sve mu odvuku. A tako mi velikoga Boga i časnoga krsta i Ostroga s njima neću s ovom pameti da znam da ću stoga umrijeti. Malo stade a dugo ne prođe četničke se okupiše vođe da dogovor u Ostrogu čine za spas roda za spas otadžbine. Naokolo postaviše straže da se otklen dušman ne pokaže te otpoče trideset glavara da vijeća i da dogovara ostadoše do ponoćnjih sata iza teških manastirskih vrata dok bijela zora ogranula a danica lice pomolila kada ih je uhvatio sanak nije sanak nego suđendanak jer toga je minuta i trena u Ostrogu kama zaturena udariše krvave nemani otkrvljena zvjerad partizani sto pedeset na broju ih bješe talijanske puške doniješe i ubojne haubice lake da pobiju braću i rođake i u sramnu istoriju uđu malo srpsku ponajviše tuđu. Mili Bože šta se ono čuje to Stanišić Bajo komanduje pa se čini grom udari neđe u ostroške vrleti i međe zaklon'te se braćo u litice u kelije i u isposnice pušku steži po dušmanu tuci držite se k'o stari hajduci jer moramo sokolovi moji megdan činit' sa razbratom koji stida nema nit' se Boga boji. To izreče a mitraljez uze a svetinju orosiše suze sa zidova zaritaše sveci kad se bratski ukrstiše meci to je braćo pogledati strava u ćivotu svetac podrhtava pa tri noći i četiri dana trajala je borba neprestana niko sio niti ljeba jio niti vode iz čuture pio puška ječi kan ostroški zveči često vojska partizanska viče predaj se drski odmetniče i Draža će brzo da se preda al' hajduk se uhvatiti neda jer je lakše uhvatiti vuka nego Baja iz gore hajduka 'vako im se Stanišiću javi malo lakše jamari krvavi nije glava vrbovina grana ne dajem je danas bez megdana. A kad sila ostrvljena shvati da joj neće tako dolakati sjekom minu a s tutnjavom stade tvrdu vjeru Stanišiću dade ali Bajo neće ni da čuje a kamoli da im povjeruje jer im dobro poznavaše presu na led pišu pa vatri prinesu. Nego Blažo Đukanović prista da ga muče k'o Gospoda Hrista zaboravi da u ljute zmije hrišćanskoga prijatelja nije. A za njime u sudnjemu trenu četnička se jedinica krenu sam ostade soko iz Vinića tri sinovca do tri sokolića to su Boro, Vojo i Milinko više s Bajom ne ostade niko da se dalje sa razbraćom bore da ostrošku avru ne sagore. Bože mili šta se ovo zbiva je l' istina ili čovjek sniva ili ono turska mržnja stara razapinje Pecirep Lazara ili ono starom Vujadinu i Miliću njegovome sinu prebijaju i noge i ruke da osvete pogubljene Turke onog starog đenerala Blaža zla družina i krvava straža na komade isjekoše živa pred ljudima ni dužna ni kriva s dvadest i pet biranijeh brata na pogledu ostroškijeh vrata. Takve jade ni Turci nijesu u najvećem radili bijesu no su znali sa besuđem stati i čovjeka mrtva poštovati a ne znaju novi antihristi Staljinove sluge komunisti. Gleda Bajo gore sa visine šta zlikovci svojoj braći čine pa sinovce u zaklon požuri da ne ginu kosovski božuri mladi kao rosa u livadi pa se misli kako da uradi kako da ih od dušmana spase tri momčeta što Viniće krase. Najposlije ovako im reče čim dan mine a nastupi veče ja ću mojim mitraljezom tada plotunima zasut' iznenada tako će vas da zaštiti striko pa bježite ja sam uriziko da poginem muški kako valja za krst časni, slobodu i kralja. Al' ne htješe tri sokola mlada svoga strica da ostave tada svojega se odrekaše spasa iz jednoga zavikaše glasa striko Bajo o tom nema zbora svakako se umrijeti mora mi nećemo poći jer ne smijemo strašivcima da se nazovemo. A kad začu soko od sokola od junačkog Obilića kova pušku zgrabi pa na noge skoči planuše mu ispod vjeđa oči pa poskoči gore do zvonika a iz grla bijela zavika izađite nove Muslimani evo Baja ljudske kukavice. Još hoćaše nešto da im kaže al' krvničke poskočiše straže dok nastade jeka i grmljava te ubiše iz Vinića lava. I svom rodu salomiše krila zašto braćo sramota vas bila čime vas je zamađijo Đido kad je glave sa Srbalja skid'o nije Đido već magija jaka Judinije tridest srebrnjaka. To gledaju do tri sokolića od junačkog jata iz Vinića pa ne htješe da čekaju više nit' jekoše niti boja biše no živote sebi prikratiše i viteškim djelom odvratiše Đilasove i Mošove paše da ne spale svetilište naše još im ne bi ni dvadeset ljeta ej sudbino Srbinova kleta. Od Kosova do današnjih dana kroz hiljade borbi i megdana svakoj Srbi odolješe sili krv su vrelu za krst časni lili glavama zemlju naranili a svecima nebo nastanili i dobili otadžbini međe al' vrag vazda iz prikrajka neđe zlo posije pa rod srpski strada od svojije domaćije jada od sjemena prokletoga vraga nevjernoga Brankovića traga kad svetinju krv nevina zali na Ostrog su gavranovi pali pa mjerkaju sa studene grede al' im nade ništa ne vrijede jer jamari zemlju izvrnuše i u jame braću zagrnuše da robuju mučeničke kosti vitezovi Bog neka vas prosti.

ĐORĐIJE KOPRIVICA - KOMITA SPASOJE TADIĆ

Pivsko pleme od svog naseljenja bješe primjer časti i poštenja kroz nesreće i teške vaktove kroz krvave bune i ratove rađalo je sokolove sive koji s pjesmom na guslama žive pa da pjevam pjesmu za čovjeka iz krvavog dvadestog vijeka ljutog zmaja krvavog komitu oštru sablju pušku ubojitu tuđe neće a branjaše svoje to je bio Tadić Spasoje. Poslije pucnja Principa Gavrila Franjo Josip i njegova sila okupira Crnu Goru malu krv poteče vrag odnese šalu zaposjeli crnogorske klance ma ne ljube Crnogorci lance nit' se daju bez ljutog megdana nego pune tri godine dana boj se bije preko Gore Crne bečka sila da se nazad vrne neće Srbin u ropstvu da živi a Spasoje Tadić je u Pivi tri godine tri krvava ljeta vođa pivskog komitskog pokreta. I još o njemu postoje legende što nikada neće da blijede jer je svake preduzim'o mjere zbog zaštite slobode i vjere i dok bečka vojevaše sila Piva s njime slobodna je bila. No krvavog Drugog svjetskog rata brat na svoga kidisao brata udarile fašističke sile Crnom Gorom braću zavadile a ustaše nože povadiše među se se Srbi zavadiše a komita Tadiću Spasoje čuva čvrsto dostojanstvo svoje ne šće otić' ni na jednu stranu nit' četniku niti partizanu bilo koje strane da se hvata mora ruku podići na brata ali Pivom sijevaše vatra neće hajduk s mirom da posmatra šta se čini po ponosnoj Pivi ginu ljudi ni dužni ni krivi pa svom srcu ne može dat' mira do pivskoga ode manastira. Tu Tadiju imaše sinovca mladog momka dičnog Crnogorca od djetinjstva bješe uz Spasoja ali stupi u redove SKOJ-a on na svog ličijaše strica pa se ljube u junačka lica a zadatak stoji na Tadiju da Spasoja prime u Partiju Spasoje mu govoriti ode tu nit' ima časti nit' slobode al' je đavo među nama nik'o nego slušaj šta ti kaže striko ne može se poći do slobode s ljudima što Partiju vode dok se sudom prijekijem sudi i nedužni ubijaju ljudi zbog vašijeh lažnih ideala mnogo li je majka zakukala. Još Tadiju Spasoje upita je li srpstvo prešnije od Tita i Jevrejin zbog čega je Mošo tog proljeća na Durmitor doš'o za Partiju koja ludo shvaća zar ustaše da nam budu braća. Dok se začu riječ od Tadije o moj striko to istina nije ovi ljudi što ginu po Pivi bit ne može da nijesu krivi ko bi striko ubijati moga prave ljude a na pravdi Boga a Spasoje vitez neumrli svog sinovca Tadiju zagrli pri polasku samo kratko reče starije je jutro nego veče nijesi se bio ni rodio kad sam tada čete predvodio sto sam muka kroz život vidio. No Tadija uzdanice moja ti za savjet poslušaj Spasoja bio četnik ili komunista duša mora da ti bude čista ako misliš sticat ratnu slavu dobro pazi kome skidaš glavu i u ovoj velikoj nesreći misli šta će istorija reći drž' se muški a pametno zbori jer su i ... gori. Pažnju jednoj posvetićeš tački rat je ovaj bratoubilački na svog brata pušku ne okreći to je srpski promašaj najveći a u ratu mnogi je nastrad'o od onoga što se ne bi nad'o vlast je čudo za njom mnogi žudi pričuvaj se od nečasnih ljudi od onije što se s tobom druže nikad lice ne spuštaj na uže Partija ih uči nemoralu ovo nemoj primiti za šalu. To Spasoje Tadiji očita a Tadija poče da se pita ko je strika naučio tako pa o nama misli naopako kad pogana naiđu vremena pomrači se razum kod poštena jer on ljude cijeni po sebi zlo nikome napravio ne bi niti majku zaplakao kome pogotovo plemenitu svome dok obavlja zadatke Partije mladi pravnik sjetio se nije da neznani ne može da vlada ako prije pametni ne strada i da ljudi željni rukovodstva često puta odriču se čojstva na obraz će i na ponos sjesti na stolicu bolju da se smjesti a bilo je dosta komunista što po Pivi spremahu ubistva radne ljude po Pivi pobiše a o njima ni riječi više.

Ta prokleta Lenjinova škola zavela je Tadiju sokola pa vjeruje čvrsto u Partiju dokle dobi pismenu hartiju sa zadatkom Partije i SKOJ-a da svog strica ubije Spasoja. I to moraš hitno izvršiti ili možeš rupče odvršiti kad glas ovaj Tadiji dopade začudi se pa govorit' stade ko to misli taj priseban nije da Tadija Spasoja ubije podig'o me i on me školov'o zar ja u nj'ga da saspem olovo ovo nije časno nit' pošteno niti bi mi bilo oprošteno nit' me mogu na to naćerati pa da će mi kožu oderati. Pa otiđe u posjetu stricu u obližnje selo Šljivovicu tu Spasoje dočeka Tadiju ubij mene da te ne ubiju tvoja glava skuplja je no moja a Tadija posmatra Spasoja pa mu reče neću bogme striko ne može me naćerati niko daću glavu ali obraz neću rad' ponosa svoga umrijeću. I Tadija najposle zbog toga ostanuće bez života svoga jer su njega sa grupom Pivljana strijeljali pokraj Vidrovana oni što mu narediše tako poslaše ga putem naopako rad mu bješe leći u grobnicu nego glavu smaći svome stricu iako se malo kasno sjeti šta su bili strikovi savjeti nego prije smrti Tadijine Spasoje će Tadić da pogine. Kad Tadija ubiti ga neće onda četa na Spasoja kreće svi zakleti čvrsto u Partiju komita ih čeka u Gusinju neda pucat' nego da se brani no osuše plotun partizani i ubije nedužnog đetića Milorada mladog Ćorovića nemaše mu ni osamnest ljeta olovo ga svega izrešeta a Spasoje besmrtni komita prizor gleda a Gospoda pita ko nam narod ovako zaluđe biju svoje a slušaju tuđe prekrsti se obaraču stište Šljivovica posta razbojište a hajdučko oko sokolovo usmjerava puščano olovo partizani na Spasoja lete dok im pola prepolovi čete ali krije u mislima muke srpskom krvi okrvavi ruke kriv nijesam odgovaram Bogu ali sebi dozvolit' ne mogu da me vežu i u lance meću nikad im se živ predati neću. No Spasoje da miruje neće otolen se put Nikšića kreće rova dično krvave planine no ga izda nedrug iz družine još se na krst bijaše zarek'o u maloga majčino mlijeko. Na granici Pive i Golije đe oblake jelovina krije suva brda poklopio snijeg ne može se s brijega na brijeg površica poče da se greže svaki korak napravit' je teže al' u tome snijegu i ledu nagazio hajduk na zasjedu usred podne u jelovoj šumi siknu brate bombe i košuni to je kiša čeličnije zrna oj sudbino žalosna i crna. I tri druga iz njegove čete smrt žalosna na bojištu srete dva Višnjića jedan Grdolica popadaše mrtvi sva trojica a Spasoje izdade komandu da mu društvo odstupi u bandu i bježite kud možete koji ja vas štitim sokolovi moji sam ostade na pustom proplanku prigrlio pušku zmijoglavku oko njega grme mitraljezi a on stoji muški na biljezi od udara svijaju se jele da sa njime želju podijele ... ... a metaka malo taj dan mu se bilo ispisalo. A junaci k'o Spasoje što je nit' uzmiču nit' se smrti boje poginuće muški a da kako mrijeće se jednom svakojako sa proplanka sa svakoje strane gleda hajduk vojsku partizane ima tamo i poznatih ljudi pa riješi sebi da presudi ravno pušku pod grlo okreće od boljega poginuti neće. Čelo mu se nimalo ne smrači prst okide tankoj obarači planu puška odjeknu planina o sudbino žalosna i crna. A komandant viknu partizane neka pođu sa svakoje strane da tragaju za slavnim komitom pod liticom jednom okomitom mrtav leži Tadiću Spasoje prazne puške oko njega stoje. Otad evo po vijeka minu a o ovom crnogorskom sinu ni riječi niko ne potroši šta su dobri kad vladaju loši a guslari otkad gusle gude ovakve su pominjali ljude pa će reći pred narodom ko je nekad bio Tadiću Spasoje.

Ima i ona samo sam zaboravio kako se zove ubistvo neke djevojčice ili cure od Albanaca.