Vučko nam ga metnuo.
Doduše, na zatvaranje imamo veći utjecaj, ali treba naći suradnike, Mađarsku, Nizozemsku, Švedsku...
Ovo je veliki udarac općenito, obezvrjeđuje i sve napore naših eurozastupnika u svezi Bih, i pokazuje kakav je naš utjecaj bez njemačke i francuske podrške.

Proširenje treba proći jednoglasno, ne trebaju ti suradnici, a to koliko su ozbiljne posljedične prijetnje Njemačke i Francuske se vidjelo na primjeru Slovenije (popustili su jedino kad su Ameri zaprijetili), a Amere baš i ne interesira proširenje EU.

U blokiranju naših susjeda imat ćemo podršku zemlje koje se EU trenutno najviše boji (iracionalno dakako) tako da no sikiriki

I ne treba lupetati povezujući ovo pitanje sa BiH jer je to sviranje kurcu što je i visoka izaslanica nedavno potvrdila u BiH.

Danke.

Uvijek nenadjebiv, gospodin Divlja Svinja.

Još jednom treba utvrditi gradivo. Za ulazak Hrvatske u EU se kaže:

Danke Deutschland!

U REZOLUCIJU EP-A
HDZ-ovci ipak uspjeli ubaciti ublaženi amandman o spornom srpskom zakonu


U tijesnom prolasku ključna je bila podrška koju je HDZ-ovcima dao HNS-ov zastupnik Jozo Radoš, koji je zajedno sa slovenskim kolegom Ivom Vajglom lobirao u klubu zastupnika europskih liberala da podrže ovakvu formulaciju.

Nakon što su dvaput ublažili svoj prvotni amandman kojim su željeli pozvati na blokiranje Srbije u pregovorima s EU, europarlamentarci iz HDZ-a i HSS-a ipak su uspjeli postići to da se u rezoluciji Europskog parlamenta spomene sporni srpski zakon po kojemu je za ratne zločine osuđen hrvatski branitelj Veljko Marić.

Njihov amandman "poziva Srbiju da u duhu pomirenja i dobrosusjedskih odnosa u suradnji sa susjedima i Europskom komisijom razmotri svoj Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine", a za takvu formulaciju glasalo je 347 zastupnika. Njih 319 bilo je protiv, dok je 28 bilo suzdržano.

- Vrlo sam zadovoljan. Uspjeli smo internacionalizirati pitanje spornog zakona kojim je Srbija na hibridan način, bez presedana u suvremenom međunarodnom pravu, teritorijalno selektivno proširila svoju jurisdikciju na države bivše SFRJ - kaže Andrej Plenković (HDZ).

U tijesnom prolasku ključna je bila podrška koju je HDZ-ovcima dao HNS-ov zastupnik Jozo Radoš, koji je zajedno sa slovenskim kolegom Ivom Vajglom lobirao u klubu zastupnika europskih liberala da podrže ovakvu formulaciju. Bez liberala, amandman ne bi prošao jer su mu se oštro protivili europski socijalisti i demokrati, gdje je protiv bilo kakvog spominjanja spornog srpskog zakona lobirala slovenska zastupnica Tanja Fajon. Fajon je nakon glasanja izjavila da je "žalosna što su hrvatski kolege još jednom zlorabili Europski parlament kao poligon za raščišćavanje bilateralnih odnosa sa Srbijom".

Marijana Petir danas je bila zadovoljna, iako je usvojeni amandman daleko od njezina prvotnog zahtjeva da promjena spornog zakona postane mjerilo za Srbiju u pregovaračkom poglavlju 23.

- Usvajanjem amandmana Srbiji je dano do znanja da je taj zakon problem i da s Hrvatskom mora komunicirati o tome - kaže Petir. - Problem je internacionaliziran i sada postoji referenca na koju se i mi možemo pozvati. To je dobra referenca koja se Srbiji, naravno, ne sviđa, no morat će riješiti problem kako ne bi došlo do daljnjih komplikacija koje bi bile loše za njih - dodaje HSS-ova europarlamentarka koja je Veljka Marića posjetila u srpskom zatvoru oko Božića prošle godine.

U raspravi uoči glasanja europski povjerenik Johannes Hahn ciljao je upravo na ovaj hrvatski amandman kad je rekao da "trebamo biti oprezni i ne dodavati neke zahtjeve koji se ne traže unutar pregovaračkog okvira" za Srbiju. No, Plenković vjeruje da nakon usvajanja amandmana povjerenik Hahn može pomoći rješavanju problema koji Hrvatska ima sa spornim srpskim zakonom.

- Ne želimo da se ponovi slučaj Veljka Marića i daljnja pravna nesigurnost hrvatskih državljana. U višetjednoj parlamentarno-diplomatskoj bitci dobili smo potporu 347 zastupnika većinom iz redova pučana, konzervativaca i liberala. Sad je na Vladi RH i diplomaciji da pristupe rješavanju ovog problema - smatra Plenković.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/hdz-ovc ... onu-994478

Znao sam ja da je Ivo naš.

Diskusije naših parlamentaraca u Europskom parlamentu


Plenković o Izvješću o napretku Srbije - 19 1 2015


ŠUICA: Nestali, granica na Dunavu, prava hrvatske manjine !

Usvojen naš amandman protiv srbijanske jurisdikcije za ratne zločine nad susjednim zemljama!
Ožu 11, 2015



Europski parlament na današnjem je plenarnom zasjedanju u Strasbourgu usvojio amandman hrvatske EPP delegacije (HDZ/HSS) na Izvješću o napretku Srbije. Prihvaćanjem tog amandmana zakonodavno tijelo Europske unije „poziva Srbiju da u duhu pomirenja i dobrosusjedskih odnosa u suradnji sa susjedima i Europskom komisijom razmotri svoj Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine“.

Naš amandman - unatoč „zlogukim najavama“ pojedinih režimskih novinara o „porazu HDZ-a“ - usvojen je s 347 za, 319 protiv i 28 suzdržanih glasova! Izniman uspjeh i veliko priznanje našim europarlamentarcima i HDZ-u kao punopravnom članu Europske pučke stranke!

Antieuropski srbijanski zakon

Kao što su u više navrata naši i europarlamentarci i sabornici pojašnjavali, člankom 3. Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa Republike Srbije u postupcima za ratne zločine - kojim je ta država proširila „univerzalnu nadležnost“ za ratne zločine na teritorij ostalih država proizišlih iz bivše SFRJ - službeni se Beograd proglasio novim „mini Haagom“ kršeći načela kaznenog i međunarodnog prava o pravnoj sigurnosti i nemiješanju u unutarnje poslove ostalih država.

Rješavanje otvorenih pitanja!

Kao što se sjećate, HDZ-ovi eurozastupnici Dubravka Šuica, Andrej Plenković, Ivana Maletić i Davor Ivo Stier te Marijana Petir iz HSS-a (svi iz Kluba Europske pučke stranke /EPP/) zajednički su u Europskom parlamentu podnijeli 12 amandmana na nacrt Izvješća o napretku Srbije njemačkog zastupnika Davida McAllistera (CDU) - kojima su željeli artikulirati glavna nacionalna pitanja koja se još nisu riješila nakon sloma srpske agresije.

Uspjeh u Bruxellesu: Iz Izvješća izbrisano vrijeđanje Hrvatske i referenduma o braku

Iz konačnog teksta izvješća izbrisan je članak koji je osuđivao Hrvatsku i referendum o braku, lažno stavljajući referendum u kontekst netrpeljivosti i diskriminacije.



Bravo hrvatski europarlamentarci: Ruža Tomašić, Marijana Petir, Davor Ivo Stier, Andrej Plenković, Ivana Maletić i Dubravka Šuica!

Cijeli tekst:
http://narod.hr/eu/uspjeh-u-bruxellesu- ... a-o-braku/

Davor Ivo Stier uspio nešto što do sada nije nijedan Hrvat!





Mala zemlja sa velikim ljudima!

Stavi čitav tekst. Koju kitu moram tamo ići da pročitam.

Hrvatska, EU i Antifašizam

Lud,zbunjen,normalan.To je ta ekipa. Pogledajte ih samo.Identicni.

220 milijuna eura za razvoj Zračne luke Dubrovnik


Vlada je danas donijela odluku o financiranju projekta "Razvoj Zračne luke Dubrovnik", ukupne procijenjene vrijednosti 220 milijuna eura, kojom omogućuje Upravi Zračne luke Dubrovnik sklapanje ugovora s izvođačima radova.

Radovi bi, prema riječima ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Siniše Hajdaša Dončića, trebali početi u svibnju i lipnju i potrajati do 2019. godine.
Ministar objašnjava da je Europske komisija odnosno Glavna uprava za tržišno natjecanje, najviši iznos za sufinanciranje javnim sredstvima odredila u iznosu od 145 milijuna eura.

Današnja Vladina odluka odnosi se na osiguranje financiranja najviše do tog iznosa, dok je tvrtka Zračna luka Dubrovnik obvezna osigurati preostali iznos od 75 milijuna eura, uključivši i PDV.

Računa se da će glavnina ukupnih sredstava biti pokrivena novcem iz fondova Europske unije, iz kojih je već 40,5 milijuna kuna bespovratnih sredstava iskorišteno za pripremu tehničke dokumentacije.

http://liderpress.hr/biznis-i-politika/ ... dubrovnik/

Radi se o Tutinom zemljaku Pupiju, a izgleda istih su i svjetonazora!

http://youtu.be/QqWH_dzJ6h8


301 - 20.04.2015. Nenad Vlahović: KRIMINAL MILORADA PUPOVCA!

O Pupovcu iz prve ruke, Nenad Vlahović, predsjednik Srpske pravedne stranke i dugogodišnji dopredsjednik SNV-a:
"Milorad Pupovac je zamračio milijune, kada sam ga kazneno prijavio DORH-u, zaštitio ga je Mladen Bajić!"

Nisam Dalmatinac, iako protiv Dalmatinaca nemam ništa.

Naravno da mi se sviđa. Njegove politike su dalekosežne i neshvatljive za tebe.

Onda si isti kao i on, a on mi se nikako ne svidja!
Znači i ti si 'etnički komentator' ovdje, tj. po zadatku!
Ali i ti si pročitan (na krivom si forumu)!

Da niste nasjedali na ove šuplje žalopojke sa primanjem azilanata iz Afrike.
Prije par dana UK premijer rekao jasno da mogu Italijanima pomoći novcem ali da neće primiti nijednog azilanta.

Studentica očitala lekciju Amerikancima:
Hrvati iz BiH neće i ne mogu nestati

http://www.braniteljski-portal.hr/Novos ... vata-u-BiH

GLAS IZ WASHINGTONA



Jedan smo narod

Uvod

Činjenicu da je Hrvatska bila stvorena i u Domovinskom ratu obranjena zaslugom i žrtvama svih državotvornih Hrvata, treba uvijek i svugdje isticati, ne samo zbog budućnosti i jedinstva hrvatskoga naroda, već i zbog same istine. Većina bosansko-hercegovačkih Hrvata, kako u domovini tako i u svijetu, uz žrtve i doprinose u obrani Bosne i Hercegovine, uložili su također i ogromne žrtve u stvaranju i obrani današnje države Hrvatske. “Nažalost šira javnost premalo zna o događajima u BiH tijekom 90-ih godina i ulozi Hrvata iz Bosne i Hercegovine u Domovinskom ratu. Medijski prostor u Hrvatskoj zatrovan je brojnim dezinformacijama o sudjelovanju i ulozi Hrvata i Hrvatske u ratu u BiH, koje sežu čak do optužbi da je Hrvatska agresor na BiH … Prema podatcima koji dolaze iz relevantnih krugova 64% poginulih branitelja iz Oružanih snaga RH porijeklom su iz Bosne i Hercegovine. Važno je napomenuti da bi navedene podatke trebalo svakako i znanstveno verificirati.” (Prof. Ilija Vučur: Doprinos Hrvata iz Bosne i Hercegovine u stvaranju i obrani hrvatske države, 18. prosinca 2014.)

Svijest o zajedničkoj pripadnosti

Bosansko-hercegovački Hrvati su uvijek, a posebno u najtežim životnim trenucima, ostali vjerni Hrvatskoj i matičnom hrvatskom narodu. U agresiji Srbije i Crne Gore na Hrvatsku, početkom devedesetih godina, mnogi od njih su vidjeli opasnost i prijetnju svim Hrvatima, a u slobodnoj i suverenoj državi Hrvatskoj vlastitu životnu opstojnost i sigurnost. Znali su da bez slobodne i suverene Hrvatske ne može biti slobodne ni suverene Bosne i Hercegovine. Tu njihovu odanost i privrženost hrvatskoj državotvornoj ideji i svomu narodu, Alija Izetbegović nikada nije mogao shvatiti, ni prihvatiti. Što više, on i njegovi tadašnji sljedbenici naivno su, a neki i zlobno, tumačili to kao nijekanje bosansko-hercegovačke državne suverenosti i cjelovitosti. Već 1991. godine, dakle u samom početku, kada su četnički dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore, uz podršku JNA, krenuli protiv hercegovačkih Hrvata, Izetbegović, koji je trebao biti predsjednik svih građana u BiH, izjavom, “ovo nije naš rat,” okrenuo je leđa tom, za njega i njegove vjerske fundamentaliste, nepoželjnom dijelu sugrađana. Odričući se njih, Izetbegović se je defacto odrekao cjelovitosti i suverenosti Bosne i Hercegovine. To je bio jedan od glavnih razloga za kasnija nepovjerenja i ratne sukobe između bosansko-muslimanske i hrvatsko-katoličke strane u Bosni i Hercegovini. Pogriješku koju je napravio Alija Izetbegović nikada ne bi učinili pravi politički predstavnici bosansko-hercegovačkih muslimana, ljudi poput dr. Džafer-bega Kulenovića, o kojemu je hrvatski povjesničar, franjevac, dr. Dominik Mandić napisao: “Godine 1920. bio je izabran za zastupnika u ustavotvornoj skupštini u Beogradu u kojoj je glasovao protiv vidovdanskog ustava. Za ustavne debate rekao je: ‘Pitate me, čija je Bosna i Hercegovina? U prvom redu nas Bosanaca i Hercegovaca. A provedite slobodne izbore, pa ćete vidjeti, da je BiH hrvatska.’ Nakon smrti dr. Mehmeda Spahe (29. V. 1939. godine), kada je bio izabran predsjednikom jugoslavenske, muslimanske organizacije u BiH, dao je načelnu izjavu koju je novinarima u tri navrata ponovio: “Gospodo, ja sam Hrvat i hrvatski nacionalista... I ne samo da sam ja Hrvat i hrvatski nacionalista nego su i bosanski muslimani kao cjelina Hrvati, dio hrvatskoga naroda..” (Dr. O. Dominik Mandić: Etnička povijest Bosne i Hercegovine”, Rim 1967., str. 422)
Ante Starčević, te braća Stjepan i Antun Radić smatrali su bosansko-hercegovačke muslimane dijelom hrvatskoga naroda i zato “nisu svojatali Bosnu i Hercegovinu kao područje, nego su u prvi red stavljali narod u tim pokrajinama i jedinstvo u etničkom smislu potkrepljivali su povijesnim, državotvornim argumentima.” (Dr. Ivo Korsky)

Velikosrpska politika prema muslimanima

Srpska politika prema bosansko-hercegovackim muslimanima bila je potpuno drukčija od hrvatske. Muslimani su u očima Srba bili glavna prepreka priključenja Bosne Srbiji
i zato je srpski cilj bio potpuno iskorijeniti muslimane iz Bosne i Hercegovine. Za vrijeme jednog sastanka između Srba i Hrvata u Nici 1916. godine, netko je upitao sprskog ministra Protića što će biti s muslimanima, a on je odgovorio: „Prepustite to nama. Mi imamo rješenje. Kada naše trupe dođu na Drinu dat ćemo Turcima 24 do 48 sati da se vrate u pradjedovsku vjeru. One koji se ne budu pokrstili, zaklat ćemo na isti način kao što smo to već uradili u Srbiji."

Partizansko-četnički progoni i pokolji bosansko-hercegovačkih muslimana u vrijeme Drugog svjetskog rata bili su odraz i nastavak velikosrpske politike iz stare Jugoslavije, čiji je cilj bio potpuna eliminacija muslimanskog življa. Pokolj nedužnih muslimana u Srebrenici 1995. godine bio je nastavak te sulude politike i velikosrpskog plana. Dr. Smail Čekić s pravom ističe da je pokolj nad muslimanima u Srebrenici bio rezultat kontinuirane srpske i crnogorske politike, koja je “razrađena i uobličena u Njegošovom Gorskom vijencu, Garašaninovom Načertaniju iz 1844, politici kraljevske Srbije, jezičnom nacionalizmu Vuka Karadžića, materijalima Krfske deklaracije 1917, nacionalističkim programima srpskih građanskih krugova, koje je najasnije izražavao Srpski kulturni krug i razna srpska društva, udruženja i Srpska pravoslavna crkva, genocidnom programu četničkog pokreta Draže Mihajlovića od rujna 1941. i njegovoj Instrukciji od 20. prosinca iste godine o istrebljenju muslimana, zaključcima četničke konferencije u Šehovcima (početkom siječnja 1943.), programskim dokumentima SANU, historiografskim, filozofskim i književnim radovima Vase Čubrilovića, Dobrice Ćosića, Milorada Ekmečića, Veselina Đuretića, Vasilije Krestića, Mihajla Markovića i dr.; strateškim planovima vojnog vrha SFRJ i državnog političkog rukovodstva Srbije....” (Smail Čekić: Uzroci, ciljevi i razmjeri agresije na Bosnu i Hercegovinu 1991-1995, VKBI, Sarajevo, 1995, str. 22.)

Svijest bosansko-hercegovačkih muslimana o nacionalnoj pripadnosti hrvatskomu narodu bila je dobro poznata srpskim intelektualcima i političarima. U tom smislu Svetozar Pribičević u knjizi “Diktatura kralja Aleksandra” je napisao: “Njihovi intelektualci su u ogromnoj većini hrvatskog pravca i narodne mase u svim političkim akcijama slijede slijepo intelektualce. Tu se ne treba varati... Srpski političar koji o toj činjenici ne bi vodio računa ne bi se mogao smatrati ozbiljnim političarem.” (Str. 24.)

Odbacimo Tita i njegovo jugoslavenstvo

Prihvaćajući Titovu i Kardeljevu politiku iz 1961. godine o postojanju muslimanske nacije, Alija Izetbegović i njegovi istomišljenici na muslimanskoj, bošnjačkoj strani, te Hrvati jugoslavenske orjentacije na hrvatskoj strani, prekinuli su prirodni proces nacionalnog razvoja i suradnje bosansko-hercegovackih muslimana i katolika, koji je počeo s politikom Ante Starčevića.
Današnja “Republika Srpska,” koja obuhvaća 49% teritorija u Bosni i Hercegovini, rezultat je nepovjerenja i ratnih sukoba između bosansko-muslimanske i hrvatsko-katoličke strane, odnosno Titove i Kardeljove politike iz 1961. godine. Ta jugoslavenska politička praksa “divide et impera”, nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana, neslužbeno je nastavljena u Hrvatskoj otvorenom hajkom protiv Hrvata (katolika) iz Bosne i Hercegovine. Njihove zasluge u stvaranju i obrani države odjednom su nekima u Hrvatskoj postale upitne i nevažne, dok su mnogi od njih u službenim hrvatskim medijama proglašeni običnim lopovima i švercerima. Hrvatski branitelji, kako oni iz Hrvatske tako i oni iz Bosne i Hercegovine, preko noći su postali teret države, nacionalni mlinski kamen, kojeg se trebamo osloboditi. Mnogi od njih, posebno branitelji, pod težinom konstantnih medijskih napada, izgubili su svaku nadu. Hrvatskim braniteljima, te djeci poginulih i nestalih branitelja, Hrvatska je dužna pružiti moralnu i materijalnu pomoć. Hrvati diljem svijeta trebaju stati u njihovu obranu, jer su u pitanju pravda i istina . Djeca poginulih i oboljelih branitelja nemaju vremena za hrvatsko čekanje. Hrvatska im to duguje. U protivnom, može li se od te djece, posebno onih koji žive u BiH očekivati da jednoga dana, ako ustreba, pokažu prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu istu ljubav i spremnost, koju su pokazali njihovi očevi? Oni koji u javnosti pokušavaju stvoriti sliku o bosansko-hercegovačkim Hrvatima kao o ljudima izvan zakona, švercerima i mafijašima, te ih smatraju viškom i teretom, svjesno ili nesvjesno potiču rastakanje i podjelu hrvatskog naroda i time nanose veliku štetu Hrvatskoj. Tu lažnu i iskrivljenu sliku o bosansko-hercegovačkim Hrvatima treba suzbijati istiniom i činjenicama. Nepobitna je činjenica da bez pomoći i žrtava bosansko-hercegovačkih Hrvata ne bi bilo današnje držve Hrvatske a niti Bosne i Hercegovine i zato bi bilo logično da svi ponovo budemo jedinstveni u odbacivanju Titove protuhrvatske politike koju danas putem javnih medija šire njegovi štovatelji, kao što smo početkom devedesetih godina bili jedinstveni u odbacivanju i rušenju Jugoslavije i stvaranju današnje hrvatske države. Gadljivo je danas slušati i čitati izjave i pisanje onih koji uspostavu komunističke Jugoslavije opravdavaju spašavanjem Hrvatske i hrvatskog naroda.
“Vrijedno je spomenuti kako su i Starčević i Radić osjetili da je jugoslavenstvo zlo. Starčević genijalno uočava inferiornost jugoslavenske teze, te ističe prirodnu, državnu, i stoga superiornu tezu naroda. Radić jedini protestira godine 1918. kad hrvatski političari plivaju u Jugoslaviju i konačno bude ubijen usred Beograda u ime jugoslavenstva kao afirmacije velikosrpstva. U borbi za spašavanje Hrvatske Hrvati se opredjeljuju u dva smjera: u borbu za potpunu nacionalnu nezavisnost i u 'borbu' za postizavanje ravnopravnosti unutar Jugoslavije.“ (Prof. Ivan Oršanić: Oslobođenje i sloboda, 1979., str. 105)




Zaključak
Jugoslavija je zakazala u svakom pogledu. Ona je bila Titov eksperiment uništavanja starih nacija i stvaranja nove jugoslavenske nacije i kao takva nije mogla uspjeti ni opstati. Pomisao na nju i na njezina tvorca treba zauvijek odstraniti iz hrvatske svijesti. U devedesetim godinama Titova politika za Hrvatsku je bila puno opasnija od Miloševićeve. Tito je, a ne Milosević, bio razlog i oslonac velikim silama za isticanje i čuvanje cjelovitosti Jugoslavije. Oslanjajući se na Tita i njegovu politiku general Kadijević je poveo JNA u ratno razaranje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, dok su im velike sile nametnule embargo. Odbacivanjem Tita i njegove politike Hrvati će posvjedočiti da zaslužuju državu protiv koje se Tito borio svim silama, a uzajamnim prihvaćanjem, pomaganjem i obranom jedni drugih, bez obzira iz kojih smo hrvatskih krajeva, posvjedočit ćemo hrvatsko jedinstvo i dokazati da smo jedan i isti narod.

Šime Letina