(Nadam se da nam prijatelji sa HVIDRA portala neće zamjeriti na prenošenju).

Mirko Jakovljevic




ŽIVOT, BORBA I SMRT

Mirko Jakovljević

20.II.1964 - 08. I. 1994

Pukovnik HV,
Zapovjednik 3 bojne, pukovnije Ante Bruno Bušić






Tekst je u cijelosti prepisan iz Glasnika Pukovnije ABB iz ožujka 1994 br 5-6

MIRKO JAKOVLJEVIĆ, zapovjednik profesionalne postrojbe Bojna “Andrija Tadić" Žepče, u sastavu Pukovnije “Ante Bruno Bušić", sada I Gardijske brigade HVO, rođen je 20. veljače 1964. godine, u Lupoglavu općina Žepče, od majke Pave i oca Ante, kao drugo po redu dijete u osmočlanoj obitelji. Imao je 4 brata i 3 sestre. Školovanje je završio u Osovi, Lupoglavu i Zenici.

Još 1991. godin počinje njegov borbeni put za obranu Hrvata i hrvatskih prostora od agresije srpske i crnogorske vojske, srpskih dragovoljaca, domaćih četnika i ostataka bivše “JNA". U rat odlaze i njegova tri brata. Od tada počinje prismotra na njegov rodni dom, tadašnja vlada proglašava ih neprijateljima sustava SFRJ, kao društveno i moralno nepodobni, te priželjkuju njegov povratak u rodno Žepče kako bi ga uhitili.
Mirko Jakovljević, uveliko ratuje, po Hrvatskoj, stječe prva borbena i zapovjednička iskustva, te biva predložen za polaznika I Časničke škole u Zagrebu.
Po završetku časničke škole na I -Sljemenu i Kumrovcu, sa odličnim uspjehom, dobiva čin satnika HV, te biva raspoređen - imenovan za zapovjednika elitne postrojbe “Bosanski zmajevi”, koju uglavnom čine iskusni i prekaljeni ratnici rodom iz Bosne i Hercegovine, ali koji su do tada svoja borbena iskustva stjecali po bojištima Hrvatske.
Borba Mirka Jakovljevića

Ostvaruju tada “Bosanski zmajevi” pod zapovjedništvom Mirka Jakovljevića značajne rezultate po bojištima Novske, Kričkog Gorja, Josipdola, itd. Početkom agresije srbočetničke vojske na Bosnu i Hercegovinu, početkom 1992. godine, dok vlada tadašnje BiH uveliko tvrdi da rata u Bosni i Hercegovini neće biti, “Bosanski zmajevi” ostvaruju vidne rezultate braneći Posavinu.



Borbe započinju u okolici Bosanskog Broda,. Koraće, Kričanovo, Sijekovac, Novo Selo itd. “Bosanski zmajevi” sa zapovjednikom Mirkom Jakovljevićem čine okosnicu obrane i uvez ivanje samoorganizovanog hrvatskog pučanstva na ovim prostorima
Uvidjevši da ima posla sa organiziranim, dobro obučenim, iskusnim i opremljenim momcima, sa izrazito visokim moralom za obranu vjekovnih ognjišta, ostaci JNA su počeli da gube, te pokušavaju naći adekvatnog protivnika-borce “Bosanskim zmajevim”. Na području Bosanskog Broda, dovode »Bele orlove«. Danima se vodila borba za svaku kuću, kutak, drvo, ulicu u Bosanskom Brodu.

Jedne prilike, kako je pričao Mirko, 27 pripadnika Bosanskih zmajeva je krenulo u akciju čišćenja naselja preko magistralnog puta; oko stadiona Premium. Za vrijeme akcije, koja je trajala do kasno u noć svi pripadnici, pa i zapovjednik Mirko bili su ranjeni. Nakon i tri dana liječenja u Medicinskom centru Slavonski Brod, priča dalje Mirko, spoznavši da agresor iz smjera Liješća ide sa tenkovskom kolonom prema Bosanskom Brodu, novim i svježim snagama, sam sebi vadi infuziju, ostavlja braonilu, “jer zasigurno će trebati kasnije” te sa ostalim suborcima preko mosta odlazi da organizira i pruži otpor i zaustavljanje neprijateljske tenkovske kolone da uđe i tada u Bosanski Brod. I tada Mirko uspjeva u namjeri crte obrane Bosanskog Broda postaju još čvršće.


Nakon Bosanskog Broda odlazi na bojišta- Dervente, Bijelog Brda, vojarne, Plehana itd. U svim tim akcijama dokazuje se hrabrošću i požrtvovnošću, te zapovijedanjem za primjer. Nakon Dervente odlazi na bojišta u blizini Orašja. Uvijek je isticao kao nezaboravan trenutak borbe na lokaciji Grebnica Novo Selo, Domaljevac-Bosanski Šamac i Orašje. Neprijatelj je na te prostore doveo sve raspoložive specijalne postrojbe, Krajišk brigadu, te skoncentrisao svu ratnu .tehniku i silu. U želji da se sačuvaju životi vojnika, Zapovjedništvo donosi otlluku da se privremeno povuče na rezervne položaje. Povlače se svi, ali Mirko Jakovljevićostaje. Nisu pomogla ni nagovaranja suboraca da ovaj put »ne ide", da će se probati ponovo, on ostaje da sačeka neprijateljske tenkove. Odabire zaklon, priprema protuoklopno oružje osu. Neprijatelj se osokolio slabim otpoom, te ga je ta neopreznost koštla dva izgubljena tenka. Pogodio ih je Mirko osom. Kada je pokušao da i treći tenk neutralizira, on ja opalio tako da je i Mirka i zaklon odbacio desetak metara. Tada je Mirko ranjen u obje noge. Sam se izvlačio više od 2 kilometra, a kada su ga naši vidjeli na rezervnim položajima nisu mogli da vjeruje da je to on. To mu je, kako. je isticao, najdraži momenat. jer na tom mjestu gdje je uništio. tenkove tada ostala crta obrane Orašja.

Po zapovjedi generala Ante Rose, da se formira prva profesionalna postrojba HVO, i to baš u Žepču, Mirko sa ostalima dolazi na ove prostore 18. lipnja 1992. godine, s ciljem da se počne sa radm.
Dolazi do velikog priliva dragovoljaca iz ranije formiranih specijalnih vodova, prave se poligoni za obuku, nabavlja oružje i oprema i počinje sa radom.
Međutim, neprijatelj sve više napada naše položaje na Komušini. Mirko sa još 12 dragovoljaca Bojne odlazi stalno kao ispomoć obrane Hrvata i-hrvatske Komušine.
Nakon toga vodi akcije Bojne na prostorima Dubrava, Crnog Vrha. Maglaja itd. U Maglaju Bojna na čelu sa Mirkom zaustavlja neprijateljsku ofenzivu, uništava oklopni vlak. neprijatelja, i obranjuje Maglaj.
Petnaestog studenog neprijateljpokušava da prije zime spoji Teslić i Ozren, ofenzivom nazvanom "Posljednja "šansa", koju razrađuje i vodi osobno general Slavko Lisica. Po zapovijedi Bojna odlazi•na te položaje obrane na Hatkinim Njivama. kao. ispomoć postrojbama koje su hrabro držale te crte obrane.U silovitom napadu neprijatelja, snijeg se crnio od granata i mina. Mirko biva teže ranjen. kao i još sedam pripadnika Bojne, u toj ofenzivi. I pored toga, obrambeni položaji Hatkinih Njiva ostaju čvrsti i stabilni a Hrvati i dalje na svome.

Početkom 1993. godine muslimanski fanatici i fundamentalisti počeli su napade na postrojbe HVO s ciljem potčinjavanja pod zapovjedništvom tzvArmijeBiH, protjerivanja Hrvata sa vjekovnih ognjišta, a naseljavanjem muslimana iz istočne Bosne, Krajišnika itd. Jedan po jedan grad pada pod muslimanske snage. Postrojbe HVO se povlače, hrvatsko pučanstvo ostavlja na tiranisanje muslimanima.
Uvidjelo se da taj sukob neće zaobići ni Žepče. Mirko se uključuje u pripremu obrane Žepča i okolice. Na sukob se nije trebaolo dugo čekati. Muslimani 24. lipnja napadaju naše postrojbe i počinju borbe. Mirko, ostalipripadnici Bojne, kao i pripadnici 111 xp Brigade, započinju borbu sa daleko brojnijim neprijateljem, kojem pristiže i pomoć iz Zenice i Kaknja. Neprijatelj je počeo da bježi, da se predaje. Nakon pet dana borbe protiv muslimana, Mirko Jakovljević biva imenovan za zapovjednika obrane grada Žepča.
U borbama protiv muslimanskih snaga, za oslobođenje Preka, Mirko 2. srpnja biva po peti put ranjen u obe noge. Odlazi naliječenje u Republiku Hrvatsku, ali se ubrzo vraća sa zapovijedi o imenovanju za zapovjednika Bojne »Andrija Tadić" Žepče.
Smrt Mirka Jakovljevića


Učestvuje u akcijama: protjerivanja muslimanskih snaga iz Preka, Drenjka Orahovice, Kiseljaka, Hrastuše, Previle, Bandere itd. Iako još neoporavljen pomaže koliko može u svakoj akciji.
Početkom prosinca po zapovjedi Mirko Jakovljević odlazi u Hercegovinu. Pri povratku policija VRS (Vojske Republike Srpske), po zapovijedi srpskih vlasti nedozvoljava prolazak za Mirka Jakovljevića preko srpske teritorije do Žepča, do kojeg se uvijek vraćao i uvijek želio, vratiti. Sva ubjeđivanja i molbe kod srpskih vlasti nisu pomogle. “Mirko Jakovljević nemože više za Žepče ... “
Nakon te spoznaje razočaran i afektivan, vraća se u Grude, te odlazi da posjeti djevojku u Splitu i sestru u Šibeniku. Zbog kiše, noći; klizavosti i smanjene vidljivosti u Kaštelima doživljava prometnu nesreću u kojoj biva teško povrijeđen. Povrede su grudnog koša, stomaka; prelom natkoljenice itd. Nakon sedam dana liječenja u intenzivnoj njezi, sedam dana kome, 31. 12. 1993. godine dolazi pred ponoć k svijesti i saznaje da se nalazi u bolnici i što se sve desilo. Na traumatološkom odjelu splitske bolnice Firule osjeća se dobroi započinje oporavak., Postoperativni tok ide po planu. Svaki dan je bolje. Žao mu što nemože u Žepče, što nemože da pomogne ostalima u borbi do kraja. Daje upute i brine se za svakog vojnika raduje se osvojenom Bukoviku, žao mu momaka koji su i živote utkali u taj Bukovik.
Osmog siječnja dolazi do pogoršanja, zdravstvenog stanja, prebacuje se u centar intezivne njege, vrši se punkcija grudnog koša, dolazi do poremećaja disanja i rada srca i pored hitne liječničke pomoći UMIRE.
Svi su tužni i iznenađeni. Plaču i bolesnici u sobi broj 7 u kojoj je ležao. Ne mogu shvatiti da je umro. Umro je sin žepačkog kraja i istinski borac za slobodu. Na sahrani u Grudama 12. siječnja željeli su prisustvovati mnogi, a najviše njegovi suborci, prijatelji iz Žepča, ali nisu mogli doći. Na ispraćaj i opraštanju od našeg zapovjednika Mirka je rečeno: »Dragi naš zapovjedniče Mirko! Tužna je spoznaja i istina da smo te izgubili u trenutku kad si nam u Postrojbi i pučanstvu Žepačog i ostalog hrvatskog pučanstva bio najpotrebniji.. Izgubili smo te u ovim sudbonosnim trenucima za našu opstojnost na stoljetnim nam ognjištima i domovima. Tvoj odlazak je za sve nas nenadoknadiv gubitak. Još rujna 1991. godine kao dragovoljac otišao si u rat u Hrvatsku, za obranu Hrvata i Hrvatske od srpskog agresora. Branio si Hrvate na bojištima Slavonije, Dalmacije, Posavine, Dervente, Bosanskog Broda, Maglaja, Komušine, Novog Šehera, tvog rodnog Žepča i drugih prostora, kako od srpskog, tako i od muslimanskog agresora. U tim borbama bio si 5 puta ranjavan i zadobio 11 ratnih rana. Uvijek si se ponovno vraćao u Postrojbu, iako još neoporavljen, pomažući savjetima, uputama i direktnim učešćem ili potporom u akcijama.

Tvoja iskustva iz rata, stručnost i hrabrost u akcijama bili su primjer zapovjednika koji je uvijek zapovijedao “ZAMNOM”, što je djelovalo kao podsticaj za ostale vojnike i zapovjednike da uvijek istraju do kraja, ali i tako nastave. Našu slobodu i konačnu pobjedu nisi dočekao, jer te tragična sudbina zauvijek otrgla od nas. Uvijek si iamo nadu i volju za životom, optimizam u pobjedu, što ti je i pomoglo da -mnoge bitke dobiješ. Ipak ovu nisi uspio. Posljedice nezgode bile su takve i smrtonosne.
Dragi Mirko! Borbeni put bojne »Andrija Tadić" Žepče je i tvoj borbeni put, kojeg ćemo nastaviti i istrajati u toj borbi do konačnog cilja. Sretni smo što smo te imali. Zahvalni smo ti što si kao hrabri Hrvatski vitez učinio za nas u Postrojbi, za naše prostore, hrvatski . narod i svima nama dragu domovinu. Tvoj mladenčaki ideal pridružio te Zboru hrvatskih mučenika.
Dragi zapovjedniče Mirko! Ne postoji zaborav, već samo sjećanje na tvoju plemenitu mladost, požrtvovnost i djela kojim si nas sve zadužio.
Obitelji preminulog Mirka, suborcima, prijateljima i ostalima, u ime 1 Gardijske brigade »Ante j Bruno Bušić" HVO, 3. Pješačke n bojne Žepče, izražavam sućut, a našem Mirku neka je vječna slali va i hvala za sve što je za nas učinio, a njegovoj duši neka je vječni pokoj, a njemu laka Hrvatska gruda.

IPD SLUŽBA BOJNE



Zarobljena mudžahedinska zastava ljeto 93'. Desno na slici Mirko Jakovljević, legendarni zapovjednik 3. bojne Andrija Tadić, Pukovnije Ante Bruno Bušić. Lijevo se nalazi jedan od pripadnika iste bojne.

Čuo sam za tog momka. Kažu da je bio čudo.

Ja sam sad pročitao prvi put za njega , svaka čast momak...

Ovo je jedna od najboljih stvari sa forumima , da se ne zaborave ovi ljudi i da se čuje za njih , i generacije koje dolaze da znaju da ništa ovo nije na tanjuru nama dato...

Ispravka , čuo sam za njega , zaboravio ime.

jel to ovaj...

http://www.youtube.com/watch?v=kbxF6RmsRzA

Da, ima gore u tekstu taj link.

Inače strašno je koliko je vojnika i zapovjednika nastradalo u saobraćanjim nesrećama (kao i pokojni Mirko). Prije 2 godine je u sudaru poginuo Ivo Lozančić (zapovjednik XP 111 brigade iz Žepča, kasnije političar NHI). Tako i Darko Kraljević (Vitezovi), kao i Arif Pašalić kod Muslimana (4 korpus).

Samo naprijed . Samo ispravka nije više hvidra portal nego HVO portal

Mirku, legendarnom zapovjedniku vječna slava i hvala!

imali jos ko nesto o mirki i njegovon ratnon putu(slike,price)?

Čuo sam o Mirku Jakovljeviću u ratu od momaka iz BiH-a suboraca u HV-u, samo rijeći hvale
Navik živi, ki zgine pošteno
Nek mu vječna slava

Imamo ovdje 3-4 Žepčaka....valjda će se javiti pa dodat nešto što je izostavljeno u tekstu gore.

O ovome momku sve najbolje.
Moji roditelji su ga osobno poznavali, ali ne pricaju bas puno o njemu, kao i opcenito o sudionicima rata oko Žepča, pa i neznam puno o njemu.
Jedino eto, što možda nije navedeno u tekstu, je to da je Mirko bio u Njemačkoj.

Legenda Mirko, veliki profesinalac. Dolazio u ispomoć sa svojim momcima u Komušinu!

Inače na žepačkom području bilo je mnogo legendarnih bojovnika, ja bi posebice spomenuo Josipa Karimovića - Grabo!

Branimir Mršić - MERI, Stipo Penava - Štruc, Ivica Galić - ICO, Niko Bonić... ovo su samo poginuli zapovjednici ali ima i živih legendi samo mi nažalost nijedna ne pada napamet :

Jel znaš nešto više o Meriju? Znam da je poginuo u borbama sa muslimanima negdje na liniji prema Zavidovićima...

@RajvoSa
Jel mi mozeš molim te nabaviti onu zadnju sliku, ali da je u večoj rezoluciji.
Mislim da znam ovog drugog koji je sa Mirkom, ali ne vidim dobro pa bih bio izuzetno zahvalan kad bi ju imao ili mogao nekako nabaviti.
Hvala puno!

Nije moja. Imaš na Fejsbuku grupu "Mirko Jakovljević - zap. postrojbe Bojna "Andrija Tadić" Žepče", tu je ta slika i još par njih, pa se obrati osobi koja ih je postavila.

Privatna kolekcija. Momak je Vranjak, a "barjak" je zarobljen u jednoj akciji i bio je atrakcija

paaa ovako, neke se stvari nemogu ispričati, posebice iznositi na internetu. Njegovi suborci se sastaju svake godine pa ak' te zanima dođi pa ih saslušaj

Ono što se smije, kao i ovaj tekst gore (koji sam inače pretipkao iz službenog glasnika !1 grb. ABB) uglavnom je već objavljeno na hvoportalu, a od tud se proširilo i na druga mjesta po netu.

Orginalne video zapise posjedujem, međutim nije sve objavljeno jer se radi o satima materijala. Neke stvari sam pripremio za objavljivanje pa ću ih uskoro objaviti

Onda sam se ja malo zabunio, jer sam mislio da je na slici moj pokojni ujak, koji je bio u Stojinoj brigadi.
Pokoj mu duši.

Ma Mirko je bio cudo, najveci borac sa zepackog podrucja.
Ne znam je li istina ali je bila prica da je on sa par momaka iz svoje bojne bio zarobio cijelu četu A bih.
Braca su mu bili isto veliki borci.
Samo za ultrase- na derbiju sa podvelezjem sa ekipom iz Zepca bio je i Mirkov brat tzv popularni "ZUB" kako ga raja od zepca zove.

Mirko nas je ucinio ponosnim

Otprilike tako nekako, ovako njegova izjava na videu se potpuno pogrešno tumači, i čitao sam komentare vezane za taj video. Ljudi se čude , misle da izmišlja i sl.

Stvari su ovakve. Grad Žepče je oslobodilo oko 40 momaka ( tu nisam računao 4 koji su poginuli prvi dan, te otprilike 5 teže ranjenih koji su potpuno izbačeni iz stroja, naravno ranjenih je bilo više ali su se dečki vraćali odmah nakon krpanja)

Svi oni koji su bili u Žepču i koji znaju kako izgleda to mjesto jasno im je da je to čudo, 40 momaka oslobodilo grad ali eto to je to.
Što se tiče "zarobio 100 MOS-ovaca sam" stvar je slijedeća: nakon njihove zvanične predaje (319 slavna brdska br ABiH) krenulo se u završnu fazu čišćenja grada tj. pregledanja jeli još netko preostao, u grupama cca 3-4 momka išlo se kuća po kuća, u predjelu Silosa naši momci su naletjeli na njih stotinjak, oni su već svi bili pobacali oružje, i presvučeni u civile čekali su na predaju.

Jedina grupa koja je odbila predaju su Zelene beretke ( sad neznam koliko ih je bilo jer ih je tijekom borbi dosta poginulo i ranjeno, ali vjerojatno 50-tak) oni su pružali otpor još taj dan, a onda su se povukli u Prijeko, odakle su nastavili sa djelovanjem, sve dok i Prijeko nije oslobođeno. Itd itd.

Nemoj se ljutit ali kakva "stojina brigada"

Stani malo, vidim da si upoznat sa mnogim stvarima tu, a nisi čuo za Stoju??!!
Da ne pričam puno, dovoljno je čak i da malo googlaš, a dok to radiš poslušaj ovu pjesmu :
, par puta se spominje Stoja

ahhhh dragi internet pun istine i nade u budućnost...

Vidim da mnogi naklapaju o svemu, neki čak zbunjuju i sa svojim nick-ovima, dovodeći druge u zabludu, na način da su oni baš stručnjaci za određeno područje...

Ti tvrdiš da je taj video sve što treba znati o Žepču? Zar ti vjeruješ sve što piše na wikiu o žepču? Usput tu "istinu piše jedan bošnjo. Također kad smo kod Žepča, na temi koju imate tu također ste dosta dezinformacija proširili, al štaš, vjerujete svemu što na netu piše

Recimo kod mene je forum baš i "zapeo" jer ne želim prenositi mišljenje onih koji misle da su stručnjaci jer su pročitali ili progooglali nešto...

Što se tiče Stoje, on je bio samo jedan od zapovjednika specijalnog VODA koji su sebe nazivali "Stojini". Budući da si stručnjak za Žepče trebao bi znati da je u Žepču bila samo jedan brigada i to slavna, neponovljiva, veličanstvena stojedanesta xp ( naravno ako neračunamo još jednu slavnu i to onu 319, al oni su završili neslavno )

E sad aj' da ne ispada da ja tu bacam neku "kost" i da izazivam nedajbože... Tu vjerojatno ima onih koji su iz Žepča, pa i oni mogu nešto o svemu reći, a ti ZeJugend oprosti nisi to, i ako te nešto i veže za žepče nisi tu pa ne poznaješ situaciju, a tvoj stil copy paste netreba da imresionira nikoga...

Smatram da ovaj forum nebi trebao prenositi dezinformacije, već naprotiv samo istinu. A toga nam fali uffff...

Ja uopće neželim tvrditi da sve znam i da sam "stručnjak" za bilo što. Kako ću ja recimo pisati o Vitezu, o ratnim događanjima, a i o bilo čemu drugom, kad sam u Vitezu samo u šopingu...???

Mnogi će reći proguglaj, a što onda? Zar treba vjerovati svemu što google izbaci? Na milijun stvari sam se uvjerio, posebice na onim stvarima koje ja poznajem, da je na netu samo gomila beskorisnog smeća, osim ako izuzmemo nekakve stručne analize iz određenog znanstvenog kruga. Područje BH, ili HB kako god hoćete, je apsolutno zapostavljeno na netu, posebice kad govorimo o stručnim nepristranim analizama proteklog rata.

Jedan od dobrih primjera za prilično kvalitetan posao što se tiče domovinskog rata je DROL, jer oni baš žele da prestane google krojiti istinu, nego da istinu pišu živi sudionici DR. Ali oni su bazirani na RH. Naravno i oni se bore sa problemima, jer malo malo pa se pojavi "wikipedia stručnjak"

Nažalost mi u Herceg Bosni još uvijek nemamo takav portal, svaka čast mladim generacijama što gaje osjećaje za svoju prošlost, za HVO, za rat, za svoju rodnu grudu, međutim bojim se da bi na kraju to sve moglo da ode u krivom smjeru...

No hard feeling