Moj najduži period bješe dva dana i dvije noći (dakle 48 sati) bez sna (ne bih objašnjavao zašto, ali nisu nikakva opojna sredstva bila u pitanju).

Osjećaj na kraju je bio neopisiv, sjećam se usporenih pokreta, blagog zujanja u ušima, usporene percepcije svega oko mene, i nekakvog dojma da ovo nije stvarnost nego neka iluzija.



Možda se može uporediti sa osjećajom kada si pijan, ali bez dobrih strana.

Konačno sam zaspao i probudio se 23 sata kasnije (i to je neki rekord, barem među mojim poznanicima). U svakom slučaju mi je jasno zašto Ameri koriste to kao jednu metodu torture (samo što još tome dodaju jaka halogen svjetla i zvukove djece koja vrište ili neki death metal odvrnut do daske u ćeliji).

Da li si imao "mikrospavanje" ili baš non stop budan bio?


Btw:

36 sati, nakon toga sam doslovno pao u krevet, istog trenutka zaspao te skoro zakasnio na bus...
Općenito su mi najveći problem duga putovanja busem, jer nikako ne mogu zaspati u njemu, i tada redovno provedem više od 24 sata bez sna...

Sjetih se sad kad sam došla s ekskurzije nisam spavala 2 dana, pa kad sam zaspala probudila sam se nakon punih 18 sati.
Bilo je pola 8 naveče, sunce je počelo zalaziti a ja sam mislila da je pola 8 ujutro o da tek izlazi. Najbolje je to što sam našla moje u dnevnom kako piju kafu za koju sam vjerovala da je jutarnja. I ne znam koliko sam tako sjedila slomljena...čini mi se više od sat vremena dok nisam skontala da je vani mrkli mrak i da je ustvari noć, a ne jutro.

znam imati nesanicu pred putovanje, iako često putujem, jednostavno mi se uvuče neka nervoza. krenem npr. vizualizirati put koji ću prijeći, odredim si neke dionice, kao da imam checkpoint. tako mi se prije dva mjeseca dogodilo da sam dva dana prije puta za Hercegovinu loše ili nikako spavao. to jutro kad sam krenuo, glava mi je bila otečena, oči peku, ali rek`o ponijet ću puno vode, raspalit muziku i samo da mi se dovest do Banja Luke. i vozim ja, ali do Okučana ima 120 km ravnice, vozim cijelo vrijeme usporeno oko 120 jer jednostavno ne mogu auto kontrolirat sigurno na većim brzinom zbog usporenja reakcije. na kraju kad sam došao pred Okučane pomalo i nesvjesno ubrzam na 150 da se što prije skinem s autoceste, ali me krene san hvatat i to ne neki običan, nego potpuna obamrlost praktički s otvorenim očima. odjednom otvaram oči, nekih 500-600 m prije izlaza za Okučane, s autom prešao iz desne u lijevu traku, a putanja prema bankini. srećom, pa mi je brzina bila oko 110, srećom, pa nigdje nije bilo žive duše jer sam mogao glavu izgubit samo tako.

također, noćne linije me upropaste za iduća dva dana. nema načina da zaspem, ne pomaže ni jastuk, nema načina da se namjestim, smeta mi onaj težak miris, a najgore mi je što moram gledat sve oko sebe kako spavaju. zato mi je maturalac bio noćna mora kad je nekom debilu palo na pamet da se iz Atene za Zagreb vraćamo avionom preko Soluna, a od Atene do Soluna je dalje nego od Zagreba do Dubrovnika. vozili smo se cijeli dan, u pola 4 ujutro došli na aerodrom, izgubili smo oko dva i pol sat na check, a malo iza 8 smo bili u Zagrebu. ne bi to bio toliki problem da iza sebe 10 dana ranije nisam jedan dan imao poštenog sna. kad sam došao kući od umora nisam mogao zaspat, jednostavno mi je bilo nestvarno da sam napokon u svom krevetu. odvalio sam tada ravno 24 sata u krevetu, s tim da sam se budio u dionicama od 7-8 sati jer sam spavao od jutra do jutra.

Uglavnom 2 dana i 2 noći bez spavanja,tijekom obuke i par puta u ratu za vrijeme većih ofanziva,poslije nema teorije da se ne zaspe.Iako je to teško prevazići bez mikrospavanja,minutu ili 10-30 sec.Samo se naslonim na bilo što,čak i stojeći.Samo jednom mi se desilo tijekom vožnje da me prevari na sekundu-oči gledaju ali mozak ne registruje,kad sam vozio 1000 km bez prekida.

mene su pretkraj prošle godine u školi (u jutarnjoj smjeni) svako drugi dan profesori pitali jesam li dobro, boli li me nešto ili jesam li konzumirao nekakva opojna sredstava,
naime imao sam bolesni običaj spavat svako drugu noć, znači jednu noć uopće ne spavam, a drugu spavam jedno 15-ak sati.
i tako svako drugi dan u školi, oči natekle i poluzatvorene, reakcije usporene, koncentracija nula, i čak mi se događalo da nakon što se umirim jako trznem na nečiji malo jači vrisak, uglavnom prebolesan osjećaj, kao da si u nekom paralelnom svemiru, izgubljen u vremenu i prostoru. to me je bilo skroz naskroz izneredilo, trebalo mi 2 tjedna da se vratim u normalu i nekakav ajmo reć prirodni ritam.

Hahaha, slično se i meni dogodilo. Došao sa posla, umorila me sparina, legnem da odmorim i zaspim. U pola 8 netko lupa na vrata, ustanem pogledam na sat i šokiram se, zakasnio sam na posao. Otvorim vrata i rođaku kažem dobro jutro, on odgovori pita me da li bi mogao pomoći nešto utovariti u kombi, a ja nastavio kukati kako sam prespavao i nisam otišao na posao . tek pola sata poslije skužim da je sunce na zapadu i da zalazi . Ja sam ustvari spavao 2 i pol sata , no taj san se činio kao da sam čitavu noć spavao.

Inače imao sam tih slučajeva dugog nespavanja, u ratu i poslije dok sam vikendom tulumarao po europskim metropolama, obvezno bez spavanja je bilo između 26-36 sati, zavisi koliko mi je trebalo vremena da se vratim u grad gdje sam boravio

Jedan događaj mi se posebno urezao u pamćenje, zatekao sam se Njemačkoj i poznanik ponudi posao na jedan dan. Trebala mu je hitna ispomoć, jer sutra mora predati gradilište. 24 sata smo odbijali specijalni beton sa pneumatskim čekićima, u životu se nisam umorio kao tada. Prvih dvanest sati je proslo OK, onda smo napravili malu pauzu i vecerali, šef je svakome donio po pečeno pile i par kartona red bull-a Negdje oko ponoći su počeli ukočeni pokreti, gledanje u prazno, odjedanput ništa ne čuješ iako se ploča trese od udaranja čekića... Ujutro oko 5 sati više nisam mogao ništa u rukama držati.. Kući sam došao oko 8, na izlazu iz fabrike, portiri se u čudu našli kada su vidjeli da smo ušli prije 24 sata :)

Na ekskurziji u srednjoj,u 7 dana ,sam sveukupno spavao,brat bratu maximalno 15-ak sati.Fora je bila tko može više izdržati bez sna.
Prve dvije noći nisam ni oka sklopio,kasnije samo pomalo bi se zaspalo,tek pred jutro.
A osjećaj je bio kao da lebdim ili da sam u nekakvim paralelnim mislima.Samo mi je krivo na exkurziji što nismo naletjeli na te famozne Belay boyse da ih malo istamburamo.
I još se sjećam,da smo odmah prvi dan po povratku išli na utakmicu i da su se svi oko nas živcirali,vikali,skakali,a nama je sve to bilo smiješno i bez ikakvih reakcija.Nemam pojma zašto je to bilo tako.

Najduži period bez sna bio mi je od petka u 9 do nedjelje u 12 sati. Dakle oko 51 sat.
No, to je lakši dio priče. U dijelu navedenog razdoblja (od petka u 19 sati do nedjelje u 8 sati) pretrčao sam 161 km oko planine Mont Blanc http://www.ultratrailmb.com/.
Za vrijeme druge noći utrke bilo je prilično halucinacija

Ja osobno tri dana i tri noći ,na jednom partyu...

Nisi valjda pio one bobe tobejarabi




Ja sam jednom pred Bajram kuhala i pospremala do 3 ujutro i onda ustala u 5 i po da ispratim tatu i brata u džamiju. Nekako sam pregurala jutro, međutim kad su oko podne došli neki gosti (četvrti po redu), sjela sam kratko na tabure i desnom rukom se oslonila na kauč. U neka doba prene me smijeh gostiju. Uz svu tu buku ja sam uspjela zaspati

sad ću morat ustat i nešto prizalogajit, ne može sayuri da ne piše o kuhanju i odmah stvori i ambijent, pa sve zamišljam šta se krčkalo da te bog sačuva.

Eto. Sad ću ja biti kriva ako se nadebljaš. Stavi me na ignore, pa to objavi u potpisu.

cca 60h, kad sam se napokon dočepao bolnice vidio sam zaprepaštenje kod doktorice.

Trebao mi je jedan cijeli dan spavanja da dodjem sebi.

Ta mikrospavanja ne mogu isključiti, no radilo se o bolovima od kojih ti se mrači pred očima.

u tih 60h gotovo ništa nisam jeo... mislim da sam ostario 5 godina u manje od 3 dana

tomorrowland?

mislim da je bilo oko 24h.

Da bar .

Ne sjećam se svih detalja.

Kad sam kao klinac sa jedne radne akcije vratio, 25 sati. Al se nekad u komunizmu dobro besplatno rintalo.

Isto kao i većina,za vrijeme ekskurzije.
Pogotovo zbog toga što je ruta ekskurzije bila Beč-Prag-Budimpešta,pa smo stalno bili u putu.
Inače,obožavam spavati i san mi je izuzetno potreban.
Pravi sam dječak.Uglavno rano idem na počinak,valja u cik zore ustati i u nove radne pobkede krenuti.

Da,ekskurziju maturalnu zaboravih!Tamo se nije uopće spavalo danima,mladost ludost:-)