Mislim da negdje postoji statistika o prosječnom broju gledatelja za svaku godinu (ili barem za 80-te) za SFRJ ligu, a vjerujem i njene nasljednice. To je naša, zadata vrijednost, koju ćemo pokušati objasniti sa parametrima tipa broj stanovnika, prosječan dohodak, dostupnost alternativnih proizvoda, atraktivnost alternativa u ponudi, "jačina" lige i sl.

Ovo je relativno lako odraditi u Excelu ako imaš kvalitetne podatke (i hipoteze).

Imam gut-feeling da će zaključak biti da nas ni nova regionalna liga ne bi vratila na "pravi put".

Navedite stvari za koje vi mislite da utječu na nečiju odluku hoće li otići na tekmu u subotu i nedjelju, kao i promišljanja što je sada drukčije u odnosu na recimo 1989-1990. Neke stvari su i više nego jasne, čini mi se da je postojanje alternativnih oblika zabave imalo najveći utjecaj.

Mišljenja sam da je slaba posjećenost prouzrokovana učestalim nasiljem na tribinama, kao i iza terena glavni razlog zašto lige nastale raspadom EX-YU bilježe pad posjeta, jer finansijski moment tu ne igra neku značajnu ulogu pošto ni postojeće cijene ulaznica za utakmice nisu velike tako da u suštini glavna i najveća boljka fudbala na ovim prostorima jeste t.j su navijači ili bolje rečeno osobe koje sebe nazivaju navijačima, a koji pod tim da kažem obilježljima rade razne stvari koje se najčešće kose sa zakonom.

S obzirom da najveći broj ljudi koji posjećuju fudbalske utakmice su porodični ljudi onda nije ni čudno zašto su tribine poluprazne ili čak prazne, pošto hvala bogu nije niko lud da prisustvuje nekoj utakmici sa ženom i djecom na tribine, a pored njega grupa bijesnih huligana, ne navijača, navijači su nešto drugo, već baš grupa huligana.

Jedno je sigurno, policija i druge za to nadležne institucije će jednom morati znatno pooštriti kazne za huliganske ispade ako zaista žele da vrate fudbal tamo gdje mu je i mjesto, na terenu, a ne iza kulisa.

To toliko puno i ne košta, a mnogo vrijedi, između ostalog i finansijski, jer pune tribine jednako su veći prihodi.

Nedostatak novca i priče kako živimo u lošim ili ne znam ti ni ja više kakvim sve ne vremenima ni slučajno ne smije biti izgovor za nečinjenje ničega po pitanju (ne)bezbjednosti na fudbalskim i sportskim manifestacijama uopšte, s obzirom da na ovom svijetu postoje zemlje koje su na sličnom ili istom ekonomskom nivou, a u kojima na fudbalske utakmice ne dolaze samo muškarci, već i pripadnice ljepšeg pola, tako da nije sve stvar novca koliko je to i do reda, jer žašto bi recimo Urugvaj ili neka druga daleka, a po temperamentu slična zemlja bila bolja sredina od ove naše kada je u pitanju fudbal i navijanje.

problem je infrastrukture, danas normalan stadion treba imati čistu sjedalicu, krov nad glavom, čiste i fuunkcionalne sanitarne čvorove, dodatnu ponudu u sklopu stadiona, sve u svemu prosječne europske uvjete. veličina stadiona nije presudna koliko njegova funkcionalnost. mnogi bi išli na utakmice da mogu sjediti 3-4 m od terena i biti zaštićeni od svih vremenskih prilika. siguran sam da bi najveći klubovi u tom slučaju imali prosjek oko 20 tisuća ljudi, ako ne i više.

Nasilje (ili bolje: percepcija nasilja) se može predstaviti kao indeks, gdje bazična godina može biti ona od koje počinjemo analizu (vidjet ćemo imamo li podatke za prosječnu posjetu stadionima diljem SFRJ). Ja nisam uvjeren da nasilja sada ima više, zapravo to je matematički nemoguće sa obzirom na prosječnu posjetu koja je smanjena za 5-10x u odnosu na zlatno doba. Mislim da je povećano samo izvještavanje svih incidenata u odnosu na SFRJ.

Što se tiče dohodka, on itekako ima smisla, ali ne na onaj način na koji bi pomislio. Vrlo je moguće da je nogomet tzv. "inferioran proizvod" odnosno kada potražnja za proizvodom pada kako raste dohodak (nešto kao npr. mesni narezak ili pašteta :))

Dakle funkcija bi izgledala ovako npr:

Prosječan broj gledatelja = Prosječan kapacitet stadiona - Indeks cijene karte/dohodak - Indeks popularnosti drugih sportova ili aktivnosti - Indeks percepcije nasilja na stadionima - Indeks prijenosa utakmice lige petice na TV - Indeks "kvalitete i jačine" domaće lige ili liga itd itd.

Dakle treba samo dodati još parametara i bubnuti njihovu vrijednost za određeno razdobolje. Ako imamo podatke za prosječnu posjetu i ako dobro pogodimo parametre, mogli bi dobiti i statistički relevantno objašnjenje za lošu posjetu stadionima - i odgovor bi li regionalna liga nešto promjenila.

Ja sam inače bio veliki fan regionalne lige kao rješenja problema loše posjete, i bio sam ludo sretan kada se oformila Jadranska Liga u košarci, koja je stvarno bila vrhunska kada su se pridružile i srpske ekipe (rane 2000-te, vrhunac Final 4 u Ljubljani) - ali ovo sada je neka srednja žalost.

Mislim da je infrastruktira manji problem, pravi razlog je u nedostatnoj kvaliteti i, još više, nepostojanja neizvjesnosti lige. Onda su tu ekonomski problemi u društvu i apatija. Treba dodati da i dosta klubova nema tradicionalnu publiku i navijačke skupine koje bi ih pratile.

Da se Mamić i ta klika oko njega maknu iz Dinama, gledanost Dinama bi porasla za 1000%, ali ni to nije ništa. Umjesto 200 ljudi na tribinama bi bilo 2000.

Nije ni nasilje nikakav problem, zna se npr. da na utakmicama Slaven Belupa ili Istre neće biti nikakvih ispada, pa svejedno nema publike.

Imamo problem već na prvoj prepreci, ne mogu pronaći statistiku za prosječnu gledanost po sezoni (ne treba mi ni po ekipi, nego samo za razinu lige). Net je prepun rezultata i tabela iz svake sezone, ali za sada nema ništa o posjeti. U glavi imam neko sjećanje na negdje između 15-20 tisuća, ali nemam pojma odakle mi to.

Još treba uzeti u obzir činjenicu da je kapacitet mnogih stadiona smanjen sa ukidanjem "stajanja".

evo nešto na brzinu.

predlažem sportski uspjeh nacionalnog sastava kao jednu od varijabli. posložiti to na način da se određenim natjecanjima daju određene težine. također, to vrijedi i za europska natjecanja.

može dummy varijabla koja bi označavala postojanje suparnika (klubova) drugih nacionalnosti, ili se i tu mogu dati određene težine.

atraktivnost klubova kao varijabla, gdje bi se prema klubovima određenoj godini davala ili prosječna ili kumulativna ocjena.

postojanje i važnost pojedine navijačke skupine (opet duumy varijable ili težine, a može i brojnost).

glavna hipoteza bi bila potreba regionalne lige za profesionalnu opstojnost klubova, a podhipoteze bi mole biti sve ovo nabrojano.

dakle i to je vrlo bitno.

To sam mislio strpati u indeks "nacionalnog naboja" gdje bi naravno sezona 1990-1991 imaja najveći koeficijent. No tu mi predstavlja problem (kao i za sve ostalo) problem grupiranja sezona, odnosno hoćemo li svaku (ako dobijem podatke) analizirati zasebno ili ih grupirati u periode od recimo 5 godina (1980-1985, 1985-1990), čime bi svaki period od 5 godina imao neku svoju specifičnu tematiku. Jer inače je teško razlikovati 1982 od 1983, 1987 od 1988 itd.

Može i neki varijabl za plasman na neko prvenstvo, ovako odokativno bi se rekli da dobar rezultat i plasman diže zanimanje za nogomet (mada ne znam ima li toga danas, pogotovo kada gotovo svi igrači repke igraju van zemlje), a uzmeš recimo SP 1990 gdje su skoro svi reprezentativci igrali u domaćoj ligi.

Taj broj od 15-20 tisuća se očito odnosi na cijelo kolo, tj. 8 utakmica (dok je bila liga 16).

zašto bi grupirao sezone? tamo gdje imaš prvenstvo daš malo jači koeficijent npr 1 za SP, a 0,9 za EP. U međuvremenu se igraju kvalifikacije, pa bi dobar položaj na tablici mogao imati koeficijent 0,5 , a loš 0,1. s tim da koeficijenti moraju imati neko smisleno značenje, jer mislim da ovo sa 0, (nešto) nije baš najbolje riješenje, već tek onako kao primjer tomu.


a može ti i broj igrača reprezentacije u domaćoj ligi poslužiti kao varijabla.

Riječ je o prosjeku po utakmici u najboljim sezonama SFRJ.

ali pazi na autokorelaciju

možda bi zanimljivo bilo staviti upravu kluba kao varijablu, ali kako ocjeniti nečiju upravu, te kako to kvantificirati.

mislim da bi ti tu trebalo malo jače istraživanje na kraju.

Analizira se cijela liga, a ne klubovi pojedinačno, tako da nekakava opća ocjena za upravljanje svim klubovima ne stoji.

Mogao bi se od ovoga napraviti znanstveni rad, ali sam mislio da ubacimo nekakve odokativne procjene pa da vidimo šta ispadne, neke stvari je ionako nemoguće kvantificirati bez obzira koliko vremena uložio.

Zaboravio sam na indeks percepcije "namještanja" utakmica, samo što je problem sa tim da se u SFRJ namještalo i više i očiglednije nego sada (ultra-bezobrazne krađe) pa nije rušilo posjetu, možda je doprinjelo jačanju "nacionalnog naboja" kao koeficijenta koji je onda poništio negativni efekt namještaljki.

Evo na ove jos neka moja 2 bitna parametra:

1.indeks atraktivnosti protivnika (najvecu vrijednost jasno imaju najjaci exyu nogometni brendovi - dzg, haj, par, czv)
2.indeks neizvjesnosti natjecanja (u HNL je jasno vidljivo pravilo da sezone u kojima se naslov odlucivao do samog kraja natjecanja ili bar do 4.mjeseca su ujedno i najposjecenije sezone ili bar nadprosjecno posjecene)

Ma vidi samo Crvene Zvezde, prosjek i ove sezone skoro 20.000?! Dakle, imamo podatke za 2000-danas. Možda nam 1995-2000 i ne treba, mada ne bi bila loša, da se testiraju neke predpostavke. No bez 1980-1990 ne ide.

kao pojedinačno ne, ali ako ima 10 klubova nađeš neku prosječnu ili kumulativnu ocjenu za cjelokupnu ligu po sezoni.

Broj stanovnika okvira (država ili više država) u kojem se liga igra, kao i broj stanovnika gradova, koji igraju ligu.. Nije džaba da je Bundesliga najposjećenija u Europi, kada igra se u državi od 82 milijuna stanovnika i njemačka ima najviše gradova preko 200 k stanovnika ( i preko 100 k) u Europi.

Ovdje poredimo prostor SFRJ između 1980-1990 i 2000-2013. Nije došlo do promjena broja stanovnika na tim prostorima, tako da to ne može igrati ulogu u padu prosječne posjećenosti.

Nisam shvtio što se želi procijeniti, ukupna gledanost nogometa u HR ili gledanost prve lige?
Ako se npr zbroji gledanost iz predbankrotnog vremena kada je liga bila optimalna 12 klubova i ligom za prvaka i za opstanak , tada je vjerovatno ukupni broj gledatelja koji je pratio prvu ligu u HR bio veći nego u Jugoslaviji.
Ako bi se oformila regionalna liga broj gledatelja u 4-5 hr klubova bi se sigurno povećao, međutim ukupan broj bi se smanjio.

Uglavnom nije problem u kvaliteti nogometa jer kvaliteta nije osnovni mamac za privlačenje na stadion, ljudi vole ići na stadion, kad je Mamić dao ulaz za kunu u predkolima ,znači iako je bio loš nogomet stadion je bio krcat sve utkmice ,ljudi idu na stadion da bi doživjeli stadionsku atmosferu, izašli iz kuće, popili pivu, zajebavali se , bili u središtu događanja, navijali za svoj klub...
U HR su prvenstveno huligani rastjerali normaln svijet i ubili kulturu odlska na stadion( sve gore navedeno) i neviđena antipropaganda protiv Dinama, a tu je još i opća depresija, besparica ...

Ja idem redovno na derbije u ST iz razloga koje sam naveo gore, kvaliteta nogometa je doista sporedna, u ST je na dan utakmice i na utakmici zanimljivo i zato ljudi dolaze, u ZG je takva atmosfera da ti dođe da stišaš TV kad ih čuješ, kamoli da bi dobio željlu otići, a bio sam puno puta dok su imali normalne navijače koji ne rastjeruju publiku.
Neki dan sam bio na derbiju Željo-Sarajevo, nisam znao nijednog igrača, nisam znao ni koji su na tablici niti je nogomet bio dobar, zvršilo 0:0 , čak nisam nijednu pivu popio i bio mi je to jedan od najboljih nogometnih derbija i na sljedeći idem 100%, znači atmosfera odlična, navijanje jedno od najboljih cijelu utakmicu , poslje nikakvih nereda, nikavih neugodnosti, navijači idu jedni pored drugih...

Tako da ako se uspostavi regionalna liga bilo bi nereda, a ako zabrane goste onda nema rivalstva na tribinama i prave nogometne atmosfere, a nogomet bez rivalstva je ko čorba bez soli tako da još nije vrijeme za to, ako ikad i bude.

Iz ovoga vidimo da je najveći problem hrvatske lige izvjesnost, kada god Dinamo nije prvak dvije godine, u ljudima se probudi nekakva želja za nogometom i pobjede se ne uzimaju zdravo za gotovo, pa se poveća posjet stadiona...
Također, bitno je nekako napumpati pozitivnu atmosferu, kao što danas radi Medveščak. 2006. je atmosfera oko Dinama bila potpuno drugačija, trener je bio miljenik Boysa, momčad je bila izrazito kvalitetna, a i Mamić nije bio problem, dakle to je možda i važnije od huligana i infrastrukture...

Pretpostavimo da najbogatije države tipa Engleske i Njemačke imaju najbolji standard, te da im je zbog tog standarda postojanje alternativnih oblika zabave najdostupnije.

A opet, najposjećenije lige su Bundesliga i Premierliga.

To se najbolje vidi kad u LŠ upadne neki tim tipa Steaue. Dakle, klub sa tradicijom, milionski grad Bukurešt, relativno nizak standard... dođe im Bajern iz Minhena, posjeta 20000 ljudi. Po tvojoj logici, Rumuni bi trebalo objeručke da dočekaju Bajern.
Suprotan primjer ista sezona, Viljareal dođe Mančesteru - 52 ili 72 hiljade, pun stadion.

Dakle, u pitanju su fudbalska kultura, tj navika da se ide na stadion, zanimljivost lige, vjernost klubu, atraktivnost kluba... po logici stvari jedan Man Utd u ligi svaku utakmicu igra sa slabijima od sebe, ne dolaze navijači da vide Vigan, već svoj klub.

Dinamo je imao najviše gledatelja u jednoj polusezoni u povijesti onda kad su BBB bili u bojkotu, čim su se vratili ostvaren je novi rekord suprotnog predznaka.

Koliki je bio prosjek u toj polusezoni i koliko su puta ulaznice bile besplatne??