„SREBRENICA“ I SARAJEVSKA ELITA

Stefan Karganovic

Lokalna sarajevska elita nije „muslimanska“ u nekakvom religijskom smislu te reči. To je samoobnavljajuća politička oligarhija sastavljena od raznorodnih elemenata, uključujući u raznim fazama i bizarne verske zanesenjake (Alija Izetbegović je jedan primer), koji sa stanovišta tradicionalnog islama predstavljaju, najblaže rečeno, anomaliju. Kritična masa u toj mešavini ne sastoji se od pravih vernika, nego ljudi formiranih u duhu pedesetogodišnje komunističke diktature, instinktivnih kameleona, ravnodušnih prema svakom obliku transcendentnosti i zainteresovanih isključivo za opipnjive ovozemaljske blagodeti, uključujući vlast. Kao u redovima kolega istog nadahnuća s druge strane Drine, religijski i nacionalni simbolizam nije odraz iskrenog ubeđenja, nego cinično sredstvo za postizanje usko definisanih grupnih političkih ciljeva.

Podjednako ravnodušna i nebolećiva i prema verskoj i nacionalnoj dimenziji, sarajevska elita u „Srebrenici“ ne vidi nikakav moralni skandal (tim pre što je svojevremeno i sama voljno učestvovala u njegovoj proizvodnji), nego potencijalnu političku korist. „Srebrenica“ pre svega služi kao bič za masovno uterivanje muslimanski i bošnjački opredeljenog dela stanovništva u politički tor i za učvršćivanje unutrašnje kohezije zajednice koja se nalazi pod njihovom dirigentskom palicom. Rukovodeći kadar može da ima unutrašnje razmirice, ali jedinstven je u volji da neometano u svom vilajetu vlada. Druga važna funkcija „Srebrenice“ je da bude neprobojan zid između muslimana i pravoslavnih. Obezbeđivanje i produbljivanje tog jaza je strateška usluga koju sarajevska elita čini ne samo sebi nego ujedno i svojim stranim Atlantističkim pokroviteljima.

Interes Atlantističke alijanse za „Srebrenicu“ i generalno za područje Balkana primarno je geopolitički, bez najmanje primese čovečanskih obzira prema žrtvama. U atlantističkom konceptu upotreba „Srebrenice“ je dvojna. Prvo, kao klin koji će dugotrajno sukobiti i razdvojiti dve srodne i ključne zajednice u BiH, muslimane i pravoslavne, što stranu arbitražu i strategijsko prisustvo u središtu Balkana (pa samim tim i istiskivanje geopolitičkih konkurenata) čini neophodnom za još dugo vremena. Zatim, „Srebrenica“, zapravo navodna briga da se više nikada „ne ponovi,“ krilatica je kojom se prikriva prava agenda intervencionističke politike i koja služi kao pokriće za agresivne navodno humanitarne napade na nepokorne suverene države. Muslimani Bosne i Hercegovine kojima je iskreno stalo do njihove vere i kod kojih je živ osećaj solidarnosti sa pripadnicima umme širom sveta dobro bi učinili da izračunaju ljudski bilans „Srebrenice“ u globalnim okvirima. Biće šokirani saznanjem da je kao posledica primene doktrine R2P, ili prava na zaštitu navodno ugroženog stanovništva, neposredno proistekle na temelju propagandne verzije srebreničkih događaja, od Kosova do Sirije stradalo između nekoliko stotina hiljada i dva miliona muslimana.

DAVID I GOLIJAT

Ta uticajna koalicija interesa se proteže sa lokalnog na globalni nivo i ona je odlučno svrstana protiv svakog dovođenja u pitanje službene verzije o „Srebrenici“, odakle godinama crpi ogromne i vrlo lukrativne političke dividende.

Sledeće pitanje glasi, na čemu počiva moć te u suštini heterogene, ali za sada zajedničkim interesom spojene koalicije? Ne više na apsolutnoj kontroli, ali ipak dominantnom uticaju na informativne tokove u svetu i još uvek nedovoljno poljuljanu moć da definiše „mejnstrim činjenice“, koje se uglavnom nekritički prihvataju, bez obzira na empirijsku neutemeljenost. Jedna od tih a priori „mejnstrim činjenica“ bez utemeljenja je službeni narativ o „Srebrenici“. Nemerljivi resursi uloženi su u održavanje tog zaštićenog narativa i osujećivanje svakog pokušaja njegovog ispitivanja.

To je strategijski okvir u kojem se odvija delatnost svakog ko se trudi da aktere koji crpu korist iz „Srebrenice“ liše nezasluženih prednosti i da istovremeno doprinesu utvrđivanju činjenica o tom važnom događaju.

Postoje dva oblika ponašanja u ovoj situaciji. Jedan je emotivno reagovanje, prožeto epskim vapajima o „nepravdi“ i „zabranjenim istinama“, što se uglavnom svodi na emotivno pražnjenje i vučenje poteza bez strategijskog koncepta pa, samim tim, i bez značajnijeg političkog efekta. Drugi je trezvena procena realnog odnosa snaga i raspoloživih mogućnosti, čemu sledi povlačenje asimetričnih, ali zato strategijski promišljenih poteza.

Ovaj drugi oblik ponašanja pretpostavlja, pre svega, dugoročnu, taktički prilagodljivu akciju koja će najefektnije i fokusirano primeniti sopstvena oskudna sredstva na tačkama gde je moguće naneti najveću štetu protivničkoj strani. Zatim, trezveno procenjujući konačnu neodrživost pozicije protivnika, uprkos trenutnim prednostima koje su ogromne, priprema za konačan udarac, u oportunom trenutku.

SREBRENIČKI OVERKILL

Ahilova peta službenog narativa su nerealni osnovi, na kojima je sagrađen. To ima za neposrednu posledicu da njegovi pobornici moraju da delaju mahnito i bez predaha, često nepromišljeno sa bumerang efektom (kao što bi se moglo reći za netaktički sročenu britansku rezoluciju, koja je, umesto da demorališe i podstakne na rezignirano prihvatanje genocidnog statusa, izazvala snažan otpor i indignirano odbacivanje u svim sektorima srpskog društva). Održavanje srebreničkog mita iziskuje stalno i odbojno nametanje jedne u suštini vrlo uske interesne agende metodama lišenim svake suptilnosti koje najbolje opisuje američki engleski izraz overkill. To podrazumeva neprestano dovijanje da se kombinacijom isfabrikovanih podupirućih podataka, represivnim gušenjem realnih opasnosti koje prete da se od svakog ozbiljnog pokušaja kritičke rasprave i bezočnim blefiranjem kolaps narativa spreči ili bar odloži na što duži rok.

Marš mira bit će prekinut ako u njemu bude zastava Armije BiH i slika Nasera Orića

Udruženje ratnih vojnih invalida (RVI) općine Zvornik organizirat će prosvjede i presjeći kolonu srebreničkog Marša mira ukoliko u koloni ”budu nošene bilo kakve provokativne oznake koje vrijeđaju srpski narod“, rekao je danas predsjednik Udruženja RVI Dragislav Mijanović.
Mijanović je kazao da pod provokativnim oznakama smatra „ratnu zastavu tzv. Armije BiH i drugih paravojski koje su pod tom zastavom činile zločine nad srpskim narodom, zastave ISIL-a i s arapskim natpisima, oznake s likom Nasera Orića i slično“, piše portal Zvornikdanas.com.

Ističući da poštuje pravo svakog naroda da na civiliziran način obilježi značajne datume iz svoje povijest, Mijanović je dodao da RVI žele mirnim prosvjedima izraziti svoje neslaganje protiv isticanja ratnih zastava, kako bi spriječili navedenu pojavu koja je usmjerena na bespotrebno izazivanja međunacionalne mržnje.

Mijanović je naveo da će, ako bude potrebno, mirni prosvjedi i okupljanje članova i simpatizera ovog udruženja biti organizirani od 8. do 10. srpnja, na više lokacija i dodao da je o svemu obaviješten Centar javne bezbjednosti Bijeljina, Postaja javne sigurnosti Zvornik, te policijske postaje u Bratuncu i Srebrenici.

Mijanović je naglasio da prosvjedi RVI nisu usmjereni na spriječavanje Marša mira, već da to ”predstavlja glas razuma protiv netolerancije i mržnje na ovim prostorima”, prenosi Radiosarajevo.ba.

Udruženje RVI Zvornik apelira i na nadležne organe Republike Srpske da, u skladu sa svojim ovlaštenjima, spriječe nezakonito isticanje obilježja koja žrtve proteklog rata u srpski narod u cjelini duboko ponižavaju i vrijeđaju.

Iz policije i vlasti Republike Srpske nisu se oglasili po ovom pitanju.

Nema potrebe za mmogo palemudjenja.
Na perfidan nacin postavljaju se temelji za ukidanje srpske. Genocidni srbi, da bi se dovelo u pitanje osnovi za postojanje srpske stvorene na toboz genocidu.
Kratko jasno. Presedan. A mi da vidimo sta i kako.

Moglo bi i zagužvati. Ja ne znam za vas, ali imam osjećaj da je među narodima BiH mržnja sve veća, kako vrijeme odmiče. Ako zanemarimo 10-tak godina poslije rata i uspon međuetničkih odnosa (jer od rata nema gore, pa je poboljšanje posljedica toga), zadnjih 10 godina opet odnosi među narodima u BiH idu silaznom putanjom.

Ovo bi moglo čak i zagužvati.

Srbijanski premijer Aleksandar Vučić na izvanrednoj je konferenciji za novinare u utorak navečer objavio da je njegov kabinet jednoglasno odlučio da će on otići na komemoraciju u Srebrenicu te da je dobio garancije Velike Britanije da sporna rezolucija koju je ta država predložila Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda neće biti usvojena u aktualnom obliku.

Nece im dati policija RS ko sto je I nas vratila nazad kad krenusmo za Novi Pazar.
A I ako se zaguzva,sta je tu je.Hocete li I vi na nas ili ce te o svom poslu?Kazite posteno.

Nece im dati policija RS ko sto je I nas vratila nazad kad krenusmo za Novi Pazar.
A I ako se zaguzva,sta je tu je.Hocete li I vi na nas ili ce te o svom poslu?Kazite posteno.

Moglo bi i zagužvati. Ja ne znam za vas, ali imam osjećaj da je među narodima BiH mržnja sve veća, kako vrijeme odmiče. Ako zanemarimo 10-tak godina poslije rata i uspon međuetničkih odnosa (jer od rata nema gore, pa je poboljšanje posljedica toga), zadnjih 10 godina opet odnosi među narodima u BiH idu silaznom putanjom.

Ovo bi moglo čak i zagužvati.

Cinizam, bjelosvjetsko diplomatsko odmjeravanje snaga preko leđa žrtava itd. ... već viđeno 90-tih na ovim prostorima i East River-u ...

Lokalna sarajevska elita nije „muslimanska“ u nekakvom religijskom smislu te reči. To je samoobnavljajuća politička oligarhija sastavljena od raznorodnih elemenata, uključujući u raznim fazama i bizarne verske zanesenjake (Alija Izetbegović je jedan primer), koji sa stanovišta tradicionalnog islama predstavljaju, najblaže rečeno, anomaliju. Kritična masa u toj mešavini ne sastoji se od pravih vernika, nego ljudi formiranih u duhu pedesetogodišnje komunističke diktature, instinktivnih kameleona, ravnodušnih prema svakom obliku transcendentnosti i zainteresovanih isključivo za opipnjive ovozemaljske blagodeti, uključujući vlast. Kao u redovima kolega istog nadahnuća s druge strane Drine, religijski i nacionalni simbolizam nije odraz iskrenog ubeđenja, nego cinično sredstvo za postizanje usko definisanih grupnih političkih ciljeva.

Što vam treba to da se očešete o ono što se vas uopće i ne dotiče.

Ja ne vidim nista sporno u tome...

Neka ide, ili bar da jasno najavi da hoce da ide... time izbija adut iz rukava onima koji bi voleli da se Srbi ponose onim sto je bilo u Srebrenici...

Treba javno reci i zastupati tezu... da, bio je zlocin, nedopustiv cak i u ratu... streljanje par hiljada ratnih zarobljenika. Ali to nije ni genocid, ni jedini zlocin u tom ratu...

To je po meni ispravno stajaliste koje ima svoju tezinu i utemeljenje u istini... ne mozes ti da se suprotstavljas tudjim lazim i namestaljkama tako sto i sam lazes, prikrivas nedela, ili velicas zlocin...

Ja sam ubedjen da velikoj vecini Srba nije drago zbog onoga sto se desilo pre 20 godina... to je bila jedna ruzna epizoda, osvetnicki pir gde se uletelo u klopku koja je ranije namestena... da nije ovoliko toksicna situacija, i ovoliko zloupotrebe, lakse bi se otvorilo pitanje ko je i kako doneo odluku da se strelja toliko ljudi... bez obzira na sva zverstva Orica, ne smes da streljas zarobljenike ni sa kakvim izgovorom... i za to mora da se odgovara i robija...ime i prezime, a ne kolektivna krivica...

Kad su ti sudije ovakvi koji donose ovakve rezolucije, obicnog Srbina tera u inat i prkos, pa da predje crtu i kaze - ma i trebalo je da ih pobiju... ako su oni pizde i neljudi, ne treba da budemo isti takvi... vec da podvucemo crtu koja nas deli...

Šta vas ovce boli qrac za to

Kod mene si se malo zahebao, ja sam hrvatski tornjak i volim da jedem vukove ....

Нема овај курчеви циркус ништа са злочинима.

Nema...i ne kazem da ima...

Zbog politicke pozicije Srbije, Vucic treba da ode otamo... mada kako ih huskaju preko medija postavlja se ozbiljno pitanje bezbednosti... moze neka budala da se raznese bombom i postane sehid...