Katolicku crkvu ni vrata pakla nece nadvladati, a kamo li tamo neki dragan covic.

Katolicku crkvu ni vrata pakla nece nadvladati, a kamo li tamo neki dragan covic.

Samo da dopunim ovo zadnje, vjerojatno ćeš se složiti, ovih 15% se netrebaju boriti za manjinska prava jer bi se zadržala konstituivnost na cijelom teritoriju, kao i bošnjacima na teritoriju HBa.
Znači oni koji ostanu van HBa neće biti žrtvovani već će ostati u istoj situaciji kao i sada. Osim ako doďe do potpunog razdruženja.

Cak i u slucaju potpunog razdruzivanja, njihova situacija nece biti puno losija. Razlicitim medudrzavmim ugovorima moze da se situacija poboljsa, naravno ako je cilj evropeizacija ovih prostora i vladavina prava a ne da vrijedi bezakonje i da vladaju razne kriminalne nacionalne bande.

Vinko Puljic - crkvena varijanta Zeljka Komsica

Biskupi su, a u tome prednjači banjalučki biskup Franjo Komarica, zarobljenici mita da većina Hrvata čezne da se vrati u Bosnu, ali im to netko ne dopušta ili čak izravno onemogućuje.

Ako i jesu bili prisilni ratni iseljenici, većina bosanskih Hrvata u međuvremenu su postali dobrovoljni iseljenici. I kada se mogu vratiti u zavičaj, oni to ne žele učiniti zbog niza razloga: osobnih, obiteljskih, ekonomskih, socijalnih, ali i političkih. Jednostavno ne žele živjeti ni u Republici Srpskoj ni u Federaciji BiH, kao što ne bi željeli živjeti ni u imaginarnim multietničkim kantonima.

Ni oni koji su iz Bosne pobjegli u Hercegovinu ne žele se vratiti u bosanske zavičaje, a njihova djeca ne žele ni čuti za to. Ono malo stanova i kuća što je vraćeno Hrvatima prognanima ili izbjeglima iz Banje Luke, Prijedora ili Bosanskog Broda u Republici Srpskoj, ali i iz Sarajeva, Zenice ili Bugojna u Federaciji, odmah prodaju i kupuju nekretnine u Hrvatskoj.

Pretjerao si s brojkama i postotcima. Kakvih 90%, šta ti pada na pamet? Svaka biskupija ima popis župa, uzmi pa zbroji koje su gdje su Hrvati manjina, a koje gdje su većina. Bit će prije da se omjer svećenika 50:50 po tom kriteriju. Jedan svećenik u RS opslužuje po nekoliko bivših župa.

Daidže na haparatima.

Katolicku crkvu ni vrata pakla nece nadvladati, a kamo li tamo neki dragan covic.

Jedan od zahtjeva HNS-a i hrvatskih europarlamentaraca očito pored federalizacije i decentralizacije treba biti i sekularizacija BiH.
Sasvim jasno da za unitarističke snage pored IZ radi i dobar dio KC u BiH.
Ovo što napisa Robbi stoji od A do Ž, temelji ove nakarade od dijela franjevaca je stvorio Pavelić stvarajući Sarajevo kao centar franjevaca u NDH, sve franjevačke institucije treba vratiti u Kraševo.
Što se tiče popova oni su dijelom navikli biti u talu s centralnom vlasti od AU uprave.

Biskupski ordinarijat u Mostaru, na čelu s biskupom Ratkom Perićem, uvijek se zalagao i zalaže se za pravedno rješenje „hrvatskoga pitanja“ i uređenje ove zemlje na jednakopravnosti svih koji u njoj žive, pa tako i konstitutivnih naroda. Pisao je o tome i javne Promemorije i predsjedniku RH i hrvatskom članu predsjedništva BiH. A pravednu BiH vidi kao državu:

prvo, u kojoj će hrvatski građani birati svoje predstavnike na svim razinama, a ne da ih drugi biraju i nameću;

drugo, gdje će legalno i legitimno izabrani predstavnici moći donositi i provoditi zakone, a ne da nam ih strani dužnosnici po nečijem diktatu donose i nameću;

treće, gdje će Hrvati moći organizirati školstvo i obrazovni sustav po hrvatskom planu i programu, a ne da se to naziva segregacijom;

četvrto, gdje će medijski prostor biti otvoren i za hrvatski jezik, kulturu, tradiciju, misao, kršćanski i katolički nauk i svjetonazor a da se ne poteže institut „zaštite vitalnoga interesa“ pripadnika drugoga naroda;

peto, gdje će se moći uspostaviti porezni i fiskalni sustav u kojem će i hrvatski građani imati koristi od novca hrvatskih poreznih obveznika;

šesto, gdje će se moći organizirati održiv sustav višega i nižega obrazovanja, zdravstva, kulture i drugih slojeva javnoga života, a ne da takve institucije životare i krpare svoj proračun od danas do sutra, bez riješena statusa i financiranja;

sedmo, gdje će gospodarski subjekti moći poslovati slobodno i po zakonima, a ne da strahuju od oduzimanja privatne imovine;

osmo, gdje će birači moći izraziti svoju građansku i političku volju i znati da će se ona poštovati, a ne da nam strani veleposlanici na odlasku poručuju da se mi hrvatski građani moramo „asimilirati ili emigrirati“;

deveto, gdje će svi živjeti u slobodi, sigurnosti i dostojanstvu, uživajući plodove svoga rada i znanja.

U kojem će se to političkom okviru ostvariti: s pomoću trećega ili još pokojega entiteta, regionalizacijom ili federalizacijom, ostavlja se mudrosti narodnih zastupnika koji su opskrbljeni izbornim legitimitetom, zatim nositeljima izvršne vlasti na svim razinama kao i Hrvatskom narodnom saboru, kojega su zakonitu uspostavu pozdravili biskupi u BiH i prije 2005. godine i s pravom od njega očekuju da bude središnje mjesto hrvatske politike i političke borbe ostvarenja proklamiranih načela.

KC u BiH treba detaljno administrativno preuređenje, ovaj metuzalem se vuče od AU, niti je prilagođen stanju katolika na terenu niti zadovoljava potrebe vjernika.