Istraživanje: SNSD-u 42 odsto glasova, SDS-u 29 odsto



BANJALUKA - Kada bi u nedjelju bili održani parlamentarni izbori u Republici Srpskoj, za SNSD bi glasalo 42 odsto opredijeljenih birača, za SDS 29, a za DNS 10 odsto birača.

Ovo se, između ostalog, navodi u istraživanju javnog mnjenja koje je radila Agencija "Ipsos". Istraživanje je "licem u lice" urađeno na 1.001 ispitaniku i u periodu od 13. do 27. maja ove godine.

Prema ovom istraživanju, PDP bi dobio povjerenje 6 odsto birača, dok bi SP i NDP dobili podršku od po 5 odsto, a koalicija "Domovina" i ostali po 2 odsto.

Na pitanje kojoj političkoj ličnosti u RS se najviše može vjerovati, 19 odsto ispitanika smatra da je to Milorad Dodik, predsjednik RS i lider SNSD-a, dok njih po 3 odsto kaže da su to Ognjen Tadić i Mladen Bosić iz SDS-a. Željka Cvijanović (SNSD), premijerka RS, i Mladen Ivanić (PDP), na četvrtom i petom su mjestu kada su u pitanju političke ličnosti kojima se može najviše vjerovati, a zatim slijede Mićo Mićić (SDS) i Marko Pavić (DNS).

Zanimljivo je da najveći broj građana, odnosno 46 odsto njih, smatra da se nikome ne može vjerovati, 5 odsto ih ne zna, a 13 odsto nije imalo odgovora na ovo pitanje.

Što se tiče povjerenja u ličnosti, ispitanici su Dodika stavili na prvo mjesto, dok je prvi put drugo mjesto zauzela Željka Cvijanović, premijerka RS. Na trećem mjestu po povjerenju građana u političare je Ognjen Tadić iz SDS-a, a zatim slijede Igor Radojičić (SNSD), predsjednik Narodne skupštine RS, Nebojša Radmanović (SNSD), član Predsjedništva BiH, Mladen Bosić, lider SDS-a, Marko Pavić, lider DNS-a, Mladen Ivanić, predsjednik PDP-a, Petar Đokić, prvi čovjek SP-a.

"Otkako je premijer, to je najveća pozicija premjerke Željke Cvijanović, i to je posljedica njene prisutnosti na terenu za vrijeme poplava. To su ljudi prepoznali kao bitno, što opet generiše da ovom narodu ne trebaju salonske politike i visoke politike koje se vode u kabinetima, već im trebaju političari koji rade na terenu i znaju njihove probleme sa kojima se suočavaju", rekla je psiholog Sonja Stančić, istraživački konsultant "Ipsosa".

Ona naglašava da su građani svjesni da država nema rješenja za sve, ali da hoće da predstavnici vlasti i inače svi političari budu na terenu sa njima, vide kakav je njihov život i saosjećaju sa njima.

Istraživanje "Ipsosa" pokazalo je da u RS ima i veliki broj neopredijeljenih birača, što u raznim pravcima može generisati promjene. Prema procjenama, u RS ima više od 200.000 neopredijeljenih.

"Mi ne znamo na koju stranu oni mogu da odu i za koga da se opredijele u naredna četiri mjeseca. Sve političke partije, i one koje imaju visok rejting i one sa nižim rejtingom, moraju da obrate pažnju na taj dio populacije. Oni moraju da imaju programe, politike, obećanja za svoje standardno ili čvrsto biračko tijelo, međutim iz ovih 200.000 birača će se generisati birači za sve političke partije i oni moraju da obrate pažnju na to, ko su ti birači, kakve su njihove potrebe i šta oni očekuju od političara. To je veoma interesantno na našoj političkoj sceni", rekla je Stančićeva.

Ona naglašava da se u posljednjih godinu i po dana smanjuje procenat opredijeljenih, odnosno onih koji kažu da će izaći na izbore, te da je to donekle razumljivo jer su ljudi zasićeni politikom.

Prema njenom mišljenju, u narednom periodu, kako se bude bližila izborna kampanja i kako političke partije budu aktivnije, procenat opredijeljenih će svakako rasti.

O "Ipsosu"

Od kada je 1997. osnovan u Beogradu, "Strategic Marketing" je najveća istraživačka kuća na zapadnom Balkanu u pogledu broja sprovedenih istraživanja, broja realizovanih intervjua, broja klijenta, broja zaposlenih i prometa. I od kada se dodjeljuje nagrada "Taboo" za najuspješnije preduzeće koje se bavi istraživanjem tržišta, društva i medija - od 2005, "Strategic Marketing", od 2009. kao "Ipsos Strategic Marketing", dobija tu nagradu.

Od osnivanja "Strategic Marketing" je otvarao kancelarije po drugim zemljama zapadnog Balkana - 1999. kancelarije u Makedoniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, 2006. u Albaniji i na teritoriji Kosova. Godine 2009. se ISM priključuje "Ipsosu", danas drugoj po veličini kompaniji na svijetu (a vodećoj kada se izdvoje samo anketna istraživanja). "Ipsos" ima svoja preduzeća u 84 zemlje. Tako se lokalno nesporno metodološko liderstvo u regionu, gdje ima 260 zaposlenih i veliki broj doktora i magistra nauka, pridodaju se znanja i iskustva globalnog "Ipsosa", koji ima preko 16.000 zaposlenih i veoma jake inovativne metodološke centre.

Rad "Ipsos Strategic Marketinga" je baziran na preporukama i najvišim profesionalnim standardima ESOMAR, kao najrespektabilnijeg svjetskog udruženja istraživačkih kuća, i na znanjima i iskustvima Međunarodnog statističkog društva.

koalicija "Domovina" 2 odsto.

Upitan o kandidatima SDA za izbore, Izetbegović je rekao da će ta stranka imati svog kandidata za člana Predsjedništva BiH, te da su "njegove šanse solidne". O kandidaturama će se odlučivati u narednih mjesec dana.

"Vjerovatno se može desit da me SDA kandidira", rekao je Izetbegović.

U iščekivanju lista, koalicija i izbornih pobjednika u godini kada se obilježava sto godina od početka Velikog rata

Predizborna dogovaranja

Ideja koju je započeo Emir Suljagić u suštini je najsnažnija i najbolja ideja i projekat pred predstojeće izbore. Dobar rezultat ove koalicije dao bi nadu da je moguće zaustaviti posljedice “dejtonske ludačke košulje” i politike koju su provodile stranke RS-a, ali i bošnjačke i hrvatske, odnosno stranke iz Federacije, i to od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, prema ovom entitetu. Upravo predstojeći izbori i ideja Emira Suljagića, potpomognuta političkim strankama iz Federacije, trebala bi dati definitivan odgovor na pitanje: da li je izgubljena šansa da se koliko-toliko promijeni stanje u RS-u, a time i u BiH

Smjenjivale su se protekli vikend slike proslave stogodišnjice početka Prvog svjetskog rata: s jedne strane svjetske poruke mira iz Sarajeva, bečka filharmonija, koncerti, performansi, izložbe, predstave, naučne konferencije, čak i saopćenje Američke ambasade u BiH da Srbi nisu iskoristili priliku da budu dio toga. S druge strane, Srpska pravoslavna crkva s patrijarhom i političarima Srbije i RS-a u tzv. Andrićgradu prkosi svijetu slikama i porukama koje, nažalost, podsjećaju na one iz ’90-ih u bivšoj SFRJ. Kao i posjeta Tomislava Nikolića, predsjednika Srbije, Gazimestanu gdje je, doduše, izviždan jer je – izdao Kosovo.

Srbija i RS

Svečanu vrpcu na otvorenju Andrićgrada presjekli su Milorad Dodik, predsjednik RS-a, Aleksandar Vučić, premijer Srbije i Emir Kusturica. Dodik na otvaranju nije propustio da ponovi da će “srpski narod u BiH nastaviti da se bori za autonomiju, sa željom da kroz politički proces u budućnosti dođe i do samostalnosti. BiH je pokazala sve osim toga da je sposobna da preživi, ali o tome ćemo govoriti u neko drugo vreme. Došli smo u 2014. u kojoj razni međunarodni okupatori pokušavaju da nam nametnu ono što nije uspjela Austrougarska... U čemu je razlika, zašto smo živjeli ovih sto godina?”

Vučić je na otvaranju Andrićgrada rekao da “moramo da napravimo ekonomski jaku Srbiju, zemlju bogatih ljudi, i da će na takvu Srbiju Republika Srpska uvek moći da se osloni i da će narod RS-a uvek moći da računa na Srbiju u skladu sa zakonom o paralelnim specijalnim vezama i Dejtonskim sporazumom, na koji imamo pravo, a da nikome ne smetamo. Danas, na najveći srpski praznik, nije ni vreme ni mesto da se govori o malim ljudima ili onima koji bi da pokušaju da nam zatru istoriju ili da nas nateraju da zaboravimo”.

Gavrilo Princip, heroj ili terorista, Mlada Bosna, teroristi ili zanesenjaci oslobodilačkog pokreta, ko je prvi počeo, ko je kriv..., teme su koje u BiH, regionu pa i šire karakteriziraju 100 godina od ubistva prestolonasljednika Ferdinanda. Ipak, svi se slažu u jednom, uključujući i srpske političare – bio je to prvi veliki rat, prvo veliko svjetsko razaranje u 20. vijeku sa preko 20 miliona mrtvih. Također, slažu se i da se u bivšoj SFRJ vodio najveći rat u Evropi od Drugog svjetskog rata, samo se srpska politika ne slaže da su u tom ratu genocidom i zločinima uspostavljali “svoje teritorije”.

Da bi onemogućili mijenjanje etničke slike u RS-u, stvorene 1992–1995, srpska politika kroz Zakon o matičnom broju i Zakon o prebivalištu želi izbaciti nesrbe iz sistema političkog odlučivanja u RS-u. Svetkovina u Andrićgradu je poruka političara iz RS-a i Srbije šta će se u BiH dešavati u budućnosti, i upravo iz ovih razloga možda je i najbitnije šta će predstojeći izbori donijeti u RS-u.

Dejtonska ludačka košulja

Ideja koju je započeo Emir Suljagić u suštini je najsnažnija i najbolja ideja i projekat pred predstojeće izbore. Dobar rezultat ove koalicije dao bi nadu da je moguće zaustaviti posljedice “dejtonske ludačke košulje” i politike koju su provodile stranke RS-a, ali i bošnjačke i hrvatske, odnosno stranke iz Federacije, i to od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, prema ovom entitetu.

Činjenica je da je bošnjačko i hrvatsko glasačko tijelo u ovom entitetu skoro nestalo, aneks 7 Dejtonskog sporazuma (povratak) skoro da niko više i ne spominje, magična cifra od sedam odsto nesrpske populacije u RS-u, koju je ostavio i zavjetovao Radovan Karadžić je činjenica koju “njeguje“ i održava danas Milorad Dodik, sutra Mladen Ivanić ili Mladen Bosić.

Onoliko koliko postoji konsenzus unutar srpske politike, da na sve moguće načine razvaljuje i blokira državu BiH, u istom, pa čak i većem kapacitetu postoji želja da se zadrži zatečeno stanje, nastalo najtežim zločinima od Drugog svjetskog rata. Ne čude stoga brojni napadi političara RS-a koji su Suljagića optuživali da ruši RS, njen ustavni poredak, podnosili prijave protiv njega...

Upravo predstojeći izbori i ideja Emira Suljagića, potpomognuta političkim strankama iz Federacije, trebala bi dati definitivan odgovor na pitanje: da li je izgubljena šansa da se koliko-toliko promijeni stanje u RS-u, a time i u BiH.

Odgovornost leži na glasačima (Bošnjacima i Hrvatima) koji mogu mijenjati politički ambijent u ovom entitetu. No, Hrvati su već odavno odustali od RS-a, a politiku Tuđmana i njegov dogovor s MiIoševićem i danas preko Dragana Čovića, lidera HDZ-a BiH, ova najjača hrvatska politička partija “uspješno održava”. HDZ BiH ne interesuje Posavina, kao ni drugi dijelovi BiH, osim, naravno, zamišljene i neostvarene ideje Herceg-Bosne. Zbog toga jedini koji nešto mogu mijenjati na ovim izborima u RS-u će biti Bošnjaci, i to uglavnom oni koji se sada nalaze van BiH.

Posljednji popis stanovništva možda je dobar pokazatelj da će Bošnjaci izaći na predstojeće izbore, a ukoliko se to ne desi, definitivno može prestati priča o mogućim promjenama unutar RS-a, koje se mogu izvršiti samo unutarnjim političkim djelovanjem. Jer, valjda je već svakome jasno da se međunarodna zajednica iz te priče potpuno povukla. Svjedoči tome i šutnja na sve radikalniju retoriku Dodika, ali i drugih političara iz RS-a gdje su politički ciljevi već odavno jasni – što jača RS i što slabija BiH. Zbog toga je za politiku na državnom nivou i jačanje BiH, odnosno neki njen put ka Evropskoj uniji ili NATO-u, potpuno irelevantno ko će vladati u RS-u, odnosno biti iz RS-a na državnom nivou, od Parlamenta, preko Predsjedništva do Vijeća ministara BiH.

Mladen Ivanić je to, u vrijeme početka sukoba između pozicije i opozicije u RS-u, vrlo plastično objasnio: možemo se mi sukobljavati u RS-u i imati različite stavove, ali kada je u pitanju državni nivo, isto mislimo. Čudi li stoga što se i pozicija i opozicija bore da dođu u državnu vlast, gdje se odlično zarađuje, a onda bez ikakvih posljedica ruše tu državu i jačaju RS, usput se enormno bogateći. I to je ono i što se nudi biračima – branit ćemo srpstvo, ali za dobre pare!

Bošnjačko samosmjenjivanje

S druge strane i u Federaciji BiH su jasni ciljevi pred izbore – HDZ-ovi će se, doduše odvojeno, boriti za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, za treći entitet, za treći kanal, za što više glasova koji će Hrvatima omogućiti “ravnopravno učešće u vlasti”. Strategija “jednakopravnosti i ugroženosti hrvatskog naroda u BiH” se nastavlja, kao i zagovaranje izborne jedinice, u čemu imaju podršku i Sabora Hrvatske.

Sve veće bošnjačke partije su u vlasti, i sve se opet za to bore, bez neke ozbiljnije opozicije. Željko Komšić, koji također očekuje značajnu podršku iz bošnjačkog korpusa, svojim nedavnim istupima u kojima je hvalio Fahrudina Radončića, lidera SBB-a, poslao je jasnu poruku o tome s kim će u koaliciju. Po izvorima bliskim ovom dvojcu, koji su proteklih dana održali više sastanaka, kažu da se oni nakon izbora vide u koaliciji sa SDA i HDZ-om BiH.

Bakir Izetbegović od februarskih protesta je u dobrim odnosima sa Zlatkom Lagumdžijom, liderom SDP-a. Navodno je na sjednici Predsjedništva SDA, kada je raspravljano o tome da li će oni podržati Lagumdžijinu smjenu s mjesta ministra spoljnih poslova, a na prijedlog SBB-a, Izetbegović ostao usamljen u stavu da to ne bi trebali uraditi. Uz to, kada je u pitanju eventualna koalicija s SDP-om, većina utjecajnijih članova ove partije smatra Radončića prihvatljivijim rješenjem.

Ironija je da još samo Mustafa Cerić, koji se javnosti predstavio kao nezavisni kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, izražava zabrinutost zbog Lagumdžijine smjene, koju je označio kao “bošnjačko samosmjenjivanje” i iskoristivši to da pokrene priču o depolitizaciji Predsjedništva BiH: “Kada budem izabran za bošnjačkog člana Predsjedništva, osobno ću se osloboditi svih obaveza izvan državnih, kao što su moje dosadašnje obaveze članstva u Evropskom vijeću za fetve sa sjedištem u Dublinu, te članstva u Evropskom vijeću vjerskih lidera sa sjedištem u Oslu“!? A u BANU-u? Bošnjačkom kongresu? A veze sa sandžačkim muftijom Muamerom Zukorlićem? Ili s “novim muslimanima”? Uostalom, nije tako davno bilo kad je on, kao lider Islamske zajednice, instruirao Bošnjake za koju stranku da glasaju, ali i za koga u Predsjedništvu.

Za razliku od prošlih izbora, nešto drugačija izborna kampanja mogla bi se voditi jedino oko izbora za članove Predsjedništva. Dok se u RS-u politički blokovi još dogovaraju ko će biti kandidat(i) za člana PBiH iz reda srpskog naroda (u Dodikovom štabu se spominje i ime Rajka Kuzmanovića), sasvim je izvjesno da će jedini ozbiljniji kandidat za bošnjačkog člana PBiH biti Bakir Izetbegović, a da će Dragan Čović najozbiljnijeg suparnika imati u kandidatu Demokratske fronte Željka Komšića, koga bi mogao podržati i Radončić, kome je upravo Komšić najveća garancija za mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara, na kome bi se Radončić najradije vidio, sudeći po informacijama iz njegovog okruženja. Radončić bi time bio relaksiran i izazova da se ponovo kandidira za bošnjačkog člana PBiH, s obzirom da je zadnji put poražen od Izetbegovića. Ovako, puno je komotnije dogovarati se iza zatvorenih vrata za određenu poziciju, nego riskirati s voljom birača.

Stranačke kombinatorike

Jedna od najvećih nepoznanica je šta će biti sa glasovima koje je na prošlim izborima dobio Komšić. Jer, iako su Bošnjaci u velikoj većini glasali za Komšića, to nisu bili isključivo glasači SDP-a i pitanje je za koga će se oni opredijeliti. Kandidat za hrvatskog člana PBiH, predložen od DF-a, vjerojatno će dobiti glasove DF-a, ali sigurno ne i sve one koji su na prošlim izborima podržali Komšića. Nepoznanica je i glasačko tijelo koje je na prošlim izborima glasalo za Harisa Silajdžića, a koje je bilo protiv Izetbegovića i Radončića.

Kada bi se zbrojali bošnjački glasovi koji nisu isključivo od pristalica SDP-a, a koje je dobio Komšić, zatim glasovi onih koji su bili za Silajdžića, a nisu za SBiH, te onih koji su glasali za Radončića, moglo bi se reći da se radi i o više od 350.000. Komšić može računati da bi s nekih 120 do 150.000 (bošnjačkih) glasova njegov kandidat za hrvatskog člana PBiH mogao pobijediti Čovića i Martina Raguža, dok stabilno glasačko tijelo SDA omogućuje relaksiraniju izbornu kampanju Izetbegoviću. Prema zadnjim informacijama, Komšić je spreman prihvatiti rezultate HDZ-a BiH, čak i ukoliko njihov kandidat pobijedi u trci za PBiH. Potvrđuje to i informacija da je Komšić odbio podržati Raguža, koji je od njega tražio podršku.

Stranačke kombinatorike i koalicije u Federaciji s približavanjem izbora sve su izvjesnije i očigledno da (pro)bošnjačke stranke ozbiljno računaju na Čovića i HDZ BiH, što bi bio jedan od njihovih značajnijih poduhvata – otrgnuti Čovića od Dodika. U prilog im ide Čovićevo iskustvo s Lagumdžijom i činjenica da mu Dodik, uz svu svoju moć u RS-u, nije mogao obezbijediti učešće u vlasti u Federaciji.

No, činjenica je da su rezultati Čovićeve politike svih ovih godina tek malo gori od rezultata bošnjačke politike u RS-u, a to je deklarativna i borba “na papiru” kojom se zvanično podržavao povratak prognanih, uz stalno naglašavanje neodustajanja od RS.

Možda poruke s obilježavanja 100 godina od Prvog svjetskog rata, kako svjetske tako i one s Gazimestana i Andrićgrada, pokrenu sjećanje i onih koji su 1992. izglasali u skoro 70-procentnoj većini nezavisnost Bosne i Hercegovine. Možda.