A ako SDA i DF odluče izbaciti SDP iz vlasti,tj. da te dvije stranke uđu u vlast ispred Bošnjaka,znači li to da plan SDP-a u potpunosti propada?Da ti SDP Hrvati gube moć u Domu naroda?

A ako SDA i DF odluče izbaciti SDP iz vlasti,tj. da te dvije stranke uđu u vlast ispred Bošnjaka,znači li to da plan SDP-a u potpunosti propada?Da ti SDP Hrvati gube moć u Domu naroda?

Među Hrvatima najviše onih koji više neće glasovati

U Republici Srpskoj 23,3 posto od 1225 ispitanih nikada ne glasuje na izborima, dok u Federaciji BiH na izbore ne izlazi 30,7 posto ispitanika, pokazalo je istraživanje Srđana Puhala i Nede Perišić predstavljenog danas u organizaciji Friedrich-Ebert-Stiftunga u mostarskom hotelu Ero.

Istraživanje je pokazalo kako u posljednje tri godine najveći broj ispitanika nije ni izlazio na izbore (43,6%) do su ispitanici, ako su glasovali, za istu stranku su glasovali u 24 posto slučajeva, dok je 22,7 posto ispitanika glasovalo za različite stranke.

''Brojka od 45 posto glasača koji na proteklim izborima u BiH nisu iskoristili svoje građansko pravo, nije zabrinjavajuća sama po sebi, zabrinjavajuća je poruka koju su ti apstinenti poslali, rečeno je na predstavljanju studije "Apstinenti u BiH / Nevidljiva strana izbora".

Po riječima Judith Illerhues, direktorice njemačke fondacije Fridrich-Ebert-Stiftung (FES) BiH na čiju je inicijativu spomenuta studija urađena, većina apstinenata nisu ljudi koje politika ne zanima, već se radi o ljudima koji ne izlaze na izbore zato što ne vide nikakvu alternativu na bh. političkoj sceni.


''U okviru našeg uzorka imali smo 24,3 posto ispitanika koji su uvijek glasovali na izborima, 30 posto ispitanika koji ponekad glasuju na nekim od izbora i 22,4 posto onih koji su glasovali na izborima, ali više neće glasovati. Među ispitanicima se nalazi i 22,1 posto ispitanika koji nikada nisu glasovali na izborima u Bosni i Hercegovini'', navodi se u istraživanju.

Ono je pokazalo i kako kod Srba i Hrvata postoji najveći postotak ispitanika (oko 44 posto) koji nekad glasuju na izborima, a nekad ne.

''Kod Hrvata nalazimo znatno više ispitanika koji su glasovali, ali više neće (39,4 posto), u odnosu na one koji nikad ne glasuju (18,7 posto). Kod Srba imamo skoro podjednak postotak onih koji su glasovali, ali više neće, i onih koji nikad ne glasuju. Za Bošnjake je zanimljivo da imaju skoro podjednak postotak u sve tri kategorije apstinenata'', navodi se u istraživanju.

Jedan od autora studije Srđan Puhalo naglasio je kako se izlaznost na izborima u BiH ne razlikuju previše od izlaznosti u nekim zemljama zapadne Europe.

''Apstinenti u zapadnim zemljama ne glasuju zato što im je dobro i nemaju potrebu išta mijenjati. Međutim, kod nas je osnovni razlog za neizlazak na izbore prosvjed zbog onoga što se događa u zemlji'', kazao je Puhalo i dodao kako apstinenti u BiH ne žele prihvatiti da budu "marionete u bh. cirkusu od politike" i ne žele dati legitimitet onome što se događa oko nas.



Sveučilišni profesor Mile Lasić kazao je kako je neizlazak na izbore jedan od oblika građanskog neposluha i kako građanski neposluh može predstavljati "prapočetak nove političke kulture u BiH".

''Iako je veliki broj građana koji ne glasuju, ne možemo govoriti da oni koji su izabrani nemaju legitimitet. Ali, možemo govoriti o ograničenoj demokracijskoj legitimaciji ili demokracijskoj insuficijenciji izbora u BiH, zato što se oni održavaju samo u formalnoj demokracijskoj situaciji. Oni se održavaju u prividu demokracije ili demokraturi'', istaknuo je Lasić.

Rezultati anketnog istraživanja koje je proveo Srđan Puhalo pokazuju da apstinente ne možemo promatrati kao monolitnu kategoriju koja se svodi na građane koji uslijed nezainteresiranosti za politiku ne sudjeluju na izborima, već da se među bosanskohercegovačkim apstinentima nalazi i znatan broj politički svjesnih i demokratski orijentiranih građana, ali razočaranih u političke stranke i koji odabirom izborne apstinencije iskazuju duboko nezadovoljstvo postojećom društvenom i političkom situacijom, navedeno je.

HRVATSKO PITANJE U BiH : IZMEĐU JOSIPOVIĆA I KARAMARKA

ZNA SE : KARAMARKO, ČOVIĆ, IZBORI

HDZ BiH je predizbornu kampanju zvanično započeo prošlog petka na Kupresu, oštrim startom njihovog gosta iz Hrvatske TOMISLAVA KARAMARKA, čije su političke poruke i otvorena najava miješanja u unutarnje stvari BiH izazvale lavinu negativnih reakcija; iako je predsjednik HDZ-a Hrvatske izravno podržao kandidaturu DRAGANA ČOVIĆA, činjenica je da je lider HDZ-a BiH posljednjih godina bio puno bliži IVI JOSIPOVIĆU nego stranačkim kolegama u Zagrebu

Nakon što je predsjednik HDZ-a Hrvatske Tomislav Karamarko u petak, 12. septembra, na Kupresu ozvaničio početak predizborne kampanje dvije sestrinske stranke u BiH, zajednička je promocija nastavljena i ovoga tjedna, nenadanim ukazanjem Kolinde Grabar- Kitarović u Međugorju. Iako je kandidatkinja HDZ-a za buduću predsjednicu Republike Hrvatske u Hercegovinu stigla u utorak, na proslavu pobjede osvajača US Opena Marina Čilića, nema sumnje da je i ona, kao i njezin stranački šef nekoliko dana ranije, u BiH došla istim poslom. Do predsjedničkih je izbora u Hrvatskoj, istina, ostalo još dosta vremena, ali retrogradna politička retorika i otvorena podrška Tomislava Karamarka kandidatima HDZ-a BiH nedvojbeno upućuju da on, nakon oktobarskih izbora, računa na iste glasove koje su dobili Dragan Čović i njegova stranka kao favoriti među hrvatskim glasačima. Sve doskora je, podsjetimo, Karamarko držao Čovića na distanci - ne samo da s liderom HDZ-a BiH nije bio u prisnim odnosima, nego je i privatno, u razgovoru s bližim suradnicima, o njemu iznosio iznimno loše mišljenje.

JEDNA DUŠA, A NAS DVOJE

I mada je posve jasno da je čelnike dva HDZ-a zbližila predizborna kampanja i utrka za glasove koja će, osobito na izborima u Hrvatskoj biti krajnje neizvjesna, Karamarkov je nastup na proslavi obljetnice oslobođenja Jajca (u subotu, 13. septembra) šokirao čak i neke od njegovih najzadrtijih stranačkih kolega u BiH. Tomislav Karamarko je u Jajcu boravio u društvu najužeg vodstva HDZ-a BiH i nekolicine časnika HVO-a, predvođenih generalima Stankom Soptom Bajom, Željkom Šiljegom i Ilijom Nakićem, koji su u političku mirovinu otišli prije desetak godina, kada je smijenjen Ante Jelavić, te „haškog uznika“ Darija Kordića. Godišnjica je, dakako, proslavljena u predizbornom ozračju, uz politički govor Dragana Čovića, nakon čega se potencijalnim glasačima u BiH obratio Karamarko, uputivši im poruku kakve se ne bi postidjeli ni pokojni Franjo Tuđman, ni još uvijek vitalni Ljubo Ćesić Rojs. „Naša je obveza izboriti se za jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH, zajedno s Bošnjacima, sa kojima smo se suprotstavili srpskom agresoru. Ako nas pitate hoćemo li se miješati u unutarnje stvari BiH, ja kažem da nećemo u pitanjima kao što su infrastruktura i slično, ali hoćemo i naša je ustavna obveza umiješati se kada jednakopravnost Hrvata ugrožena, kada Hrvati u BiH žele ostvariti pravo na svoj jezik, medije, kulturu...“, kazao je Tomislav Karamarko, citirajući nadalje Tuđmanovu izjavu o jednom (hrvatskom) narodu koji živi u dvije domovine.

I mada je Karamarkov govor popraćen burnim pljeskom, među hrvatskim političarima koji su u subotu, „mimo protokola“, došli na proslavu godišnjice oslobođenja Jajca, bilo je i onih kojima se nije svidio predizborni govor lidera HDZ-a Hrvatske. Kako je za Slobodnu Bosnu otkrio jedan od sudionika tog skupa, prvi je reagirao predsjednik HDZ-a 1990. Martin Raguž, također Karamarkov stari znanac. Raguž se, naime, složio s gostom iz Hrvatske da treba raditi na unaprijeđenju međusobnih odnosa, ali je istodobno upozorio Karamarka kako nije pošteno da on favorizira samo jednu političku opciju, odnosno, otvoreno preferira samo jednog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, posebice jer je gotovo nemoguće da se Hrvatima u BiH u oktobru ponovi „slučaj Komšić“. Karamarko se, navodno, suočen sa Raguževim kritikama, počeo neuvjerljivo braniti, ali ga je neugodne situacije spasio glavni tajnik HDZ-a Hrvatske Milijan Brkić, koji je šefa, brže-bolje, odveo na drugu stranu.

KARAMARKO U SARAJEVU, ČOVIĆ U ZAGREBU

U neugodnoj bi se situaciji, i to vrlo brzo, mogao naći i Dragan Čović, kojem je predizborna podrška iz Zagreba svakako dobrodošla, ali je pitanje hoće li Karamarku moći uzvratiti uslugu. Baš kao što Karamarko i danas ima više prijatelja među Bošnjacima u Sarajevu nego među Hrvatima u Mostaru, tako je i Čoviću u Zagrebu bliži hrvatski predsjednik Ivo Josipović od većine HDZ-ovaca, sa kojima se razišao još dok je strankom rukovodio Ivo Sanader. (Poslije je Karamarko tvrdio da je HDZ 1990. bio Sanaderov politički projekat, što je tek polovična istina. Ivo Sanader jeste i politički i financijski podupirao „disidente“ iz Čovićevog HDZ-a, ali tek nakon što su se oni, zbog ozbiljnih političkih razmimoilaženja, razišli s bivšim stranačkim kolegama.)

Dragan Čović i Ivo Josipović su posljednjih godina imali više formalnih i neformalnih susreta - posljednji su se put sastali koncem augusta na Širokom Brijegu, ostavljajući u javnosti dojam političara koji se izvrsno razumiju, premda se njihove političke opcije bitno razlikuju. Za dobar je prijem Dragana Čovića na Pantovčaku (kao prvog lidera HDZ-a BiH kojem su, nakon smrti bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, vrata ponovno širom otvorena), kako se spekulira, ponajviše zaslužna Josipovićeva savjetnica za vanjske poslove Romana Vlahutin, također Čovićeva dobra prijateljica. No, ne treba zaboraviti ni da je Darija Krstičević, bivša bh. ambasadorica i nekadašnja šefica ureda Dragana Čovića u vrijeme kada je bio član Predsjedništva BiH, bliska suradnica hrvatskog premijera, SDP-ovca Zorana Milanovića, koji je imenovao za voditeljicu Vladinog Ureda za odnose s Hrvatima izvan Hrvatske.

AKCIJA „MAESTRAL“

U Jajce je sa svojim vojnicima prvi ušao Ante Gotovina, ali se povukao prije nego što su grad „oslobodili“ Stanko Sopta Baja i Zlatan Mijo Jelić

Iako su se posljednjih godina rijetko pojavljivali u bh. javnosti, uglavnom u strahu od istraga o ratnim zločinima, generali Stanko Sopta Baja i Željko Šiljeg u Jajcu su dočekani uz sve počasti. No, suprotno zvaničnoj interpretaciji da je akcijom „Maestral“ zapovijedao Stanko Sopta, još ima dovoljno živih svjedoka koji znaju da je u Jajce, zajedno sa svojim vojnicima, prvi ušao hrvatski general Ante Gotovina. Nakon što je vojna operacija uspješno okončana, Gotovinu je telefonom nazvao tadašnji hrvatski ministar obrane Gojko Šušak i zatražio od njega da se povuče, prije nego što u grad stignu postrojbe HVO-a, odnosno generali Stanko Sopta Baja i Zlatan Mijo Jelić, u pratnji kamera i ratnog izvještača Smiljka Šagolja. Ante Gotovina je, tvrdili su poslije njegovi suborci, ljutit zbog Šuškovog poziva, demonstrativno sjeo u helikopter i otišao u Hrvatsku, dok su vojne zasluge, naknadno, pripisane Šuškovim sugrađanima sa Širokog Brijega, generalima Sopti i Jeliću.

umjetnica i profesorica dizajna na ALU Sarajevo AMRA ZULFIKARPAŠIĆ, magistrica političke i korporativne komunikacije ALISA VRABAC i grafički dizajner BOJAN HADŽIHALILOVIĆ za naše čitatelje analiziraju aktuelnu kampanju i poruke koje političari upućuju glasačkom tijelu

HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA BiH - „Hrvatski izbor“

ALISA: Kratak i jasan slogan i izbornom tijelu savršeno komunicira sve ono što iste te birače tišti godinama, a to je „izbor hrvatskog člana Predsjedništva od strane Bošnjaka“. Ovim sloganom je sve rečeno, jasno i glasno, u dvije riječi što i jeste poenta postojanja slogana. Ko razumije - shvatit će.

AMRA: Pa, HDZ je uvijek „hrvatski izbor“, od njih se ništa drugo ne može ni očekivati, tako da je i ovaj slogan sasvim predvidljiv i očekivan.

BOJAN: Precizna hrvatska politička estetika, nalik na stare HDZ-ove plakate, zloupotrijebljena katedrala u pozadini. „Naš predsjednik“ sređen kao glumac iz Dinastije iza kojeg proviruje hrvatska zastava, kao da je u Zagrebu... Uglavnom – na zapadu ništa novo!

HDZ 1990 – „Ovo je naša zemlja“

ALISA: Slogan apelira na sve Hrvate u BiH koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom zemljom i potencira da Hrvati u BiH nisu dijaspora, da njihova zemlja nije Hrvatska i da su oni narod koji pripada BiH, baš kao što i BiH pripada (i) njima. Na ovaj način, Martin Raguž se distancira od Čovićeve politike koja glasi: „Imamo zemlju u kojoj smo se rodili (BiH) i zemlju koju volimo (Hrvatska)“, i time 'dozvoljava' Hrvatima Bosne i Hercegovine da vole svoju zemlju. Koristeći stećke na moderno dizajniranim plakatima, on nadalje promovira državotvornost i povijesnu postojanost BiH, svjesno se okreće od nacionalizma i zapravo je jedini političar koji ne koristi negativne aspekte. Njegove su poruke pozitivne, konstruktivne, nudi realne i konkretne programe i politike. S aspekta političke komunikacije, ovo je jedan svijetao primjer kako retorike, tako i dizajna. Šteta je što sve ovo nije počeo raditi mnogo ranije, a kako bi se poruka osvijestila kod glasača.

...da li ima vise smisla uopce izici na izbore!?

...obzirom da su politicke stranke BEZ IZNIMKA dionicarska drustva (bez odgovornosti) mislim da svrhe vise nema!

Sto se tice vladavine Muslimana, ona ce doci BIOLOSKI, jer iz HRHB koja je ugradena u Federaciju, svakim danom je mladosti sve manje. Nepobitna cinjenica...tuzna ali istinita, ovo su nepobitne cinjenice slago se netko sa ovim ili ne...pokazati ce vrijeme.

Krakodlaki gonic je evo poceo protjerati uspavanu divljac...na PRIVATNIM domjencima se podjelile clanske iskaznice ONIMA SA POSEBNIM POTREBAMA koji su u sustini vec dobili ili su rasporedeni na radna mjesta, pa su izbori nepotrebni i besmisleni....

Ovo nije izdvojen slucaj, tako je u svakom od tri nacionalna parka u BiH...

Pa đes susjed!

Šta ima u NT?Kakvi politički vjetrovi kod vas pušu?

Sad malo googlam da vidim koje su sve stranke članice Hrvatskog narodnog sabora i shvatim jednu činjenicu na koju nezna čovjek dali bi se smijao ili plakao...

HRVATSKI NARODNI SABOR NEMA SVOJU INTERNET STRANICU!!!

Onako koji vrag!?!? Pa to je osnova osnove putem koje bi se u javnost trebali iznositi zaključci i planovi hrvatske političke struje u BiH, kad već nemamo vlastita TV kanala.

OK, hvala, sad se osjećam glupo, al kažem, doslovno ako se u Google ukuca "HNS BiH" ili "Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine", tražilica ne izbacuje ovu stranicu, to je pomalo problematična stvar za ljude koji žele doći do informacija.

Savezna Republika Bosna i Hercegovina imala bi parlament, vladu, predsjednika (ili predsjedništvo), ministarstva i sudove. Parlament bi činilo Vijeće građana (160 zastupnika koji se biraju neposredno) i Vijeće kantona koje čine 6 poslanika koje bira svaki kantonalni parlament. Glasovanje u saveznom parlamentu vršile bi 4 nacionalne skupine zastupnika (Hrvati, Bošnjaci, Srbi, ostali). Savezna ministarstva bi bila: vanjskih poslova, pravosuđa i uprave, financija, za obnovu i razvoj, za izbjeglice i raseljena lica. Vrhovni sud SRBiH bio bi isključivo apelacioni, a suce ustavnog birao bi savezni parlament uz osiguranje nacionalnog pariteta. HNV su činili Ivo Komšić, Tomislav Obrdalj, Franjo Topić, Ljubo Lucić, Nikola Lovrić, Luka Brković, Anto Zelić, Ilija Šimić, Stjepan Kljuić, Mile Akmadžić, Mariofil Ljubić, Josip Ježić, Iko Stanić, Anto Kovačević, Anto Ravlić, Luka Markešić, Ivan Lovrenović, Damjan Lašić, Marinko Peić, Petar Jozelić, Vjekoslav Barać, Anto Raos, Pero Vasilj, Pavao Majdandžić, Tomislav Gretalj, Božidar Matić, Marica Maričević, Jozo Djambo, Hrvoje Ištuk i Tvrtko Nevjestić. Prema zemljovidu HNV-a muslimanskoj republici pripada 31.66% ozemlja, hrvatskoj 18.23%, a srpskoj 48.46%. Zone pod upravom UN-a (Sarajevo i Mostar) imaju 1.65%. Republike ne bi imale ozemnu neprekinutost i svaka bi imala dva kantona s većinom drugog naroda ili zonom pod posebnom upravom. Srpska republika imala bi kanton 2 i 14 s muslimanskom većinom, hrvatska kanton 6 s muslimanskom većinom i zonu C (Neum) s posebnom upravom, a muslimanska kanton 8 i 11 s hrvatskom i srpskom većinom.

* hrvatska republika: Zapadna Hercegovina (5), Posavina (12)
* muslimanska republika: Una (1), 7, Zenica-Doboj (9), Tuzla (10), Sarajevo (17)
* srpska republika: Drvar (3), Banja Luka (4), Semberija-Majevica (13), Romanija (15), Stara Hercegovina (16)
* bijele zone: Sana (2), Gornji Vrbas (6), Lašva-Lepenica (8), Ozren (11), Podrinje (14)
* zone pod upravom UN-a i EU: Grad Sarajevo (A), Mostar (B), Neum (C)

KULTURNI HRVATI: Hrvatski lideri imaju najeuropskiju kampanju



MOSTAR – Iako je hrvatska politička scena na ovim izborima okarakterizirana velikim stupnjem pluralizma u kojem postoje dvije jake stranke (dva HDZ-a), te nekoliko onih koje također računaju na svoje ciljne skupine (HSP BiH, SPP, HKDU Hrast i Hrvatska republikanska stranka), činjenica je da samo 17 dana prije izbora, kao nikada do sada, u kampanji nema tradicionalnog otvorenog sukobljavanja.

Naime, analitičari su očekivali kako će razlaz dvaju HDZ-ova, a zatim i ulazak novih igrača u prostor, osim formiranja blokova, rezultirati i zapaljivijom retorikom, podmetanjima, udarcima ispod pojasa i izvlačenjem “prljavog rublja”, no umjesto toga javnost u BiH dobila je prilično korektnu kampanju, bez mnogo sukoba, iako ipak uz neizbježan folklor koji uključuje po nekoliko rečenica kako su drugi krivi za današnje katastrofalno stanje. Osim konstatacija koje su ionako preopćenitog karaktera, ove godine, za razliku od prethodnih kampanja, nema velikih priča o kriminalnim aktivnostima, nema proglašavanja izdajnika niti najave ostvarenja velikih projekata poput trećeg entiteta.

Svatko zaokupljen sobom

Zanimljivo, sve hrvatske stranke sve više govore o ekonomiji i potrebi zaokreta u odnosu politike prema gospodarstvu, iako, u onom segmentu kampanje i političkog komuniciranja koji se odnosi na slogane, i dalje dominiraju nacionalni diskursi, što i ne čudi, budući da slogan u nekoliko riječi treba biraču predočiti osnovnu politiku stranke. U odnosima dvaju HDZ-ova, suprotno očekivanjima i uz nekoliko ružnih primjera poput uništavanja plakata “devedesetke” na području HBŽ-a, do sada nije bilo toliko tenzija, pogotovo ako se usporedi situacija iz 2006. godine. Lideri obje stranke očito su naumili iskoristiti sve svoje prednosti, obilaziti teren i predstavljati potencijalnim biračima svoje programe, ne baveći se pretjerano drugima te time voditi pozitivnu kampanju.

Ipak, u istupima prvih ljudi HDZ-a BiH doduše primjetno je potenciranje poruka kako su kroz HNS uspjeli okupiti snage koje žele zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa, čime se neizravno proziva HDZ 1990., bez obzira što je potonja stranka do zadnjeg dana nudila zajednički nastup na ugroženim područjima.

Ekonomske teme

Ostatak nacionalnog diskursa oba HDZ-a pak usmjeren je na klasična pitanja poput ustavnog preuređenja zemlje i potrebe federalizacije, s tim da su predstavnici HDZ-a 1990. glasniji u pogledu unošenja europskih vrijednosti u daytonsku strukturu zemlje. Baš kao i kod dva HDZ-a i ostatak političke scene u Hrvata na ovim je izborima manje konkretan kada su u pitanju projekti poput federalizacije, s tim da je jedino Hrvatska republikanska stranka nedavno izišla s jasnijim prijedlogom. Iako nacionalne teme i dalje zauzimaju velik dio prostora, o njima se na skupovima, istupima i medijskim predstavljanjima govori više s pozicije realnog sagledavanja situacije, a manje s primjesama emocija, a u tim nastupima nema teških riječi na račun drugih iz hrvatskog političkog korpusa. S druge strane, osim što su teme koje se tiču gospodarstva ovaj put bolje zastupljene, primjetno je kako je u njima nešto izraženije međusobno prepucavanje hrvatskih stranaka. Tako se problem nezaposlenosti, siromaštva, pada standarda, nepostojanja investicija i iseljavanja “trbuhom za kruhom” često koristi kao argument za obračun, no i u njemu je primjetan izostanak zapaljive retorike koja je do sada bila ključ za pokretanje i motivaciju članstva. Naravno, ne treba zanemariti scenarij prema kojem bi međuhrvatska svađa koja bi se vrtjela u krug teško mogla mobilizirati velik broj neodlučnih birača koji žele progresivne ideje i konkretna obećanja. Svi su svjesni kako upravo ti neodlučni nose poseban značaj tako da je obilazak terena i njihovo uvjeravanje, umjesto trošenja energije na sipanje otrovnih strjelica u pravcu protivnika, logičan potez.

Diskreditiranje i teške optužbe

Za razliku od hrvatskog političkog prostora, u bošnjačkom ne nedostaje emocija i zapaljivosti, pogotovo kada je riječ o utrci za člana Predsjedništva. Svakodnevno smo svjedoci prepucavanja i optužbi, kao i pokušaja diskreditiranja protukandidata. Kod Srba je također primjetan visok stupanj polarizacije na relaciji SNSD-Savez za promjene, pa se često kao popularan način slabljenja protivnika izvlače primjeri iz prošlost, počevši od loših političkih poteza pa do katastrofalne ekonomske politike koja je dovela do pada životnog standarda građana RS-a. (DL)

...obzirom da su politicke stranke BEZ IZNIMKA dionicarska drustva (bez odgovornosti) mislim da svrhe vise nema!