2. If a cow did not drink water they beat the Ox

The Arabs took the cows and the oxen to the bank of a stream for making them drink water. At times it so happened that the oxen drank water but the cows did not. Thereupon they thought that this was due to the evil spirits which had accommodated themselves between the horns of the oxen and which did not permit the cows to drink water. In order, therefore, to drive away the bad spirits they hit on the faces of the oxen.

3. They branded healthy camels so that the others might recover

If a disease appeared amongst the camels or ulcers or blisters were observed on their lips or throats a healthy camel was procured and its lips, upper leg and thigh were branded so as to prevent the disease spreading to other camels.

However, the reason for such action is not clear. It may be considered probable that this action has a preventive aspect and was a sort of scientific treatment, but in view of the fact that out of many camels only one was selected for being subjected to such affliction it may be said that this too was a superstitious practice and was resorted to on fictitious grounds.

4. A camel was confined by the side of a grave

When a person of distinction died a camel was confined in a pit near his grave and was not given any water or fodder so that it might die and the dead person might be riding on it on the Day of Judgement and might not rise on foot.

5. They cut off the feet of a camel near a grave

Keeping in view the fact that a person, while alive, used to slaughter camels to entertain his kinsmen and guests and as a mark of respect and recompense to him his successors cut off the feet of a camel near his grave in a manner very painful to the animal.

Islam Combats With Superstitions

Such acts (besides the fact that none of them conforms with logic and scientific reasoning, because rains do not fall by kindling fire, striking an ox does not have any effect on a cow, branding a healthy camel does not cure sick camels etc.) are a sort of cruelty to animals. If we compare these beliefs and actions with firm rules prescribed by Islam for the protection of animals we shall certainly say that this religious law had declared an open war against the thinking of the society.

There are numerous Islamic regulations regarding the protection of animals and it may be mentioned in this behalf that the Holy Prophet has said "An animal for riding has six rights on its master:

(1) When he breaks his journey he should provide the animal with fodder.
(2) If and when he passes by water he should let the animal drink it.
(3) He should not strike the animal on its face.
(4) When he indulges in a lengthy conversation with someone else he should not remain seated on the back of the animal.
(5) He should not load excessive burden on the animal.
(6) He should not compel the animal to traverse a distance which is beyond its capacity".13

6. Treatment of the sick

If a person was bitten by a snake or by a scorpion, gold ornaments were put round his neck. They believed that if such a person carried copper or tin on his body he would die. As regards rabies (i.e. the ailment which is caused by dog-bite) they treated it by rubbing a small quantity of the blood of the chief of the tribe on the wound. And in case signs of madness appeared in anyone, he took refuge in dirt and dirty rags and bones of the dead were hung round his neck to drive away the evil spirit.

To ensure that their child should not sustain injury from the evil spirits they tied the teeth of a fox and cat to a thread and put it round his neck. As and when a child developed boils or pimples on his body, his mother put a sieve on her head and went round the houses of the tribe to collect bread and dates, which she gave to the dogs, so that the boils and pimples of her child might be healed. Other women of the tribe took care that their own children did not eat those dates and bread lest they too should contract the same ailment.

If a person contracted a skin disease (for example, a disease which had a rasping effect on the body) he used to treat it by rubbing his saliva on the spot.

If the illness of a person was prolonged they imagined that the patient had killed a snake or some other animal having connections with the evil spirits. In order to beg forgiveness of the evil spirits, therefore, they prepared clay images of camels and loaded them with barley, wheat and dates. They left all these things opposite a hole in a mountain and then visited that place on the following day.

If they found that the said things had been consumed they considered it a sign of the acceptance of the presents by the evil spirits and concluded that the patient would be cured. If, however, the position was otherwise they thought that the presents being insignificant the evil spirits had not accepted them.

How Islam Campaigned against these Superstitions

Islam campaigned against these superstitions in various ways. There were some nomadic Arabs who used to treat their sick with magical appendages and collars studded with stones and bones. When they appeared before the Holy Prophet and endured the treatment of the sick with herbs and medicines, the Holy Prophet said "It is necessary for every sick person to find out the medicine, because Allah who has created an ailment has also created a medicine for it.14

And when S'ad bin Abi Waqqas developed heart trouble the Holy Prophet said to him "You should go and see Harith Kaldah, the famous physician of Thaqif". Later the Holy Prophet himself suggested a particular medicine to him.15

There are other narratives also declaring the magical appendages to be devoid of any effect whatsoever. Here we quote two of them:

"A person whose son was suffering from pain in his throat came before the Holy Prophet with magical appendages. The Holy Prophet said to him, "Do not frighten your children with these magical appendages. You should treat this ailment with aloe-wood oil''.16

Imam Sadiq has said "Most of the amulets and appendages amount to polytheism".17

By guiding the people to the use of numerous medicines (the particulars of all of which have been collected by the great Muslim narrators of Hadith under the headings Tibur Rasul (Medicine of the Prophet), Tibur Rida (Medicine of Al-Rida, etc.) the Holy Prophet and his Holy successors once again hit out against these superstitions and had, so to say, collared the Arabs of the Age of Ignorance.

7. Some Other Superstitions

They employed the following means to ward off anxiety and fear:

Whenever they arrived in a village they were afraid of some contagious disease or evil spirits. To get rid of this fear they brayed ten times like a donkey at the gate of the village. At times they also hanged the bones of a fox round their necks. If they lost their way while travelling in the desert, they wore their shirt after turning it inside out.

While travelling they feared immorality on the part of their women. To gain assurance in this behalf they tied a thread to the stalk or branches of a tree. If the thread was intact at the time of their return they were satisfied that their women had not been guilty of immorality. If, however, they found the thread untied or missing they slandered their women.

If the teeth of their children fell they caught them with two fingers and flung them towards the sun saying "O sun! Give him better teeth than these".

In case the children of a woman did not live (i.e. died during infancy) they believed that her children would live if she walked seven times over the slain body of a distinguished person.

This is a brief account of the innumerable superstitions which had darkened the lives of the Arabs of the Age of Ignorance and had restrained their intellects from flying high.

Vi ste kao po traci , isto izgovaratte po tom pitanju.

Gledao sam dokumantarac o islamu i jedan beduin je isto objasnio sa primerom zakopavanja ćerki zašto je mnogoboštvo loše.

Ali evo i da kažemo da je to istina mada nemamo izvora od samih mnogobožaca jer su svi pobijeni i sve im je srušeno i uništeno od samih muslimana , međutim ovde je poenta da neka religija ne valja jer ima loše običaje.

Pa ako je tako onda hajmo malo o islamskim običajima koji su loši , tipa robovlsništvo i odnos spram žena.

Znači ako su ondašnja arapska plemena odbacila mnogoboštvo jer ima običaj zakopavanja ćerki , onda je logično da ti Korrisniče odbaciš islam jer ima loš običaj koji se zove robovlasništvo.

Jedino ako ne misliš da je robovlasništvo dobro?!

To su muslimani nastavili i danas to rade. Zakopavaju žene i cure prije kamenovanja za preljub.

Šta je u tome loše, pod uslovom da nisi rob.

Ovako ti su pola pola u pravu, jer Muhamed a.se tu postupa kao Isus, on nije "došao da dokine nego da ispuni u tom pogledu on mijenja neke predIslamske zakone kod Arapa postupno a neke i ne mijenja neke skraćuje a neke nije mogao jer to Arapi ne bi podnijeli, uzmi npr alkohol kako se umanjivalo postepeno pa onda potpuna zabrana, isto tako je i sa poligamijom, ako je Arapin predislamski mogao imati više žena u Islamu je opet mogao imati više žena ali taj broj se ograničio na 4 žene i određene dužnosti prema njima.
Isto takav je primjer o robovlasništvu.
Ima objašnjeno kako postupati po robovima, što je danas nepraktikovano zbog idžmaa Islamskih učenjaka koji je opet dozvoljen.

Znači Muhamed i Arapi su bili zavisni od robovlasništva , toliko su ga voleli da im to čika Muhamed nikad nije uskrattio u potpunosti.

Toliko vole robove da čak i ponekad lepo postupaju sa njima.

Kakav je to milosrdni prorok kad voli robovlasništvo?! , znači Muhamed je progledao kroz prste vragu i dozvolio vražji i neljudski običaj robovlasništva , dakle islam pada u vodu samo zbog ovoga , a da ne pominjem još mnoštvo detalja iz islamske doktrine (kurana i hadisa) koji su blago rečeno varvarski i zli.

Znači Allah voli robovlaništvo čim nije naredio Muhamedu da ga ukine , i bog i prorok su ti jako loši , i ništa nisu bolji od pagana , čak šta više pagani su nestali i sve njihovo jje izbrisano tako da nikad nećemo saznati kakvi su bili zapravo osim iz islamskih izvora koji ih pljuju i mrze.

A ko ti reče da nije dokidano robovlasništvo.
Pa npr ko ne posti neka oslobodi roba, ili ako neko udari roba mora ga osloboditi.
Puno si arogantan i ne želiš istraživati ono što ti se servira.


Volume 3, Book 46, Number 695:

Narrated Asma' bint Abu Bakr:

The Prophet ordered us to free slaves at the time of solar eclipses.



Volume 3, Book 46, Number 696:

Narrated Asma' bint Abu Bakr:

We were ordered to free slaves at the time of lunar eclipses.

Kao što rekoh to ohrabljivanji su bili da oslobađaju svoje robove ali ropstvo jest bilo prisutno.

Poučno

Je l' bi tebi smetalo da si nečiji rob? Eto neka ta osoba posti i nek te ne udara.

Na temi o islam najmanje muslimana. Najvise samoproglasenih islamologa i hafiza srbokatolicke provenijencije.

Tragikomično je vidjeti kako moraju braniti muhammadove zločine i nemoral.
I to narod koji se toliko prsi da je žrtva zadnjeg rata.

Cijenjenom forumaškom puku mogu ovako oslikati činjenice.
Da je muhammad živio u Bosni za vrijeme rata i radio sve ono što je radio bio bi glavni, i neprikosnoveni, optuženik suda u Haag-u.

A ko bi volio biti rob, mada ima predaja da je Muhamed a.s bio rob jedonm jevreju zbog duga, pa ga arapi odkupili jer đe će Poslanki biti rob.

Korisnice , reci mi nesto...
Jel ti sve muslimane svijeta , na neki nacin smatras svojom muslimanskom bracom ?
PS
Da li su ti zbog vjere blizi i bitniji , nego mi ovdasnji hriscani ?

Anal dzihad !


http://www.siotw.org/news_english.item. ... jihad.html

a) Ko je sufija?
b) Čime se on odlikuje nad drugim ljudima?
c) Ima li razlike između njega, muttekije, mumina, muslima, siddika?
d) Ako ne postoji, čemu insistiranje na terminu?
Odgovor:
a) Pravog sufiju možete prepoznati po tome što je on primjeran musliman. Nepodijeljeno mišljenje učenjaka tesavvufa jest da je tesavvuf Kur’an i sunnet u svoj njihovoj čistoti, uzvišenosti, pojačanoj pozornosti (ihtijatu). Šejhovi tesavvufa to nalažu svojim muridima (učenicima) na temelju kur’anskog ajeta: "Budite Božiji jer vi Knjigu znate i nju proučavate" (Alu Imran, 79.)
Znanje je ovdje, prije svega, vjersko utemeljenje na Kur’anu i sunnetu. Ono je, zatim, po svom značaju izvor svih pozitivnih nauka, napretka čovječanstva i razvoja života za sve generacije.
Tesavvuf je, dakle, rebbanijjetu-l-islam (božanska nit islama) i obuhvata i vjeru i ovosvjetske aktivnosti. Otuda stav sufija, na čelu sa Džunejdom, koji kažu: "Onaj koji ne vlada kur'anskim i hadiskim znanostima ne može biti sufija". To je stav svih tesavvufskih autoriteta, prije i poslije Džunejda. Njihova stajališta možete potražiti kod imama Kušejrija i Ša’ranija, te kod onih koji su živjeli prije i poslije njih.
b) Što se tiče prednosti nad drugim ljudima, tu je osnova islamko načelo: djelo. Ako sufija radi shodno onome što mu se stavlja u obavezu, tj. da bude svijetli primjer da’ije (pozivača u vjeru), on se time izdvaja shodno uloženom trudu, baš kao i kod svakog drugog stručnjaka.
U protivnom, ako skrene i odstupi, manji je od svakog drugog čovjeka, makar samo granicu prekoračio!
Sufije prave prvu razliku (el-hilaf el-ula) na stepenu harama, čuvajući se šubhi (sumnjivih stvari), pazeći na dostojanstvo i vjeru. Oni znaju da su prve generacije muslimana (selefi- s-salih) ostavljale devet desetina halala, bojeći se da ne padnu u jedan haram. Oni su to vjerovali i to demostrirali u praksi. Uzvišeni Allah kaže: "Za sve će biti posebni stepeni!" (El-Ahkaf, 19.)
Djelo je, prema tome, ono što pravi razliku.
c i d) Kad je u pitanju razlika između sufije, s jedne, te mumina, muslima, muttekijje, s druge strane, islam nam daje definiciju ljudi prema njihovim karakteristikama i spominje ih po onome po čemu se razlikuju od drugih.
Uzvišeni Allah spominje muhadžire i ensarije po njihovim osobinama, definirajući te osobine, a oni su muslimani, mumini, muttekije. Božiji Poslanik, a.s., spomenuo je Bilala Habešiju, Suhejba Rumiju, Selmana Farisiju..., atributima kojima su se razlikovali od drugih. A oni su muslimani, mumini, mutekije...
U Kur’anu se navodi više vrsta vjernika: haši’un (skrušeni), kanitun (poslušni), taibun (koji se kaju), mutesaddikun (koji zekjat daju), abidun (pobožni), hamidun (koji iskazuju zahvalu), saimun (koji poste) itd.; svi su oni proistekli od: La ilahe illallah.
Prema tome, spominjanje nekoga po njegovim osobinama po kojima je poznat kod ljudi jest kur’anski i hadiski sunnet.
Ako je ova grupa poznata pod imenom sufije, to ne znači da je to novotarija samo zato što su se tako nazvali.
Konačno - čemu sva ta polemika?! Zašto ona izostaje kad
su posrijedi selefije, zahirije, vehabije, šafije, malikije, hanbelije...
Abeceda islamskog tesavvufa, Muhammed Zekijjuddin Ibrahim rahimehullah

Muslimani su braća po vjeri to je nesporno i oni će se sastati na Sudnjem danu, e sad ide raslojavanje, ne bi bas sve muslimane mogao kategorizati kao "braću" jer ima razlika u vjerovanju, ali braća po Islamu jesmo, dalje "Nije musliman onaj koji zanoći sit a njegov komšija je gladan" imaš isto bratstvo po krvi i po rodu, ne bi sad mogao generalizovati, a preči su naravno /pod preči život sa kojima je neophodan su kršćani.


"U Kur'anu se riječi eh (brat) i ihvan (braća) pripisuju većem broju pojmova, i na osnovu upotrebe tih riječi možemo ustanoviti da postoje sljedeće vrste bratstva ili bratstāva:

bratstvo po krvi (npr.: en-Nisa’, 12);

bratstvo po mlijeku (npr.: en-Nisa’, 23);

plemensko (etničko/nacionalno) bratstvo (npr.: el-Ahkaf, 23). Kur'an, kada govori o drevnim vjerovjesnicima i njihovim plemenima (narodima), njihov međusobni odnos imenuje pojmom bratstva, npr.: Ve ila Medjene ehahum Šu'ajba – A poslali smo Medjenu njihova brata Šu'ajba (el-E'araf, 85);

idejno-ateističko bratstvo (npr.: Ali ‘Imran, 156);

šejtansko bratstvo, npr. u Kur'anu se (el-Isra’, 27) kaže da su rasipnici braća šejtāna (ihvanu š-šejatin);

onosvjetsko/džennetsko bratstvo (npr.: el-Hidžr, 47) i

imansko-muminsko bratstvo (el-Hudžurat, 10).

U nastavku govorimo o najznačajnijim principima, vrijednostima i posebnostima, kako smo ga nazvali, imansko-muminskog bratstva

MERJEM

U templu ona palila je svijece,
dvorila Jehovu pobozno i smjerno --
Dusa joj bila ko ljiljansko cvijece,
A srce cisto ko rosa i vjerno.
I Onaj koji stvara sva cudesa

I u svem zivot Svojim dahom budi,
Njoj Svoju rijec je poslao s nebesa
I nadahnu joj netaknute grudi.
Iz njiha genij rodio se tada --
Al ljudi u taj podigli se mah:

To prljav plod je grijeha i gada ...
Tek kad joj srce smrvise u prah,
Vrh njena cela drhtnu aureola:
Merjem je cista ... Suza svetoga bola! ...



MUSA CAZIM CATIC

ISA SIN MERJEMIN

Kad je spasitelja Israil pogledo
Da s vrata igo robovski mu zbaci,
Tad rodilo se bogoduho cedo,
Bez grijeha i cisto ko suncani traci.
Pri njemu bijahu pejgamberski znaci:

Na svijetlom celu mu genij se ogledo,
I kad je Bozije slovo propovijedo,
Tad ne shvatise ga hebrejski mudraci,
Vec zaslijepljeni mrakom predrasuda
Rekose: >>satana laze mu sa usta!<<

i raspeti ga htjede rulja pusta.
Al Gospod k nebu uzdize ga ziva --
I mjesto njega izdajnicki Juda
Visi, a duh mu kroz plam pakla pliva.


OD DUNJALUKA DO AHIRETA

Smrt je gorka casa,
Ispice je svako,
Ko se ne pripremi, kajace se jako,
Svaka druga casa, moze se odbiti,
Ali smrtna se neda ni skim zamijeniti,
Dal si ikad o tome brate razmisljao,
Jel ti hladan kabur ikad na um pao,
Tvrde daske jorgan,
Zemlja, dusek hladni,
Eto sta nas ceka prijatelju jadni,
Tezak ispit slijedi,
Zar ne imas straha,
To je obecanje,
VELIKOG ALLAHA,
Zlo il dobro tvoje,
Uz tebe ce ici,
I dva pratrioca u kabur ce stici,
Tvoj tefter zivota,
Sav uz tebe ide da ga suvaldzije,
Pretresu i vide,
I najvecu tajnu oni ce otkriti,
Mnogo ce te pitat, tesko ce ti biti,
Prijatelji tvoji placu i cvijele,
Mrijeti se mora tako oni vele,
Teske suze liju al te ostavljaju,
I strogom monkiru tada te predaju,
Jedni te teslime,
A drugi te prime,
To je boziji zakon mili pobratime,
A kada se probudis,
Vidjeces ocima,
Kako je tebi sresti se sa melecima,
Nekoga ce pozdraviti i blago mu reci,
Zivi prijatelju u vjecnoj sreci,
Nekoga ce mrkim imenom prozvati,
Znas li gdje si doso zalosna ti mati,
Ti si cuo za nas da cemo ti doci,
Ko na ispit dode,
ZALOSNO CE PROCI.

Mnogi muslimani sjeverne Afrike na kršćane gledaju s prijezirom. Mauri rabe izraz "europsko zlato" za krivotvoreni novac, a "kršćanska kapica" za uređaj za vodu u zahodu. Kroz nekoliko naraštaja nakon navodnoga Muhamedovog života žestoka borbenost bila je najbitniji izraz islama. Kuran (XLVII,15) kaže: "Kada sretnete nevjernike, odsjecite im glave i iznakazite ih! " Opet i ponovno je naglašavao kako će onaj tko pogine u borbi otići ravno u raj, a svi grijesi bit će mu oprošteni. Ako čovjek ima rane one će biti sjajne kao grimiz, a mirisne kao mošus.

Ne trebaju hrišćani zamerati Musi Ćatiću zbog ove pesme o Isusu jer je Musa bio normalniji musliman pre više od 100 godina nego svi vi danas đuture.
Čovek je voleo popiti,filozofiratti,družiti se sa BRAĆOM Srbima,hteo biti hrvatski Jugosloven,.... , dakle on je sve ono što nisi ti i što nisu današnji mainstream Bošnjaci.

Da neki musliman danas objavi pesmu o Isusu treba ga tretirati na isti način kao što muslimani tretiraju onoga koji nacrta Muhameda , jer svako ima prava biti uvređen bez obzira što su se hrišćanni kultivisali pa više ne otkidaju glave zbog uvrede Isusa , ali ako u današnjici musliman samo uzme u usta Isusa treba kako već rekoh tretirati isto kao kad neki nemuslim,an nacrta Muhameda.

Taj ajet je iz Sure Tevba i propisuje se ubijanje mušrika na jedan dan a kasnije se zabranjuje i to u Meki i taj ajet je historijskog konteksta.
Inače u Muharremu tj ovom mjesecu je zabranjeno ratovati.
"“Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kad je Nebesa i Zemlju stvorio, a cetiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih mnogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone" (Et-Tevbe, 36.)."
Deseti džuz: Jedina sura koja započinje bez bismille

U ovoj suri nema Bismile tj U ime ALlaha MILOSTIVOG Samilosnog, u ovoj suri se milost ne spominje i to samo u ovoj.

"Et-Tevbe (Pokajanje) je medinska sura, objavljena nakon sure El-Maide, a u Mushafu se nalazi iza sure El-Enfal. Ima 129 ajeta.

Ovo je posljednja potpuno objavljena sura Muhammedu, a.s., prije njegovog preseljenja na bolji svijet.

Objavljena je nakon bitke na Tebuku, u vrijeme kada se islamsko društvo spremalo za širenje van teritorije Arapskog poluostrva i dostavljanje islama drugim narodima. Broj muslimanske vojske na ovom pohodu je iznosio preko 30 hiljada. Zanimljivo je da Tevbe dolazi poslije sure El-Enfal koja opisuje Bitku na Bedru kada je muslimanska vojska brojala svega 313 vojnika, kao da se poručuje učačima Kur'ana da uvide razliku između okolnosti ovih dviju bitaka, njihovih propisa i posljedica.

Bitka na Tebuku je jedna od onih bitaka u kojima je razotkriven najveći broj munafika (licemjera), jer su mnogi od njih ostali u Medini, a uz njih je bila i nekolicina vjernika koji su izostali zbog svoje lijenosti.

Sura Et-Tevbe je jedino kur'ansko poglavlje koje ne započinje s bismillom. Prema mišljenju većine uleme, razlog za to se krije u tome što veći dio sure govori o nevjernicima i munaficima, a oni su uskraćeni blagodati bismille i milosti koju ona nosi. Ova sura nosi i druga imena, poput 'Ona koja sramoti', jer je u njoj pobrojano 55 svojstava munafika, 'Ona koja otkriva', jer je razotkrila sramote nevjernika, te 'Sablja' jer je poglavlje s najviše poziva na borbu i upozoravanje na poniženje. Kad sve to uzmemo u obzir, postavlja se pitanje zašto je sura ponijela naziv Et-Tevbe – Pokajanje? Kakve veze ima pokajanje s svojstvima munafika, mušrika i pozivima na sukob?

Et-Tevba je objavljena neposredno pred završetak Objave i pred smrt Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Uprkos tome što iznosi prijetnje njevjernicima i munaficima i poziva vjernike na odbranu vjere, ona ipak ostavlja otvorena vrata pokajanja svim kategorijama ljudi. Ona poziva na pokajanje munafike i nevjernike, daje im novu priliku i šansu da se poprave. Pogledajmo koliko se samo u njoj spominju riječi: „Pa ako se pokaju, bit će im dobro...“

Ako bismo brojali koliko puta se ponavlja riječ 'tevba - pokajanje' u Kur'anu, vidjet ćemo da se u suri Et-Tevbe ova riječ ponavlja 17 puta, što je više nego u bilo kojoj drugoj suri. U suri El-Bekare se 'pokajanje' spominje 13 puta, u Ali Imran tri puta, u suri En-Nisa 12, u suri El-Maida pet puta, u Hud šest puta te u suri El-En'am jednom.

Sura Tevbe ne spominje niti jedan sloj društva, a da ga ne podstiče na pokajanje: nevjernike, politeiste, otpadnike, kolebljivce, licemjere, griješnike, vjernike, pa čak i Poslanika, a.s., i časne ashabe: „Neka ti Allah oprosti (o Muhammede), što si dozvolio da izostanu, dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji lažu.“ Et-Tevbe, 43.

„Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv.“ Et-Tevbe, 117.

Uprkos tome što ova sura iznosi sramote i tajne nevjernika i licemjera, ona im upućuje poziv da se vrate svome Gospodaru i poprave se, jer im je jedini izlaz pokajanje. Pozivi na borbu muslimanima se upućuju s ciljem demoralisanja protivnika, odustajanja od sukoba i pokajanja zbog počinjenig prijestupa. Stoga, ova sura demonstrira širinu Allahove milosti koja se ogleda u prihvatanju pokajanja svih ljudi. Svako od nas može biti bolji i popraviti se, uz Božiju pomoć: „Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvaća milostinje, i da je samo Allah onaj koji prašta i da je On milostiv?!“ Et-Tevbe, 104."

"Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore: #
“Putujte po svijetu još četiri mjeseca, ali znajte da Allahu nećete umaći i da će Allah nevjernike osramotiti”; #
i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog hadždža: “Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobošce.” Pa ako se pokajete, to je za vas bolje; a ako se okrenete, znajte da Allahu nećete umaći! A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom! #
Mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka. Allah zaista voli pobožne. #
Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je. #
Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna. #
Kako će mnogobošci imati ugovor sa Allahom i Poslanikom Njegovim?! – Ali, s onima s kojima ste ugovor kod Časnog hrama zaključili, sve dok se oni ugovora budu pridržavali, pridržavajte se i vi, jer Allah zaista voli pobožne. #
Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum poštivali?! Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, većina njih su nevjernici. #
Oni Allahove ajete za ono što malo vrijedi zamjenjuju, pa od puta Njegova odvraćaju; zaista je ružno kako postupaju. #
Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju, i sve granice zla prekoračuju. #

Kome ova budala lijepi ovoliko teksta.

Kršćanska najgore noćna mora modernog doba Čanakale tj Galipoli.

https://www.youtube.com/watch?v=ngimJ2EE6kI

djecji program na muslimanski nacin pa vi tupite:ma to sto ti heeero govoris to samo vrijedi za neka arapska plemena u pustinji!!

Lol, muslimani u Kosovu i Albaniji liberalniji od onih u BiH

PA JA NEMOGU VJEROVAT,na pitanje muamedu sta kad ocemo biti sami sa nekom od zena koja je udata ili kad nema muameda u gradu on im odgovara da ih ta zena podoji 10 puta kasnije 5 jer je puno bilo 10,znaci na taj nacin postaju rod i nece se sexat!!!

e sad ajša je rekla a tako je zapisano.... nakon smrti proroka muameda ovca je usla u sator i pojela te stihove LOL

a zapravo jedna od njih nije imala djece pa je sve muske slala sestri da doji a ota je popizdila i pocela tumacit da su ti stihovi samo za taj jedan slucaj bili vrijedeci,ala je samo jednom covjeku to jednom dozvolio hahahahah koji su to konji,uglavnom tih stihova nema u kuranu ali su sure ili ko vec o tome izvjestile!!