Zašto dvodomni parlament i kako bi ga punio? Parlamentarni sustav - znači premijer kao glavna faca s najviše ovlasti? Biran neizravno pretpostavljam?

Sad, kad malo bolje razmislim, dvodomni parlament bio bi vjerojatno dobro rješenje na saveznoj razini BIH, dok bi na razini HR HB bolje rješenje bio jednodomni.

Da.

Da.

Red je da i ja napišem koju, a ne samo ispitujem. Ponešto će sigurno zvučati čudno i heretično pa pucajte.


Monarhija. Preciznije de jure Sede vacante kraljevina koja de facto funkcionira kao okrunjena republika. Znači ustavom definirana kao nasljednica srednjovjekovnog (Herceg)Bosanskog kraljevstva, čija je kruna predana papi, a on ju (još) nije dodijelio nikome (niti će). Ako bi mu palo na pamet dodijeliti ju nekome, tog kralja ili kraljicu mora potvrditi narod na referendumu i čak da se to dogodi on ne bi imao nikakve posebne ovlasti osim protokolarnih kao poglavar države.

Odluke se donose u ime odsutnog kralja/kraljice. Kako su to Škoti činili dugo vremena. Nisu imali kralja, ali su imali kraljevinu te su odluke parlamenta bile amenovane dodirivanjem dokumenta kraljevskim simbolima.

Zašto?

U prvom redu zato da se ne dozvoli Muslimanima da kradu našu povijest. Ostali razlozi su filozofsko-moralne prirode i neću ih posebno izlagati sada jer nije meritum.

Samo ću dodati da iz ovoga slijedi da bi bilo prirodno imati funkciju bana (kojega se bira izravno na izborima) umjesto funkcije premijera i bansko vijeće kao vladu. U praksi kancelarski sustav, ali u skladu s našim naslijeđem. Odbacujemo britansko i njemačko nazivlje.


Nadalje, ustroj.

Postoje jako dobri razlozi za županije. Također i za manje općine. Ali bi bilo suludo imati oboje? Pa ne baš. Postoji način. A to je da županije i općine ne budu hijerarhijski razine jedna iznad druge, nego paralelne.

Županije (Posavina, Srednja Bosna, Zapadna Hercegovina i Tropolje) kao ustavom definirane jedinice. A općine (i gradovi) kao fluktuirajuće. Kada stanovnici određenog urbanog područja požele imati vlastitu općinu, raspiše se referendum i osnuje se općina koja preuzima ovlasti županije na tom urbanom području. Općina se financira isključivo iz vlastitih prihoda koje čine direktni porezi i ima slobodu odrediti kakvi i koliki će biti. Ako općina nije u stanju financijski se samoodržavati, ona se automatizmom ukida i njeno područje postaje područje pod direktnom upravom županije.

Ovaj model poznat je kao model inkorporiranih-neinkorporiranih područja. Ovaj pojam kod nas je više-manje nepoznat jer i u Hrvatskoj i u BiH, a i u državama u okruženju svaki komadić teritorija pripada ili općini ili gradu. A o teritorijalizaciji lokalne samouprave odlučuje se na vrhu, centralno.

Čini mi se da je prag za osnivanje općine od 3000 stanovnika razuman jer on daje minimalno jedno razredno odjeljenje učenika po generaciji, ali mogao bi biti i niži.

Zašto ovo?

Prvo, županije nam trebaju jer postoje razlike među regijama Herceg-Bosne. Kako Hercegovci ne bi željeli da im Bosanci određuju, tako ni Bosanci ne bi željeli centralizaciju u Mostaru. Znači da bi se izbjeglo stvaranje animoziteta. S druge strane, da bi se spriječio rast tumora birokracije i bezobzirnog trošenja tuđih para, valjalo bi da stanovnici imaju mehanizam obrane od županijske vlasti koja bi bila preagresivna u oporezivanju ili koja bi zanemarivala neko područje. Taj mehanizam je osnivanje općine i preuzimanje ovlasti županije.

Što je vlast bliže pojedincu, to je manje bahata i rastrošna. To je kontrola jača. U skladu je s principom supsidijarnosti, da se ovlasti ne prenose na višu razinu, ukoliko nije nužno.

Ako bi općinska vlast bila bezobzirna i učinila općinu fiskalno nesolventnom, županija preuzima dug i isplaćuje ga od posebnih nameta tom području (ne i ostalim područjima unutar županije) dok nije podmiren. Do tada nije moguće osnivanje nove općine na istom području.


Financiranje:

republička razina (Herceg-Bosna): indirektni porez (PDV) i ništa više. Nikakve carine i trošarine. PDV različitih stopa za različite proizvode. Primjerice puno veći na duhanske proizvode, nego na mlijeko.

Ova razina mora biti sputana jer je jedina za koju nema kontrolnog mehanizma. Županije imaju konkurenciju u vidu drugih županija. Općine imaju imperativ samoodrživosti. Ustavno ograničenje razine zaduživanja bi bilo korisno. Kao i ograničenje uvođenja bilo kakvih dodatnih nameta s ove razine vlasti.

županijska razina: direktni porezi po odluci same županije (postojanje više županija jamči da političari u pojedinoj ne mogu pretjerano odstupati na gore od drugih jer bi to značilo bježanje ljudi i kapitala u blaže oporezovane županije, lekcija od Švicarske)

općinska razina: isto kao i županijska, kako je već gore objašnjeno


Ovlasti:

republička razina (H-B):
1. obrana - ako nije prenesena na hrvatsku konfederaciju, bilo bi poželjno da jest
2. vanjski poslovi i diplomacija - isto
3. civilna zaštita (redarstvo i ostalo)
4. pravosuđe
5. izgradnja prometne infrastrukture (ne i definiranje prostornog uređenja)
6. imigracijska politika
...
7.
socijalna zaštita mogla bi biti na ovoj razini samo u vidu temeljnog dohotka za sve rezidentne državljane
takva socijalna zaštita ne privlači imigrante-parazite jer nisu primatelji, ne uklanja poticaj za rad jer ju prima svaki rezidentni državljanin bez obzira na to radi li ili ne, nije sredstvo kupovine glasova tuđim novcima tj. nema odlike tumora itd. itd.
O poželjnosti zamjene svih socijalnih programa temeljnim dohotkom govorio je dosta Milton Friedman.

županijska ili općinska razina:
sve ostalo, od obrazovanja do prostornog uređenja, socijalne skrbi itd.


Vlasništvo:

države Herceg-Bosne:
1. državna granica
2. nacionalno važna prometna i energetska infrastruktura
3. državne administrativne zgrade, vojna i redarstvena infrastruktura

županija i općina:
1. lokalna prometna infrastruktura
2. lokalne upravne zgrade

sve ostalo privatizirati na javnim natječajima na kojima pravo prvootkupa imaju državljani isključivo

Besmisleno je uopšte ovo diskutirati jer je tzv. "hb" stvar prošlosti. Okrenite se futuri i Sarajevu, kao što vam poručuju iz lijepe vaše.

Besmisleno kao i rasprava o trulom međunarodnom protektoratu zvanom BiH.
Ti si se davno okrenuo futuri i Štokholmu.

Nešto slično imala je i Mađarska u doba regentstva, pod Horthyjem. Zanimljiv prijedlog, sviđa mi se, iako mislim da ne bi prošao, jer monarhija kod puka automatski izaziva pomisao na nešto nazadno, prevladano i anakrono.

Uglavnom, s dobrim dijelom ovih prijedloga se slažem, ali naravno, znaš da ne volim Hayeka, Friedmana, Thatchericu i Reagana, pa ti je onda jasno i s kojim se dijelom ne slažem.

Ja bih/cu u Hercegbosni, nakon sto teme nacionalnog spasa odu na margine, vjerojatno po politickim stavovima biti manjina, a u situaciji velikog politickog pluralizma i dominacije konzervativnih stranaka to znaci i oporba vecinu vremena.
Odredjeni mini utjecaj bi imao/zadrzao/razvijao na druge nacine, prije svega na financijskoj, medijskoj i na jos par razina, te kroz prijateljstvo (iskreno ili uvjetovano medijskim reketom) s vrhovima drugih partija.

Ja sam jako sretan s konzervativnim mindsetom Hercegbosanaca, ne bi mi smetao. Ono što bih radio je neprestano ukazivao na liberalštine u hercegbosanskom društvu koje ulaze kroz budže u zidu. Prvo bih ukazivao na liberalštine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, a onda i na političkoj sceni kroz razne feminacističke mjere, odsutnosti utjecaja katoličkog učenja na vodeće političke stranke, a inzistirao bi i na spominjanju Boga u Ustavu HR Herceg-Bosne.

Možda bih, ako bih baš istinski bio nezadovoljan političkom situacijom, bar u vezi socijalne politike, osnovao neku ekstremno-desnu stranku (konzervativnog, ne nacističkog ili fašističkog karaktera). Sumnjam da bih išao u parade ili proteste, jednostavno bih umislio sm sebi da smo mi jedini u pravu i da ostali mnogo griješe i uživao u svojoj moralnoj supremaciji, pa makar ni u Gradskom vijeću Mostara ne dobio jednog zastupnika.

Ali mi je puno vjerojatnije da ću, ako bi nastala HB, izgubit makar pola interesovanja za politiku kojeg sada imam. Više bih pažnje preusmjerio na pravo, povijest, pa i religiju/filozofiju. Ali sasvim sigurno bih, bar se nadam, opuštenije razmišljao u vezi politike no do sada.

A uređenja što se tiče, volio bih da HB bude unitarna država, s regijama visoke autonomije, ali manje no kantoni. Regije bi bile četiri: Dinarska (HBK, ZHŽ), Hercegovina (HNŽ), Bosna (SBK, ZDK) i Posavina (PK). Kriterij pri određivanju regija bi bila geografska blizina općina najvećim centrima Herceg-Bosne, što bi bili Mostar, Novi Travnik, Livno, Orašje. Za Novi Travnik bih tražio da se preimenuje po nekom bosanskom patriotu, npr. Dariju Kordiću (Kordićevo), ili nekom drugom patrioti sa sličnim nazivom. Glavni grad bi bio Mostar, s obje strane rijeke.

Postojala bi trodioba vlasti - zakonodavna, izvršna i sudska. Herceg-Bosna bi bila predsjednička republika s dvostranačkim parlamentarnim sustavom. Margina za ulaz u Sabor bi bila 5% da se odmah odbace ekstremno desne i lijeve stranke.

Zakonodavnu vlast bi činio jednodomni Sabor Herceg-Bosne, sa sjedištem u Mostaru. Kosačin dom je prikladan, i nakon toga bi bilo potrebno preimenovanje u Zgrada Sabora (Herceg-Bosne).

Izvršna vlast bi imala sjedište u Staroj gimnaziji.

Za sudsku vlast ne znam gdje bi imala sjedište, ali to bi svakako bio Mostar.

Sviđa mi se ideja i gospodina proteina da se uvedu i inkorporirane jedinice, pa bi ovlasti Dinarske regije bile izravno vršene na području tzv. DGG, jer su te općine nesustejnli.

Svakako bih radio na privlačenju Hrvata iz Sarajeva, Republike Srpske i ostatka ne-Herceg-Bosne da se nasele u DGG, i na tom bi području na period od 20 godina udario svakakve olakšice i državno trošenje kao što Izrael radi na Zapadnoj obali.

Ako bi uzeli u obzir da bi još bili u sastavu BiH, onda bi Vlada Herceg-Bosne davala donacije "kulturnim udrugama" hrvatskog karaktera po Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, bilo-gdje, a ove bi udruge davale novac Hrvatima u BiH na nehercegbosanskom području da se naseljavaju po DGG. Tako da nas ne bi mogli tužit za anti-ustavno dejtstvo i kršenje načela naroda konstitutivnijeh.

E ovo ti je ludo brate. Da npr. u Srednjoj Bosni najviše uvoze, a da Hercegovci skupljaju carine... baš si se lijepo dosjetio. :)

Carine trebaju uvijek bit na razini države.

Nadležnosti

Republika

- državljanstvo
- jamčenje i provođenje ljudskih prava i sloboda
- utvrđivanje ekonomske politike, uključujući planiranje i obnovu, te politiku korištenja zemljišta na republičkoj razini;
- donošenje propisa o financijama i financijskim institucijama;
- zdravstvo;
- politika zaštite čovjekove okoline;
- komunikacijska i transportna infrastruktura;
- socijalna politika i uspostavljanje socijalne zaštite;
- uspostavljanje i nadziranje policijskih snaga;
- suzbijanje terorizma, kriminala, neovlaštene trgovine drogom i organiziranog kriminala;
- utvrđivanje obrazovne politike, uključujući donošenje propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja;
- dodjela elektronskih frekvencija za radio, TV i druge svrhe, u skladu s Ustavom HB;
- utvrđivanje energetske politike i osiguranje i održavanje potrebne infrastrukture;
- provođenje zakona i drugih propisa o državljanstvu i putnim ispravama državljana HB i o boravku i kretanju stranaca;
- financiranje djelatnosti republičkih vlasti i ustanova koje federalne vlasti osnivaju oporezivanjem, zaduživanjem ili drugim sredstvima

Podjeljene nadležnosti s regijama/općinama

- utvrđivanje i provođenje kulturne politike

Sve nenavedeno u nadležnosti regija/općina

Što se poreza tiče, slažem se za PDV na državnoj razini. BiH dugo vremena nije imala porez na dohodak pa je funkcionirala ok.

Unutarnji poslovi trebaju bit pod nadležnosti republike jer više ne postoje međunacionalne tenzije zbog kojih je nadležnost unutarnjih poslova bila prebačena na kantone. Obrazovanje treba bit u nadležnosti republike jer Hrvati, bez obzira u kojoj su regiji, nisu toliko različiti, a jezik, kultura (s manjim regionalnim razlikama) i povijesni narativ im je isti. Jedino bi podijeljene nadležnosti bile u oblasti kulture, iz prostog razloga jer bi lokalne vlasti trebale bit upoznatije s kulturnim spomenicima, znamenjima itd., od središnjih vlasti i tu je potrebna koordinacija.

Zgrada Sabora (Herceg-Bosne)



Zgrada Vlade (Herceg-Bosne)

Zgrada suda bi se morala izgraditi, ali bi se u medjuvremenu privremeno delozirala Biskupija.

Gradska vijecnica je isto dobar sud.

Biskupija moze biti predsjednicka palace, jos ako bi se opiturala u bijelo.

Nikakve carine znači upravo to - nikakve. Jer je od njih više štete nego koristi, pogotovo u malenoj državi. Ne može županija nabijati carine jebemu.

Zupanija ne moze imati carine jer je kontrola granica nadleznost drzave, a naravno slobodni protok robe na unutarnjem teritoriju se pretpostavlja.

Meni si ti uvijek djelovao kao mainstream, kao da ti redakcija Guardiana sastavlja političko mišljenje. Nešto kao SDP/HNS u RH.

Konzervativizam na ex-jugoslavenskim prostorima je isprazan pojam, osim u domeni religije.

Tko se zalaže za ono za što se zalažu konzervativci na Zapadu, kod nas je reakcionar i nema političke opcije koja bi zastupala takve stavove. Ili barem ja za nju još nisam čuo. Možda bi najbliže tome bila reformirana HKS Ruže Tomašić - ali oni imaju marginalnu potporu. Konzervativizam zapadnog tipa isključuje pravaštvo koje je nastalo na jakobinstvu. Njih je taj procjep progutao. Odbili su stare članove (pravaše), a nisu privukli nove (koje odbija pravaštvo).