čestitam!!!

samo nemoj na tom stat, nije sve u vlasima

Ma nije. Vlasi su sitnica za mene.
Hvala. Ajd živio.

U zdravlje legendo


Adio

Adio, odoh ja u penziju

ništa pemzija, tek si počela

Ej pagan, nikad nije rano

hehe napišmo se, valja mi snijeg čistit

Ma gdje ćeš ga i čistiti kad ga nema? Neka te

nema ga kod mene, al u babe mile preko puta imade ga još kolko
oćeš, moram pomoć starijima

čuvaj mi se legendo i čujemo se

A legendo, ajde. Nazdravit će mo kad se vratiš.
BTW: Hvala za kiss

Stanovništvo doseljeno u Žumberak povijesni izvori nazivaju prebjezima, uskocima, Vlasima, a ponekad i prebjeglim Turcima. Na područjima koja su Turci osvojili, naziv Vlah upotrebljavao se za one koji nisu htjeli prijeći na islam. To se i danas može čuti u mnogim bosanskim krajevima. Međutim, ovdje se nameće pitanje tko su stvarno ti Vlasi i jesu li krajevi iz kojih su u Žumberak doselili kao uskoci bili mjesta njihova stalnog boravka. Danas postoje tvrdnje da su to bile samo postaje njihova dugog putovanja s istoka prema sjeveru i zapadu Balkanskog poluotoka. Gotovo svi istraživači podrijetla žumberačkih uskoka slažu se da oni pripadaju vlaškom etnosu, čiji su preci nastanjivali Balkanski poluotok još prije dolaska Slavena. Stari pisci Vlahe spominju još u 6. st. Danas mnogi povjesničari smatraju da su oni romanizirani potomci starih balkanskih naroda. Drugi pak povjesničari iznose dokaze kako su Vlasi dijelom autohtono stanovništvo na ovim prostorima, a dijelom su iz raznih krajeva Rimskoga Carstva, poglavito iz Mauritanije u sjevernoj Africi. Prema ovima, njih su Rimljani naseljavali na Balkanski poluotok kao ratne veterane ili su ih dovodili kao vojnike. I jedni i drugi slažu se u tome da Vlasi nisu slavenski narod. Njihovim zavičajem, iz kojeg su naseljavali Bosnu pa i Hercegovinu te poslije dijelove Hrvatske, smatraju se planinski predjeli jugozapadnog i središnjeg dijela Balkanskog poluotoka.
U novije vrijeme, da bi dokazali svoju tezu kako su Vlasi zapravo Srbi, poneki crnogorski i srpski povjesničari smatraju da Vlasi nisu posebna etnička skupina i da su veoma brzo bili asimilirani u srednjovjekovnoj srpskoj državi. Da to nije točno, te da su oni Vlasi koji su živjeli u srednjovjekovnoj Srbiji sve do dolaska Turaka u potpunoj obiteljskoj i etničkoj odijeljenosti, između ostalog svjedoči i zakon iz vremena vladavine Nemanjića, koji je Srbima zabranjivao sklapati ženidbe s Vlasima. A ako bi koji takav brak i bio sklopljen, njihovoj djeci se nisu priznavala prava slobodnih Srba, nego su ta djeca postajala "meropi", odnosno polurobovi.
Kod Bugara i Srba odbojnost prema Vlasima bila je tolika da nisu s njima htjeli imati nikakve veze ni kod vjerskih bogoslužja. To je prisililo crkvene vlasti da podržavaju posebnu biskupiju za Vlahe, koja je u 12. st. dobila ime breanska ili vlaška biskupija.

Ovako je dio Livnjaka govorio do prije par stotina godina:

Dudu je od kude Livanjskog polja, mozda on bolje zna. Mozda je Morlackog podrjetla....ako cita, neka se ukljuci i diskutira.

Činjenice su da je na područjima Balkana obitavao niz pravoslavnih plemena (vlaha, morlaka, cincara, itd.) na koje je tokom otomanskog perioda snažno djelovala srpska pravoslavna crkva (kao jedina uz islam donekle tolerirana vjera), i u konačnici možemo reći da je upravo ona i najzaslužnija za stvaranje današnje moderne srpske nacije.

Uz dodatak kako je sveti Sava kao začetnik srpske nacionalne crkve možda i najbitniji Srbin u toj njihovoj povijesti, jer je on taj ključni kohezivni faktor.

Znači redom...
sveti Sava --> srpska samostalna pravoslavna crkva odvojena od Bizanta --> srbizacija raznoraznih pravoslavnih i ostalih kršćanskih plemena zapadnog Balkana --> moderna srpska nacija

Sranje sa metapedije, kakav crni murlaški, naveli pola slavenskih riječi koje postoje i u današnjem hrvatskom kao iranske.

Prekrasno!

Tipični istočno-romanski jezik s jakih slavenskim (hrvatskim) utjecajem. Treba ga sačuvat.

Ne dajem puno nade za taj jezik jer svaka generacija ubacuje sve više hrvatskog. Čudi me da se i do sada zadržao jer to nije neko izolirano mjesto u planinama do kojeg se vozi po 20km bijele ceste nego se od glavne ceste za Italiju i Austriju dolazi za 10 minuta. Imaju i gradski autobus za Rijeku. Imaju i službeni početak karnevala svake godine točno na Tri kralja.

Svi Hrvati u Dalmatinskoj Zagori su u stvari Morlaci(zapravo danas Hrvati, ali mislio sam potomci Morlaka) i o njima piše Alberto Fortis još u 18. stoljeću, a i mnogi drugi. A imate i ovu kartu iz 1923 na kojima se lijepo vidi.

https://albertofortis.wordpress.com/

Posle dugo vremea opet sam čitao Fortisa i naravno njegov opis običaja kod Morlaka je definitvno neverovatno tačan , jer sve što je zapisao boraveći najviše i dalmatinskom zaleđu važi za sve Morlake od CG pa nagore.

Svi svadbarski običaji,sahranjivanje,....sam doslovno viđao svojim očima o mojoj postojbini Staroj Hercegovini.

Međutim jedan detalj mi je tek sad zapao za oko , a to je kad Fortis govori kako su Morlaci jako prljavi ali imaju običaj da nikad ne bi vršili nudžu u kući kao što to rade u to vreme u Evropi koristeći nokšire i slične posude , pa tako čak i jako bolesne i umiruće ljude iznose napolje da bi vršili nuždu.

I onda se setih kad mi je moj drugar pričao kad je njegov otac dograđivao kuću šezdestih godina i hteo napraviti WC u njoj.
Međutim deda je rekao da će umreti nego da sere u rođenoj kući , pa zato sine ti kad sagradiš svoju kuću seri u njoj koliko te volja , a ja dok sam pri umu i dok sam živ u mojoj kući se neće srati.

Normalno da važi kad je isti zavičaj, okolina oblikuje čovjeka.
To se jasno vidi na tvojim precima Morlacima koji su sišli u nizinu i kako ih je oblikovala s vremenom.

Ovo za klonju stoji, u Hercegovini je oduvijek bio vanjski poljski zahod.
U nijednoj staroj kamenoj kući zahod nećeš naći u kući, jedino može biti uz kuću.

Ovo za prljavi je klasična gradžanština jednog Mletka.
U kršu je voda dragocjena i prvo služi svakom Morlaku za napajanje stoke.

Fortis ništa nije lagao , jer i sam u svome štivu govori da treba razbiti predrasude spram Morlaka koji su uvreženi kod Talijana tj.stranaca.
Nije fora do wc-a , već da tadašnji Morlak nikad ne bi koristio nokšir i ostale posude za pišanje i sranje koje stoje u kući i vršio nuždu u samoj kući , u tome je poenta a ne u vodi.
To nema direktno veze sa čistoćom već je to običaj da ljudski izmet u kući Morlaka nešto strašno i grozno.

Mi jesmo glibonje bili i ostali u odnosu na ostale.

Čitaj pa ćeš videti ono što jeste istina , a to je smo svi smrdeli na beli luk non-stop , a žene na užeglo maslo jer su mazale kosu njime.

Šta misliš zašto postoji pojam "Stojseri" za ove Morlake iz visokih planina?? , pa zato što su i po najvećoj hladnoći i najvećim snegom išli napolje da kenjaju , i zbog visokog snega to su činili stojeći i zato ih zovu stojseri.

Ja ne vidim ništa loše u tome da je *** van kuće, znači u tom pogledu su bili napredniji i svjesniji zaraza i bolesti i zašto su ljudi prije u jrškim krajevims duže živjeli.
Bijeli luk kid starih ljudi u Hercegovini se smatrao lijek za sve, od prehlade pa nadalje, luk je jedna od osnovnih namirnica ne samo u krškom nego i ostalim krajevima.

Dakle u svemu tome što je tebi smiješno meni smrdi na malogradžanštinu.
Sve to ima svoju svrhu.

Zanima me jesu li ikada Hrvati i Srbi u narodnoj predaji koristili naziv Morlaci? Sve mi se čini kako su uvijek rabili naziv Vlasi, a da je naziv Morlaci onaj naziv koje su koristili različiti strani autori (talijanski, njemački i dr.) u opisivanju Vlaha s dinaridskog područja. I kako ga sada nepotrebno preuzimamo iz strane historiografije i samo uvodimo pojmovnu pomutnju.

Ne Morlacco je talijanski naziv, ironija je da su upravo Srbi i Hrvati sve Romane, dakle Talijane i Rumunjima zvali Vlasima.

Morlaci (Vlasi) gledani s mletačke strane

Problematiku Morlaka (Vlaha) on kategorizira u neka njegova tri osnovna pitanja:
Kako i kada su se Morlaci (Vlasi) u svojoj simbiozi sa Hrvatima odnosno sa Srbima i drugim slavenskim plemenima sjeverozapadnom dijelu Balkanskoga poluotoka pretvorili u Hrvate odnosno Srbe?
Kada su izgubili svoj „morlački jezik“ u Dalmaciji i Hercegovini?
Jesu li ih Mlečani u XVIII. st dijelili od Hrvata odnosno Srba?

Pojam Vlah nosi geografske značajke, jer su Primorci (stanovnici dalmatinskog priobalja) sve stanovnike Dalmatinske zagore zvali Vlasima. Vlah je znači isto kao i Ličanin, Bosanac, Slavonac, tj. pripadnici regionalnog nazivlja.

U dokumentima ime Vlah se prvi put spominje u ugovoru između srpskog župana Stjepana i dubrovačkog kneza Ivana Dandola koji je sklopljen oko 1215. god. U njemu srpski župan Dubrovčane naziva Vlasima. Ime Morlak se prvi put spominje 1352. god. prilikom sklapanja dogovora između grada Zadra i Vlaha iz zaleđa o trgovini solju. U ovom dokumentu se prvenstveno misli na stočare iz zaleđa koje mletački Zadrani nazivaju Vlasima. Mnogi dalmatinski gradovi i mjesta pod mletačkom upravom su dobivali značajne prihode od stočara iz zaleđa. Vlasima je bila potrebna sol iz gradova, a gradovima živežne namirnice iz zaleđa. Stočarska orijentacija Vlaha ne često će praviti i probleme stanovnicima gradova, jer zbog transhumantnog stočarstva činit će neprilike i štete zemljoradničkim mjestima. Iz tih problema izaći će brojne zabrane i odluke mletačkih vlasti vezanih za Vlahe. Tako im je zabranjena plovidba i posjedovanje brodica itd. Putem tih zabrana, odluka, različitih dokumenata se može saznati nešto o životu Vlaha. U razdobljima 13., 14., 15., 16. st., u većini dalmatinskih gradova, pa čak i kasnije većinu građana čine Latini*. Oni ostale stanovnike Slavene/Hrvate*, iz zaleđa, čak i priobalne nazivaju Morlacima. U svrstavanje Morlaka (Vlaha) u Slavene idu u prilog i dokumenti između krbavskih, bribirskih knezova te mletačke vlasti u Zadru u kojima se odlučuje što će biti s prebjezima, koji su kneževski podanici, koji su napustili zemlju i otišli preko granice u mletačke oblasti, a bili su vezani za kneževsku zemlju. Tu se očito radi o feudalnim odnosima na relaciji Morlak/kmet i knezovi/feudalci. Dokumenti, pisani s mletačke strane, pišu o „ovim“ Vlasima vezanim za zemlju, nazivajući ih Morlacima, dok su u ranijim dokumentima i stočare nazivali Morlacima. Za njih su svi Slaveni s kojima graniče s istočne strane Jadrana Morlaci. Zanimljivo je to što pojam Morlak određuje ono ovisno o pogledu i stajalištu iz kojeg govorite. Znači za Mletke svi Slaveni su Morlaci, dok za stanovnike gradova (i za Slavene/Hrvate i Romane/Latine) Morlaci su ljudi koji žive u zaleđu, i ljudi koji se bave stočarstvom. Što bi značilo da je građanin Slaven smatrao čovjeka iz zaleđa Morlakom, dok je u isto vrijeme građanin Latin i građanina Slavena i čovjeka iz zaleđa smatrao Morlakom. Sve je ovisilo što je kod koga pojam Morlak značio. Dokumenti iz Šibenika iz 1417. spominju vojnike iz zaleđa, ali ih jasno razlikuju. Šibenske gradske isprave govore o vojnicima Morlacima i o drugim slavenskim vojnicima. Važno je napomenuti da je Šibenik osnovan od Hrvata, te u njemu žive gotovo samo Hrvati. Taj je dokument važan jer govori da je Vlah (Morlak) u tim trenutcima označen kao pojam koji određuje privredne osobine. Morlaci su Slaveni stočari, drugi Slaveni/Hrvati vjerojatno zemljoradnici.

O tim katoličkim Morlacima se može govoriti do početka 16. st. jer s postupnim dolaskom Turaka u razdobljima 14., 15. i 16. st. na prostore Balkanskog poluotoka mijenja se etničko – religijska slika i naših prostora, što će utjecati i na sam pojam Vlah (Morlak).

* Morlacco – tal. naziv za Vlahe
* Latini – romansko stanovništvo, govori „talijanski“
* vilici – latinizirano, seljaci