Isto tako šuplja logika i naivno razmišljanje je da će novoosnovano ministarstvo omladine dati neke pozitivne rezultate.

Pratio sam raspravu i sve što oni prodaju socijalizmom zatucanom narodu je demagogija i prelijevanje iz šupljeg u prazno. Subvencije i poticaji koji se financiranju uzimanjem tim istim ljudima kroz poreze i namete.

U tom nemoralnom začaranom krugu državne otimačine i državne milostinje znatna provizija ostaje administraciji koja provodi sve te 'pametne' mjere. Koje ako gledamo širu sliku služe jedino državnim uhljebima. Radi njih se i osmišljavaju. Da bi imali što raditi i da bi se smatrali korisnima. A zapravo su štetočine na grbači radnog naroda.

Kao u poker igri u kockarnici. Jedina strana koja zaista profitira je kuća. Jer casino uzme sitnu proviziju od svake podijeljene runde. A igrači, kako koji, čas je jedan na dobitku, čas drugi. U konačnici svi gube. Osim silno sposobnih i vještih u toj igri. U igri državne pljačke i poticaja, složit ćemo se, moralan mali obiteljski čovjek koji živi od svog rada nije taj koji je najvještiji igrač. Već onaj koji bolje poznaje igru i koji zna kako podmititi djelitelja kada je veći ulog na stolu.

Sustav državnih poticaja je dijaboličan kockarski sustav u kojemu svatko pokušava živjeti na račun drugoga. Malom obiteljskom čovjeku u interesu je ustati s tog stola jer kada se sva odigrana dijeljenja zbroje i oduzmu - on je debelo na gubitku, bez obzira što je tu i tamo uzeo koju ruku porodiljne naknade i dječjeg doplatka.

Nista mi necemo rijesit dok god imamo ovako nakaradan sustav, Agrokor je pred raspadom, dio škverova je na izdisaju, poljoprivreda prepolovljena u zadnjih deset godina, milijarde se lupaju u zdravstvo koje ne placa veledrogerije. Jednostavno država ima prevelik utjecaj i dok god je ovakav državni kapitalizam na snazi s visokim porezima koji ubijaju zdravi dio privrede mi nećemo naprid.

To su sve zemlje koje imaju približno jednak broj stanovnika,
a natalitet uvelike ovisi o useljenicima i to mlađim osobama.
Mi smo ovaj trend ubrzali ulaskom u EU, ne kažem da je to glavni
razlog i sve ove mjere danas su osmišljene da se to zaustavi.

Hrvatska ima katastrofalan natalitet i fertilitet, mladi ljudi jednostavno nemaju mogućnost stvarati obitelj. Hrvatice s obrazovanjem i zaposlenjem imaju najveći fertilitet u Europi. Neobrazovane i nezaposlene najmanje. Mi s 1.5 milijun zaposlenih idemo sigurno, ali stabilno u provaliju. Prošle godine broj nezaposlenih je bio 297k ove godine je 217k bez da se povećala zaposlenost. Mi jednostavno tribamo promjene i skresat ovaj bolesni socijalistički sustav u korijenu.

Tu su dvije stvari, ne javljanje na HZZ što i nije neka stvar samo te izbrišu iz evidencije nezaposlenih i
dio od tih 80.000 je iselio. Točan broj se ne zna.

Hrvatski natalitet se nakon izvjesnog pada polako poboljšaje i raste. Ne treba očekivati čuda sad, ali da je opet prebacit 40k to bi bio fenomenalan rezultat.

Glavu u pijesak i sve će biti dobro.

Niti jedna država u kojoj je na snazi bismarckov social security model koji eliminira ekonomsku funkciju stvaranja potomstva i tako destimulira natalitet ne može imati značajno poboljšanje i rast fertiliteta. To bi se kosilo sa zdravom logikom. Samo pad, što dulje je taj sustav na snazi to dublji pad.

Takva zemlja može bilježiti privremene manje skokove nataliteta, ali ne i fertiliteta. Par koji ionako namjerava imati (još jedno) dijete odluči se imati ga odmah kada neki glavonja kaže da će im to donijeti neki novčani iznos. Ali se ljudi zbog tih mjera ne odlučuju imati više djece koju inače ne bi imali. Barem iole pametni ljudi tako ne čine. Cigani možda.

Hvala dragom Bogu na bauštelama, radu na crno i neuplaćivanju doprinosa za još uvijek prilično dobar hrvatski fertilitet u Herceg-Bosni.

Politika je rekla da će problem početi rješavati, i čini se da se nešto počinje po tom pitanju poduzimati i planirati sudeći po brojnim panelima, konferencijama i izjavama političara i stručnjaka ali i pojedinim mjerama koje tek imaju zaživjeti, hoće li to bit dovoljno i hoće li uspjeti u tome, to je drugo pitanje, ali mislim da će ih sila prilika natjerati na velike promjene, sve i da to ne žele.

Čovjek koji će se odlučiti imati više djece zbog toga što su političari počeli verglati o tome da bi ljudi trebali više djece imati kako bi državni mirovinski i zdravstveni sustav preživjeli mora biti budala na kub.

Sudeći po brojnim panelima, konferencijama i izjavama političara i stručnjaka ali i pojedinim mjerama koje tek imaju zaživjeti radi se o populizmu, demagogiji i prelijevanju iz šupljeg u prazno. Očekivati da će to dati neke pozitivne rezultate je:

Daj IJozo, prevazisao si sam sebe, "Hvala radu na crno sto donekle jos drzi natalitet u HB " to je legendarna izjava za anale
Pa mnogi danas odlaze u Njemacku bas zato da si zarade penziju,... a nece ni doplatak sam po sebi dovesti do znacajnog popravka nataliteta, ali to je poticajna mjera koja djeluje i propagandno.
Jos ima onih koji smatraju kako je moderno imati jedno dijete ili jos bolje nijedno, a biti moderan je temeljna vrednota socijalista, kao sto kazes. Prema tome socijalsti em su moderni i povode se za trendovima , em su sisaci drzavnog novca, odnosno tudjih para, pa je onda i logicno kako ce na njih mjera u vidu doplatka itekako djelovati, po svim razumnim kriterijima, a kako je ovdje vecina socijalista, stvar je jasna.

Teško će za dugo vremena prebacit 40k bez bolje imigracijske politike.

Pustimo vladajuće i stručnjake da se uhvate u koštac sa ovim problemom, oni imaju znanje i mogu nešto učiniti, bez previše beskorisnog dramatiziranja.

uz daljnji gospodarski oporavak vrlo brzo će se migracijski tokovi promjeniti u korist Hrvatske.

Mladi nam odlaze u EU trbuhom za kruhom, a ostarjela emigracija sa svih strana svijeta se vraća ostaviti kosti na rodnoj grudi.

Ne vidim baš previše razloga za demografski i natalitetni optimizam kada se pogleda sama suština tih migracijskih tokova te gospodarsko stanje i razina ekonomskog kriminala u državi.

Hrvatska je država koja ekonomski ne napreduje i gdje se sloj povlaštenih bogati na temelju sive zone sprege kriminala i politike.
Mladi nemaju posla te se stoga i ne razmnožavaju, i na kraju razočarani samo gledaju kako pobjeći iz Hrvatske u zemlje boljeg ekonomskog standarda.

Otprilike toliko Hrvata se godišnje abortira koliko ih se useli u RH.

A tek porodiljni, nespavanje, problemi s dojenjem. Dijete je stvarno briga za cili dan posla.

Ganjanje karijere je vjerovatno fizicki teze , od ucenja, stresova, pa do samog posla i fiickog odricanja, cestih nemoralih ustupaka...
Ali drustvo sve cesce zensku karijeru vise vrednuje od majcinstva, cesto majcinstvo i omalovazava i onda se zene sve vise odlucuju samo za karijeru iako je moguce najcesce oboje, ali zenama se neda dodatno odricati zbog necega sto se ne cijeni.
Medjutim kud to vodi svima je jasno pa stoga ocekujem i promjenu trendova i povratak vrednota potrebnih za opstanak drustva, a ljevicarske proljeve cemo uskoro promatrati kao jedno sund povijesno razdoblje, a djeci cemo objasnjavati kako je eto to tada bilo moderno .

Pored svega drugoga, najveci problem koji uzrokuje demografsku propast Hrvata je hedonizam i kukavicluk. Ali to nije problem samo Hrvata nego cijelog zapadnog svijeta. Sa masom starih momaka i cura te najvecim brojem obitelji koje imaju dvoje djece se ne moze nikako biti ni na nuli. Sve da i masovnog iseljavanja i nema. A kada na to dodamo egzodus fertilnog stanovnistva onda samo slijepac ne moze vidjeti da srljamo u nestanak.

Jest eto ljudi počeli bit sebični i hedonisti, a nikada prije u povijesti to nisu bili.

Od kada je izumljena socijalna država natalitet pada jer je glupo imati više od 1-2 djece. To je glavni uzrok. A sve ono drugo (hedonizam, dekadencija itd.) ne bi igralo veću ulogu da država ne daje poticaj tome kroz svoje programe koji eliminiraju većinu društvenih i ekonomskih koristi od brojnijeg potomstva.

Ne korelira bez razloga broj djece s nižim IQ-om. Država se pobrinula da je imati djecu neinteligentna odluka.

Ne samo da državni mirovinski fondovi ne bi funkcionirali bez prisile, već ni privatni mirovinski fondovi ne bi funkcionirali bez državnih bailoutova. U tom slučaju radilo bi se o predugoročnim ulaganjima s relativno visokom stopom rizika (jer se banke vole poigrati novcem). Puno bi pametnije bilo diverzificirati rizik ulaganjem u više osigurača za starost, za ponajbolje od kojih bi konkuriralo i brojnije potomstvo. Kako je to uostalom bilo tijekom čitave poznate povijesti izuzevši kratki period od otkrića ljevičarstva do danas.

Glupost.
Jedino ako su obrazovanije žene glupe;
http://www.zabranjeni.hr/vijesti/istraziv ... la/299533/

Ne znam njihove službene statistike ali znam svojim očima što sam vidio kad sam bio u Danskoj i Slovačkoj. U Danskoj u trgovačkom centru gotovo svaka obitelj koja je gurala kolica s djecom bila je muslimanska. Tako da taj pozitivan prirodni priraštaj ne znači da se rađaju plavi Danci i vikinzi što si možda htio dokazati.

U Slovačkoj sam bio u istočnom dijelu gdje sam vidio da je broj Roma iliti cigana puno veći nego što to piše u službenim statistikama. Sad gledam po službenim statistikama ih ima 2%. Meni se činilo da ih ima barem 10%.

U Hrvatsku skoro da nema imigracije niti manjina sklonih imati puno djece tako da se možemo uspoređivati samo sa sličnim državama.


Što se tiče ovoga da je danas hedonizam i dekadencija, ne bi to tako nazvao. Kad moraš djeci osigurati vrtić, školu, obuću, odjeću to puno više roditelje iscrpljuje financijski i svakako nego prije kad bi ga poslao bosog u poderanim gaćama da radi u polju ili čuva krave sa 6 godina. Prije su djeca bili sluge roditeljima i radna snaga na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Pa još i neki moji živući stariji rođaci se nikad ne bi ustali sa kauča nego bi djecu slali po sve što im treba.

rezultat je to i ekonomski i ne ekonomskih uzroka. postoji razlika između prve i druge demografske tranzicije.



Eurpopsko istraživanje (eurobaromertar) ukazuje da je četveročlana obitelj (s dvoje djece) i dalje ideal u pogledu brojnosti obitelji. Međutim, to nije dovoljno. A očigledno je da je stvarnost daleko od ideala.

Djeca su uvijek bila ulaganje. Samo što je prije to bilo ulaganje s povratom uloženoga. Danas podižući djecu osiguravaš lijepu starost susjedu koji nema niti jedno, a ne sebi.

Prirodna linija solidarnosti išla je ovako:

osoba A
> 1. vlastita djeca osobe A
> 2. roditelji osobe A
> 3. rodbina i prijatelji osobe A
> 4. potrebiti članovi društva (siromašni, invalidi i sl.)
> 5. ostali članovi društva

U uvjetima sveobuhvatne socijalne države linija solidarnosti je državnom silom pretumbana pa izgleda ovako:

osoba B
> 1. ostali članovi društva
> 2. vlastita djeca osobe B
> 3. roditelji osobe B

Država te ne pita. Prvo ti uzme koliko je odredila da namiri sve po njenoj procjeni "potrebite" (zdravstvene usluge za sve, mirovine svima, tvojim parama), a tvojoj djeci što ostane (nemoj se preračunati i donijeti na svijet viška). Na svoje roditelje ne trebaš ni misliti, to je posao države-dadilje. O bližoj i daljnjoj rodbini da ne govorimo. To je čobanska kategorija - da ti rođak bude ispred nekoga drugoga kada svojim novcem pomažeš. Da bi se to zaostalo ponašanje izbjeglo trebaju članovi društva koje ne poznaješ biti na prvom mjestu kada se pravedno raspoređuje tvoja zarada. Znači prvo doprinosi socijalnoj državi, sve drugo je manji prioritet.

Pad nataliteta je logična posljedica. Jer kada se podvuče linija, profitirao je onaj koji nije imao niti jedno ili je imao jedno, max dvoje da zadovolji svoje emocionalne potrebe. Onaj koji je rodio, obukao, školovao itd. više od dvoje je luzer. Jer ih nije podigao sebi, već državi. Oni postaju njeni robovi koji će svojim radom doprinositi "potrebitima" po izmjenjenoj liniji solidarnosti u kojoj su svi, čak i oni koje tvoje dijete ne poznaje niti će ih ikada u životu sresti - ispred tebe i tvoje žene. Vama što ostane, ako ostane. A društvu odmah cap sa svake plaće, bez pitanja i zamolbe.

@Ceha, visokoobrazovane žene rađaju, ali ne treće ili četvrto dijete. Već se češće odlučuju na ono prvo i drugo u usporedbi sa ženama bez posla i egzistencije. U uvjetima socijalne države neinteligentna odluka je imati više od dvoje jer je s dvoje emocionalna potreba (jedini preostali motiv za prokreaciju) već zadovoljena.

Nitko mi još nije odgovorio - zašto na Novom Zelandu bijele europljanke rađaju više djece nego u socijalističkim državama starog kontinenta?

Da možda klima tamo nije takva da ih tjera da rađaju? Ili ipak ima utjecaja to kolika su prisilna izdvajanja za mirovinsko osiguranje? Tj. to što su ta prisilna izdvajanja za državne mirovine toliko niža da se državna mirovina smatra oblikom socijalne pomoći, a ne sredstva na kojega valja računati za lijepu starost.

Zašto istraživanja u posljednjih 40 godina označavaju državne mirovinske ponzi sheme kao najznačajniji pojedinačni uzrok pada nataliteta, zapravo zašto su ljudi toliko skloni ignorirati te činjenice koje im se ne sviđaju, a hvataju se kojekakvih minornih uzroka poput cijene pelena?

ne bih se složio s tobom. nemam nikakvih dokaza o tome, ali mi se čini da je opadanje broja djece posljedica smanjenja življenja u zajednici. možda zajednica i nije neko idealno okruženje, ali uvelike olakšava uskladiti sve životne obveze. jasan je trend doseljavanje mlađeg stanovništva u velike gradove, a to uglavnom znači udaljavanje od te zajednice, odnosno roditelja koji uvijek mogu priskočiti pričuvati djecu i pomoći u njihovom odgoju.

nedovoljan broj (državnih) vrtića s nefleksibilnim radnim vremenom također ne olakšava povećanju broja djece. pri tome s jedne strane postoje državni vrtići koji su znatno povoljniji, ali uglavnom s nefleksibilnim radnim vremenom, a s druge strane postoje privatni vrtići koji su skuplji, ali opet nisu dovoljno fleksibilni.

cijene nekretnina su također velike, primanja nesigurna i ponekad neredovita, da ne spominjem da su mala. sve je to vrlo kruto i ne stvara ozračje sigurnosti roditeljima da bi se odlučili na veći broj djece.

mjere na tržištu rada su nedovoljno dobro pogođene, jer netko tko ima iznadprosječna primanja nakon pola godine pada na 2.660 kn. rodilje nisu zaštićene kod poslodavaca, a i godinu dana izbivnja s posla je veliki gubitak u profesionalnom razvoju žene.

sve to doprinosi tome da se broj djece smanjuje, a da bi se osigurala prosta reprodukcija potrebno je imati stopu fertiliteta od 2,1.