HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 28 ožu 2024, 19:00.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 1624 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1 ... 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50 ... 65  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 25 lip 2017, 18:06 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56
Postovi: 5046
daramo je napisao/la:
Hrvati i Srbi u BiH nikada nisu volili centralnu vlast to stoji, samo si nešto pobrkao tada na prostoru današnje BiH nema centralne vlasti.
Nešto slično kao u nedavnom ratu, kralj vlada fildžanom od Visokog do donjeg Vrbasa i umišlja da vlada moćnim centralističkim kraljevstvom od Save do mora a u stvarnosti tamo šipak.
Separatist ustaša Hrvoje drži sve u vojvodstvu Herceg Bosne od Mostara do Jajca i ne benda istoga.
Četnički separatisti upravljaju SAO oblasti istočna Hercegovina od Nevesinja do Prijepolja i SAO istočna Bosna od Olova do Višegrada.
Križarski ugro-hrvatski hagresori drže Posavinu.

Za to vrijeme kralj Ostoja tuče o hiljadugodišnjoj slavi i maše krunom dok kleči pred MZ i uvlači se u šupak malo papi malo sultanu da ga priznaju kao kralja i dadnu legitimetet na 100% Bosne.

U Bosni stvarno vrijeme tapka u mjestu.


Pa da!To se inace eufamisticki kaze bosna se nalazi na tromedji kultura........



BLAGO NAMA

_________________
Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 26 lip 2017, 08:02 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2017, 01:01
Postovi: 1068
Citat:
Бој на Иванковицу (1805)

Иванковац је брдо код Ћуприје, на десној обали Велике Мораве.
Покренувши се из правца Ниша са 15.000 до 20.000 војника Хафис-паша је
кренуо за Београд да уведе ред и смири Србе.
Карађорђе му у сусрет пошаље Миленка да га овај са леђа нападне али тек
пошто Карађорђе изврши главни удар са чела.
Ипак турски извиђачи примете српске снаге 30. јула 1805. године и дојаве паши.
Хафис-паша тада упути поруку Миленку да пусти царску војску да прође ка Београду,
да му спреми конаке и да преда оружје те да Срби буду царева раја као што су и до сада били.
Миленко одговори да паша царску војску царским друмом (преко Јагодине) за Београд води
а кад тамо стигне да ће онда о предају да разговарају.
Хафис-паша коме је испод части били да му један хајдук диктира услове одлучује се за напад
Срби су за кратко време направили пар утврђења дуж пута којим је паша требало да прође па снажном
ватром добро десеткују Турке. А када су им прецизним топовским погодтком уништена кола са муницијом
а притом пристиже са војском и Карађорђе Хафис-паша се повлачи према Параћину а затим за Ниш.
У бици је Хафис-паша бива рањен од шпаренала а у Нишу ускоро потом умире
(или од задобијене раме а постоји могућност и да се отровао).

Те 1805. године српски устанак прелази у револуцију јер је један малени народ одлучио
да се супротстави великим турском царству и његовом постојећем поретку.
Порта је коначно схватила да Срби полако али сигурно крче пут ка независности и слободи
па же већ следеће године упутити још јаче снаге да умире Србију.
Те 1805. године било је 12 оружаних сукоба од којих се најжешћи догодио на Иванковцу где су
Срби под командом Карађорђа и војвода Милнека Стојковића и Петра Добрњца победили надмоћну
царску војску и нишког Хафис-пашу.
Српски губици те године били су 879 људи а турски око 8.200 људи.


Бој на Мишару (1806)





Скица шанца на Мишару


1. Турски топ и кубуз ( хаубица ), који су се налазили око 300 метара северно од српског утврђења.
Друга непријатељева ватрена јединица, истог састава, са запада, била је удаљена око 500 метара.

2. Мања капија, која је служила за пролаз послуга топова.

3. Већа капија, која је служила за пролаз пешака и коњаника.

4. Канал који је служио за скупљање ђулади из турских топова

5. Карађорђев и Милојев чадор. У близини је било подземно склониште за муницију.

6. 6-9. Ватрени положаји ( платформе ) за топове, с тим што положај 9 није био довршен.

10. Препречна средства око утврђења ( гвоздени и дрвени шиљци, канал. )

11. Правац наступања турске војске.

12. Место где је погинуо Кулин-капетан ( око 300 метара удаљено од утврђења )

13. Место где је погинуо Тодор Драгић, а рањен Лука Лазаревић.

Бој на Мишару је ушао у српску историју као један од највећих српских победа
али и по томе што је у том боју страдап највећи турски јунак из Босне, Кулин-капетан
(или по правом имену Мехмед-бег Куленовић).

Српске снаге на Мишару (брдо код Шапца) бројале су између 10 и 15 хиљада бораца са 54 топова под
командом Карађорђа (помоћници: Јаков Ненадовић, Милан Обреновић, Лука Лазаревић, Сима Марковић).
Турске снаге су бројале између 40 и 50 хиљада бораца под командом Сулејмана-паше Скопљака
(његови помоћници Кулин-капетан, Али-паша Видаић, Хасан-паша Алипашић, Мехмед-паша Видајић, итд.)
Ово брдо је изузетно одговарало својим положајем јер је омогућавало примећивање непријатеља
на удаљености од неколико километара. Устаници су то ископали утврђења и били спремни да дочекају непријатеља.
Дан пре боја Карађорђе, знавши да су Турци много бројнији и да у отвореном сукобу нема шансе,
наређује Луки Лазаревићу и Јакову Ненадовићу да са 1.500 коњаника изађу из утврђења и сакрију
се у оближњу шуму те на дати знак на Турке ударе.
Пешадија у утврђењу није смелада да пуца док не добије знак од Карађорђа.
Бој се десио 1. августа.
Ујутру се одржи јутарња молитва а потом се српска војска спреми за одбрану.
Паша одлучује да не нареди јуруш већ спрема артиљерију а једног извиђача шаље на дрво да се
попне и да даје знакове турским артиљерцима где треба да гађају.
Ипак један млади српски борац уочио га је и пушком погодио пуцавши без претходног одобрења.
Карађорђе је хтео да га убије на лицу места али старешине му објаснише шта је било и тако је младић
спасао главу. Турска артиљерија вез навођења је била непрецизна па самим тим устаницима није наносила губитке.
Онда Карађорђе нареди да један одред стрелаца изађе ван утврђења на отворен простор и запуца на турску артиљерију.
Турска војска онда прихвати борбу на отвореном и крене на овај одред а ови се брзо повуку у тврђаву назад.
Турци су и даље јуришали али устаници нису пуцали све док Карађорђе није први опалио.
Од тог првог српског пуцња пало је доста Турака тао да су им војне линије негде биле и преполовљене.
Тада ударе и српски топови .Турци почињу да се повлаче али их њихове старешине оружјем назад терају у јуриш.
Српска коњица је чекала на знак односно на пуцањ топа абардара да крене у напад.
Како је битка постајала све јача а знак никако нису чули, Лука Лазаревић одлучује да самоиницијативно крене у напад.
Ту у први мах српска коњица буде јача али се и Турци прегрупишу па жестоко ударе.
Међутим Срби су се добро држали а онда и Карађорђе наређује испад из тврђаве и напад на Турке.
Турци се повлаче али Карађорђе не наређује гоњене већ повратак у трвђаву јер је знао да
на отвореном пољу нема шансе са Турцима.

_________________
"Ovdje mjenjamo žive za žive, a mrtve za mrtve".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 26 lip 2017, 08:03 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2017, 01:01
Postovi: 1068
Citat:
Поподне Турци нападну опет. Овог пута напад је водио Кулин-капетан.
Лука Лазаревић тада одлучује да тог турског делију изазове на добој иако није знао о коме се ради.
Ипак, Лука се послужио и лукавством: у близини места окршаја поставио је сакривена два стрелца
који ће ако би било потребе да му помогну.
Оба изазивача су јахали један ка другом лагано и самоуверено.
Лука напада сабљом али ова од ударца о Кулинову сабљу на два дела пуца а Лука бива рањен.
Затим Лука хтеде да потегне и другу али се овој упетљао гајтан о корице па Лука сабљу није могао да извади.
Срећом по Луку тада одјекнуше два пуцња а један погоди Кулин-капетана. "Њега је Лука на превару убио;
позвао га на мегдан, а, међутим, заседу наредио, те таман кад је Кулин на хату с голом сабљом Луки на мегдан,
а заседа, прикривена, из пушака опали и Кулина убије и обезглави две-три хиљаде војске турске, која је тек за
њим и уз њега пристала" (Лазар Арсенијевић Баталака).
Сулејман-паша је одустао од даљег напада и покушаја пробоја ка Београду, наређује повлачење.
За Луку су многи мислили да је мртав али се овај негде предвече појавио из шуме.
Тако су Срби победили на Мишару а српски губици су били само 3-4 мртва
( по једном извору 50-60 а турски 300 и Кулин-капетан) војника а турски губици
су процењивани на између 1000 и 2000 војника.

_________________
"Ovdje mjenjamo žive za žive, a mrtve za mrtve".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 26 lip 2017, 10:24 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
De provuci tekst kroz ovo. Davno smo to učili i ne ide više. Ako već hoćeš da ti ljudi to čitaju.

http://www.lexilogos.com/keyboard/serbi ... ersion.htm

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 26 lip 2017, 22:44 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2017, 01:01
Postovi: 1068
Citat:
Odlučujući događaj, koji je označio preokret u vojnom pogledu u čitavom periodu Prvog srpskog ustanka, predstavljao je boj na Čegru.
Boj na Čegru odigrao se na strategijski važnom uzvišenju kod Kamenice, severno od grada Niša, 31. maja 1809. godine.


Prvi srpski ustanak (1804 - 1813) bio je oslobodilačka borba i buržoaska revolucija srpskog naroda rešenog da oružjem, posle četiri veka robovanja, istera Turke, stvori svoju državu i svrgne feudalni jaram.
Ustanak je počeo dogovorom u Orašcu, na Sretenje, 15. februara 1804. godine i izborom Karađorđa Petrovića za vođu u predstojećoj velikoj borbi.
Oslobodilačka borba širila se velikom brzinomu celom Beogradskom pašaluku. Pokušaji Turaka da uguše ustanak nisu uspevali. Nizale su se pobede srpske ustaničke vojske : na Ivankovcu (1805), Deligradu i Mišaru (1806), oslobođen je i Beograd. Istovremenorukovodstvo ustanika sa Voždom Karađorđem razvilo je spoljnopolitičku aktivnost i jačalo veze sa Rusijom, nabavljalo oružje i municiju u Austriji, pri čemu je veliku ulogu imao umni prota Mateja Nenadović, naš prvi diplomata u to burno vreme.
Turska, posle brojnih poraza i zaplašena od mogućih međunarodnih zapleta, posredstvom Rusije, pristala je na potpisivanje mira 1806. godine (Ičkov mir) po kome se Srbima garantuje samouprava, ali ovaj mir nije sproveden, borbe se nastavljaju zbog toga što je Rusija zaratila sa Turskom. Rusija je u Beogradu otvorila Poslanstvo sa predstavnikom Konstantinom Radofinikinom. Dalja saradnja sa Rusijom zavisila je od njenog međunarodnog položaja i sukoba sa Turskom. U 1807. godini Rusi su sa svojim odredima konjicepomogli srpskim ustanicima u borbama i pobedama na Štubiku i Malajnici i 1810. godine kod Varvarina.

Posle brojnih poraza Turci u 1808. godini nisu pokretali veće vojne jedinice ka oslobođenoj teritoriji Beogradskog pašaluka, što je Srbima omogućilo predah i pripreme za dalju borbu i oslobođenje ostalih teritorija na kojima živi srpski narod.
Vojne aktivnosti ustaničke vojske obnovljene su u proleće 1809. godine. Karađorđeb plan Praviteljstvujušči sovjet srpski nije uvažio. Vožd je predlagao da se zatvore prolazi sa juga u Grdeličkoj klisuri i na istoku na Crvenoj Reci, kod Bele Palanke i time spreči dolazak pojačanja turskom garnizonu u Niš. Pri tom Karađorđe je imao u vidu obećanje ruskog kneza Aleksandra Prozorovskog da će ruska vojska preći Dunav i da će jedno odeljenje preko Vidina ući u Srbiju, kao i da će jedan korpus ruske vojske iz Male Vlaške biti dodeljen Srbima u pomoć, što je uveravalo Vožda da će levi bok našeg južnog fronta biti zaštićen i ojačan. Umesto da se uvaži iskustvo i strateški opravdan predlog Karađorđa i pođe u sigurno osvajanje Niša, Praviteljstvujušči sovjet srpski je odlučio da vojska krene u četiri pravca kako bi se proširio ustanak na ostale srpske krajeve. Vojni efektivi ustaničke Srbije brojali su tada 50000 ratnika. Te snage, ionako male, rasturaju se sada u četiri dela : na zapad, u Bosnu, upućeni su Sima Marković i pop Luka Lazarević; na istok, ka Vidinu, Milenko Stojković; na Sandžak, sa ciljem da ujedini snage sa ratnicima u Crnoj Gori, pošao je Karađorđe, a na jug, ka Nišu proslavljene ratnike-vojvode : Petra Dobranjca, Hajduk Veljka, Stevana Sinđelića, Iliju Barjaktarevića i Paula Matejića, vodio je Miloje Petrović, po predlogu Mladena Milovanovića, njegovog kuma i sekretara Praviteljstvujuščeg sovjeta.


Pripreme za bitku
Krajem aprila vojska ipak krenu na Niš. Izbegavajući glavni put, kod sela Mozgova i Subotinca pored Aleksinca, skreću prema Sokobanji. Iako praćeni kišom dotle, dosta brzo stigoše.
Skretanjem prema obroncima Svrljiških planina, Kameničkom visu i Temenom vrhu, krenuli su pravim bespućem. Ipak 2. maja stižu blizu Niša na zaleđe venca obronaka Svrljiških planina - od Komrenske do Matejevačke klisure. Izvidnica je izabrala skrivena mesta sa dosta vode i trave. Tako paraćinski vojvoda Ilija Barjaktarević zbrinu vojsku kod današnjeg manastira Preobraženje, poviše sela Huma i Brenice. Sinđelić je u početku bio iznad sela Kamenice na mestu Dabila. Glavnina sa Pauljem, Milojem i Dobranjcem stiže blizu Gornjeg Matejevca, poviše manastira Sveti Jovan na mestu Konopljišta. Za sedište komande uzima se konak manastira Sveti Jovan.


Manastir Sveti Jovan u Gornjem Matejevcu

Od naroda ovdašnjeg svuda dobrodošlicom behu dočekani. Nije se krila radost zbog dolaska oslobodilaca. Odmah je od meštana izabran odbor od šest ljudi a glavni beše pop Milentije iz Gornjeg Matejevca. Već na prvom okupljanju vojvoda iz odbora, dođe do žestoke prepirke i svađe. Sinđelić i Dobranjac su predlagali da pošto se vojska odmori i organizuje, što pre udari na nišku Tvrđavu. Miloje ipak kao komandant odlučuje da se ukopa i čekaju Rusi. Odbor je imao zadatak da uz nadoknadu obezbeđuje snabdevanje hranom zatim da se mobiliše nešto više meštana za borbu i da prikupljaju podatke o stanju u Tvrđavi i oko nje.
Prvi šančevi se kopaju na vrhu planine, severozapadno i jugoistočno od manastira Sveti Jovan. Dolazak Hajduk Veljka i njegovoih oko 2000 vojnika donosi radost i ohrabrenje. Ali i to ne promeni Milojevu odluku. Osamnaest hiljada srpskih boraca sa zebnjom i nestrpljenjem čekaše odluku nesložnih vojvoda. Naravno, dolazak Srba blizu Niša bi primećen. Huršid paša, komandant niške Tvrđave i veliko ime u turskoj istoriji nemaše odmah tačne podatke o broju i snazi Srba. Služi se lukavstvom. Odmah po dolasku Srba oko Niša reaguje. Prve noći od svojih 5000 vojnika iz Tvrđave izvodi neopaženo 2000 na planinu Seličevicu. Sutradan ta bi se ista vojska vraćala u Tvrđavu i stvarala sliku dolaska pojačanja Turcima. Ovo se ponavljalo nekoliko puta. Tako do naših vojvoda dopiraše razne i nepotpune informacije o broju Turaka u Tvrđavi. Naravno i paša čekaše vesti sa zebnjom o broju i snazi Srba. Drugog dana po dolasku, komanda i odbor ponovo zasedaju. Uz žučnu raspravu donosi se odluka o raspodeli snaga na frontu - da svoja utvrđenja i šnačeve grade po naredbi Miloja. Zapadno od Kamenice na mestu Popadika, na desnom krilu vojske postavlja se paraćinski vojvoda Ilija Barjaktarević.
Dva kilometra južno od Gornjeg Matejevca, na mestu Ćopin grob, levo krilo vojske činili su Dobrnjac i Hajduk Veljko. Od Čegra istočno na 2 kilometra, napola planine, između Kamenice i Matejevca, nalazi se Ravanište. Po Miloju tu će se odigrati glavna bitka. Na jedan kilometar istočno od Ravaništa, na Temenom vrhu, dakle Miloju u zaleđe, kao rezerva sa 2000 pešadinaca ostaje mlavski vojvoda Paulj Matejić. Postavljenje Paulja Miloju iza leđa u stvari bila je zaštita Miloju od napada sa leđa, odnosno iz Bugarske. Severno od Kamenice, na Repištu, nekoliko desetina neorganizovanih vojnika raznih nacija čekaše da se bore ali za novac. Oni prvi kad zagusti utekoše pa se o njima i malo piše. Da bi pokazao svoju odlučnost i hrabrost u napadu na Niš, Sinđelić bira za svoje utvrđenje brdo Čegar kraj Kamenice. Ovde bi najistureniji od svih vojvoda prema Nišu. S obzirom na to da time Srbima bi zatvoren krug oko Miloja, to mu odgovaraše. Zato tako postavljenje Sinđelića i odobri. Na pola kilometra između Kamenice i Donjeg Matejevca i na sedam kilometara severoistočno od Niša, svojom visinom Čegar postaje strateško mesto. Sa vrha Čegra mogaše se videtiu krug cela okolina i nailazak neprijatelja.

_________________
"Ovdje mjenjamo žive za žive, a mrtve za mrtve".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 26 lip 2017, 22:46 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2017, 01:01
Postovi: 1068
[
Citat:
Boj na Čegru
Na spomeniku čegarskim junacima upisan je datum 19. maj, ali po današnjem kalendaru promenjenom 1919. godine to jeste prvi jun 1809. godine. Turska kreće svim silama od Niške Banje prema Nišu i to mestimično paradno u četiri reda. Belci, riđi, đogani, vranci. Ovakva formacija postavljena je da bi nas zatrašila. Kako bi se povukli, jer iako su Turci znali da su sada mnogobrojniji, znali su da će ih Srbi hrabro dočekati. A njima je bio tada potreban svaki vojnik za dalje ratovanje sa Rusijom. Od Tvrđave prema Viniku kreće pešadija. Uglavnom legionari u prvim borbenim redovima, jer se mrtvim legionarima na plaća i ne kopa im se grob. Za njima kreće 2000 turskih konjanika. Na severnim padinama brda Vinik dovukoše i postaviše artiljerij, topove. Ovo ne slučajno jer je vrh brda i dan-danas spojen sa niškom Tvrđavom podzemnim tunelom građenim još u periodu Rimskog carstva. Nevidljivo za naše građane i popove od kojih smo imali kakva takva obaveštenja. Turci dakle podzemnim putem na Vinik dovlače preko 4000 svežih i odmornih vojnika.
Tako na jedan i po kilometar severozapadno od Čegra formiraju svoje levo krilo. Ono je trebalo eventualno da preseče put Iliji Barjaktareviću i sa leve strane opkoli Sinđelićevo utvrđenje.
Stevan Sinđelić na Čegru sa 3000 Resavaca i nešto preko 1000 dobrovoljaca već danima sa nestrpljenjem čeka odlučujuću bitku. Noć uoči glavne bitke od popa Makarija, drugog niškog episkopa, saznajemo za napad većih razmera. Glasnik bi upućen na Ravanište Miloju Petroviću, glavnom komandantu. Ovaj ga, ne verujući mu, izmlati i otera. Premlaćeni glasnik se jedva dovuče do Sinđelića koji ga dobro sasluša i naravno sve mu poverova. Ne sluteći u kakvoj će se situaciji naći, Sinđelić se sa Resavcima sprema za ljuti boj. Od glasnika ne saznaše za broj i silu Tursku, jer to nije znao ni episkop Makarije drugi, koji ga posla. Ipak, saznavši donekle odakle će Turci napasti, donosi odluku da u ranim jutarnjim satima da se za odbranu na zgodnim mestima na desnoj obali Nišave rasporedi preko 1000 dobrovoljaca. Oni su dosta dugo odolevali naletima turske konjice. Kasnije će početi odstupanje prema Čegru. Bolnica poče primati prve ranjenike. Šta se dešava sa jednim delom turskog desnog krila ? Veća prethodnica, da bi pokazao svoju hrabrost jedan od turskih oficira uz dozvolu krenu svojom konjicom prema Čegru. Sa oko 350 konjanika u ranim jutarnjim satima naiđoše na prazne i puste šnačeve Veljka i Dobrnjca. Stigavši na svega dva kilometra jugoistočno od Čegra, odlučiše da se odmore u livadama i tu čekaju veće turske jedinice. Od pokretnih straža (patrola) Sinđelić sazna gde su Turci i koliko ih ima. Izdaje naredbu, pa oko 500 konjanika krenuše sa Čegra kojima se pridruži i jedna četa naše konjice sa Nišave. Nastade velika borba gde potpuno iznenađeni Turci izginuše, a od naših 21 konjanik ode u slavu. Ova pobeda donese radost i ohrabrenje. Saznavši za veći napad na Nišavi, Sinđelić naredi da se pešaci povlače ka Čegru pa da konjicapreseče turske izviđačke desetine. Iako mnogobrojni, Turci na desnom krilu i u konjici usporiše kretanje prema Nišu i čekaše nove komande. Miloje se obradova jutarnjom pobedom, ali ne razmišlja o promeni plana. Svrljižani behu uporni da dođu do Sinđelića, ali im Miloje zapreti, pa ovi ostadoše da mu čuvaju leđa. Saznavši za poraz turskih konjanika Huršid paša shvati grešku mladog turskog oficira. Pada mu na pamet izgled Čegra gledanog sa Vinika, a to je lik džinovskog stopala. Izdaje naredbu da u širokom frontu stopu po stopu krenu prema Čegru. Zato se i brdo zove Čegar. Ilija Barjaktarević, naše desno krilo, popravlja utvrđenje i čeka Turke. Od njega Sinđelić i ne tražiše pomoć jer je imao dobar položaj i samo oko 3000 vojnika. Kad se paša uveri da nema Karađorđa ni Rusa, naredi prvi artiljerijski napad. Iako među tobdžijama beše i engleskih plaćenika, napad beše vrlo neuspešan. Paša zbog toga odseče glavu komandanta turske artiljerije i naredi da se topovi dovuku svega na 300 do 400 metara severozapadno od Čegra, kod mesta Vrbnice. Odavde su turski topovi bili vrlo uspešni.
Rezultat napada je bio veliki broj mrtvih i ranjenih, razrušeni grudobrani i kanali, u utvrđenju (kaskadi) beše dosta oštećenja. Sokoleći svoje junake, Sinđelić preduzima sve da bi spremno sačekao novi napad Turaka. Dobro ukopana barutana izdrža i ost neoštećena. Naravno, paša posle uspešnog artiljerijskog napada kreće. Jugoistočno od Vinika preko Stružišta i Mastne idu prvo legionari u pomoć stiže i preko 2000 turskih konjanika.
Ovo su bili trenuci kada ni Sinđelić na ostale vojvode nisu znali za dolazak velikog broja novih turskih jedinica. U međuvremenu, dok od atriljerijskog napada nismo prebrojali mrtve, niti sve ranjenike spustili do vojne bolnice, sa jugoistoka nastupa novi nalet Turaka. Zbog velike strmine na istočnom delu Čegra i zbog činjenice da su mu Srbi iza leđa, Sinđelić nije očekivao napad. Zbog toga je naš istočni zid bio običan plot od vrljika koji samo pokazivaše dokle je vojska. Turski nalet kumburama lako uništi slabu zaštitu. Masa Turaka upada u jugoistočni deo čegarskog utvrđenja. Nastaje borba prsa u prsa i prava klanica. Ali ovaj napad Turaka ne bi sinhronizovan sa centrom turske vojske gde se naša konjica još uvek divovski borila. Neustrašivi Sinđelić se ne zbunjuje u takvoj situaciji. Prebacuje više vojnika prema mestu napada. Kroz zapadnu jurišnu kapiju izvodi preko 300 Resavaca. Sada jedni iz utvrđenja, drugi spolja, kao u mišolovci dosta brzo unište preko 500 Turaka. Bez obzira na veliki broj stradalih Srba da tada, zbog ovakve pobede, a ne znajući šta ih brzo čeka, kod preživelih srpskih boraca dođe do radosti i veselja. Ali ne raduje se Stevan Sinđelić. A kako bi se radovao kad vidi i saznaje da je mlavski vojvoda, Paulj Matejić, na Ižištu na pola puta i da će mu novi deo desnog krila turske vojske preseći put. Znači da je njegova pomoć krajnje neizvesna.
U centru vidi poraz naše konjice i prestrojavanje novih turskih jedinica od blizu 20.000 Turaka. Kadvidi da levo krilo turske vojske bukvalno iz zemlje izvire i zatvara obruč, oh shvata da je izdan i da sa ovako velikom silom koliko nas je preostalo više nemamo baš nikakvih šansi. I dok se dušmanska sila roji i približava utvrđenju, i dok se još uvek moglo brzim povlačenjem možda spasiti sa preživelim borcima, on to ne čini. Zašto ? Razloga je bilo više : u Prvom srpskom ustanku nigde se ni jedan srpski vojvoda nije povukao sa bojišta. Pred vojvodama Sinđelić se zaklanjao da će prvi ući u Niš, veliki broj ranjenika i htede nam ostaviti u amanet kako se bori za otadžbinu. Naređuje hitnu evakuaciju bolnice i ranjene prema Repištu, odakle već u podne pobeže zbirština. Mlade dobrovoljce iz okolnih sela i Zaplanja bukvalno najuri iz utvrđenja i posla kućama. Okuplja svoju vojsku oko sebe i da ne bi uzalud ginuli zbog političara i izdajstva on ih oslobađa zakletve date u Grbovcu - Svi za jednog, jedan za sve - ali ni jedan jedini srpski borac ne htede da ostavi ranjene drugove ni svog hrabrog vojvodu Sinđelića. Od besa što će mu svi borci izginuti pa i on sam pade mu na pamet šta valja činiti. Svom seizu (to je njegov konjovodac) naređuje da izvrši pripremu barutane za eksploziju i da se odmah evakuiše put Grabovca. Pred delom preživele vojske on petorici vojnika među kojima beše i njegov brat, a da bi ih duhovno i moralno oslobodio, naređuje da ostanu živi kako bi preneli Karađorđu, Sovjetu i pokoljenjima šta se toga za Srbe bolnog dana desilo.
Turci se približavaju utvrđenju, ali dok onaj rov pre njega na napuniše svojim leševima, dotle ne mogaše u njega. Tek pošto su mogli preko svojih mrtvih, uglavnom legionara, talas od preko 2000 Turaka zapljuskuje čegarsko utvrđenje.
Ponovo nastaje prava klanica i borba prsa u prsa, za srpske borce prava drama u kojoj svaki Srbin postaje Sinđelić za sebe. Za Stevana Sinđelića rekoše da je bio neustrašiv, pravi div. Stizao je da onemoćale ohrabri čak i ranjeniku pomogne a da lično ubije, zakolje, zadavi ko zna koliko Turaka. Ali novi oblak od preko 2000 Turaka zapljuskuje naše utvrđenje. Petnaest Turčina na jednog vojnika u tim trenucima srpski borci više nisu mogli da koriste na pušku, ni kuburu, ni mač, ni nož, ni šake. Jedino oružje srbima ostaše zubi.
U takvoj situaciji da ne bi pao živ u ruke Turcima, Sinđelić sa kapetanom Slavujevićem jedva se probi da barutane. U tom času pa ko zna koji put glasno viknu : "Braćo ! Spašavaj se ko hoće i ko može". Turska se rulja noseći kolac i derući se : "Živog, živog !" približi sve više. Pred sam zalazak sunca Stevan namami što više Turaka oko sebe. A kako naši pesnici rekoše, pogleda na lepi Niš i plavo nebo. Badi kuburu i puca u barutanu. Sinđelić podiže sebe, svoju i tursku vojsku, sve u vazduh. Od siline eksplozije osta mnogo poginulih i ranjenih, od kojih dopiraše lelek i jauk. Eksplozija označi i kraj neravnopravne borbe. Preživeli Srbi sa Čegra i tek pristigli mlavski vojnici dadoše se u povlačenje prema Ravaništu. Gledajući odavde krvoproliće, Miloje se poče brzo i neorganizovano povlačiti prema Sokobanji. Na prostorima vrha Čegra, oko današnjeg spomenika, ostade preko 4000 srpskih duša. Pribravši se od eksplozije baruta, nekoliko Turaka među raskomadanim telima Srba i Turaka nađoše telo velikog srpskog vojvode Stevana Sinđelića. Odsekoše mu glavu i nataknuše na kolac. Zatim je pobednički paši u Tvrđavu odnesoše. Iste večeri više hiljada Turaka krenu za Srbima. Sustizavši ranjene i onemoćale Srbe od Dabila do Visa i od vrha Konjštip do Dreškine česme sve ih poubijaše. Možda zato na tim mestima natopljenim srpskom krvlju i dan-danas, valjda i za navek, (kao na Gazimestanu) polja crvenog (krvavog) božura koji svojom lepotom i ponosom podsećaju na čegarski bol. Sutradan paša naredi da se potera nastavi, ali samo do Deligrada. Saznavši za čegarsku tragediju Karađorđe odmah krenu ka Deligradu da se spasi što se spasti može. Poče organizovati odbranu. Međutim, Turci saznaše da su Rusi konačno prešli Dunav i iskrcali se u Bugarskoj. Zato odustaju od daljeg napredovanja. Pa tako Beogradski pašaluk još osta srpski.
Turske potere su susretale srpske seljake sa praznim zaprežnim kolima, ali ih po naređenju paše nisu dirali. Dolazili su da pokupe svoje izginule sinove, ali za dosta zlata koje je paša mnogo voleo. Saznavši da je u dosadašnjim borbama oko Niša i Čegra poginulo mnogo više Turaka negoli Srba, paša se razljuti. Seti se Turske istorije iz 1402. godine. Poče gradnja Ćele-kule.

_________________
"Ovdje mjenjamo žive za žive, a mrtve za mrtve".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 26 lip 2017, 22:52 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2017, 01:01
Postovi: 1068
slika
slika

_________________
"Ovdje mjenjamo žive za žive, a mrtve za mrtve".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 26 lip 2017, 22:53 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2017, 01:01
Postovi: 1068
slika

_________________
"Ovdje mjenjamo žive za žive, a mrtve za mrtve".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 26 lip 2017, 22:55 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2017, 01:01
Postovi: 1068
slika

_________________
"Ovdje mjenjamo žive za žive, a mrtve za mrtve".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 26 lip 2017, 23:10 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2017, 01:01
Postovi: 1068
Citat:
Ispod planine Kozare, u selu Knešpolje blizu manastira Moštanica, u današnjoj Republici Srpskoj, rođen je Lepoje. Otac mu se zvao Gavrilo, a majka Smilja ili, prema nekim spisima, Božana, dok prezime ove porodice nije sačuvano. Mladić je bio vaspitavan u pravoslavnom duhu, pa je rano napustio kuću i otišao u manastir Moštanicu. Duhovnik mu je bio Genadije, odnosno Đenadije, kako ga je narod zvao, sveštenik koji se sa sinom Stojanom povukao u manastir kad je ostao udovac. Lepoje se tu zamonašio i uzeo ime Avakum, a u manastir je za njim došla i majka Smilja.

Ustanci

Kao odjek Karađorđevog ustanka, i Srbi su Bosanskoj Krajini 1809. godine pod vođstvom Jovana Jančića Sarajlije digli bunu koju su Turci posle mesec dana ugušili u krvi. Pred njihovim terorom, mnogi Srbi spas su potražili preko Drine, a među njima su bili i Avakum sa majkom, i Đenadije, jedan od viđenijih ustanika, koji je bežao sa sinom Stojanom. Primio ih je 1811. godine i sklonio iguman Pajsije u manastiru u Trnavi kod Čačka.

Tri godine kasnije u Srbiji je izbila Hadži Prodanova buna. Smatrajući da se nisu stekli uslovi za opšti ustanak protiv Turaka, Miloš Obrenović je pomogao Turcima da je uguše, uz uslov da ovi pomiluju sve ustanike, ali su pohvatali oko trista viđenijih Srba i pogubili ih odsecanjem glave ili nabijanjem na kolac. Među uhvaćenima su bili i iguman Pajsije, iguman Đenadije, njegov sin Stojan i đakon Avakum. Oni su u okovima sprovedeni u Beograd i zatočeni u Kuli Nebojši, ispod Kalemegdana, a 30. decembra 1814. izvedeni su na gubilište. Ispred Stambol kapije, koja se nalazila tamo gde je danas prelaz između spomenika knezu Mihailu i zgrade Narodnog pozorišta, među prvima je, s većim brojem drugih Srba, nabijen na kolac iguman Pajsije, za primer ostalim stanovnicima tadašnjeg Beogradskog pašaluka. Posle toga je došao red na igumana Genadija i njegovog sina Stojana, kao i na đakona Avakuma.

Turci su im ponudili da pređu u islam i tako sačuvaju život, što su Đenadije i Stojan uradili, postavši tako Mula i Redžep Salija. Sledeće godine, oni su uspeli da pobegnu iz Beograda i od mitropolita u Sremskim Karlovcima dobiju oprost i vrate se u pravoslavlje, ali su, kaže predanje, tri godine kasnije obojica umrla...

Avakum nije prihvatio ponudu Turaka iako ga je majka preklinjala da se spase. Noseći veliki zašiljen kolac od Tvrđave ka Stambol kapiji, pevao je: „Srb je Hristov, raduje se smrti... čin‘te Turci što je vama drago...“

Iznenađeni dželati

Na dželate su njegova hrabrost i odanost veri učinili veoma jak utisak, pa ga je jedan od njih usmrtio udarcem nožem u srce, govoreći da nije pravo da takav junak umire na kocu mučeći se...

Kult đakona Avakuma je novijeg datuma. Srpska pravoslavna crkva uvrstila ga je u svetitelje 1962. godine. Po želji tadašnjeg patrijarha Germana, tri godine kasnije za beogradsku crkvu Ružicu, kraj koje je Avakum prošao noseći kolac, izrađena je ikona ovog svetitelja sa žitijem.Slavi se 30. decembra.
Kraj ove crkve je Avakum prošao noseći kolac... Ružica
KRAJ OVE CRKVE JE AVAKUM PROŠAO NOSEĆI KOLAC... RUŽICA
UMIRU LI I TURCI?

Na samom stratištu, Turci su još jednom pokušali da đakona Avakuma ubede da prelaskom u islam spase mladi život. Ovo je jedan opis tog događaja: „Avakum ih upita: ‚Umiru li Turci? ‚ ‚Umiru‘, odgovoriše. ‚Onda je svejedno, a pre, a posle; što pre umrem, omanje mi greha‘, odgovori im on.

_________________
"Ovdje mjenjamo žive za žive, a mrtve za mrtve".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 26 lip 2017, 23:41 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2017, 01:01
Postovi: 1068
Nabijanje na kolac
Citat:
Seljak leže kako mu je naređeno, okrenut licem prema zemlji. Cigani priđoše i vezaše mu prvo ruke na leđa, a potom za svaku nogu, oko članaka, po jedan konopac. Zategnuše svaki na svoju stranu i široko mu raskrečiše noge. Za to vreme Merdžan [dželat] je položio kolac na dva kratka obla drveta, tako da mu je vrh došao seljaku među noge. Zatim izvadi iza pojasa kratak, širok nož, kleknu pored ispruženog osuđenika i nagnu se nad njim da mu raseče sukno od čakšira među nogama i da proširi otvor kroz koji će kolac ući u telo. […] Čim je to svršio, [Merdžan] skoči, dohvati drveni malj sa zemlje i stade njime da udara donji, tupi deo koca, laganim i odmerenim udarcima. Između dva udarca stao bi malo i posmatrao prvo telo u koje zabija kolac a zatim dvojicu Cigana, opominjući ih da vuku lagano i jednomerno. Telo raskrečenog seljaka grčilo se samo od sebe; kod svakog udarca malja kičma mu se savijala i grbila, ali su ga konopci zatezali i ispravljali. […] Posle svakog drugog udarca odlazio je [Merdžan] do ispruženog tela, nadnosio se nad njega, ispitivao da li kolac ide dobrim pravcem, i kad bi se uverio da nije povredio nijedan od najvažnijih živih delova iznutrice, vraćao se i nastavljao svoj posao. […]
U jednom trenutku kucanje prestade. Merdžan je video kako se pri vrhu desne plećke mišići zatežu i koža odiže. On priđe brzo i proseče to ispupčeno mesto unakrst. Bleda krv poteče najpre oskudno pa sve jače. Još dva-tri udarca, laka i oprezna, i na prosečenom mestu stade da izbija gvožđem pokovani šiljak koca. Udario je još nekoliko puta, dok vrh nije došao do u visinu desnog uha. Čovek je bio nabijen na kolac kao jagnje na ražanj, samo što mu vrh nije izlazio kroz usta nego na leđa i što nije jače ozledio ni utrobu ni srce ni pluća. Tada Merdžan odbaci malj i priđe. Razgledao je nepomično telo, zaobilazeći krv koja je curila sa mesta gde je kolac ušao i izišao, i hvatala se u malim mlakama na daskama. Dvojica Cigana okrenuše ukrućeno telo na leđa i stadoše da mu vezuju noge pri dnu uz kolac. Za to vreme Merdžan je gledao da li je čovek živ i pažljivo posmatrao to lice koje je došlo odjednom podadulo, šire i veće. […] Pojedinim od ličnih mišića čovek nije više mogao da vlada; stoga je lice izgledalo kao maska. Ali srce je bȉlo muklo i pluća radila kratkim i ubrzanim dahom. Dvojica Cigana stadoše da ga dižu kao brava na ražnju. Merdžan je vikao na njih da paze, da ne drmaju telom; i sam je pomagao. Uglaviše donji, debeli deo koca među one dve grede i ukovaše sve velikim ekserima

_________________
"Ovdje mjenjamo žive za žive, a mrtve za mrtve".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 27 lip 2017, 12:18 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56
Postovi: 5046


arap kritizira muslimane,prica sto su dobroga ottomani donjeli zapadu!

_________________
Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 27 lip 2017, 19:20 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 lip 2017, 01:01
Postovi: 1068
Držite se teme gospodine Manga.
Tema je:Kako je uistinu bilo pod "Turcima"

_________________
"Ovdje mjenjamo žive za žive, a mrtve za mrtve".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 30 lip 2017, 22:05 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
40 godina prije WWII, oko 1900.
Kao scene iz talibanskog Afghanistana. I danas nam takijaju o ponosnim "Bošnjanima Bogumilima", kako su "pravili otpor Turcima" i slično.

slika

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 30 lip 2017, 22:14 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Citat:
Politička akcija za skidanje zara i feredže nije bila u cjelini uspješna. Iz izvještaja područnih organa AFŽ-a se vidi da su mlađe žene mahom bile za skidanje zara i feredže, a brojne su se tužile da ih muževi ometaju. “Neke predlažu da se kaže da je otkrivanje ‘pod moranje’ kako ih muževi ne bi smjeli onda sprečavati”. Suočeni sa djelimičnim uspjehom akcije, organi socijalističke vlasti su se opredijelili za zakonske mjere.


Citat:
Zakon o zabrani nošenja zara i feredže donijet je 27. septembra 1950. Ovim zakonom je zabranjeno nošenje, prisiljavanje ili nagovaranje žene da nosi zar ili feredžu ili na drugi način pokriva lice. Prema tome, bila je zabranjena nošnja ogrtača tipa zara ili feredže i pokrivanje lica. Marame nisu zabranjene te se na nekim slikama žena koje su skinule zar vidi da su zadržale maramu na glavi.

Razlog zabrane je namjera “da se otkloni vjekovna oznaka potčinjenosti i kulturne zaostalosti žene muslimanke, da se olakša ženi muslimanki puno korištenje prava izvojevanih u Narodnooslobodilačnoj borbi i socijalističkoj izgradnji zemlje i da joj se obezbijedi puna ravnopravnost i šire učešće u društvenom, kulturnom i privrednom životu zemlje”.

Za samo nošenje zara i feredže predviđena je kazna do tri mjeseca zatvora ili novčana do 20.000 dinara, kao i za svako zahtijevanje da se ta odjeća nosi. Za prisiljavanje žene da nosi tu odjeću ili za vršenje propagande u tom smislu predviđena je kazna lišenja slobode sa prinudnim radom do dvije godine ili novčana do 50.000 dinara. Propisano je da zakon stupa na snagu 30 dana po objavljivanju.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 30 lip 2017, 23:29 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27106
BBC je napisao/la:
Citat:
Politička akcija za skidanje zara i feredže nije bila u cjelini uspješna. Iz izvještaja područnih organa AFŽ-a se vidi da su mlađe žene mahom bile za skidanje zara i feredže, a brojne su se tužile da ih muževi ometaju. “Neke predlažu da se kaže da je otkrivanje ‘pod moranje’ kako ih muževi ne bi smjeli onda sprečavati”. Suočeni sa djelimičnim uspjehom akcije, organi socijalističke vlasti su se opredijelili za zakonske mjere.


Citat:
Zakon o zabrani nošenja zara i feredže donijet je 27. septembra 1950. Ovim zakonom je zabranjeno nošenje, prisiljavanje ili nagovaranje žene da nosi zar ili feredžu ili na drugi način pokriva lice. Prema tome, bila je zabranjena nošnja ogrtača tipa zara ili feredže i pokrivanje lica. Marame nisu zabranjene te se na nekim slikama žena koje su skinule zar vidi da su zadržale maramu na glavi.

Razlog zabrane je namjera “da se otkloni vjekovna oznaka potčinjenosti i kulturne zaostalosti žene muslimanke, da se olakša ženi muslimanki puno korištenje prava izvojevanih u Narodnooslobodilačnoj borbi i socijalističkoj izgradnji zemlje i da joj se obezbijedi puna ravnopravnost i šire učešće u društvenom, kulturnom i privrednom životu zemlje”.

Za samo nošenje zara i feredže predviđena je kazna do tri mjeseca zatvora ili novčana do 20.000 dinara, kao i za svako zahtijevanje da se ta odjeća nosi. Za prisiljavanje žene da nosi tu odjeću ili za vršenje propagande u tom smislu predviđena je kazna lišenja slobode sa prinudnim radom do dvije godine ili novčana do 50.000 dinara. Propisano je da zakon stupa na snagu 30 dana po objavljivanju.


Debelih 60 godina poslje.

http://www.blic.rs/vesti/svet/prve-dve- ... ba/zd7hf2p

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 06 kol 2017, 00:25 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 10:29
Postovi: 68204
Lokacija: hrvatsko-bošnjačka Federacija
https://en.wikipedia.org/wiki/Firman

_________________
Hoće li Musk uključiti Starlink Bošnjacima? .
Vojni proračun Bošnji manji je od proračuna Dinama

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIooooooooooo


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 09 ruj 2017, 13:31 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27106
Britanski izvještaj o položaju kršćana u BiH 1860. (nakon započetih reformi, Hatišerif, svečana povelja (ferman), od Gilhane 3.11.1839.)

Proširujući principe tanzimatskog fermana iz 1839. godine, Hatt-ı humayun, proglašenog u Sarajevu 13. ožujka 1856., i koji naređuje jednak odnos prema svima i slobodu vjeroispovijesti za sve podanike sultana, muslimane i nemuslimane.

Sistematsku istragu iz prve ruke o položaju kršćana proveo je britanski konzul James Zohrab u BiH. Velika Britanija (konzulat u BiH otvoren 1856.) je tada bila najjači saveznik Osmanskom Carstvu i bilo joj je u strateškom interesu da obuzda tlačenje kršćana, da se ne izazove ruska ili austrijska intervencija. Konzul je 22.7.1860. poslao opširan izvještaj iz Sarajeva u Carigrad, u kojem svog veleposlanika Sir Henry Bulwera informira o novoj upravi u BiH, nakon Tanzimatskih reformi (primjenjenih) od 1856.

Izvod:

"Mogu ti reći da reforme praktički ostaju mrtvo slovo na papiru, iako one ne idu toliko daleko da kršćanima omoguće da dobro žive kao prije, a situacija je utoliko nepodnošljiva i nepravedna, da muslimanima omogućuje, preko teških ucjena da ih pljačkaju. Neopravdana pritvaranja (zatvor pod lažnim optužbama) su na dnevnom redu. Kršćanin nema ni najmanju šansu da se opravda, ako je njegov protivnik musliman... (...) Iskazi kršćanina u pravilu se ne priznaju (...) Kršćani sada smiju posjedovati nekretninu ali prepreke na koje nailaze, kad pokušaju neke da kupe, su mnogostruke i naporne, tako da malo njih uspije doći do cilja. To je uopće kurs vlade prema kršćanima u glavnom gradu (Sarajevu) provincije, gdje su konzularna predstavništva raznih sila i koji mogu učniti određenu kontrolu. Lako je zaključiti u kojem obimu kršćani u zabitim predjelima trpe, u kojima vladaju fanatični mudiri (guverneri), kojima su nove reforme i prava kršćana u pravilu još nepoznata."

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 09 ruj 2017, 13:43 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 30 lip 2009, 17:35
Postovi: 10744
Noveme , nemoj da stavljaš ovde lažne priče kad svi znamo da je u Bosni ponosnoj u to doba bila velika tolerancija i svi su bili ponosni Bošnjaci bez obzira na veru.
Ženili se međusobno,pili meku rakiju zajedno,družili se na sijelima i teferićima,...ali dođoše zlikovački propagatori iz Srbije i Hrvatske i pokvariše idilu.

_________________
O turčine za nevolju kume
A ti vlaše silom pobratime


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 09 ruj 2017, 14:43 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27106
joe enter je napisao/la:
Noveme , nemoj da stavljaš ovde lažne priče kad svi znamo da je u Bosni ponosnoj u to doba bila velika tolerancija i svi su bili ponosni Bošnjaci bez obzira na veru.
Ženili se međusobno,pili meku rakiju zajedno,družili se na sijelima i teferićima,...ali dođoše zlikovački propagatori iz Srbije i Hrvatske i pokvariše idilu.


Čuj, vi ste imali bolji status nego mi, šurovali se više, a i rakije nije bilo manjka. Rezultat je tu:
politika/turci-oblikovali-srpski-nacionalni-identitet-t15874.html =))

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 12 ruj 2017, 15:39 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56
Postovi: 5046
joe enter je napisao/la:
Noveme , nemoj da stavljaš ovde lažne priče kad svi znamo da je u Bosni ponosnoj u to doba bila velika tolerancija i svi su bili ponosni Bošnjaci bez obzira na veru.
Ženili se međusobno,pili meku rakiju zajedno,družili se na sijelima i teferićima,...ali dođoše zlikovački propagatori iz Srbije i Hrvatske i pokvariše idilu.


HAHA

Kolko je muslimanima u nezavisnoj hrvatskoj bolje nego nama kod ove stoke a isto vrijedi i za sandjak!Sve idemo vratit sada.Nema zborva nema oprastanja ima da mirno mozemo precima gledat u oci ako ima drugog svijeta :palacgore1

_________________
Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 28 stu 2017, 00:26 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56
Postovi: 5046


Evo nekakav doku britanski o propasti ottomanskog carstva a na pocetku BiH spominju.
Kaze stereotip je da su se svi volili u ottomanlijskoj bosni te su krscani bili potlaceni :zubati

Iz nekog razloga sve je tocno na karti osim da je citava hrvatska pod otomanima a na drugoj karti kasnijoj kad je hrvatska slobodna dubrovnik je kao pod Otomanima LOL

_________________
Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 28 stu 2017, 02:18 
Offline

Pridružen/a: 22 stu 2017, 17:23
Postovi: 81
Kako moze sve biti "tocno" kad fino kaze na pocetku u Bosni "srpski nacionalisti" opsjedali Sarajevo i unistili mirnu koegzistenciju izmedju muslimana, pravoslavaca i katolika??

Salu nastranu, a i necemo u offtopic, nego: to sto se tebi svidja dokumentarac nije zbog tamo "nekog razloga" vec zbog toga sto tematizira uglavnom 19. stoljece, tj. propast osmanske imperije, pa ti se uklapa u shemu, matriks na kojem si odrastao jer je i on vuce korijene iz istog vijeka ili cak iz malo kasnije dobi. Dakle propast carstva koja vuce sve one negativne i propratne pojave za sobom (siromastvo, nezakonje, neprimjerena eksploatacija podanika, itd., i na koncu pobune).

Tako da je ono sto sam ja uspio vidjeti uglavnom realno.

E sad, da si kojim slucajem cuo nesto o 15., 16. i 17. vijeku, tj. osmanskoj upravi iz tog vremena, sad bi kmecao da lazu ljevicarski romanticari.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 28 stu 2017, 02:19 
Offline

Pridružen/a: 22 stu 2017, 17:23
Postovi: 81
O tome mozes vise cuti u uvodnom dijelu ovog topica. ;)


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 29 stu 2017, 01:04 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56
Postovi: 5046
Nisam reka da je sve tocno ;)

_________________
Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1624 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50 ... 65  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 65 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO