Crnoj Gori nisu postavili nemoguce uslove kao vama a i Crnogorci su normalni ljudi. Ne pucaju po americkoj ambasadi u Podgorici.

Od nato saveza vi ste porusice to je svima jasno. Dogodine svi srbi u jednoj drzavi nikad vise zapadno od drine.

Večeras je i dalje temperatura srpske mokraće prijatnih 37'.Srpska mokraća lagano sipi i rosi lica srećnih islamista koji se zahvalno smeše.

Presušilo u bivšem gradu. Ćamil pokrenuo svoj bizMis.



https://www.klix.ba/vijesti/bih/pokret- ... /170720054

1. Mart pa Domovina sad Odgovor. Cemu promjene naziva?
Oni izgleda misle da im zbog naziva propadaju projekti
Kakave budale majko mila...

Nije promjena, to je novo. Ti su slabo provodili dokapitalizaciju.

Dobar im stranački program. Rat, genocid, žrtve, krv, itd...
Nešto što do sad nismo imali prilke vidjeti od drugih muslimanskih stranki, zar ne ?

Saudijci daju, Srbi raspoređuju. Loš timing, hebi ga.

Malo je to.

Ovi moroni počeli ko komunisti kad su snimali partizanske filmove.

Kakva debilana.

Mogu misliti na sta ce taj film liciti ako ga ikad naprave

https://youtu.be/EwvHp84ql7I
Da li uciti o Srebrenici?

Apsolutno.
Brilijantna vojna akcija i ekspresno eliminisanje islamistickog legla.
Srpske zrtve oko Srebrenice su to zalsuzile.

Baš ih vi Srbi kulturno jebete. Kako su i zaslužili, apsolutno.
Paz Ćamila "patriJote". Ja da sam na njegovom mjestu tražio bih zaštitu od nizozemskih vojnika. Ali morat će vratiti lovaćku pušku.

ne znam sta vise raspravljate, bio je rat ubijali su i jedni i drugi. krivi su svi i toliko

Rudolfov brat Ivan Hren je poginuo u odbrani Srebrenice od agresora 13.10.1992.godine u mjestu Zalazje. Poginuo je zajedno sa 21 saborcem, koje je predvodio zamjenik komadanta 28. divizije rahmetli Akif Ustić. Svi skupa su ukopani na mezarju Stari grad u Srebrenici.

Na današnjem sastanku Organizacionog odbora za obilježavanje 15. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice, usaglašen je okvirni program manifestacije. Planirano je da se širom svijeta organizuju prigodni programi, a po riječima Osmana Suljića, predsjednika Odbora, budžet za sve aktivnosti iznosit će oko 500.000 KM.


Rudolf is buried among the friends he stayed with until the last day." - Barbara Hren (mother)
Burial casket of a Bosnian Catholic Rudolf Hren. Today, he was laid to rest among his Bosnian Muslim friends in the Srebrenica Genocide Memorial in Potocari.

A Bosnian Croat man, Rudolf Hren, shared the fate of more than 8,000 of his Bosniak neighbours when he was killed in 1995 Srebrenica genocide. He lived in Srebrenica before and during the war and was killed following the fall of Srebrenica.
"They asked me if I wanted him to be buried elsewhere because this is mainly a Muslim graveyard," said his mother, Barbara Hren. "He died with them. Let him rest with them."


Među hiljadama bošnjačkih žrtava genocida u Srebrenici koji su ukopani u Memorijalnom centru Potočari nalazi se i Marko Marković, sin Marinka i Devle.
Iako Srebrenicom kruže neprovjerene informacije da je Marko Bošnjak koji je prije pada Srebrenice promijenio ime u nadi da će spasiti svoj život, Deutsche Welle saznaje da je Markov otac pravoslavac, a majka muslimanka. Rođen je 29. jula 1963. godine u mjestu Zapolje kod Bratunca. Mrtvim ga je proglasio Osnovni sud u Srebrenici 17. januara 2007. godine, a kao mjesto i vrijeme smrti naveden je put Srebrenica - Tuzla, 12.jula 1995. godine, što su uobičajeni podaci za sve Bošnjake koji se vode nestalim nakon pada Srebrenice.


Komšije i poznanici za porodicu Marković imaju samo riječi hvale.

"Dobro sam poznavao i Marka i njegove roditelje. Bila je to čestita i poštena porodica. Otac mu je bio dobar kovač kod kojeg sam puno puta nosio motike, sjekire i druge alatke na oštrenje i pokivanje. Zajedno smo odavde morali pobjeći 16. maja 1992. Pobjegli smo gore u brda. Ja sam se sa porodicom neko vrijeme zadržao u selu Predola kod nekih prijatelja, tako da smo tek u augustu sišli u Srebrenicu. U Srebrenicu je izbjeglo mnogo naroda, bila je velika gužva tako da sam Marka, koliko se sjećam u tim ratnim godinama u Srebrenici, vidio svega jednom ili dva puta", kazao je Sabrija Halilović iz mjesta Tegare, uzvodno od Bratunca.

Markov školski drug Ramo Husić, koji se vratio u Zapolje, kaže da je Marko tokom cijelog rata bio u Srebrenici.

"Marko mi je bio školski drug. Zajedno smo išli u školu. Sjedili smo u istoj klupi do četvrtog razreda ovdje u seoskoj školi, a kasnije smo išli u školu dole u Bratunac. On je bio svo vrijeme rata u Srebrenici. Otac mu je bio pravoslavac, majka muslimanka. Marko je, po mom mišljenju, bio dobar musliman. Išao je u džamiju, klanjao, a eto nosio je to ime jer oca i majku nije mogao birati", kaže Ramo, piše DW.


Markov otac Marinko je bio ugledni kovač porijeklom iz Srbije, dok je majka Devla bila iz okoline Višegrada.

DANAS SE MALO ZNA: Bošnjaci u Srebrenici 1942. od pokolja spasili 3.500 Srba


Slučajevi hrabrosti i solidarnosti u Drugom svjetskom ratu nisu bili rijetki, a ljudi kakav je bio tuzlanski muftija Šefket efendija Kurt bilo je mnogo. Zalaganjem tih danas pomalo i zaboravljenih heroja otpora fašizmu spašeno je hiljade nevinih života a njihove priče, ako su uopšte zapisane, pohranjene su u prašnjavim i oronulim arhivima Bosne i Hercegovine, piše Al Jazeera Balkans


Uloga koju su Bošnjaci imali u otporu fašizmu, tokom Drugog svjetskog rata, velika je i od neprocjenjivog značaja, a broj onih koji su izravno i sa punom sviješću o posljedicama takvog čina stupili u otvorenu konfrontaciju sa ustaškim fašizmom ne može se sa sigurnošću znati.



Politika progona



Historija, međutim, bilježi i pamti veliki broj slučajeva u kojima su se Bošnjaci i njihovi vjerski i politički lideri usprotivili praksi ustaškog terora koji je provođen pod okriljem NDH-azijske politike progona srpskog i jevrejskog stanovništva, piše Al Jazeera Balkans.



I dok se mnogo pisalo o onima koji su pristupajući NOB-u kročili na put vojnog otpora i neposredne borbe protiv politike zločina o desecima i stotinama onih koji su djelovali civilnim putem i neposrednim ljudskim aktivizmom malo je pridavano pažnje u zvaničnim historiografijama i njihova imena danas su skoro i zaboravljena.



Ime tuzlanskog muftije Šefketa efendije Kurta ponukalo nas je da sprovedemo malo istraživanje o primjerima gdje su Bošnjaci neposredno spriječili planove NDH o pogromu srpskog stanovništva i uz pomoć direktorice Instituta za historiju u Sarajevu došli smo do podataka o slučaju kada su Bošnjaci Srebrenice od pokolja spasili 3.500 Srba.



Radeći na istraživanju slučajeva hrabrosti i spašavanja u Drugom svjetskom ratu, historičarka Milišić došla je do dokumenta iz kojeg se jasno vidi da je 1942. u srebreničkom srezu planirano masovno ubistvo 3.500 Srba iz Srebrenice i okolnih mjesta.



Ustaška Crna legija



Milišić objašnjava da su područje srebreničkog sreza zauzela ustaška Crna legija i da je s njihovim dolaskom na prostore istočne Bosne počeo organizirani teror nad stanovništvom srpske nacionalnosti. Taj je teror svoj vrhunac trebao doseći pogromom srebreničkih Srba.



"Ne treba zaboraviti činjenicu da je početkom aprila 1942. Srebrenicu zauzela Crna legija, pod vodstvom Jure Francetića. Ustaški teror je dostigao vrhunac u ljeto 1942. a naređenje za pokolj Srba tog područja izdao je natporučnik Kurelac. Sakupljeno je oko 3.500 Srba, muškaraca, žena i djece sa područja srebreničkog sreza i zatvoreno u barake, a jame za njihovo ubijanje bile su spremne, ali zahvaljujući komšijama muslimanima nije došlo do toga."



Sretna okolnost htjela je da jedan ustaški oficir plan povjeri jednom srebreničkom uglednom Bošnjaku, koji nije oklijevao da o tome obavijesti viđenije sugrađane, a zatim zajedno s njima krene u operaciju osujećivanja ustaškog plana istrebljenja Srba.



"Ustaški logornik Slavko Oraščić u povjerenju je saopštio nekim muslimanima, građanima Srebrenice, tačnije Nazifu Klančeviću da Kurelac priprema pokolj svih zatvorenih Srba i kaže se da je na intervenciju građana muslimana došlo naređenje iz Tuzle da se svi Srbi puste na slobodu".



U teškim ratnim uslovima i u zemlji koja je bila još uvijek nerazvijena obavijestiti ustašku komandu u Tuzli o namjerama njihove ekspoziture u Srebrenici nije bilo jednostavno, ali nepostojanje saobraćajne infrastrukture nije spriječilo srebreničke Bošnjake da traže intervenciju.



Depeša iz Tuzle



"I pored te činjenice Bošnjaci Srebrenice 1942. godine su se oduprli zlu, oduprli su se zovu zločina i zločinaca i oni su saznali da će se izvršiti pokolj nad Srbima. Hitno su se organizovali na jednom sastanku i uputili su depešu u Tuzlu. Tada nije bilo telefona, mobitela i televizije, i jedino sredstvo komunikacije su depeše koje su se protezale do 10 godina iza Drugog svjetskog rata dok nije telefonski saobraćaj uspostavljen i izgrađen".



Milišić objašnjava da ovo nije bio prvi pokušaj ustaškog pokolja Srba srebreničkog sreza. U ljeto 1941. godine, na pravoslavni praznik Vidovdan, pohapšeni su ugledniji srebrenički Srbi, ali i tada su oslobođeni na intervenciju lokalnog bošnjačkog stanovništva, koje nije dozvolilo da se izvede pokolj njihovih komšija.



"Tada nije došlo do masovnog hapšenja, samo su uhapsili uglednije građane srpske nacionalnosti jer je, kaže se u jednom dokumentu, bila intervencija da se Srbi masovno ne hapse. Dakle mještani su već u ljeto 1941. intervenisali i Srbi su pušteni iz zatvora. A uhapšeni iz okolnih sela su zadržani u zatvoru do ustanka u augustu 1941".



Kako će se kasnije uspostaviti svi napori srebreničkih bošnjaka bili su "uzaludni", jer će ustaše u srebreničkom srezu izvršiti svoje zločinačke planove. Pokolj koji su napravili u junu 1943. bio je strašan i svirep, kaže Milišić.



Pokolj iz 1943. godine



"Kurelac je sredinom juna 1943. izvršio pokolj Srba, nekoliko muslimana i par Jevreja u Srebrenici i obližnjim selima. Osobno je poubijao predsjednika kotorskog suda Muhameda Aganovića, njegovu suprugu i troje djece te upravnika pošte Džemaludina Plisku".



Motiv za ubijanje Aganovića, Pliske i nekolicine drugih srebreničkih Bošnjaka bila je njihova opredijeljenost da sarađuju i pomažu partizanske jedinice u istočnoj Bosni.



Prilikom kratkotrajne partizanske kontrole Srebrenice, priča Milišić, Aganović je u svojoj kući ugostio rukovodioce NOB-a, a Plisko je bio ubijen samo zbog jedne paušalne i neprovjerene optužbe koja ga je teretila da je protivnik NDH i da podržava antifašistički pokret.



"Kada su partizani u junu 1943. oslobodili Srebrenicu nekoliko je partizana odsjelo kod Aganovića i onda su ustaške vlasti, prilikom ponovne okupacije Srebrenice, to iskoristili kao motiv da ga ubiju. Jedan od motiva, koji se spominje u literaturi, je bio i taj što je Aganovićeva supruga bila po nacionalnosti Srpkinja, što lično mislim da apsolutno nije bilo važno u ovom slučaju. Najmlađe njegovo dijete imalo je 13 mjeseci. Džemaludina Plisku je, s druge strane, optužio neki Rom ustaškom poručniku Kurelcu da je protivnik ustaške države i da je saradnik partizana i ovaj ga je ustrijelio pred poštom 14. juna 1943.".



Pronalazak dokumenta



Iako se slučaj spašavanja srpskog stanovništva Srebrenice u Drugom svjetskom ratu rijetko spominje dokument koji "pamti" događaje i glavne aktere sačinjen je u avgustu 1945, a pronašao ga je Tuzlanski historičar Đorđe Lazarević u jednom zapisniku Zemaljske komisije za zločine Bosne i Hercegovine.



Od tada njegovo postajanje gotovo da je bilo namjerno prešućivano, priča Milišić koja je cijeli dokument i događaje koje opisuje znanstveno obradila i predstavila u studiji Primjeri tolerancije, pomoći, pokušaja zaštite progonjenih (O jednom malo poznatom dokumentu).

"Prema podacima Odjeljenja za istraživanje rata, Republike Srpske, ratnih zločina i obradu dokumentacije od početka do kraja rata u BiH (1992-1995) godine na teritoriji opština Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići pogunulo je 2.385 Srba...

Žrtve su selektovane prema mjestu stradanja, a ne prema trenutnom prebivalištu, mjestu boravka, rođenja ili mjestu ukopa. Od ukupnog broja Srba (2.385) koji su stradali u ovih 6 opština (plus opštine Milići i Osmaci) 1.974 su vojnici, 387 civili, a 24 su svrstani u kategoriju „nepoznat status“"

1. Izvor: Al Jazeera Balkans
2. I Bosnjaci su sabirani sa vise mjesta.