Kako su se radnici i saradnici Sluzbe Drzave Bezbjednosti BIH i pripadnici drugih slicnih sluzbi u podrucnoj jedinici Mostar prilagodili novonastaloj situciji ? Da li je bilo revanšizma ili bar u pokušaja ili su se pomenuti mozda i adaptirali na nove okolnosti i više nego što bi bilo za očekivati ?

Nedavno predavanje o udbaškoj djelatnosti u Bosni i Hercegovini od 1970. do 1992. godine. Zanimljivi konkretni podaci. Godine 1947. je u Jugoslaviji kažnjeno zbog "djela protiv društvenog uređenja i sigurnosti" oko 10 500 ljudi, godinu kasnije oko 11 500, 1972. oko 700. Ubrojeni su samo ljudi kojima je suđeno, protiv kojih je pokrenut i proveden kazneni postupak. Za usporedbu, 1924. u Kraljevini SHS zbog sličnog djela ("protiv države") kažnjeno je 88 osoba, a 1934. 818. Dakle, neki mogu zaključiti da je Kraljevina SHS bila puno liberalnija od komunističke Jugoslavije i da je neopravdano više omražena.

Od ukupnog broja Hrvata u BiH, oko 2% bili su članovi SKJ i KPJ. "Služba državne bezbjednosti Republičkog sekretarijata" BiH vodila je 12 411 dosjea političkih emigranata. Od toga, 6 871 dosje (55.3%) odnosi se na hrvatsku emigraciju. 3 398 dosjea (27%) na srpsku, 2 182 (17%) na "muslimansku". SDB ima 301 dosje po kleru: 213 dosjea (70.7%) katolički svećenici, 16% islamski vjerski službenici, 39 dosjea (13%) svetosavski svećenici. 1 568 dosjea obrađivanih od strane SDB-a odnosi se na ljude koji su progonjeni kao "nacionalisti": 739 "muslimanskih" registriranih "nacionalista" (47%), 584 hrvatskih (37%), 245 srpskih (16%). Može se izvući zaključak da su najviše pod prismotrom bili Hrvati.

Mislim da je poznato da je među protivnicima bilo kakve jugoslovenske države pa i zajedništva "jugoslovenskog" uošte bilo najviše Hrvata posebno Hrvata iz BiH a specijalno iz zapadnog dijela Hercegovine gdje je hrvatski nacionalizam i najprisutniji ili najizraženiji .Stoga ne čudi da je najveći broj onih prema kojima je primijenjena represija u formi sudskih procesa ali i drugih oblika represije,među Hrvatima.