Apel tijelima RH i EU za zabranu proslave četničke pobune i obnove spomenika u Srbu


Poštovani,

Rezolucijom Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009. utvrđeno je i sljedeće:

A. budući da se posvjesničari slažu da u potpunosti objektivna tumačenja povijesnih činjenica nisu moguća i da objektivni povijesni prikazi ne postoje, dok ipak, profesionalni povjesničari koriste alate za znanstveno istraživanje prošlosti, i pokušavaju biti nepristrani koliko je to moguće;

B. budući da političko tijelo ili politička stranka ima monopol na interpretaciju povijesti, i takva tijela i stranke tvrde da ne mogu biti objektivni;

C.budući da službena politička tumačenja povijesnih činjenica ne bi trebala biti nametnuta putom većinskih odluka parlamenata, jer parlament ne može donositi zakone o prošlosti;

D.budući da je temeljni cilj procesa europskih integracija osigurati poštovanje temeljnih ljudskih prava i vladavine prava u budućnosti, dok su odgovarajući mehanizmi za postizanje ovog cilja navedeni u člancima 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji;

E. budući da nesporazumi povijesti mogu biti gorivo isključive politike i time potiču mržnju i rasizam;

F. budući da sjećanja Europe na tragičnu prošlost moraju ostati živa, kako bi počast žrtvama i osuda počinitelja postavili temelje za pomirenje utemeljeno na istini i spomenu;

3. naglašava se važnost zadržavanja uspomena iz prošlosti živim, jer ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja, ponovo potvrđuje svoj jedinstveni stav protiv svih totalitarnih vladavina bilo koje ideološke pozadine;

7. snažno i nedvosmisleno se osuđuje sve zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava počinjena od totalitarnih i autoritarnih režima; proteže na žrtve i članove njihovih obitelji svoju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji;

8. izjavljuje se da europska integracija kao model za mir i pomirenje predstavlja slobodan izbor po narodima Europe i obvezuje na zajedničku budućnost, te da Europska unija ima određenu odgovornost promicati i čuvati demokraciju, poštivanje ljudskih prava i vladavinu zakona, unutar i izvan Europske unije;

9. poziva se Komisiju i države članice na daljnje napore da se ojača nastava povijesti Europe i podvlači povijesno postignuće europske integracije i potpun kontrast između tragične prošlosti i miran i demokratski društveni poredak današnje Europske unije;

10. drži se da je primjereno očuvanje povijesne memorije, opsežno revidiranje europske povijesti i da će europsko široko priznavanje svih povijesnih aspekata moderne Europe jačati europske integracije;

13. poziva na uspostavljanje platforme za Europsko sjećanje i savjest i pružanje podrške za umrežavanje i suradnju među nacionalnim istraživačkim institutima specijaliziranim u predmetu totalitarne povijesti, kao i za stvaranje jednog pan-Europskog dokumentacijskog centra/memorijalnog za žrtve svih totalitarnih režima;

14. poziva se na jačanje postojećih relevantnih financijskih instrumenata s ciljem pružanja podrške za profesionalno povijesno istraživanje o pitanjima gore navedenim;

15. poziva se na proglašenje 23. kolovoza kao Europskog Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, da se komemorira s dostojanstvom i nepristranošću;

17. upućuje se predsjednik da proslijedi ovu rezoluciju Vijeću, Komisiji parlamenata država članica, vladama i parlamentima država kandidatkinja, vladama i parlamentima u zemljama povezanim s Europskom unijom, te vladama i parlamentima članovima Vijeća Europe.

SrbPozivom na odredbe ove rezolucije Europskog parlamenta, a pred skorašnji nadnevak 27. srpnja 2010., upućuje se ovaj apel -zahtjev s popratnim sadržajima i dokumentacijom vlastima Republike Hrvatske i tijelima Europske unije, a na znanje se dostavlja i svim veleposlanstvima država članica EU i država kandidatkinja za članstvo u EU u Republici Hrvatskoj, za neodložnom zabranom obilježavanja odnosno slavljenja zločina genocidnih razmjera započetog 27. srpnja 1941. u ličkom mjestu Srbu i obnove spomenika u čast genocidnom zločinu protiv čovječnosti, počinjenom u četničko-fašističkim genocidnom pokolju svega nepravoslavnog stanovništva toga kraja, a na području pod stvarnim vojnim i političkih nadzorom tadašnje talijanske okupacione vojske i naoružanih četničkih skupina.

Unatoč zabrani i kažnjivosti veličanja i obilježavanja zločina protiv čovječnosti i njihovih simbola propisanih odredbama Ustava i Kaznenog zakona Republike Hrvatske, štoviše i nezastarivosti kaznenog progona takvih zločina, kao i primjerenoj uljudbenoj osudi takvih zločina bez iznimke od međunarodne zajednice naroda - Europske Unije i Ujedinjenih naroda i iz nje proizlazećim obvezama Republike Hrvatske kao države kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji, Vlada Republike Hrvatske i nadalje pod ucjenom koalicijskog partnera stranke SDSS dopušta na tlu Europe, uljudbeno sablažnjivo, pravno kažnjivo i politički nedopustivo obilježavanje genocidnog zločina počinjenog od fašističkih skupina započetog 27. srpnja 1941. pa i obnovu spomenika u čast i veličanje takvog zločina u mjestu Srb u Republici Hrvatskoj.

Pobuna naoružanih četničkih skupina vojno potpomognutih od okupacione talijanske vojske i političke uprave, provela se i u osnovnim posljedicama ostvarila na sljedeći način:

-nasilnim zaustavljanjem vlaka vjernika hodočasnika i svećenstva te njihoivim mučkim pokoljem bez iznimke pa bacanjem njihovih tijela u do današnjeg dana u potpunosti neistraženu i dostojno obilježenu kršku jamu Golubinjaču;

- počinjenjem prestravičnih mnoštvenih zločina nad civilima svih dobi -djece, žena, mladića, staraca, poput pokolja cijelog roda Ivezića pred krškom jamom, kao i njihovim svećenstvom na način, da su pojedini svećenici najstravičnije mučeni, živi nabijani na ražanj i pečeni pred katoličkom crkvom;

- potpunim pokoljem svega nepravoslavnog stanovništva na području istočne Like i jugozapadne Bosne, od kojeg pokolja su se samo rijetki uspjeli spasiti bijegom i progonstvom do današnjeg dana (na prostoru južno od Udbine oko 21.000 Hrvata katoličke vjeroispovijesti!);

-potpunim uništenjem njihovih obiteljskih domova i gospodarskih zgrada, vjerskih objekata, preoravanjem zemljišnih međa i paljenjem(uništenjem) zemljišnih knjiga, brisanjem njihovih mjesta sa zemljopisnih (geografskih) karata, sve u cilju trajnog zatiranja spomena njihva života na tim prostorima i onemogućavanjem njihovog povratka ili povratka njihovih potomaka na svoju djedovinu, na svoje vlasništvo, sve do današnjih dana, što nas upućuje u svjetski jedinstven primjer barbarogenijskog genocida;

-izostankom institucionalnog dostojnog spomena i čašćenja žrtve, ostvarivanjem žrtvinog prava na dostojanstvo groba, a preživjeloj prognanoj žrtvi i njezinim potomcima prava na povrat privatnog vlasništva i povratak u svoja rodan odnosno mjesta vjekovnog življenja njihovih predaka mučki pobijenih i protjeranih iz svojih domova, itd.

Slavljenje ovako strašnog genocidnog zločina koje se posljednjih godina počelo obilježavati u mjestu Srb u Republici Hrvatskoj, otvara teške rane bolnog sjećanja na nevine žrtve velikosrpske mržnje i genocidnog pokolja hrvatskog naroda, ali i novog nemira i razdora u odnosima hrvatskog i srpskog naroda u Republici Hrvaskoj i širem prostoru.

Obnovljeni spomenik u čast i trajni spomen takvom genocidnom fašističkom četničkom zločinu u kojem su samo manjim dijelom sudjelovali i poneki srpski komunisti iz toga kraja, dakle pripadnici komunističkog totalitarnog sustava proglašenog zločinačkim sustavom i osuđenog od uljuđene svjetske zajednice naroda bez iznimke, za hrvatski bi narod uvijek predstavljao samo užasni zlokobni simbol njegovog narodnog pokolja počinjen iz mržnje nikle u srcima njegovih pravoslavnih susjeda, simbol osporavanja njegovog prava na slobodu i dom te trajnog presizanja Srba na hrvatsko državnog područje.

Za jedan dio pravoslavnog stanovništva u Republici Hrvatskoj kojemu je ljudska savjest do danas ostala, na žalost očevidno neokajana i nepročišćena, a svijest o dobru i zlu nezrela, spomenik četničkom genocidnom zločinu iz 1941. u Srbu, k tome još i planirano postavljen na „srpski" kamen koji im za tu namjenu i takvu poruku „daruje" Republika Srbija, predstavljao bi trajnu poruku opravdanosti i isplativosti zločina u cilju postignuća konačnih šovinističkih nacionalnih ciljeva te duhovnu zapreku za iskrenu punu integraciju u hrvatsko društvo.

Nije se moguće ne začuditi nedopustivim, čak i pravno kažnjivim postupanjem koalicijske Vlade Republike Hrvatske pod pritiskom jednog joj koalicijskog partnera, a to je stranka SDSS, čiji su zastupnici nedavno, planom o pravnoj osobnosti općina s određenom srpskom većinom u Hrvatskom saboru pokušali ostvariti zločinački velikosrpski cilj kojeg velikosrpska politika nije uspjela postići ni krvavom ratnom agresijom na Republiku Hrvatsku i Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991. godine!

Dakle, neokajanom i nepročišćenom savješću, čiji oris nam je zorno predočio sadašnji srpski političar i zastupnik u Hrvatskom saboru Vojislav Stanimirović, član stranke SDSS, a u ratnom razdoblju dužnosnik srpske „krajinske" okupacijske vlasti u istočnoj Savoniji i Srijemu, izjavom da bi, nastupom istog stanja i uvjeta, opet učinio sve isto kao i tada 1991., što jasno znači i sa istim genocidnim posljedicama takvoga svoga političkog i ratnog djelovanja, ostvarenih pokoljem i razaranjem Vukovara, pokoljem ranjenika iz vukovarske bolnice na mnoštvenom stratištu Ovčara, uništenjem vjerskih i civilnih objekata u istočnoj Slavoniji i na svom području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine okupiranom od srpskih četničkih oružanih postrojbi koje su djelovale kao oružana vojska tzv. „Krajine" jedino u cilju formalnog oslobađanja (ekskulpiranja) Srbije od odgovornosti za rat i ratne zločine.

Spomenik tom uistinu jedinstvenom genocidnom zločinu-pokolju i istrjebljenju civila koji bi se moguće obnovio u mjestu Srbu, nesporno bi ponovo izazvao težak razdor, podjele, napetosti, strahove pa i nove mržnje u odnosima Hrvata i Srba u Republici Hrvatskoj, čime bio dakle postao novo trajno izvorište sukoba a ne simbol mira, razumijevanja, približavnaja i suživota Hrvata i Srba u Republici Hrvatsko pa i Europskoj uniji čija će Republika Hrvatska pretpostavljeno uskoro postati članica!

U potvrdu ovih navoda, svjedoči i činjenica već najavljenog istodobnog prosvjednog okupljanja Hrvata i drugih građana Republike Hrvatske u mjestu Srb 27. srpnja 2010. potaknutog od jedne hrvatske političke stranke, a čija je priprema u suradnji s drugim stranaka i udrugama u tijeku, ali i znakovitost i jasnoća poruke predstojećeg vjerničkog spomen-hodočašća u mjesto Kosovo na blagdan Svete Ane u organizaciji Hrvatskog žrtvoslovnog društva i drugih hrvatskih udruga, uz sudjelovanje najviših crkvenih velikodostojnika Gospičko-senjske i Šibensko-Kninske biskupije Katoličke crkve u Hrvata u čast upravo hodočasnicima iz 1941. koji su prve nevine mučeničke žrtve strašnog barbarskog četničkog zločina, ili „antifašističkog" ustanka" kakvim ga, na zasadama potpuno lažne, ideološke jugokomunističke političke, a zapravo politikantske „povijesti", nositelji velikosrpskih ideja i politički sanjari budućeg ostvarenja velikosprskih ciljeva, i danas 2010. u od davnina uljuđenoj i civiliziranoj Europi kojoj je uljuđena i civilizirana Hrvatska bila nedovojivi drevni dio njezinog tijela i bitka, ponovo pokušavaju podmetnuti hrvatskoj i svjetskoj javnosti!

Vladi Republike Hrvatske je poznato, da je i novčana sredstva za obnovu spominjanog spomenika dodijelila pravno nezakonito, kako glede nezakonitosti postupka odlučivanja, tako i glede nezakonite prenamjene i dodjele ukupnog iznosa novčanih sredstava sa Zakonom štićene stavke Proračunske pričuve.

Stoga se Vladu i sva duga tijela vlasti Republike Hrvatske poziva i od njih se zahtijeva:

- neodložno preispitati pravni i političku osnovu za obilježavanje spomena na četnički genocidni zločin započet 27. srpnja 1941 i obnovu spomenika zločinu u čast te k tome, i političku i općedruštvenu štetnost njegovog ponovnog postavljanja i svečanog otkrivanja u mjestu Srb 27. srpnja 2010. godine;

- poštujući svoje međunarodne političke i pravne obveze iz Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009, kao i obveze iz drugih međunarodnih Rezolucija i Deklaracija poput rezolucije Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006, Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkoga poretka u Hrvatskoj 1945-1990 godine i Opće Deklaracije o ljudskim pravima Opće skupštine Ujedinjenih naroda broj 217/III od 10. prosinca 21948. godine, najžurnije zaustaviti svako političko licitiranje i manipuliranje povijesnim događajima iz vremena Drugog Svetskog rata, poraća i totalitarnog komunističkog sustava te neodložno naložiti profesionalno povijesno istraživanje naravi i posljedica pokolja započetog 27. srpnja 1941. u Srbu preko nacionalnih istraživačkih instituta specijaliziranih u predmetu totalitarne povijesti koje će stvoriti uvjete za provedbu hrvatskih i međunarodnih dokumenata o obvezatnosti primjerenog očuvanje povijesnog sjećanja i opsežnom revidiranju europske povijesti.

O nadležnih tijela Europske unije i njezinog hrvatskog veleposlanstva – Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj se očekuje, da u provedi svoje zadaće i odgovornost promicanja i čuvanja demokracije, poštivanja ljudskih prava i vladavine zakona unutar i izvan Europske unije, koju zadaću je sebi zadala svojim rezolucijama, a posebno Rezolucijom o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2010., neodložno postavi upit Vladi Republike Hrvatske o kontradiktornim i konfliktim pitanjima hrvatske javnosti o naravi, razmjeru i posljedicama pokolja civilnog stanovništva i svećenstva započetog 27. srpnja 1941, koja se mogu pretovoriti u nove teške sukobe i razdor suživota hrvatskog i srpskog naroda u Republici Hrvatskoj i na širem području, kao i o razlozima institucionalne neprovedbe, političkog i medijskog prešućivanja i potiskivanja međunarodnih i europskih rezolucija o osudi zločina komunističog sustava, odnosno i drugih totalitarnih sustava dvadesetog stoljeća te o zaštiti i pravu njihovih žrtava, izražavajući zbog toga predstavničkim tijelima vlasti Republike Hrvatske svoju opravdanu zabrinutost.

U Zagrebu, 13. srpnja 2010.

Željko Tomašević, mag.iur.

http://hakave.org/index.php?option=com_ ... Itemid=134

Samo u Hrvatskoj su ovakve priredbe moguće. Na što smo spali je sramota.

Policija između dviju teza – o partizanskom i ustanku četnika
Za Srbe to je ustanak protiv NDH, HSP i Hvidra nazivaju ga četničkim dernekom, Sabor RH je pokrovitelj, a dolazi i predsjednik Ivo Josipović.

Na kontroverzni dan 27. srpnja, datum koji je u socijalističkoj Hrvatskoj slavljen kao Dan ustanka naroda, okupit će se na 69. obljetnici dvije suprotstavljene skupine. Jedna, koja nastavlja socijalističku tradiciju, a čine ju članovi udruga antifašista te političkih stranaka Srba u RH, i koja će slaviti ustanak protiv zločinačke NDH. Druga će skupina prosvjedovati protiv proslave tvrdeći da ovdje nikada nije bila riječ o ustanku antifašista, nego o ustanku koji su organizirali četnički vojvode. Proslava se odvija pod pokroviteljstvom predsjednika Sabora Luke Bebića, a nazočit će i hrvatski predsjednik Ivo Josipović. Sve to zajedno predstavlja događaj visokog rizika.

Višednevna prepucavanja

Dva skupa u neposrednoj blizini, za i protiv obilježavanja 69. godišnjice ustanka u Srbu, sutra će u tom ličkom mjestu Zadarske županije razdvajati policijski koridor. Policija je najavila i snimanje videokamerama. Verbalna prepucavanja o karakteru ustanka u Srbu 27. srpnja 1941. traju već danima. Na konferenciji za novinare u Zadru predsjednik HSP-a Daniel Srb zgraža se i ogorčen je činjenicom da je Vlada sa 3,3 milijuna kuna financirala obnovu spomenika u Srbu i da je, kako je rekao, četničkom ustanku pokrovitelj Sabor.

– Tim je danom započeo progon i ubijanje više od 600 Hrvata u Lici, Drvaru... Najmlađem ubijenom djetetu bilo je samo pet mjeseci, a najstarijoj ženi 82 godine. Nabijali su ljude na kolac, ubili su cijelu obitelj s petero djece – rekao je Danijel Srb. Dodaje da se ovim HDZ, zbog suradnje s SDSS-om, potpuno udaljio od domoljubne politike. – Očekujem da će doći više stotina branitelja – rekao nam je i Klaudio Vidaić, dopredsjednik zadarske Hvidre, koji ističe da se branitelji klanjaju antifašizmu i da je za njih Dan antifašizma 22. lipnja, a ne 27.srpnja.

U Srbu je podignut četnički ustanak koji je bio reakcija na ustroj NDH.

Nikola Dobre iz udruge zadarskih antifašista jučer je pak najavio odlazak autobusom pedesetak antifašista iz Zadra prema Srbu koji će, osim na ceremoniji obnavljanja spomenika u Srbu, položiti i vijence poginulim antifašistima. Istaknuo je da je na svečano otkrivanje spomeniku palim borcima, inače porušenom 1995.godine, najavio dolazak i predsjednik Ivo Josipović.

– Suludo je tvrditi da su ustanak u Srbu digli četnici. Ustanak naroda u Srbu bio je antifašistički, u organizaciji Komunističke partije, i nema nikakve veze s četnicima. No, zločine nad Hrvatima za koje su prozvani antifašisti nisu učinili partizani, nego četnici – tvrdi Dobre. Vlado Šulentić iz Instituta “Ruđer Bošković”, koji godinama skuplja građu o Srbu ‘41. kaže da je ustanak organizirala grupa četnika pristiglih iz Grahova, no da je bilo i članova Partije. Zbio se napad na policijsku stanicu, nitko nije stradao, ali su ustanici zarobili oružje.

Zbjeg 8000 Hrvata

Isti se scenarij dogodio početkom 90-ih – kaže Šulentić i nastavlja:
– Progoni Hrvata, pak, počeli su nakon što su se ustanici naoružali. Kaže da je cijela njegova obitelj iz Zrmanje pobijena dan poslije. Ubrzo je pobijeno nekoliko stotina Hrvata civila, a u zbjegu se našlo oko 8000 Hrvata. Uslijedilo je povlačenje Talijana. Zbivanja u Jasenovcu su bila strašna, velik dio ljudi koji su sudjelovali u ustaškoj vojsci je kažnjen, no o Srbu ‘41. puno je toga prešućeno. Za Srpsko narodno vijeće pak nema dvojbi. Događaji u Srbu predstavljaju reakciju na pogrome koji su protiv Srba počeli u ljeto 1941. u NDH. Ličko-krajiški ustanak nije doveo do Jadovna i Suvaje – Jadovno i Suvaja doveli su do ustanka, kažu.

Za i protiv
DA - Ivan Fumić bivši predsjednik SABA RH
Mislim da su razgovori o tome koji je pravi datum, 
22. lipnja ili 27. srpnja, 
suvišni. Oba su datuma važna jer je 22. lipnja hrvatski narod u Brezovici kod Siska jasno i glasno dao do znanja da ne priznaje ni Nezavisnu državu Hrvatsku ni okupaciju, a 27. srpnja je to u Srbu rekao narod Like. Mogu citirati Zvonka Ivankovića Vontu koji je rekao da su ta dva datuma kao katolički i pravoslavni Božić, oba su važna, nisu ni u kakvoj konkurenciji i međusobno se nadopunjavaju. Dobro je da hrvatski predsjednik Ivo Josipović, premijerka Jadranka Kosor i predsjednik Sabora Luka Bebić dolaze u Srb. Državni bi vrh trebao uvijek doći i u Brezovicu kod 
Siska i u Srb jer su to 
kameni međaši otpora fašizmu cijeloga hrvatskog naroda – izjavio je Ivan Fumić iz Saveza antifašističkih boraca i antifašista.

NE - Prof. dr. Ivo Banac, povjesničar
Vidim da je riječ bila o tzv. nediferenciranom ustanku u kojemu su sudjelovali i četnici i partizani. Čini mi se da nije dobro slaviti ustanak četnika, a ako su im partizani tada još bili partneri, ne bih slavio ni ustanak tih partizana. Držim da je sudjelovanje hrvatske države u ovoj proslavi, još i pod pokroviteljstvom Sabora RH te uz dolazak predsjednika RH, velika pogreška. Čini mi se prilično suspektna proslava u kontekstu SFRJ jer se zna da su u njoj datumi ustanaka određivani po ključu i da nisu imali veze sa stvarnim događajima. Na sličan način, ključ je odredio i ustanke u istočnoj Hercegovini i dijelu Crne Gore, gdje se ustajalo protiv NDH. Što nije bila loša ideja, no postala je loša jer se ustanak zbivao pod okriljem iste vrste ideologije, samo suprotnog predznaka. Činjenica je da je i u određivanju stvarnog datuma ustanka Hrvatska i tu bila zakinuta.

HSP dr. Ante Starčević traži od Hrvatskog sabora da odustane od pokroviteljstva obilježavanja obljetnice dok se ne utvrdi što se točno u Srbu dogodilo 27. srpnja 1941 godine. Prema najnovijim znanstvenim historiografskim istraživanjima na osnovi dokumenata vidljivo je da su taj dan dočekani i mučki pobijeni nenaoružani hodočasnici i svećenici hrvatske nacionalnosti. Također je započelo ubijanje i protjerivanje Hrvata iz tog kraja, a odmetnici koji su taj čin izvršili idućih su se dana većinom pridružili četničkim postrojbama, a ne partizanskom pokretu. Ovakve povijesne činjenice najnovijih istraživanja nisu ozbiljno opovrgnute ni u znanstvenim ni u političkim krugovima, navodi se u priopćenju koje potpisuje Ruža Tomašić. U HSP-u dr. Ante Starčević smatramo da ovakva inicijativa Srpskog narodnog vijeća neće pomoći mirnom suživotu dvaju naroda nego će ponovno bespotrebno probuditi mržnju i raskol, tvrdi Tomašić.(am)

Piše: Davor Ivanković, Frane Šarić, Jasmina Popović
http://www.vecernji.hr/vijesti/policija ... nak-171844

Ivo Josipović: S ponosom nosite partizanske kape
Prvi put u Hrvatskoj predsjedniku zviždalo tristotinjak prosvjednika.



U Srbu je jutros izgledalo kao da je opsadno stanje. Naime, uoči održavanja 69. obljetnice ustanka naroda Like i BiH i otkrivanja obnovljenog spomenika za što je Vlada RH izdvojila oko 3,3 milijuna kuna, na ulicama Srba rasporedilo se gotovo 200-tinjak interventnih policajaca kako bi spriječili eventualne sukobe. Jer, osim članova antifašističkih udruga i visokog izaslanstva države, u Srb je došlo i tristotinjak prosvjednika koji su uzvikivali kako se obilježava četnički, a ne antifašistički ustanak, te da je s 27. srpnjem započeo progon i ubijanje više stotina Hrvata. Njih je policija smjestila u ograđeni prostor odakle su pjevali domoljubne, a čule su se i ustaške pjesme.

Četnici i ustaše
Kada je nakon otkrivanja spomenika pokraj prosvjednika prošao predsjednik Ivo Josipović, uslijedili su zvižduci te pogrdne riječi upućene predsjedniku.

– Bando crvena, četnici, ne ograđujte nas nego četnike – vikali su prosvjednici na što se predsjednik nije osvrnuo, a na pitanje novinara kako komentira prosvjede branitelja, rekao je da su i oni koji su došli na obilježavanje ustanka te otkrivanje spomenika također branitelji i dodao je da je Hrvatska država demokratska i da svatko ima pravo prosvjedovati i izražavati svoj stav.

– Ponosan sam što mi je pružena čast da ponovno otkrijem ovaj spomenik. I Hrvati i Srbi su ovdje znali tko je za slobodu i izabrali su partizane. Iako danas ne piše puno o povijesti u udžbenicima, kad sam ja učio povijest, nikada nisam pročitao da su četnici i ustaše ratovali jedni protiv drugih, odnosno da su imali neku veliku bitku. Nisu je imali jer su služili istom gazdi – rekao je Josipović prekidan svako malo velikim pljeskom i uzvicima “Ivo, Ivo” koji su dolazili od oko 2000 okupljenih antifašista i gostiju.

– Ovaj je spomenik dokaz da su partizani pobijedili i drago mi je da s ponosom nosite odličje, kao i što ih nose i branitelji iz Domovinskog rata jer su i jedni i drugi pokazali junaštvo i želju za slobodom i mirom odnosno pobjedom nad zlom – rekao je Ivo Josipović.

Pijetet prema žrtvama
Uz njega, obnovljeni su spomenik u Srbu, inače srušen 1995., otkrili i predsjednica Saveza antifašističkih boraca Hrvatske Vesna Čulinović Konstatinović i predsjednik SNV-a i izaslanik pokrovitelja manifestacije Sabora RH Milorad Pupovac koji je zatražio pijetet prema svim žrtvama u srpnju 1941., i prema Srbima i prema Hrvatima.


Piše: Frane Šarić
http://www.vecernji.hr/vijesti/ivo-josi ... nak-172236

Kod Josipovića je težkoća u tome što je on učio istoriju, a ne poviest. A u istoriji ima manje stvarnosti nego u pričama Ivane Brlić-Mažuranić.

Ma sve te "proslave" za cilj imaju jedino skretanje javnosti od stvarnih problema u državi. Zbog toga se uvijek i uvijek iznova iz mrtvih dižu i Ustaše i četnici i partizani. Političarima je puno lakše voditi bitke iz Drugog svjetskog rata, nego voditi brigu o gospodarstvu, nezaposlenima, seljacima, radnicima i ostaloj, jel'te stoci.

A svakoj budali je jasno o čemu se radi u Srbu. I Josipoviću, i predstavnicima stranaka, koji su se okupili na "proslavi", tako i zna se kojoj stranci, koja je financirala obnovu spomenika u Srbu. Svima njima je jasno. Ali, Drugi svjetski rat ne smije završiti!

svi znamo o čemu se tamo radi. to je samo skretanje pozornosti sa problema u državi.
zamisli, mi se bavimo četničkim slavljima u hrvatskoj, a rat davno završio.
što je još gore, niko nam to nije javio!!!
ili, još užasnije, bavimo se sa nečim u što je uloženo 3 milijuna našijeh kuna, umjesto da se bavimo poskupljenjem plina...
zamisli, afrički književnici pišu ljubavne romane, a djeca im u susjedstvu umiru od gladi.
bolje nam se poklopiti ušima i razmišljati o potrošačkoj košarici dok gubimo nacionalno dostojanstvo.
i državu.