Kako..gdje...skim...na koji nacin. Tisucu pitanja...stvaralacki kaos. Mislio sam stoga da ova tema bude posvjecena najboljim upisima koji govore o orpobanim receptima kako ne samo doci do slobode, vec kako u procesu postati bolji, bogatiji , svjesniji, ponosniji ...sretniji. Kako afirmirati nas narod. Kako mu vratit samostovanje. Ovo nije mjesto gdje bi se 'brainstormovalo' o ideji. Ovo je mjesto gjde se na vratima crkve cavlima pripadaju jasne i precizni uputi koje se ne smiju zaboraviti.

In this 'Hall of Fame' ( not 'hole of fame') ja predlazem dva upisa cije me je citanje jako obradovalo jer potvdjuju snaznu dozu politicka sazrijevanja. Prvi je upis mog starog 'neprijatelja' zvuko miksera Ministra a sljedeci je upis Ilirkin.

Ako netko nadje ekvivalent ovakovih texstova na hrvatskom, molim postirajte. Ovo su ti prakticni 'how to' recepti o kojima govorimo.

WHAT IS NONVIOLENT CONFLICT?


Nonviolent conflict is a powerful way for people to fight for their rights, freedom, justice, self-determination, and accountable government...........

http://nonviolent-conflict.com/index.ph ... -questions


Study : "How Freedom is Won: From Civic Struggle to Durable Democracy," - link moze se downlodovati...

http://nonviolent-conflict.com/index.ph ... d=2&bId=17

To da će se ovo sve kod nas raspetljati mirno i bez kalaša, sumnjam.
Naša je sudba gruba, jer ovaj ufur "naših političara" koji imaju dojam da su narod već doveli u slobodu, će trajati još par godina minimum, a onda će se predizborne kampanje pretvoriti u blokade, barikade, diverzije, grafite, molotov-koktele i ostali demokratski arsenal...

Da su imalo vizionari sa mudima, kao što nisu, već u ovoj izbornoj kampanji bi se utrkivali ko će biti žešći buntovnik i maštovitiji bloker i demonter Pederacije, čiji će predizborni skup spontano blokirati magistralnu prometnicu, i slične političke vještine...
Je da im se muda nisu stiskla ko grašak, a uzor im i savjetnici eu-poltroni iz ZGreba, jbem im sve po spisku traljavo.

Nadaj se najboljem, pripremi se za najgore. Ja mislim da klijanje razvoja civilna drustva, te opcenito demokratizacija drustva ne iskljucuje suradnju i sa slicnim pokretima kod muslimana ili Srba. Kod nas to mora bit nadpartijski pokret. Mi ne zelimo dizat barikade.

Nasa, hrvatska zelja, mora bit zelja vladavine prava, odgovornosti, i razvoja onog sto se u civiliziaranim zemljama naziva 'civil discors'...sto je po definiciji ; 'the language of dispassionate objectivity', ili ti 'jezik nepristrane objektivnosti'...jezik cinjenica bez emocija. Mog prava da se sa tobom ne slazem a da me to ne pretvori u tvog neprijatelja.

Eto Franc ne bih te htio razuvjeravati od toga puta, ali za jedno 4-5 godina ćemo valjda pričati o istoj temi, premda ovakve priče slušam već desetak godina pa procjenjujem po narodnom "strpljenju" da se bliži raspad demokratskih alata za još jedan izborni cirkus, davno sam ja kalaša podmazo.

Jbo te, ti bi sa komunjarama pričo demokratski,...ajde de bože podrži

Pola prijevoda imam.

Postiraj brate.

dok ga skroz završim, pa mi ostavi neku adresu da ti ga proslijedim.

Posljednjih mjeseci u svijetu
borba za demokraciju je stekao
povećana viđenost u međunarodnim pitanjima.

Krajem ožujka 2005, masovne demonstracije pomogao srušiti Kirgistan je autoritarnim predsjednikom.
Dana 14. ožujka, oko milijun Libanonaca je na ulice u reprezentativnoj otkriti od nenasilnih građanske moći
pritisnuti potražnju za demokraciju i kraj Sirija vojne nazočnosti u njihovoj zemlji.

U studenom i prosincu 2004, međunarodna zajednica bila iznenađena razmjerima i ustrajnost nenasilnog građanski
otpor u Ukrajini, jer su milijuni građana uspješno prešanih za slobodne i poštene izbore u ono što je postalo
poznato kao Narančasta revolucija. No, Ukrajina je Narančasta revolucija je samo posljednji u nizu uspješnih
ljudi snaga" revolucijama koje uključuju Filipinima u 1986; Čileu i Poljskoj, u 1988, Mađarska, Istočna Njemačka,
te Čehoslovačku u 1989, Baltičke države u 1991; Južnoj Africi u 1994, Srbija i Peru u 2000, i Gruzije u 2003.
Proliferaciju i uspjeh takve građanskog pokreta otpora u ostvarenju političke tranzicije je mriješćenje povećanje
međunarodne rasprave o mehanizmima kojima demokracija nadomješta tiranijom.

Svjetski čelnici su uzimanje najave. U svom inauguracijskom govoru siječnja 2005, američki predsjednik George W.
Bush usmjeren na globalne trendove koji pridonose širenju slobode i demokracije. Taj govor i izjave drugih čelnika,
uključujući i glavni tajnik UN-a Kofi Annan i Europske unije za vanjske poslove povjerenika Javiera Solane, pomogle
mjesto na prednjoj plamenik pitanje kako najbolje promovirati demokratske promjene i izgraditi infrastrukturu stabilnogdemokratskog života.

Uzgoj međunarodna diskurs o demokratizaciji nije teorijska vježba. U posljednja tri desetljeća, desetke korumpiranih,
autoritarne, autokratski jednostranački i vojni režimi su pali. Kao carstva, višenacionalnih država, i kolonijalne
sustavi imaju povukla, nove države su se pojavili. Diktature kolapsa i novih država i novih demokracija nastati
različitim sredstvima.

Kako je ova studija pokazuje, daleko češće nego što se općenito podrazumijeva se, promijenite agent široko usmjeren,
nenasilni otpor građansko-koji koristi taktike kao što su bojkoti, masovne proteste, blokade, štrajkovi i građanski
neposluh kako bi de-zakonit autoritarni vladari i razjedati izvore potpore, uključujući i lojalnost svojih oružanih
branitelja.

U drugim slučajevima, prijelazi su generirani od strane kombinaciju domaćeg građanskog pritiska i reformatori u
powerholding elitu. Ponekad powerholders prekidač sa strane i dati svoju podršku sve moćniji građanski pokret.
Politička liberalizacija je također pokrenuo s vrha prema dolje, prema ranije autoritarne powerholders koji nastoje
spriječiti društvene eksplozije, promicati gospodarski rast, ili izbjeći međunarodne sankcije. S vremena na vrijeme,
političkih prava i građanskih sloboda unaprijed kroz djelovanje vanjskih sila, uključujući i vojne i mirovne intervencije
od strane drugih država, regionalnim organizacijama, i šire međunarodne zajednice. U svijetu u kojem je okrenut tiranije
povećanu otpornost, te faktore i dugoročni rezultati oni proizvode zaslužuju povećanu analize i razumijevanja.

Podaci za ovo istraživanje temelji se dijelom na originalnim istraživanjima, a dijelom na pričama i političkih prava i
građanskih sloboda ocjene preuzeta sa slobode u svijetu, koja su proizvedena godišnje za 33 godina Freedom House.
Sloboda u zalazak Svjetskog podataka odražava brojne političke tranzicije i desetine novih demokracija i "Slobodna"
polities koji su došli u postojanje jer anketa je pokrenuta. Prema više od tri desetljeća podataka istraživanja, broj
slobodnih država, koji osiguravaju široku lepezu političkih prava i građanskih sloboda, proširio 43-88-prosjek od skoro
1,5-godišnje, dok je broj slobodnih država ne , gdje je represija je raširena, odbila 69 do 49, ili za gotovo 2 svake 3 godine.

Središnji zaključak ove studije je da kako se prijelaz iz autoritarnosti događa i
tipa sila koje se bave pritiskom tranziciji imaju značajan utjecaj na uspjeh ili neuspjeh demokratskih reformi.

Osim toga, testiranje statističkih podataka za utjecaj vremena na rezultate ne proizvesti bilo dramatično poboljšanje
za slobodu. To sugerira da u prevage uspješnog prijelaza preko dramatično poboljšanje u slobodi imaju tendenciju da sevrlo
brzo u prvim godinama tranzicije, nego polako i postupno tijekom dugog vremenskog razdoblja, potcrtanih važnost
građanske naravi i političke snage koje se javljaju kao važni akteri u pred-tranzicijskom razdoblju.

Ova studija istražuje veliki niz dugoročnih podataka o političkoj otvore, prijelazi iz autoritarnost, politička prava
i građanske slobode, kako bi se bolje razumiju kako ključne značajke razdoblja prije tranzicije vežu uz Konačni ishod
za slobodom i demokratskom praksom . Izvještaj izgleda na pred-tranzicijskim okoliš u 67 zemalja u kojima je došlo do
prijelaza iz autoritarnost, i ocjenjuje ih i kodove u skladu sa tri ključne karakteristike: a) izvori nasilja koji su
bili prisutni prije otvaranja političke, b) stupanj građanske (bottom-up) u odnosu na powerholder (top-down) utjecaj na
proces, te c) snagu i povezanosti nenasilnih građanske koalicije.

Studija onda korelira ove tri tranzicijske karakteristike sa stupnjem slobode koji postoji i danas, nekoliko godina nakon tranzicije.
To čini tako što zapošljavaju ocjene koriste u slobode u svijetu po svom istraživanju široke kategorije Free (zemljama u kojima postoji
usklađenost s široku lepezu političkih prava i građanskih sloboda), djelomično slobodnih (zemalja s nekim značajnim ograničenjima tih
prava i slobode), a ne Slobodan (zemalja u kojima je temeljna politička prava i građanske slobode su široko i sustavno odbijen). Također
ih korelira s post-prijelaznog stanja slobode koja se odražava u anketi je nijansiranim numeričke ocjene političkih prava i građanskih
sloboda. Numeričke ocjene koriste u istraživanju Freedom Housea su dodijeljene na 1-na-7 ljestvici, sa 1 predstavljajući visoku razinu
demokratske političke prakse i učinkovito pridržavanje temeljnih građanskih sloboda, a 7 predstavlja odsutnost svih političkih prava i
masivan i sustavno kršenje ljudskih prava. Za potrebe ovog istraživanja, uzeli smo svake zemlje ocjene političkih prava i građanskih
sloboda i generira kombinirani prosjek, opet sa 1 predstavljaju najbolje prakse i 7 najgore i najviše represivni okvir za osnovna prava
i slobode.

Svaka zemlja u kojoj je došlo do prijelaza u posljednje 3 dekade se ocjenjuje u svakoj od tri kategorije, a popraćena kratkom pričom
koja opisuje događaje iskazanim u razdoblju do tranzicije. Detaljne metodologije je uključen kao dodatak izvješću.


Težište studija

Ova studija obuhvaća tranzicije koje su se dogodile u posljednjih 33 godina, kao što su to godine za koje godišnje slobode u svijetu
anketi je izradila sveobuhvatnu godišnje ocjene podataka. Dakle, nakon rata tranzicije u demokraciju u Zapadnoj Europi i Japanu bili
su isključeni.

Također smo isključeni prijelaza koji su se dogodili u malim zemljama, definirati kao one koje s populacijama od manje od jednog milijuna.
Isključene su također zemlje u kojima velike političke tranzicije došlo u posljednje dvije godine. Stoga ne uključuju nedavne događaje u
Kirgistanu, Ukrajine tranzicije u prosincu 2004, ili Gruzije 2003. To je zato što nije bilo dovoljno intervalu od prijelaza iz autoritarnih
ili pseudo-demokratska vlast da bi tvrtka procjene o prirodi ili trajnost post-tranzicijske promjene u zemljama u kojima institucionalnih,
političkih, pravnih, ljudskih prava i okoliša još uvijek evoluiraju ili gdje bilo reforme još nisu pokrenuli ili u potpunosti proveden.

U kontekstu navedenog ograničenja, studija je primijeniti sljedeće definicije se na pojam "političke tranzicije": osnivanje nove vlade,
kao rezultat fragmentacija većih državnih jedinica (npr., Čehoslovačka, Etiopija, SSSR), kao rezultat kraja jedne osobe diktature, vojne
diktature, i jedna strana pravila, ili zbog kraj dominantne strane autoritarnih sustava. Ova definicija, dakle, isključuje slučajevima
kada jedan od oblika tiranije ili diktature, odmah je zamijenjen sa drugim, kao što su državni udar koji deposes jedan vojni vođa samo
ga zamijeniti s drugim ili rusenja monarhije ili personalistic diktature i njegovih zamjena vojne hunte ili pravilo. Na primjer, mi ne
uključuju Turkmenistana, gdje jedna strana sovjetske vlasti bio je brzo zamijenjen sa one-man diktature. Ipak, include Uzbekistan, jer
novo je država nastala na mjestu sovjetskog jednopartijska diktatura i kratko dozvoljeno ograničenog prostora za političku djelatnost
vissepartijskog-Iako zemlja je zabranila jer most oporbenih stranaka i organizacija te je sada Ne bez političke zajednice .

Budući da smo mjerenja prijelaza iz prethodno zatvorene, autoritarne, odnosno tiranin sustava, niti jedna od zemalja u našem popisu je
ocijenjeno Free u godini prije tranzicije. Na kraju, naš pregled rezultata 67 zemalja koji zadovoljavaju gore navedene definicije i
ograničenja. Ove "tranzicijskih zemalja" predstavljaju više od jedne trećine svjetskih 192 zemlje.

Glavne nalaze: Kako Slobodu je osvoijo
Koje su glavne nalaze studije?

Prvo, "ljudi snaga" pokret materija,
jer nenasilna građanske snage su glavni
izvor pritiska za odlučnu promjenu većina prijelaza.
Snaga građanskog otpora bio je ključni faktor u vožnji 50 od 67 prijelaza, odnosno više od 70 posto
zemalja u kojima prijelaza počelo kao diktatorskim sustavima pao i / ili novih država proizašla iz
raspada višenacionalnih država. Od 50 zemalja gdje je Civic je otpor bio ključna strategija
(tj., bilo zemlje u kojima se prijelazi su pokretane građanskim snagama ili zemljama gdje su bile podijeljene
prijelaze koji uključuju značajan doprinos i građanske snage i powerholders), ništa nije bilo Free zemalja, 25
su djelomično slobodnih zemalja, a 25 nisu bili slobodni zemalja. Danas, godinama nakon pretvorbe 32 od tih
zemalja su besplatni, 14 Djelomično su besplatne, a samo 4 nisu slobodni. [Tablice 2a i 2b]

Od 35 Free zemljama post-tranzicijskim, 32 (ili više od 9 na 10) je imao značajan "bottom up" građanska komponenta
otpora. Dvadeset i dva (63 posto) ih je imao dvojako prijelaze, pogonjena kombinacijom građanskog otpora snaga i
segmentima powerholders, dok je 10 (29 posto) je imalo otvorenje vođen prije svega snagu građanskog otpora.
Samo dva prijelaza koji su doveli do visoke razine slobode danas protjeran iz top-down by powerholders i jedan
od vanjske vojne intervencije.
Među 23 djelomično slobodnih zemalja nakon tranzicije, 7 (30 posto) prijelaza su građanske pogon, 7 (30 posto)
su bile podijeljene, 8 (35 posto) su nastale powerholders, a 1 (4 posto) nastao nakon vanjske vojne intervencije.
Među 9 Ne bez zemlje post-tranzicijskim, jedan prijelaz (11 posto) bio je građanski vodio, tri (33 posto)
su bile podijeljene, četiri (44 posto) su nastale powerholders, i jedan (11 posto) je upravljao vanjske vojne
intervencije . [Slika 2b]

Treće, prisutnost snažne i kohezivnog nenasilno građanska
koalicija je najvažniji od čimbenika koji pridonose
ispitana u slobodi.

U 32 od 67 zemalja (gotovo 48 posto) koji su vidjeli prijelazi, snažne, široko usmjeren nenasilnim popularne
bojištima ili građanske koalicije bile vrlo aktivne, te u mnogim slučajevima središnje upravnog procesa promjene.
U tim slučajevima 32, prije tranzicije nije bilo Free zemalja, 17 djelomično slobodnih zemalja, i 15 Ne Slobodan
zemalja. Sada, godinama nakon pretvorbe, 24 zemalja (75 posto), gdje jak nenasilne građanske pokreta bila
prisutna su slobodne i demokratske države i 8 (25 posto) su djelomično slobodnih država s nešto prostora
za građanskog i političkog života, a nitko od države čiji prijelaza istaknuta jaka građanske snage nisu slobodni.
[Tablica 1a]

U zemljama u kojima su robusni i kohezivno koalicije zapošljavaju taktike nenasilnog otpora, znači slobode u
svijetu numeričkih ocjena poboljšan s 5,33 pre-prijelaz na 2,09 sada, skok od 3,24 bodova. To je izrazito veliko
povećanje s obzirom da ukupni razmjera u anketi je 1 (najbolja) do 7 (najgore), kako je objašnjeno gore.
U zemljama u kojima kohezivnog i široko baziran nenasilno građanska koalicija predstavlja umjereno jak prisutnosti,
numerički rezultat slobode poboljšan s 5,11 pre-tranziciji prosjeku za 3,39 danas, poboljšanje 1,72 bodova.
U prijelaza gdje nenasilne građanske snage su slabi ili nepostojeći, partiture preselila iz 5,47 u godini prije
prijelaza na 4,15 danas, poboljšanje 1,32 bodova: manje od polovice promjene doživjeli u prijelazima u kojoj je
bilo jako i kohezivnog nenasilno pokret. Drugim riječima, snažniji i kohezivni nenasilni građanski koalicije
djeluju u društvima u godinama neposredno prije tranzicije, dublje transformacije u smjeru slobode i demokracije.
[Slika 1a]

Regresijska analiza pokazuje da prisustvo kohezivnog nenasilne građanske koalicije u razdoblju tranzicije je
visoko statistički značajan utjecaj na povećanje razine slobode.

Među 35 post-tranzicijskim zemljama Free, 24 (69 posto) imao je i jake nenasilne građanske koalicije,
8 (23 posto) je imalo umjereno jak građanske koalicije, a samo 3 (8 posto) su pokreti koji su slabi ili nepostojeći
u dvije godine razdoblja koje vodi do otvora za tranziciju. Nasuprot tome, među zemljama koje su
danas djelomično slobodnih, 8 (35 posto) imao je "snažan" građanske koalicije, 7 (30 posto) bili su "umjereno",
a 8 (35 posto) bili su "slaba ili ne postoji." Među zemljama koje su Sada nije slobodan, distribucija je nula
"jaka", 3 (33 posto) "umjereno", a 6 (67 posto) "slaba ili ne postoji." [Slika 1b]

Četvrto, podataka sugerira značajno da su izgledi za slobodu su pojačana kada suprotnosti ne samo koristiti
nasiljem.U svim je bilo 47 prijelaza u kojima nije bilo (ili gotovo nema) oporbe nasilja. Prije tranzicije,
ništa nije bilo Free, 23 Djelomično su bili slobodni, a 24 nisu bili slobodni. Danas, godinama nakon pretvorbe,
31 su slobodne, 11 djelomično su besplatni, i 5 nisu slobodni. Prosječna ocjena slobode u tim slučajevima bio
47 5,22 pre-tranziciji i 2,53 godina nakon političkog otvaranja. Tada net poboljšanje je 2,69, vrlo značajan
dobitak za slobodu jedan.

U svim je bilo 47 prijelaza u kojima nije bilo (ili gotovo nema) oporbe nasilja. Prije tranzicije, ništa nije
bilo Free, 23 Djelomično su bili slobodni, a 24 nisu bili slobodni. Danas, godinama nakon pretvorbe, 31 su
slobodne, 11 djelomično su besplatni, i 5 nisu slobodni. Prosječna ocjena slobode u tim slučajevima bio
47 5,22 pre-tranziciji i 2,53 godina nakon političkog otvaranja. Tada net poboljšanje je 2,69, vrlo značajan
dobitak za slobodu jedan.1-na-7 slobode razmjera. [Tablica 4a]

Nasuprot tome, u zemljama gdje oporbena zaposleni nasilje, prije tranzicije, ništa nije bilo Free,
8 su djelomično slobodnih, a 12 nisu bili slobodni. Danas, četiri su slobodne, 12 djelomično Slobodan,
i 4 nisu slobodni. Kao što je značajno, znači slobodu ocjenu ove kohorte zemalja poboljšani 1,52 boda
godina nakon tranzicije, u usporedbi sa 2,69-point poboljšanje u slobodi bodova u svim slučajevima u
kojima nije bilo oporbe nasilja. [Tabela 4b, Graf 4a] Sve u svemu, podaci su pokazali da postoji više
od tri (66 posto) na jednu šansu (20 posto) vjerojatnost da će zemlja ostvariti visoke slobodu poslije
tranzicije gdje je opozicija ne zapošljava nasilne snagu. [Tablica 4]

Također smo htjeli provjeriti da li su rezultati za slobodu su bolji ako se suprotnosti ne samo koristiti
nasiljem u slučaju značajnog ili visoki državni nasilje i umjesto toga koristi discipliniran nenasilni
građanski otpor. Tako smo gledali u svim slučajevima prijelaza prethodi visoka ili značajne razine nasilja.
Od 32 zemalja u kojima prijelaza prethodilo značajno ili visoke razine nasilja, 20 slučajeva su karakterizirani
nasilnim snagu potječe iz obje države i segmentima opozicije. Od tih, prije tranzicije su djelomično slobodnih 8
i 12 nisu bili slobodni. Danas, 4 (20 posto) su slobodne, 12 (60 posto) su djelomično slobodnih, a 4 (20 posto)
nisu slobodni. Za razliku od toga, pronašli smo 12 slučajeva u kojima značajne ili visokih razina nasilja su
uglavnom generirani od strane države (ali gdje je oporba nenasilnim), pred-tranzicijskim, 5 je djelomično
slobodnih i 7 nisu bili slobodni. Godina nakon političkog otvaranja, 7 (58 posto) su besplatni i 5 (42 posto)
su djelomično slobodnih, a nitko se nije slobodan. [Tablica 3, 3a i 3b Grafikoni]

Na kraju, naši rezultati pokazuju da pribjegavanje nasilnim sukoba u otpornih opresije je znatno manje vjerojatno
da će proizvesti održivi slobodu, za razliku od nenasilnim oporbe, koja čak u lice državne represije, je daleko
više vjerojatno da će prinos demokratski ishod.

Detaljnije, numeričke pogled na podatke o prijelazima prethodio visoke ili značajne razine nasilja potvrđuje
zaključak da oporbe uporabu nasilja smanjuje šanse za visok nivo slobode. U 20 prijelaza, i državnog i dijela
oporbenih koriste nasilne snagu. Srednja brojčana ocjena slobode u tim postavkama prije nego što tranzicija bila
5,50. Nakon tranzicije, to je bio 3,98, što predstavlja poboljšanje 1,52 bodova na 1-na-7 slobode razmjera.a
U samo četiri (dvadeset posto) od ovih slučajeva su jake građanske koalicije utječu na smjer događaja kao
autoritarne sustave pao. [Tablica 3a]

Nasuprot tome, u 12 postavki s visokom ili značajne nasilja od strane države, kada oporba odustali su od samog
preuzimanja nasilnih sila, znači prije tranzicije slobode rezultat je bio 5,25. Danas, nakon tranzicije, njihova
prosječna ocjena je sloboda 2,63 bodova, poboljšanje 2,62 bodova *. [Tablica 3b] Važnije, jaka nenasilna
građanske koalicije bile prisutne u 83 posto tih postavki (u 10 od 12 slučajeva).

Naši podaci ukazuju da je stoga aktivnost jaka koalicija nenasilnih
smanjuje privlačnost nasilja i opozicije u isto vrijeme dovodi do
pozitivnijih rezultata za slobodu.


Tu je i značajan pozitivan sinergijski s kombinacijom faktora. Bilo je 18 zemalja u kojima nenasilnim ili
uglavnom nenasilni prijelaz je bio popraćen nenasilnog otpora pod vodstvom jaka, kohezivan građanska koalicija.
U godinu dana prije tranzicije, no država je ocijenjeno Slobodan, 9 je bilo djelomično slobodnih, a 9 nisu bili
slobodni. Ali nakon tranzicije, 17 (94 posto) tih zemalja bili slobodni, 1 Djelomično je bio slobodan, a nikoga
nisu bili slobodni. Tranzicijskim zemljama u kojima ova dva kriterija su bili prisutni u dvije godine prije
otvaranja političkog vidjela njihov uspon slobodu bodova iz pred-tranzicijskih prosjeku od 5,47 do 1,53 i danas,
dramatično pozitivne dobit od 3,94 bodova na 7-skali. [Tablica 5]

Ova studija, dakle, sugerira da izbor strategija koje oporbe u razvoju otpornosti na tlačenje je od temeljne
važnosti za ishod za slobodu. To je, pak, sugerira da su međunarodna zajednica i vođe opozicije pokreta trebali
platiti zatvoriti pozornost na ova otkrića.

Potrebu za Paradigm Shift

S obzirom na važnost građanskog čimbenik u desecima posljednjih prijelaza iz autoritarnost, to je iznenađujuće
koliko mala udio međunarodne donatorske pomoći usmjerena je na ovaj sektor. Amerikanci su lideri u pružanju takve
demokracije pomoć, putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), Nacionalna zaklada za demokraciju,
i kroz veliki privatnih donatora, kao što su Open Society Institute i mala skupina ostalih privatnih dobrotvornih
zaklada. Neke europske vlade, a posebice onih iz Velike Britanije, Nizozemske, skandinavskih zemalja i Njemačke,
imaju opremljene pravovremene pomoći za nezavisne građanske grupe. Veliki udio ove Potpora će se kroz takve
nezavisne grupe kao US National Endowment for Democracy, Međunarodni republikanski institut, Nacionalni
demokratski institut, UK's Westminster Foundation for Democracy, i Njemačka je politička stranka zaklade,
Stiftungen.

Međutim, potpora usmjerenih na promjenu koja je upravljan od strane civilne snage predstavlja samo mali dio
međunarodne pomoći za razvoj koji je usmjeren na demokraciju pomoć. Razmislite sredstva USAID-a za demokraciju
pomoć: dok je treći takve pomoći službeno je dodijeljena civilnog društva programa, većina od tih programa nisu
ciljani na eksplicitno političkoj reformi orijentiranih nevladinih organizacija. Niti bi takva potpora prioritet
pomoći skupina koja su usmjerena na nenasilni građanski otpor ili na aktivističkih grupa mladih koji su važni
crtu građanskog otpora borbe.

Ma da mi je vidjeti jedan zbilja spontan (i uspješan) građanski pokret za slobodu. Priče za malu djecu. Jedini takav primjer, možda, je pad Berlinskog zida.

Zar tu netko zbilja misli da iza dovođenja Juščenka na vlast u Ukrajini, npr., nisu stajali američki geopolitički interesi? Koje li slučajnosti, tada započeše problemi s isporukom ruskog plina Europi...

Za čišćenje ispred svog praga, koje je u forumskim bespućima postalo popularno u zadnje vrijeme, potrebno je imati intelektualnu elitu koja će te događaje usmjeravati. Što bi ruska revolucija bila bez Židova npr.? Mi kapaciteta za to (kako Hrvati u RH, tako Hrvati u BiH) očito nemamo. Ono malo što imamo, pogubi se u internim natezanjima oko boje g....a i sitnim svađama oko para i pozicija.

Ako ćemo o prvom konkretnom koraku, predlažem da svi skupa prestanemo graditi vlastiti uspjeh na nimalo originalnom pljuvanju i lupanju uvijek istih fraza ("pljačkaši, tajkuni, blabla)". Sve to može biti istina, ali je toliko isfurano i tolika je buka u komunikacijskom kanalu da su ljudi oguglali na to i više ni ne registriraju.

Naravno, konstrukcija je puno teža stvar.

Osim toga, podrška za zastupanje rad udruga je pao donekle u nemilosti donatori pružanja pomoći demokraciji, i financiranje da potiče izgradnju zemlje građanske koalicije za tlak
za konkretnih promjena je relativno rijedak. Najveći postotak financiranja civilnog društva podržava ono što se zove opća izgradnju kapaciteta, obuke i tehničke pomoći i rijetko
je uskladiti sa direktnim grantovi i prijenos pojedinih strateških i taktičkih znanja i vještine koje su na taj način pomoć u održavanju infrastrukture u nastajanju građanskih
skupina i nenasilne građanske pokreta, pogotovo u ranim fazama razvoja.
Štoviše, većina političkih partija jačanju programa obično se provodi u potpunoj izolaciji od programa civilnog društva. Ipak, najuspješniji građansko prijelaza dolaze iz
spajanja snaga i komplementarne strategije koje povezuju demokratska politička skupina i šira civilnog društva.
Nakon političkog otvaranja je došlo i tranzicije u demokraciju je u tijeku, bitno je za donatore za nastavak podrške za pro-demokracije građanskih skupina kao sredstvo
osiguranja da postoji građanski pritisak na nove vlasti da nastave niz stazu liberalizacije i reforme.

Postoji hitna potreba za međunarodnu demokratsku zajednicu da bolje razumijemo važnost autohtonih građanskog otpora usmjerena na izazovnim autoritarne vlasti i postizanje većeg
demokratizacije i provesti promjenu paradigme u svojim prioritetima u cilju promicanja i jačanja takva kretanja s nove resurse i nove potpore inicijativa. Također je važno za
kreatore politike da prizna da je u većini slučajeva, takve investicije u društvenom životu su minimalne-tvar milijuna dolara ili manje. Podrška za građanski pokret je daleko
jeftinije od glavnih vojnih troškova, a daleko manje skupe nego normalno račun za velike razvojne programe. Ipak, s obzirom na korelacije između otvorenog, transparentnog,
demokratskih društava i mira, kao i održivi razvoj, postoji hitna potreba za većom međunarodne zajednice za financiranje ovog sektora, osobito u zatvorenim društvima i krhke
novih demokracija.

Uz promicanje slobode i demokracije danas glavni deklarirani cilj u SAD, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Kanadi i drugim demokracijama, postoji potreba za tekuće
proučavanje fenomena političke tranzicije u cjelini, a posebno demokratskom prijelaza. Nadamo se da ovo istraživanje samo je prvi korak u sveobuhvatniji nastojanju da se riješe
mnogi faktori koji doprinose trajne demokratske promjene ukorijenjen u poštivanju ljudskih prava i vladavine zakona.

Svijet se kreće prema većoj poštivanja političkih prava i građanskih sloboda. Autoritarne vlasti, političkih despotizam, neobuzdanim stanju kriminaliteta i korupcije, a sustavno
zlostavljanje manjina su pod izazov. Ipak, dok je došlo zamah u korist slobode, daljnji napredak kao što je daleko od zajamčena. Ako je svijeta rastućoj zajednici demokracija
ne u potpunosti razumjeti i odgovoriti inteligentno sa specifičnim inicijative koje promiču jačanje i promjena kroz strateško korištenje nenasilne građanske akcije, autoritarne
vlasti će ustrajati u mnogim postavkama.

Implikacije politike

Ova studija prijelaza je ispunjen sa specifičnim posljedicama politike pokreta za demokratske i međunarodne zajednice donatora. Kao što se može vidjeti iz nalaza,Studija jasno
ukazuje da kako se prijelaz iz autoritarnosti događa i snage koje se bave pritiskom tranziciji imaju značajan utjecaj na uspjeh ili neuspjeh demokratskih reformi.

Kao što je poznato, Mnogi prijelaza iz autoritarne vlasti ne dovode do slobode. Kad tiranije ili zatvoreni sustavi pada, demokracija je daleko od samo ishod. Među 67 zemalja
ispitivali smo, prije tranzicije ništa nije bilo Free, 31 Djelomično su bili slobodni, nisu bili slobodni 36. Danas 35 su Slobodni, 23 su djelomično slobodnih, 9 nisu slobodni.
Prilika za slobodu nakon političkog otvaranja predstavlja pad autoritarnih je sam po sebi nije jamstvo optimalnog ishoda za slobodu u dugoročno. Stoga, bitno je da autohtoni
demokratskih aktivista i politike u demokratskim državama jasnije razumiju ono što su od najproduktivnijih i ekonomično načina da povećate izglede za uspješnu demokratsku
prijelaza.

Prijelazi su uglavnom autohtone pojave. No, dok je na površini često se čine potpuno spontano, detaljno ispitivanje pokazuje kao prijelazi su često posljedica kumulativnog
djelovanja nenasilnih strategija i kohezivnog građanske koalicije. To znači demokratske zajednice naroda može osmisliti politiku i poduzeti korake koji promoviraju faktori
najviše pogoduje uspješna tranzicija na slobodu. Mi ćemo raspravljati o tim faktorima i njihove političke implikacije u više detalja u nastavku.

Investirajte u društvenom životu

Prema ovoj studiji, jedan od načina za povećanje izgledi za uspješan prijelaz na slobodu je da se ulagati u kreiranju dinamičkog civilni život. Takva podrška je najučinkovitije
donesena u sljedećim redoslijedom: opća pomoć za civilno društvo snaga; ciljane pomoći usmjerene na obrazovanje i obuku u građanskim nenasilnog otpora, i pomoć za kohezivnog
građanskim koalicijama kroz koje se izražava kao otpor. To znači da vlada i donatora politike treba usmjeriti povećana sredstva za ovaj važan čimbenik u efektivne političke
promjene i osigurati znatna sredstva i znanje za udruge, civilnog društva, te poticanje široko usmjeren autohtone koalicijama.

Za podršku razvoju građanskog života, vlada, regionalnih tijela, i globalne institucije također bi trebali vršiti diplomatskim i drugim pritiscima na države stvoriti politički
prostor i tolerancije za aktivnosti civilnog društva kao ključni čimbenik u stvaranju građanskog pokreta.

Naime, vlada i privatni podršku treba ponuditi aktiviste studentske organizacije, grupe za borbu protiv korupcije, za praćenje izbora i edukacije birača organizacija, nezavisnih
medija, političke stranke obrazovne strukture, sindikata i radnika organizacija, ženskih grupa, i mislim tenkova.

Poticati stvaranje široko usmjeren
Koalicije

Iako je razvoj Širokog polja građanskog, reformski orijentirane organizacije neophodno je za uspjeh preko prijelaza, studija Pokazuje da takva kretanja bi trebala biti
podudarne Također po naporima za uspostavu široko usmjeren građanske koalicije usmjerena na nenasilnog otpora. Postoji mnogo razloga zašto takav kišobran građanske koalicije
su važni u ishodima za slobodu. Prvo, organizaciju, obuku, i rad raznolika i dobrovoljne građanske koalicije zahtijevaju oblikovanje konsenzusa kroz unutarnje demokratske
prakse. Drugo, pojava takvih koalicija podiže entuzijazam među običnim građanima i aktivistima dajući im osjećaj zamah i konsolidacije. To pak povećava broj volontera,
sudionici, i aktivista koji su mobilizirani u naporima nenasilnog otpora. Treće, kada se takvi pokreti postigao masovno, oni učinkovito pripremiti milijuna građana u političke
i građanske aktivnosti, što onda čini powerholders odgovornost nakon demokratskih promjena dogodi. Četvrto, kad koalicije su široki temelji i inkorporirati raznolik niz
društvenih i političkih interesa, oni dobiti legitimitet povećane omogućavajući im da djeluju kao vjerodostojni predstavnici šireg interesa društva ili nacije.

Iznutra, široko usmjeren građanske koalicije su okruženja za kompromis, zajednički temelj, i samo-disciplinu. Kao posebne grupacije naučiti raditi s drugima koji imaju
različita politička uvjerenja, one stvaraju osnovu za tolerantno uzajamni ustupci koje je ključna komponenta demokracije. U isto vrijeme, masu na bazi građanskog pokreta
postati važan škola za pripremu budućeg građanskih vođa, političara, opinion makera, i premijere u post-tranzicijskom razdoblju. Oni postaju mehanizam za pojavu novog
vodstva kohorta, često stvarajući talenat bazen da se mogu održati tranzicije s obzirom na slobodu.

Ukratko, široko usmjeren koalicije demokracija može prožeti lideri i aktivisti s načelima
i iskustvo koje bi za uspješno demokratsko upravljanje.

Takve koalicije također su više vjerojatno da će rezultirati pregovarao tranziciji na osnovi ko-očni segmentima powerholding elite koja prepoznaje potrebu za reformom.
To je zato pojava kohezivnog i moćne oporbene snage u stanju preuzeti vlast stvara pukotine i podjele među autoritarnim powerholders. Unutarnje podjele među powerholders
pomoći odvojene najrepresivniji segmentima vladajuća elita iz open-minded segmenata, čija je povlačenje potpore vlade ili njihove nespremnosti da koriste silu protiv
nenasilnih mase opozicije su među kritični procesi u mnoge uspješne demokratske tranzicije.

Unutarnja kao i vanjskih donatora treba poticati vođe raznolik niz demokratskih skupina pronaći načine coalescing na širokoj osnovi koalicija za demokratske promjene. Službena
i nevladinih dosezati demokratskim pokretima treba naglasiti potrebu za takvu suradnju, ako mirnu tranziciju prema demokraciji se želi postići. Naravno, to je do građanske
snage sami odlučiti što savezi trebaju obliku, ali međunarodna zajednica treba poticati demokratske oporbe reformatora da se usredotoče na širokoj osnovi koalicija i poticati
takve korake s povećanim donatorske podrške i tehničke pomoći. Komponenta takve pomoći mora biti programi koji promoviraju razmjenu između građanskih aktivista u zemljama gdje
je uspješna tranzicija na slobodu su se dogodile i njihove kolege u zatvorenim društvima.

Kao što pokazuju podaci i naracije, što je ključan prilika za široko usmjeren kišobran koalicija doći do kritične mase osigurava glavnih nacionalnih izbora i referenduma.
To znači da pritisak na države kako bi održao izbornim procesima treba ostati visoke prioritet demokratskih vlada i donatora. Dok kritičari često ukazuju na lažne izbore
i pseudo-demokraciju, to je vrlo često upravo takav naoko nelegitimnih postupaka koji potaknuti mase na bazi izazov za autoritarnu vladavinu i otvoriti vrata za stvarne
liberalizacije. Među takvim primjerima se Kirgistanu početkom 2005, Ukrajini u 2004, i Gruzije u 2003 (sve koje su se dogodile nedavno za njihov trajni efekti se ispravno
procijeniti i uključenih u ovo istraživanje), 1986 predsjedničkim izborima u Filipinima, Čileu 1988 referendumu na predsjedanja Augusto Pinochet, Nikaragva je izbor 1990; 2000
predsjedničkim izborima u Srbija i Crna Gora (bivši Savezne Republike Jugoslavije) i Peru pokvarenu izbora 2000. U svim tim slučajevima, glasovanje je postala katalizator za
uspješnu primjenu građanskog mobilizacije i otpora strategije.

Široko usmjeren građanskog pokreta obično ulomak nakon tranzicije iz autoritarizma. Međutim, njihova fragmentacija često rezultira u stvaranju i obnovi niz aktivnih građanskih
skupina, medija i drugih mehanizama za nedržavnih praćenje aktivnosti Vlade i javnog pritiska u prilog demokracije, ljudskih prava, anti-korupcijskim mjerama, obrazovne reformu,
i društvenih promjena. Živo građansko sektora u post-tranzicijskom razdoblju može postati važna snaga za transparentnost i odgovornost među nove vlade powerholders. To stvara
pritisak skupine koje mogu gurnuti novi demokratski odgovorna vodstvo zadržati svoje pred-tranzicijskih reformi obveze.

Prijenos znanja o strategijama i taktike nenasilnog otpora Civic

Promjena i sposobnost da snagu promjene u bilo kojoj zemlji-ovisi o unutarnjim čimbenicima te na unutarnje promjene u javnom mnijenju. Ali opozicione snage može pomoći u
učinkovitijem ostvarivanju njihovih ciljeva ako su pomogli u strateški razmišljati o tome kako to push promjene kroz nenasilno sredstvima. Postojanje građanskih rastuće
infrastrukture dobro obučeni aktivističkih grupa i njihovih coalescing na širokoj osnovi koalicija također treba biti povezano sa znanjem o tome kako zamišlja učinkovite
strategije nenasilnog otpora za autoritarnu vlast.
To znači da su se autohtoni građanski pokreti uzimanje oblik, oni bi trebao biti u mogućnosti to pristup stručnosti na široki spektar uspješne primjere širokoj osnovi građanskog
otpora kampanje.

Tu bi trebao biti kapaciteta da se brzo odgovori na zahtjeve za stručnost i trenirati kada autohtone pokreti su spremni za takvu pomoć. Žarište obuke i pomoći treba biti kako
organizirati i slijed nenasilnog protesta i masovnih demonstracija, štrajkova i drugih oblika industrijske akcije, bojkote koji djeluju domaćeg ekonomskog pritiska na režime i
njihove financijske backers i nenasilno građanski neposluh. Također treba dati savjete o učinkovitije širenje informacija putem medija (uključujući i Internet, telefon
tekstualnih poruka, itd.) koji ostaju u velikoj mjeri izvan kontrole autoritarne države.

Proširi Prostor za nenasilnog djelovanja kroz ciljane sankcije

Drugi bitan način pomaganja demokratskih tranzicija je za rad na ograničava buntovnik i državne nasilje i proširiti politički prostor za nenasilne građanske akcije.
To znači da u slučaju građanskih ratova, vlada i međunarodnih organizacija treba tražiti rješenja koja će dovesti do kraja neprijateljstava i da međunarodno nadzirana ili
nadziru izbore. Demokracijama također treba uključiti u preventivne diplomacije spriječiti nasilje i politike koje podržavaju sprječavanje ili ograničavanje širenja nasilja
u njenim najranijim stadijima.

Međunarodne demokratske podrške donatora bi trebao isto tako podrška nenasilnom pokreta koji može poslužiti u represivnim postavke kao djelotvoran izbor to nasilje i na žalbu
grupa koje zastupaju nasilje. Opkoljen populacija koje pate od etničke, sektaš, ili političkog nasilja često su sluha za demagoški žalbu autoritarnog vođe koji koriste opasnost
od sukoba kao opravdanje za svoje represivne vladavine.

Nastojanja da se vratiti osobne sigurnosti u izuzetno nasilnim okruženja u zemljama koje su patili od rata ili građanskog rata, dakle, može pridonijeti u dugoročno na pojavu
građanske koalicije za demokratske promjene. Štoviše, okruženje u kojem građanskog organiziranja i nenasilna akcija održiv opciju pomaže diskreditirati tvrdi nasilni
ekstremisti da oni nude jedini put za promjenu.

Ključni mehanizam u pomaganju ograničava nasilje i stvoriti prostor za građanske akcije je spremnost međunarodne zajednice da se zaposli demokratskih ciljane sankcije protiv
ekonomskih interesa državnih dužnosnika, koji razmišljaju ili uporabe sile nasilni da potisnu nenasilni građanski otpor. Takve prijetnje sankcijama može pomoći ograničiti i
obeshrabriti autoritarne države od posezanja za uporabu sile od strane podizanje troškova uporabe ove opcije. Na ovaj način, ciljano sankcija i njihove prijetili nametanjem
može stvoriti veći prostor za nenasilni građanski pokreti otpora.
Kao što je važnije, podataka sugerira da interese slobode najbolje furthered kada oporba odupire državnog nasilja kroz nenasilni otpor masa. Studija također pokazuje da je
žalba nasilnih reakcija to stanje je smanjena kada se snažan i kohezivnog nenasilno koalicija velikim brojem objekata u razdoblju do političkog otvaranja. To je, pak,
reemphasizes trebaju usmjeriti sredstva i tehničku pomoć prema potporu za takav građanski pokreti.

Osigurati Pojačan Resursi za nezavisnih medija i komunikacije

Autoritarni vođe manjka demokratske legitimnosti, a to nedostatak legitimiteta treba izazvao građanske demokratske snage. Ali zato represivne vlade ograničavaju ili kontroliraju
medije i komunikacije, pro-demokracije aktivista mora razviti neovisno poslovnice komunikacije kako bi se ulog njihov zahtjev da predstavljaju legitimne težnje osoba.
Od neprocjenjive vrijednosti u tom nastojanju su internet, nezavisnih novina i biltena; neovlaštenog emitiranja ili vanjskih objekata, te mobiteli, satelitski telefoni,
i tekst-poruka sprava.
Neovisni mediji i komunikacija su bitni u mobiliziranju podrške za autohtone nenasilnog otpora protiv vladajuće elite. Oni su također ključna za pomaganje oporbene skupine
doprijeti do potencijalnih saveznika među nezadovoljnim pripadnicima vladajuće elite, uključujući segmente obrane i sigurnosnih službi. Komunikacija i alternativnih medija može
pomoći u građanskim oporbenih pokreta u izradi slučaju da oni nude alternativu nezakonit autoritarnu vladavinu. Na taj način oni mogu nagrizati podrška za autoritarni među
svojim ključna stupa vlasti.
De-legitimacije autoritarni vladar je kao važan za uspjeh nenasilnog građanski pokret kao pokret je napor da se uspostavi kao legitimni glas javnosti težnje. U mnogim nedavnim
tranzicije, korupcija, favoritizma, nepotizam, i namah kriminaliteta autoritarne elite su ključni čimbenici u produbljivanju otuđenja i javnim poticanjem ideološki različite
grupe spajaju u jedinstvenu opoziciju. Neovisni mediji koji izvještavaju o korupciji i stanju izložiti zloporabi moći nenasilne taktike su kritični u olakšavanju ovog procesa.
Demokracija pomoć od međunarodne zajednice, dakle trebala znatno povećati sredstva za alternativni mediji i neovisni komunikacije koja može nositi poruku pro-demokratskog
civilnog društva i nenasilnog otpora grupa unutar zatvorenog i autoritarnog društva.

Zaključna opažanja

Ova studija je prvi uvid u to kako je sloboda pobijedila. Ona ne nudi panaceja za bolesti na svijetu. Niti to sugerira krutih formula za smjenjivanje tiranije i zamjenjuje ih
s demokracijama. To samo ispituje niz faktora koji pridonose uspjehu i neuspjehu tranzicije u demokraciju. Studija ne, na primjer, ispitati sve čimbenike koji pomažu stvoriti
okruženje pogodno za pojavu zadruge građanske koalicije. Niti to ispituje korelacije o svojim nalazima s razinama dohotka, razine obrazovanja, ili razine razvitka srednje klase,
a svi su prepoznate kao važne čimbenike u doprinosu uspjeh ili neuspjeh demokratskih reformi. Ova studija također nije pogledati kako autoritarne sustave ili totalitarnih
sustava uspješno zadržati svoju moć, niti studiju ispitati propali napori od strane oporbenih pokreta da snagu prijelaz iz autoritarne vladavine. Nadamo se da je ova studija
će također promovirati istraživanje sve ove druge dimenzije slobode i njezina suzbijanja.
Nužno je unapređenje demokracije koja betonske mehanizme po kojima je sloboda predujmovi su bolje razumjeti i šire raspravlja politike i analitičkih zajednice. Ipak, dok je nema
fiksnih nacrt za zamjenu tiranije s demokracijom, početnog nalaza ove studije predložiti neke važne trendove koji u mnogim slučajevima može se primijeniti u rasponu od teške
autoritarne postavki.
To je s ovim ciljem da Freedom House i Međunarodnog centra na nenasilnog sukob će raditi na promicanju i širiti svojim nalazima.

lost in translation

@drove1983 ti si car

Ako možeš bolje izvoli!