Gojko Šušak


ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. do 1998.




Gojko Šušak rođen je 16. ožujka 1945. godine na Širokom Brijegu gdje je završio gimnaziju 1963. godine. Matematiku i fiziku je studirao u Rijeci. Nakon emigriranja u Kanadu 1969. studirao je na Algonqui Collegeu – Business and Administration.


U Kanadi je utemeljio hrvatski nogometni klub Jadran kome je bio i čelnikom.
Jedan je od osnivača katedre Hrvatskoga jezika na sveučilištu Waterloo čiji je bio predsjednik. U Otawi je bio i direktor hrvatske škole od 1985. do 1990. godine.

Bio je utemeljitelj i predsjednik Hrvatsko-kanadske kulturne federacije. Aktivno je sudjelovao u organiziranju hrvatskog iseljeništva u Kanadi i Americi za prve demokratske izbore u Hrvatskoj 1990. godine.

U siječnju 1990. godine vratio se u Hrvatsku i bio sudionik Prvog sabora Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu.

Sudjelovao je u organizaciji predizborne kampanje Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U prvom sazivu Vlade Republike Hrvatske, nakon pobjede Hrvatske demokratske zajednice na izborima, imenovan je 31. svibnja 1990. godine ministrom iseljeništva. Od 4. ožujka 1991. do 18. rujna 1991. godine obnašao je dužnost zamjenika ministra obrane RH.

Ministrom obrane Republike Hrvatske imenovan je 18. rujna 1991. godine i tu dužnost obnaša do kraja života 3. svibnja 1998. godine.
Obnašao je i dužnost podpredsjednika Hrvatske demokratske zajednice i predsjednika Državnog povjerenstva za vojna odlikovanja od 11. svibnja 1995. godine. Pričuvni je general zbora od 28. svibnja 1996. godine.
Odlikovan je: Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Ante Starčevića, Redom Stjepana Radića, Redom Hrvatskoga trolista, Medaljom za Bljesak, Medaljom za Ljeto 95, Medaljom za Oluju i Medaljom za iznimne pothvate. Nositelj je Spomenice Domovinskoga rata i Spomenice Domovinske zahvalnosti.
Posmrtno je promaknut u čin stožernoga generala Hrvatske vojske 5. svibnja 1998. godine.

II.

Kao gimnazijalac je proganjan i zatvaran od Udbe i izbačen iz tadašnjeg saveza omladine. Kako bi izbjegao stalna udbaška šikaniranja i služenje jugoslavenske vojske Gojko Šušak je napustio studij u Rijeci i 15. kolovoza 1968. godine najprije prebjegao u Austriju, a zatim u Kanadu.
U Kanadi je radio raznovrsne poslove te se bavio malim poduzetništvom. Od 1969. do 1972. godine radio je kao manager u Scott's Chicken Villa. Od 1972. do 1990. godine bavi se poduzetništvom i to kao predsjednik i suvlasnik poduzeća Susak Enterprises, Ltd. i G.G. Decor and Interior Design.

Gojko Šušak se bavio sustavnim osobnim obrazovanjem i političko-kulturnim radom, te je proučavao povjesno-političku, religijsku i filozofsku literaturu. On je shvatio da sva zla pogubna za hrvatstvo ne dolaze samo od vanjskih čimbenika nego i od unutarnje hrvatske nesloge koju je posebno produbio Drugi svjetski rat. Zbog toga se svesrdno zauzimao za pomirenje politički razjedinjenog hrvatstva. Sa svojim suradnicima u Kanadi više se posvećuje stvaranju i ujedinjavanju kulturnih, športskih i gospodarskih društava i saveza. Bio je utemeljitelj i predsjednik Zaklade hrvatskih studija u okviru koje je 1985. godine prvi put u svijetu uspostavljena katedra za hrvatski jezik i kulturu na kanadskom Sveučilištu Waterloo. Koncem osamdesetih godina XX. stoljeća u Kanadi je upoznao dr. Franju Tuđmana i prihvatio njegove osnovne političke ideje. Kad je dr. Tuđman osnovao Hrvatsku demokratsku zajednicu pridružio mu se i do kraja života ostao najbliskijim suradnikom.



Gojko Šušak je dužnost ministra obrane obnašao u svim hrvatskim vladama od 1991. do 1998. godine.
U krajnje nepovoljnim okolnostima, s embargom na naoružavanje i nedostatkom vlastitih iskustava i kadrova, zamjetnim je umjećem pridonio ne samo organizaciji i opremanju Hrvatske vojske, nego i njezinom pripremanju za pobjedonosno okončanje Domovinskoga rata.
Uspostavio je dobre odnose s mnogim važnim međunarodnim čimbenicima, među kojima su bili i odlični odnosi sa američkim ministrom obrane dr. Williamom Perryjem koji je Gojka Šuška smatrao vizionarom u vojnim i državnim pitanjima. Gospodin Perry ga je smatrao zaslužnim što je Hrvatska vojska oslobodila svoju Državu i postala važan čimbenik sigurnosti europskoga prostora. U Pentagonu je ministar obrane Republike Hrvatske Gojko Šušak priman kao ravnopravan sugovornik. I mnogi drugi su s njim rado surađivali jer je, kako je često isticano, uvijek bio čovjek koji je držao danu riječ.


Uz doprinos hrvatskoj pomirbi značajno je pridonio povezivanju iseljene i domovinske Hrvatske. Poštovao je žrtve Hrvata iz Bosne i Hercegovine u Domovinskom ratu i zauzimao se za to da hrvatska država ispunjava svoje ustavne obveze prema njima.
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman nazvao je Gojka Šuška svojim najboljim ministrom i ocijenio da je jedan od najzaslužnijih ljudi u borbi za uspostavu hrvatske državne samostalnosti. Isto tako dr. Franjo Tuđman je rekao kako je Gojko Šušak jedan od najodgovornijih i najdosljednijih njegovih suradnika koji ima posebne zasluge za hrvatski narod u cijelosti i za izvojevanu državnu samostalnost. Neosporna je činjenica da je, uz dr. Tuđmana, jedan od najzaslužnijih ljudi za stvaranje Hrvatske vojske, za uspješno vođenje i pobjedonosni završetak Domovinskoga rata.

Pogodite kuda ide Hrvatska dijaspora na godisnji? (samo da dodam za taj novac koji ce tamo potrositi mogu na Havajima imati svog slugu koji ce im guzicu brisati),imali bi hotel sa 5 zvijezda,skuhano i oprano i ubacenu svakodnevnu masazu )

E ne može tako moja čičolina, ljubav je bezuvjetna...ne možeš im na nos nabijati neke "alternative". Imam i ja ovdje u AU sluškinju, šta će mi to na odmoru
Kući se valjda ide da vidiš rodbinu koju si poželila a ne da zbrajaš troškove, kaj ne?

To samo dijaspora razumije

I don't get it
Sama sebi proturječiš, ko da rodbini činiš "uslugu" što ih dolaziš viditi, kad bi mogla work on your tan negdje na Havajima

Nista novo

ja sam jako odan dijasporas,svako 4 tjedna kuci

Jos jednim djelom, valjda zbog roditelja, koji se nisu bas snasli
sa jezikom,i malojetnosti , mali broj jos uvjek ide za Makarsku :) , a sto se tice dijaspore
onakve kakva je bila za Suska..Takva vise ne postoji, niti ce kad vise postojati.
Ljudi su uvidjeli da uopce nije vrijedno ulagati u nesto unaprijed propalo
i sad ljetuju uglavnom van takozvane domovine..Veliki broj uopce vise ne
produzuje putovnice, koje Hrvatska naplacuje debelim novcima, vec si jednostavno
ulazu u drustvo u kojemu zive, te postaju gradjani ti zemalja.

Ovo je ordjidji shabanologija shtovatelja Ekrema Jevrica,eto ko sad "Rvacka i Ercegovina" bi propale da ovakvi ne potrose koji svoj tesko stecheni dolarchic

A istina izgleda sasvim drugacije,odnosno to su najvece "stipse" kojima makovo zrno ne moze proci kroz pakash,sto iseru to bi izjeli...imao sam priliku dozivjeti gdje rodjeni amerohrvat i njegov frend pravi amer telefoniraju s mobitela konobara u poznatoj cevapdzinici na Bascarsiji jedno dvajes minuta,i onda taj isti shupak ceka od tog bosanskog konobara koji ima platu 300 KM one dvije gvozdene marke kusura...

Naravouchenije
hadzija je vazda hadzija,a fukara ostaje fukara da mu dadnes carstvo

da mustafa, opet nisi mogao odolijeti da se poseres po hrvatima.

Šupak jest tj. šupci su (jer je drugi amerikanac koji sa tvojom smrdljivom BiH nema ništa, a konobar je budala... tipična bosanska...



Jah, to ona Tunjina rasistička - nemere nama kmet kjafirski bit ravan, nama agama i begovima, pa da je i 6 generacija amerikanac a porijeklom švabo!
Stoga naravoučenije zapravo glasi - Hadžija je vazda hadžija, a balija je vazda balija.

A jado ovo mi baš na tebe liči, jes to sebe opisao pa poturaš drugima...........

Ne znam zašto ste napali momka kada ima pravo. Ne volim generalizacije, a ne znam jel taj događaj izmišljen ili ne, ali ima u svemu tome puuuno istine, a istina je da jako puno stare dijaspore ima "zmiju u džepu".

Evo par primjera i teorija:

- Kad sam odrastao u šeher Sarajvu, ovi moji iz Kengurije su nam za rođendanski "poklon" slali staru odrpanu odjeću od njihove djece
- Kad se skupljaju donacije za domovinu, redovno će te na popisu vidjeti da većina obitelji daje po $5 ili $10 (možda ću isjeći i skenirati kad vidim u novinama)
- Kada su ovi naši dolazili u Australiju 50ih i 60ih, godinama su živjeli u kolektivnim prihvatnim centrima, barakama, i prvih 10-20 godina života u AU su im bile izuzetno teške, život možda teži nego što bi imali da su živjeli u nekom gradu doma pa im se to usadilo u svijest
- Prihvatili su obrasce ponašanja zapadnjaka, gdje se cijeni svaki dolar, i to uhodali do savršenstva, izgubili su pomalo onu "slavensku široku dušu"

- Neki i ne misle loše ali jednostavno ne kontaju da ljudi tamo potroše i zadnju marku da ih dobro ugoste...recimo jedan odavde otišao, tamo mu rođo tjednima bio osobni vozač, porošio garant stotine maraka na gorivo (a rođo inače jedva kraj sa krajem), a na kraju mu ovaj fakin nije ni ponudio ni za gorivo, kombinacija škrtosti i manjka inteligencije i obraza.

Ima još primjera, ali da ne ispane da pljujem po svojima previše.

Ovo je meni naj....neznamkakoganazvat post na ovom forumu. Ikad jebote.
Ovog stvarno ima, ka? Živi negdje i to...?

Pa istina je što je rekla, bar faktografski, ali poruka nije dobra.

O poruci i govorim, s cijenama i problematikom sam jako dobro upoznata.

Ne znam je li istina, a poruka ne samo da nije dobra nego je dijelom i neistinita, dijaposra dolazi dijelom iz domoljubnih razloga, a dijeliom i da is da malo oduška i da bar se bar na odmoru osijeća ko beg, a nije naša dijspora izgubila sve balkanseke "vrednote" da bi se kao beg osjećali kad nek crnjo pred njim mlati s lepezom tamo mnegdje, nego se naš čojek, ko beg osjeća, kad rodbina, prijeteljli i ono koji bi mogli pozavidjeti vide, odnosno pomisle , kako naš dijasporac živi ko beg!

Takvi su gori od kuge, što navrati u rodno selo sa polovnom mečkom i havajkom, pa serenda i priča bajke.

Ma citirani upis ne da je šukački intoniran, nego je cijela misao debilni nivo kao da sad svijet treba stati jer evo, neki dijasporac se odlučio potrošiti pare ovdje, helouuu jebote, a mogao je u pječkimaterinoj, i mi sad moramo klimoglavno glorificirati nečiji novčanik koji tim potezom dokazuje nadnaravnu ljubav prema svojoj zemlji, jer je odabrao baš nju takvu, bezveznu i skupu, a ne čarobne Havaje.


Čovječe, kakvih li paradoksa....dok se negdje u montažnim kućama vjetrovitog Ohia bude pod Gojinom slikom i rasturaju grkljan na do daske pojačanog Juru&Bobana, istovremeno zdušno i podcijenjivački bljuju po onima što se odluče vratiti u domovinu iz tog mp3 playera, te još traže zahvalnost zbog onih koji u istu domovinu dođu potrošiti kojeg cenera. Mi Rvati! Čudo jedno.

Čovječe, kakvih li paradoksa....dok se negdje u montažnim kućama vjetrovitog Ohia
[/quote]

Svaka ti je zlatna Bog ti dao zdravlja i srece!

@Rajvosa, dogadjaj lako provjerljiv ,ja sam svjedok nemam razloga da lazem ,mjesto radnje kod Hodzica,vrijeme radnje prosle godine,samo je slucajnost da je glavni akter "amerohrvat" znas da su takvi i "swedobosnjani" a i "srbokanadjani" isti kurac ko da ih je ista majka rodila kad je u pitanju shlajpek, jer na njemu lezi "ljuti poskok"

Pa bilo bi baš papanski da si izmislio događaj da bi se Hrvatima izrugao.

Vidiš, u Americi se napojnica u iznosu od 10-15% automatski dodaje na račun, pa mi je čudno da je taj američki jado čekao na 2km kusura.

Što se tiče konobara, ne bih ga previše žalio, imam i ja članova rodbine koji rade u ugostiteljstvu u Sarajevu sa mizernu plaću, ali lukavi kakvi jesu našli su 1001 trik da to nadomjeste kroz djelatnosti u restoranu, pa tako vjerujem da i taj konobar kada gazda nije tu donosi i prodaje Coca-Colu iz svojih zaliha

Malo je grubo pošla priča, ima takve "bahato-škrte-dijaspore" i u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Osijeku,...ne samo u Americi, Njemačkoj, AU, Šveckoj...

Priča se svede na odlazak iz rodnog kraja sa vrećom čarapa, a završi na trijumfalnom dolasku i prolasku kroz seosku kapiju sa bijesnim kolima i bacanju kroz prozor šarenih bombona. Đilkan otišo, đilkan došo..., ili što komšiluk kaže "šuga se najide".
Žao mi je normalnih ljudi u dijaspori, što ih se može zalijepiti i lijepi za ove đilkane, koji su bili uvijek isti ili su samo poprimili nekaj sitnega, kak ti narječje ili drugu sitnicu, ali ljudske manire i obraz nisu izgubili.

Sve to krene i završi na kućnom odgoju, a ne okle je ko došao ili pošao...

Potpis 100% za konobarske fore ,svaki malo shlifovaniji konobar u Bosni odnese otprilike oko pola dnevnog pazara birtije u kojoj shljaka,to je nepisano pravilo...

vidis recimo ja mogu sebe zamisliti na shanku zajedno s tobom u drustvu sa Oldskul i siguran sam da bi se odlicno razumjeli i zajebavali,iako imamo razlicite svjetonazore ,dolazimo iz razlicitih etnickih zajednica sa razlicitih dijelova nase zemlje itd...ali recimo sa ovom "chiicholinom" i slicnim ne bi mogao cak ni oprati noge na istoj fiskiji...to je ta nit koja nas dijeli na "nas" i "njih" bez obzira na sve razlike izmedju nas... to je ono sto je dobro opisano u filmu Karaula...uvijek mi je drazi neko ko rezonuje stvari onako kako treba ,nego neko iz mog "stada" pa da mi je i rodjeni brat...

najzalosnije sto su "chicholine" na svim stranama ubijedjene da su upravo oni ti zbog kojih postoje neke Hrvatske,Bosne,Srbije i da bi bez njihovih par $ sve stalo i odumrlo ,a da sunce ne bi sijalo bez njih...

to ti je ona shabanska cuvena ""e jarane kako ti je kod Schvabe,sve pod konac" a u stvari nista nije pod konac i sve je u kurcu zajedno s tim hudnjacima koji zive svoju iluziju...

Pozdrav za sve "chicholine" uz pjesmu Miko druze moj

Meni je čiča-miča baš simpa, ja sam sa svima dobar, čovjek za sve režime.

Za ovo ostalo, to je dobro Robbie dobro opisao. Vrlo lako se može fino slagati i družiti na individualnom nivou, jer kao osobe predstavljamo samo sebe, i općenito ima vrlo malo ljudi koji mrze pojedinačno i ponaosob svakog pripadnika "suparničke"" nacije. Kad se prozbori o politici, onda se situacija mijenja, jer više nismo individue nego dio sistema, političke nacije. Mada i to ne mora biti prepreka dobrim odnosima ako se poštuju neki osnovni postulati, dijalektika i bar djelomična mogućnost sagledavanja situacije kroz oči "onog drugog".

Dobri nas Kakanj-boy podlo prevaren od gospodjice sudbine jos uvijek ima nocne more o akindzijama i janjicarima uzmi pepermint i opusti se