HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 28 ožu 2024, 14:45.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 344 post(ov)a ] 
Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 14  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Bijeljina
PostPostano: 21 ožu 2012, 20:24 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 12 lip 2009, 12:19
Postovi: 5376
Lokacija: Croatia Alba; site:hercegbosna.org/forum
Sve o Bijeljini.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 21 ožu 2012, 20:27 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 12 lip 2009, 12:19
Postovi: 5376
Lokacija: Croatia Alba; site:hercegbosna.org/forum
Bijeljina je općinski centar ravne Semberije i blagog podbrđa Majevice. Nalazi se pri samom jugozapadnom završetku Semberije gdje ova ravnica počinje prelaziti u blago valoviti brežuljkasti predjel počevši od brda Obrijež. Prostor općine Bijeljina zahvaća 734 četvornih kilometara. Općina Bijeljina s juga i zapada graniči s općinama Brčko, Lopare, Ugljevik, Zvornik, na sjeveru s rijekom Savom te Drinom na istoku, tako da zauzima krajnji sjeveroistok Bosne i Hercegovine.

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Bijeljina imala je 96.988 stanovnika, raspoređenih u 60 naselja.
Stanovništvo općine Bijeljina
godina popisa -> 1991.
Srbi -> 57.389 (59,17%)
Muslimani -> 30.229 (31,16%)
Hrvati -> 492 (0,50%)
Jugoslaveni -> 4.426 (4,56%)
ostali i nepoznato -> 4.452 (4,59%)
ukupno -> 96.988

Grb:
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 21 ožu 2012, 21:26 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 21 kol 2011, 15:34
Postovi: 15313
Lokacija: Misao svijeta
Čuo sam da su u Bijeljini Hrvati na popisu 1981.g. činili oko 12% stanovništva da bi kasnije pali na 0,50% . Jel netko ima točnije podatke jer ne vjerujem da je jednsotavno tako mogao nestati taj udjel .
Vjerojatno se određen broj Hrvata krije pod "Jugoslaveni" i pod "Ostali i nepoznato" .

_________________
Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 21 ožu 2012, 21:29 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 12 lip 2009, 12:19
Postovi: 5376
Lokacija: Croatia Alba; site:hercegbosna.org/forum
Zadar1993 je napisao/la:
Čuo sam da su u Bijeljini Hrvati na popisu 1981.g. činili oko 12% stanovništva da bi kasnije pali na 0,50% . Jel netko ima točnije podatke jer ne vjerujem da je jednsotavno tako mogao nestati taj udjel .
Vjerojatno se određen broj Hrvata krije pod "Jugoslaveni" i pod "Ostali i nepoznato" .


Stanovništvo općine Bijeljina
godina popisa -> 1991. -> 1981. -> 1971.

Hrvati -> 492 (0,50%) -> 500 (0,53%) -> 806 (0,92%)

Bijeljina (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
godina popisa -> 1991. -> 1981. -> 1971.

Hrvati -> 366 (1,00%) -> 409 (1,31%) -> 677 (2,73%)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Bijeljina
http://hr.wikipedia.org/wiki/Dodatak:Popis_stanovni%C5%A1tva_u_Bosni_i_Hercegovini_1991.:_Bijeljina


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 21 ožu 2012, 21:36 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 21 kol 2011, 15:34
Postovi: 15313
Lokacija: Misao svijeta
Glazbenik je napisao/la:
Zadar1993 je napisao/la:
Čuo sam da su u Bijeljini Hrvati na popisu 1981.g. činili oko 12% stanovništva da bi kasnije pali na 0,50% . Jel netko ima točnije podatke jer ne vjerujem da je jednsotavno tako mogao nestati taj udjel .
Vjerojatno se određen broj Hrvata krije pod "Jugoslaveni" i pod "Ostali i nepoznato" .


Stanovništvo općine Bijeljina
godina popisa -> 1991. -> 1981. -> 1971.

Hrvati -> 492 (0,50%) -> 500 (0,53%) -> 806 (0,92%)

Bijeljina (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
godina popisa -> 1991. -> 1981. -> 1971.

Hrvati -> 366 (1,00%) -> 409 (1,31%) -> 677 (2,73%)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Bijeljina
http://hr.wikipedia.org/wiki/Dodatak:Popis_stanovni%C5%A1tva_u_Bosni_i_Hercegovini_1991.:_Bijeljina


Odakle mi ovih 12% izroni iz glave nemam pojma :wink .
Proces isti za čitavo Podrinje, sve manje Hrvata , što se više približavamo 1991.g. :wink

_________________
Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 22 ožu 2012, 09:42 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 16 vel 2012, 14:37
Postovi: 954
Lokacija: AID Headquarters
U Bijeljini ima katolicka crkva. Mislim da su je izgradili Madari.

_________________
Bismillah ir rahmani rahim, rabbi yessir, velatuassir, rabbi temim, bil hajr - Amin!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 22 ožu 2012, 09:59 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 12 lip 2009, 12:19
Postovi: 5376
Lokacija: Croatia Alba; site:hercegbosna.org/forum
Melcher je napisao/la:
U Bijeljini ima katolicka crkva. Mislim da su je izgradili Madari.


Bijeljina je najistočnija župa Vrhbosanske nadbiskupije koja osnovana 1885. odvajanjem od župe Brčko. Župi u Bijeljini danas pripadaju naselja Bijeljina, Modran, Sapna te filijalna ispostava Zvornik. U proteklom ratu župa je pretrpjela strašne gubitke. Katolike su ekstremni Srbi protjerali a crkvu i župni ured prenamijenili za ono što im odgovara. Od prijeratnih preko osamsto župljana, danas ih je ostalo na žalost jedva preko sto. Slavlje 125. godišnjice župe čini veliki korak i poticaj vjernicima koji su ostali ili se vratili na svoja ognjišta.

Crkva Prečistog srca Marijinog u Bijeljini:

slika

slika

http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=2435


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 22 ožu 2012, 17:35 
Offline

Pridružen/a: 01 kol 2011, 21:13
Postovi: 5809
Panorama grada

slika

Etno selo Stanisici.Prelijepo i posjetila sam ga, te preporucujem svima koji budu u prolazu :zubati


slika

slika

slika

Citat:
U selu se danas izdvajaju dvije cjeline, Jedna prikazuje svetovni život i izgrađena je od drveta. Čine je drvene kuće – brvnare sa pokućstvom koje im je vijekovima pripadalo. Kuće povezuju popločane kamene staze, a u centru sela su dva jezera.Druga cjelina je duhovnog karaktera i predstavljena je srednjevjekovnom arhitekturom građenom u kamenu, koja je u stvari skup replika istorijskog i religijskog značaja.
Selo čine vodenice, mljekarnik,kovačnica, kameni bunar, ambar i autentične drvene kuće, sa prikazom pokućstva i narodnih nošnji.
Mlin potočar je napravljen 1937. godine i još je u upotrebi kao i vodenica iz 1917 godine u kojima se još uvijek melje brašno za pogačice koje se služe u restoranu. Unutra se nalazi sve što je mlinaru bilo potrebno za boravak u njemu za vrijeme sezone mljevenja žita.
Mljekarnik je iz 1948 godine. To je zgradica za preradu mlijeka i čuvanje mliječnih proizvoda, sa svim drvenim posudama. Mljekarnici su bili dobro provjetreni i čisti, a u njih su mogle ulaziti samo žene koje su se time bavile

Kuće pripadaju dinarksom tipu, pravljene su od drveta i sa visokim krovom. To je malo apartmansko naselje gdje su kuće spolja autentične, a enterijer je prilagođen savremenim potrebama gostiju. U jednoj od kuća smještena je suvenirnica koja nudi proizvode starih zanata i domaće radinosti. U fazi izgradnje je još nekoliko objekata u koje će biti smještena kovačnica, tkačnica i grnčarska radionica.

Svi objekti ove cjeline smješteni su u blizini jezera i potoka koji između njih vijuga, a povezani su stazama popločanim kamenom. Sa izvora stalno dotiče čista voda koja je svuda po selu i svojim tokom simbolizuje izvor života, postojanje i trajanje.


http://www.etno-selo.com/selo.htm

_________________
Riječi su kao pčele, one su istovremeno i med i žaoka.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 22 ožu 2012, 22:09 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 lip 2011, 12:01
Postovi: 3688
Lokacija: Edmonton,Alberta,Canada
Da nema sevdalinki ,bogami ja ne bi znao ni za Višegrad ,ni Bijeljinu...

_________________
"Nisu svi koji lutaju izgubljeni"


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 24 ožu 2012, 21:25 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 16 vel 2012, 14:37
Postovi: 954
Lokacija: AID Headquarters
Župa Bijeljina - Prečisto Srce Marijino
21. lipnja 2008.
..................

Bijeljina je grad u sjeveroistočnoj Bosni, smješten u žitnici Semberiji, 8 km zapadno od Drine i 20 km južno od Save. U povijesti se spominje pod nazivima Bibtina, Belina, Biljena, Bjelina i Četvrtkovište (sjedište nahije 1533. godine). U 17. st. ustaljuje se ime Bijeljina, a 1623. godine sjedište je kadiluka. S uspostavom osmanlijske vlasti Bijeljina i okolica počinju gubiti katoličko pučanstvo.

Iseljavanje i progon hrvatskoga puka naročito je bio intenzivan za osmanlijske vladavine (1463.-1878.), a isto se dogodilo i tijekom Prvoga i Drugoga svjetskog rata, te u posljednjem, između 1992. i 1995., tako da je krajem 2001. godine na tom području živio samo 171 Hrvat katolik.

U dijelu naselja zvanom Varoš (Janja), a i u toponimiji, sačuvana je uspomena na srednjovjekovnu crkvu. Na Crkvištu, u selu Obrijež, istočno od groblja, bila je "madžarska" crkva. Kada se 1882. godine u Janji gradila pravoslavna crkva, vlasnik zemljišta Hadžibeg Hurembegović dopustio je da se zidovi spomenute crkve sruše i kamen uzida u temelje nove pravoslavne crkve. Oni se i danas mogu prepoznati.

Crkva i franjevački samostan u Bijeljini postojali su još od davnina. Bartol Pizanski 1389. na drugom mjestu u Mačvanskoj kustodiji bilježi: Locum de Bilina. Bijeljina je bila u sastavu Srebreničke banovine, a pala je pod Osmanlije 1512. god. i tada je samostan vjerojatno uništen.

U nahiji Bijeljini koja je pripadala sandžaku Zvorniku, prema turskom popisu provedenom između 16. i 25. travnja 1533., bila su svega 4 sela (Mirkovac, Čukovići, Grm Selište i Četvrkovište), s 13 muslimanskih kuća (7 neoženjenih) i 42 hrišćanske kuće (10 neoženjenih).

Prema istraživanjima nekih povjesničara na području današnje župe Bijeljina u 14. i 15. stoljeću spominje se franjevački samostan Sv. Marije u Polju, a 1623. godine spominje se župa Balatun.

U izvješću provincijala fra Marijana Pavlovića, tj. bosanskih franjevaca fra Jure iz Neretve i fra Pavla Papića iz 1623. godine, navodi se da župa Balatino pripada samostanu Olovo.

U izvješću iz 1650. godine (o pohodu Bosni između 1645. i 1650. godine) poslanom Svetom zboru za promidžbu vjere u Rim, biskup fra Marijan Maravić navodi da grad Bijeljina ima 150 turskih kuća i 3 džamije.

Prema Imeniku klera i župa za 1885. godinu, a prema podacima iz 1884., u župi Brčki između ostalih spominje se i naselje Bjelina, s 406 katolika.

Današnja župa Bijeljina utemeljena je 1885. godine odvajanjem od župe Brčko. Od te godine vode se matične knjige. Zidana crkva obnavljana je više puta. Prvi zaštitnik župe bio je Sv. Stjepan Kralj, a od 8. prosinca 1952. zaštitnik je Prečisto Srce Marijino.

Tijekom rata 1992.-1995. katoličku crkvu i župni stan u Bijeljini ekstremni su Srbi oštetili i opljačkali, a Hrvate katolike protjerali. U župnoj kući Srbi su otvorili školu pod nazivom "Vuk Karadžić

Župi Prečistoga Srca Marijina danas pripadaju sljedeća naselja: Bijeljina, Modran, Sapna i filijalna ispostava Zvornik.

_________________
Bismillah ir rahmani rahim, rabbi yessir, velatuassir, rabbi temim, bil hajr - Amin!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 24 ožu 2012, 21:27 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 16 vel 2012, 14:37
Postovi: 954
Lokacija: AID Headquarters
Župa Bijeljina danas
31. ožujka 2009.
Piše: Anto Burić, svećenik

Mons. Mijo (Mića) Perić

Rimokatolički župni ured Bijeljina

Vojvode Stepe 3

76300 BIJELJINA

Tel: 00 387 (0)55 220 810

Mob. 00 387 (0)65 622 068





Na početku želim reći da je nekoliko razloga koji me vode u Bijeljinu. Na prvom mjestu želim spomenuti da je Bijeljina rodno mjesto svim Garevljanima dragoga garevačkog župnika pokojnog Mije Thona. Osim toga u Bijeljini je rođen dugogodišnji čardački župnik pokojni Josip Konopka. Dalje, Bijeljina je posljednje mjesto župnikovanja pokojnog Marijana Šoljića koji je rođen u Donjim Kladarima koji su prije osnivanja župe Čardak pripadali župi Modriča. Bijeljina je i mjesto mučeniče smrti i posljednje počivalište bijeljinskog župnika Ivana Miletića koji je ubijen u Drugom svjetskom ratu.

Sve su to evo razlozi moga putovanja u Bijeljinu. A zapravo glavni razlog je od sadašnjeg župnika mons. Mije (Miće) Perića saznati kako izgleda župa Bijeljina danas. Uz to će doći, kasnije ću se uvjeriti i dobri ćevapi kojima Mićina seka Kaja dodaje specijalitet – namaz od srijemoša pa su još bolji i ukusniji.

Župnik nam u početku predstavlja samo mjesto Bijeljinu:

«Bijeljina se nalazi u trokutu kod ušća Drine u Savu. Smještena je otprilike sedam kilometara zapadno od Drine i dvadesetak kilometara južno od Save, oko dvadeset i pet kilometara od ušća Drine u Savu. Pedesetak kilometara južno od Bijeljine nalazi se Zvornik, o kojem će kasnije biti malo više riječi..

Pokrajina oko Bijeljine zove se Semberija. To je najplodniji dio Bosne i Hercegovine. Kroz povijest Bijeljina je mijenjala ime. Zvala se Belina, Biljena. Bjelina i Četvrtkovište. Godine 1533. Bijeljina je bila sjedište nahije (manja jedinica u Osmanskom Carstvu koja je obuhvaćala jedan grad i okolna sela). Tek se u sedamnastom stoljeću ustalilo ime Bijeljina. Godine 1623. Bijeljina je sdjedište kadiluka (sudsko i uprano područje u Osmanskom Carstvu). Najveće iseljavanje kršćanskog stanovništva bilo je između 1463. i 1878. Posljednje iseljavanje katolika s područja župe Bijeljina bilo je od 1992. godine do 1995. Osim ovog bila su također velika iseljavanja iza prvog i drugog svjetskog rata. Imam grafikon prema kojem je u župi Bijeljina godine 1910. bilo 1616 katolika. Godine 1931. Bijeljina je imala 2393 katolika. Najviše je bilo 1937. Te godine Bijeljina je brojila 2400 katolika. Prema službenom popisu iz novijeg vremena 1959. bilo je 800 katolika, 1991. 810, a danas ih, prema mom popisu koji sam napravio prošlog Božića ima 110. Oni koji su otselili tijekom takozvanog Domovinskog rata i iza njega diljem Europe, nitko ne pokazuje nikakvog znaka da bi se želio vratiti. Glavni razlog ovom posljednjem odseljavanju i zbog čega se ne žele vratiti je što ne mogu dobiti zapolenje. Nakon njihova odlaska njihova imanja, kuće i stanovi su zaposjednuti. Izbjeglice, Srbi, koji su tu došli su useljeni i u muslimanske i u katoličke kuće i stanove. Oni to tretiraju kao svoje. I rečeno im je: 'Koja ti se kuća svidi ona je tvoja a ono što si morao ostaviti tamo gdje si živio bit će ti plaćeno'. Da je Bijeljina nekada bila vjernički jaka svjedoči i to što je u Bijeljini rođemop nekoliko svećenika. To su pokojnoi Josip Fuks, Mijo Thon, Josip Konopka i Antun Zajc. Rodne kuće ovih svećenika ne postoje, osim kuće roditelja Ante Zajca. Ona se nalazi u dijelu Bijeljine koji se danas zove Kozjak.

Kada sam već spomenuo pokojnog Miju Thona evo jedne šaljive zgode koju je on sam pričao. Naime, majka pokojnog Mije Thona je nakon muželjeve smrti živjela u Beču. Uz ovo razdoblje vezana je i ta šaljiva zgoda. Jednom je Mijo doveo svećenika Antu Vujicu kod mame u Beč i rekao: 'Mama ovo je moj brat'. Mijina mama je bila Mađarica i nikada nije naučila dobro hrvatski pa je rekla: 'Može bit' al' ne sećam da sam ga rodio'. Mijo je pak za sebe znao reći: 'Majka mi je Mađarica, otac Austrijanac a ja čistokrvni Bosanac'. U Bijeljini je u drugom svjetskom ratu ubijen Ivan Miletić.»

Na pitanje: Koje je vjerske objekte imala župa Bijeljina prije nedavnog rata, župnik odgovara:

«Župa Bijeljina je prije domovinskog rata imala župnu crkvu, župsku kuću u kojoj smo mi sada i jednu staru zgradu u dvorištu u kojoj je bio stan u kojem je živio vrtlar odnosno zvonar. Pošto je bila ruševna s dozvolom i pomoći općine ta je zgrada srušena.

Ovdje sada želim spomenuti da se tijekom povijesti Zvornik spominje prvo kao filijala a kasnije kao župa. Bila je to župa Presvetog Srca Isusova i imala je župsku crkvu. I sada ponekad dobijem poštu na adresu Župa presvetog srca Isusova Zvronik. Zvornička crkva je srušena 1946. i na tom mjestu je iozgrađena pošta. Poslije ovog rata ja sam opsluživao iz Bijeljine i Zvornik. No kasnije je franjevcima data Srebrenica i njoj priključen Zvornik. Pošto je crkva srušena sada u Zvorniku nema vjerskog objekta. Do rata u Zvorniku je bilo posebo katoličko posebno pravoslavno groblje, jedno uz drugo. Danas su to Srbi zauzeli sve. Pošto je Zvornik bio župa, vjerujm da bi negdje trebale biti i Matice te župe koja je postojala sve do Drugoga svetskog rata.»

Na pitanje: što se dogodilo s vjerskim objektima tijekom posljednjeg rata župnik kaže:

«Od 1991. pa do 2001. u župskoj kućiu Bijeljini bila je škola za hendikepiranu djecu. Jedna austrijska dobrotvorna organizacije je dala polovicu troškova a polovicu općina i izgrađen je novi prostor za školu hendikepirane djece te je kuća župnog ureda ostala slobodna i prazna. Kada sam ušao u kuću sve je bilo je zapušteno i devastirano. Posebno je bila uništena i dotrajala stolarija. Tu sam zbog stalnog propuha fasovao upalu uha koju i danas nosim. Osim spomenutih objekata na groblju postoji kapelica koja je zapravo obiteljska grobnica. Neka obitelj prezimenom Vanjek, koji su imali svoj mlin, napravili su tu kapelu kao svoju grobnicu. Na području Srbje postoji nekoliko potomaka od te obitelji Vanjek koji su se nekoliko puta interesirali, čak neki došli i pogledati. Ukripti kapelice-grobnice nalazi se nekoliko mrtvačkih sanduka u kojima su pokojni iz te obitelji Vanjekj Jedan od kovčega je nasilno otvoren i vidi se tijelo pokojnika.»

Što se tiče crkve, ona je bila pretvorena u štalu gdje je jedan izbjeglica držao koze i ovce. Godine 1997. na Uskrs bio sam s biskupom Perom Sudarom u Bijeljini na poziv Kačavende. Kada sam, naime, na Veliki četvrtak bio na posveti ulja u Srajevu biskup Pero me je pitao da li bih htio otići s njim u Bijeljinu. Prije toga na Veliki utorak bio sam s Banjalučanima u Brčkom. Banjalučani su tijekom rata dolazili i dovozili humanitarnu pomoć, jedna je doktorica dolazila i dijelila lijekove. Prigovorio sam biskupu što me nije ranije obavijestio da najavimo svoj dolazak kada sam bio u Brčkom. Kada smo bili u Brčkom, jedna žena slučajno je prolazila pored crkve, vidjela i ušla u crkvu. Zbog kratkog vremena nismo mogli organizirati skupljanje pomoći. Donijeli smo im samo dvije tri košare jaja. U crkvi u Bijeljinoi još uvijek je bilo kozjeg i ovčijeg đubra i sijena. Klupe nije bilo ni jedne. Najmanje zvono bilo je poneseno ali im se zaglavilo kada su ga skidali i nisu ga mogli skinuti. U crkvi je bio kip fatimske Gospe koga je Marijan Šoljić zvao Gospa od Orijenta. Ovdje na ćošku kod nas ima kavana ŽI – BO (Жи-Бо). Pokojni vlasnik te kavane mi je pričao, kako je, prolazeći pokraj smetlišta vidio taj kip na smetlištu. Kaže 'Nisam ga mogao onako nositi pa sam došao kući da uzmem nešto da ga zamotam. Kad sam, došao kip je bio polupan.'

Na kući ima udubljenje na zidu u kojojem je bio kip Srca Isusova. Netko ga je iz škole sklonio i kada sam došao, direktor škole me je zovnuo i da mi ga. Taj kip sada stoji u crkvi. Namjerava ga vratiti na staro mjesto, a tamo gdje on sada stoji postaviti kip Gospe Fatimske.

Pitam župnika: «Jesu li ovi katolici koji su danas tu bili i tijekom rata?»

Odgovara:

«Svi katolici koji su danas tu oni su bili i tijekom rata. Oni koji su izbjegli, rekao sam ne pokazuju nikakav interes da bi se vratili. Nakon rata svi Hrvati katolici koji su radili otpušteni su s posla. Tako imaju dvije sestre čiji su roditelji podrijetlom iz Hercegovine. Otac im je bio medicinski tehničar. Starija kći rođena je u Varešu i kao dijete došla ovamo. On je bio, ne računajući doktore, najškolovaniji medicinar u Bijeljini. Starija kći je svršena pravnica. Nije mogla dobiti drugi posao nego otprema autobuse na stanici. Mlađa sestra je diplomirani ekonomist. Studirala je u Beogradu i diplomiorala s ocjenom suma cum laude. Državni ispit položila je u Sarajevu. Tri godine čekala je na posao. Kod mene su dolazili ruski ambasador, engleski pretstavnik i još kojekavih drugih stranaca. Dolazio je tu i hrvarski veleposlanik iz Tuzle. Svima sam iznosio taj slučaj. Je li to nešto utjecalo da je ona dobila posao ili nije ja ne znam. Ali činjenica je, evo već treću godinu radi kao svršeni ekonomist. U isto vrijeme prema nekoj anketi u općini radi preko četrdesetero zaposlenika bez osnovne škole.»

Na pitanje, koliko je Hrvata katolika poginulo za vrijeme rata, župnik kaže:

«Ovdje nije bilo rata i zna se samo da je jedna žena poginula. Muslimani su i ovdje kao i mnogim drugim područjima više stradali. Pobijeno je ne zna se ni koliko. Svi koji su pobijeni bili su optuženi da su muslimanski ekstremisti. Osim ovih pobijenih puno ih je moralo otići. No nisu mogli otići dok ne plate. Čak po deset tisuća maraka plaćali su da mogu otići. Svi koji su platili da odu trebali su ujedno potpisati da se odruču svoje imovine i da neće tražiti njezin povrat. Osim toga prije nego su napuštali ovo područje natjerali su ih da daju pred kamerama izjavu kako dobroboljno odlaze i to je televizija snimala. Oni koji nisu htjeli otoći doživljavali su da su ih izbjeglice istjerale iz njihovih kuća. Tako su neki godinama stanovali u dvorišnim zgradama a izbjeglice u njihovim kućama.

Ovdje želim spomenuti da je bijeljinski župnik Ivan Miletić ubijen u Jabanuši u Drugom svjetskom ratu. Prenesen je u groblje u Bijeljini. Tamo mu se i danas nalazi grob. Kod prenošenja posmrtnih ostataka obred su vodili Mijo Thon, Josip Konopka i Julije Kozinovi. Kada se pođe prema Tuzli postoji mjesto Hasi. U tom mjestu skreće se lijevi i tu je odmah ta Jabanuiša gdje je ubijen pokojni Miletić.»

A sada nekoliko riječi o sakramentima koji su u župi Bijeljina podijeljeni tijekom rata i nakon njega.

«Ja sam počeo dolaziti U Bijeljinu od 1998. Devedest sedme na Uskrs bio sam sa biskupom Sudarom. Te godine bilo je jedno krštenje. Sada ona žive u Loznici. Godine 1999. bila su dva krštenja, brat i sestra, 2000. godine Jakov Pavlović je krstio također dvoje. Godine 2001. kršteno je četvero. Od tih je jedna djevojka koja je završila studij hidrotehnike. Jasam došao 22. 09. 2001. Od tada: 2002. kršteno je dvoje djece, 2003. jedno. Ukupno od rata kršeno je trinaestero djece. Vjenčanja od 2001. do 2009. bilo je, sedam ukrepljenja i jedno jedino redovno vjenčanje. Umrlih: 1998. četvero, 1999. jedno, 2000. deset, 2001. četvero, 2002. godine sahranio sam troje od toga dvoje za koje sam čuo tek kad ih je trebalo sahraniti. Godine 2003. šest sahrana od kojih sam za četvero saznao kad ih je trebalo sahraniti. Godine 2004. od osam sahrana šest je onih za koje sam saznao kada je trebalo pokopati. Godine 2005. od deset sahrana četvero koje nisam prije poznavao i nisam imao nikavih podataka o njima. Godine 2006. od osam sahrana za šest sam saznao da su postojali tek kada ih je trebalo sahraniti. Godine 2007. sedmero sam sahranio za troje sam saznao tek uoči sahrane. Godine 2008. od deset sajhrana petero nisam poznavao. Ove godine do sada sahranjeno je troje od kojih jedno nisam znao otprije. Ukupno je dakle bilo 74 sahrane od toga 31 za koje sam saznao tek kada ih je trebalo sahraniti.

Ovdje ću reći i ovo: Bilo je jako puno onih koji su dolazili i tražili da pređu u Katoličku crkvu. Podijelio sam im katekizme koje je Ordinarijat slao župskim uredima i rekao im da priprava za krštenje ili prijelaz traje godinu dana. Nitko poslije nije došao. Vjerujem da su prijelaz tražili radi hrvatskih dokumenata. Bilo je i takvih slučajeva kada su tražili da im izdam krsni list a kršteni su u Pravoslavnoj crkvi.

Pitam župnika: «Koja je dobna struktura onih 110 župljana koje ima?»

Odgovara: «Svi su iznad četrdeset godina.»

Na pitanje suočava li se s nekim problemima kod vlasti, s policijom...?

Odgovara:

«Ja nemam nikakvih problema s vlastima.»

Pitam ga o broju misa i posjećenosti

Kaže:

«I običnim danom i nedjeljom imam po jednu misu. Nedjeljom na misi bude najčešće od 25 do trideset vjernika. Za božićnu polnoćku, odnosno misu bdjenja u devet sati, bude oko 200 osoba. Razumije se da bude i muslimana i pravoslavaca. Ja sam im lanjske a i ove godine svima, i muslimanima i pravoslacima čestitao Boži. Rekao sam da se Isus rodio da spasi sve ljude. Nažalost, neki još nisu otkrili put do njega.»

Pitam župnika kako izlazi na kraj s troškovima uz tako mali broj vjernika i njihovo mizerno ekonomsko stanje.

«Što se tiče troškova to izmirujem iz misa koje služim. Bude nešto od opijela na Sve svete i uz blagoslov kuća. Još nikada nisam upisao struju koju potrošim u crkvi u knjigu crkvenih računa. Odakle ću kada u crkvenoj kasi nemam ništa. U crkvi sam nabavio sakristijski namještaj i ispovjedaonicu. Tada je crkvena kasa bila u minusu oko 2000 maraka. Prošle godine sam rekao da nemam čime otplatiti, a red je da župljani uzdržavaju i crkvu i župnika. Za sebe ne tražim ništa, ali ako hoće netko nešto pomoći neka pomogne onoliko koliko može, godišnje ili mjesečno. Do sada sam isplatio taj dug i tek neki dan je crkvena kasa prešlo u pozitivu. Želim spomenuti i pomoć koju dobivam od Renovabis. Zatim, moj rođak Marko Perić, župnik u Gromiljaku mi pošalje opijela. Što se tiče misnih intencija bude ponešto. No zna se desiti da prođe deset petnaest dana da nemam ni jedne. Mise uzmem od Ordinarijata ili dobijem od velečasnog Marka. Kada sam uselio naša nadiskupija mi je platila stolariju i grijanje koje je koštalo preko sedam tisuća maraka. Kardinal mi je dao oko tri tisuće. Grijanje je bilo uvedeno na plin ali sam morao, radi cijene, prebaciti na struju. Već četiri godine i općina daje za potrebe župe po 2000 maraka. Ovih dana očekujem da uplate za ovu godinu.»

Na pitanje: «Kakva će prema sadašnjem tijeku događanja župa Bijeljina izgledati nakon deset ili dvadeset godina», župnik odgovara:

«Postoji i provodi se plan je posrbljavanja cijele Bosanske Posavine i Semberije. Vlaško pravsolavno stanovništvo u ove krajeve došlo je kao logistika turskoj vojsci u vrijeme najezde Turaka. Nastanjivali su se uglavnom po planisnkim područjima Bosne. Tamo su držali stoku koja je služila turskoj vojci za njihove potrebe. Sada je plan srpske vlasti i pravoslavne crkve to stanovništvo iz planinskih područja Bosne preseliti u Posavinu i Sermberiju. Bijeljina ima oko 150 tisuća stanovnika od čega je oko 90 000 starosjedioca a ostalo su doseljenici. Oni koji dolaze dobivaju besplatno placeve i materijal za kuće. Starosjedioci su robovi zemlje, dok doseljenici roštiljaju. Tu ima jedno naselje koje se zove Novo selo gdje su prije Drugoga svjetskog rata živjeli Nijemci. Po vjeri su bili evangelici. Napravili su sebi i crkvu. U drugom svjetskom ratu protjerani su a prekrasna crkva je pretvorena u skladište poljoprivrednih proizvoda. Njihovu zemlju su pretvorili u ekonomiju a sada je daju izbjeglicama. Na toj crkvi koja postoji i danas potkraćen je toranj i na njega postavljena vatrogasna sirena. Kako sam rekao, oni koji su tijekom zadnjeg rata izbjegli ne pokazuju nikakav interes da se vrate. Kroz deset ili dvadeset godina hoće li biti ovdje koga od katolika ili neće ne znam. Jedino ako bi se počela razvijati industrija onda bi možda zbog posla ljudi počeli dolazili..

No i tada je veliko pitanje da li bi bilo posla za naše ljude. Nakon ovoga rata otpustili su domaće stanovništvo s pola, i svoje Srbe i druge, da bi dali mjesto doseljenicima. Učinili su to da bi imali sigurne glasove na izborima. I u prošlosti je bilo tako. U šematizmu 1932. godine u župi Bijeljina navode se sljedeća naselja: Bijeljina 1660 katolika a rekao sam koliko ih je danas. Balatun je imao 12 katolika, danas nema ni jednoga, Donji Brodac 21 katolik, danas nema nikoga, Veljino selo imalo je 47 katolika, danas nema nikoga, Ljeljenča 86 katolika, danas, koliko znam ima samo jednoga, koji nema nikave veze s Crkvom. Ugljevik je imao 171 katoli, danas nema nikoga, Janja 34 katolika, danas nema nikoga. Petrovo Polje imalo je 42 katolika, sada nema ni jednoga.»

Uza svu gostoljubivost župnika i dobre ćevape tužan napuštam Bijeljinu.

_________________
Bismillah ir rahmani rahim, rabbi yessir, velatuassir, rabbi temim, bil hajr - Amin!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 24 ožu 2012, 21:27 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 16 vel 2012, 14:37
Postovi: 954
Lokacija: AID Headquarters
Proslavljena 125. obljetnica župe Bijeljina
10. ožujka 2010.
Za proslavu ove važne godišnjice pozvani su i rado se odazvali svi župljani Bijeljine, kao i župnici i župljani iz susjednih župa.

Obilježavanje 125 godina župe u Bijeljini, započelo je trodnevnicom. Župnik župe Prečistog srca Marijinog don Marijan Brkić organizirao je trodnevnicu, koju su pohodili mnogobrojni vjernici iz BiH, Hrvatske i Srbije.

Za proslavu ove važne godišnjice pozvani su i rado se odazvali svi župljani Bijeljine, kao i župnici i župljani iz susjednih župa.

Prvog dana trodnevnice, 4. ožujka župnik i čuvar svetišta sv. Leopolda Mandića iz Maglaja, don Jakov Filipović donio je relikviju ovog sveca u Bijeljinu. Nakon dočeka i unošenja relikvije u crkvu, uslijedilo je koncelebrirano misno slavlje koje je predvodio don Jakov. Iz Slavonije na hodočašće prvoga dana su došla tri autobus vjernika te tri župnika. Pored ovih gostiju prisutni su bili i imam Islamske zajednice Samir ef. Camić u Bijeljini te episkop zvorničko- tuzlanski Vasilije Kačavenda. Episkop je nakon mise pozdravio sve nazočne, govorio o ekumenizmu te napomenuo kako katolička i pravoslavna nisu dvije toliko različite Crkve, već da se radi o jednoj Crkvi zapada i istoka koju veže jedan duh. Ovaj posjet kao i obraćanje vjernicima u prvi mah je bio iznenađujući ali izuzetno je pozitivno prihvaćen. Obraćanje episkopa Kačavende vjernicima pozitivan je primjer i poziv vjernicima na što bolji suživot.

Drugog dana trodnevnice, 5. ožujka, relikvije svetog Leopolda bile su izložene cijeli dan. Vjernicima je bio na raspolaganju svećenik za ispovijed ili pojedinačni blagoslov. U 17. sati upriličena je pobožnost «Put križa» kao i bolesnička misa. Relikvije sv. Leopolda iz Maglaja koje su nesebično posuđene bijeljinskoj župi povodom slavlja, ujedno su i najveće izvan Padove.

«Sv. Leopold je učinio svojevrsno čudo i doveo predstavnike drugih religija tu, kako bi nagnao na što bolji suživot. Svečeva želja je bila uvijek poći na istok i propovijedati ekumenizam, evo želja mu se ispunila», kazao nam je don Veselko Župarić, župnik Župe Presvetog Srca Isusovog u Brčkom, koji je predvodio svečano misno slavlje zadnjeg dana trodnevnice u Bijeljini.

Zadnjega dana, 6. ožujka, došlo je nekoliko stotina hodočasnika iz Maglaja, Brčkog, Boča, Zovika, Globarice, kao i iz Hrvatske kao i Srbije. U 14. sati upriličena je kratka pobožnost te ispraćaj relikvijara iz župe. «Inače u ovoj župi ima nekih stotinjak župljana, a ova tri dana na sv. misama bilo je čak i nekoliko stotina, tako da je ovaj događaj i ovakvo slavlje veliki poticaj našim vjernicima. Nekada je bilo nezgodno biti katolik u Bijeljini sada su odnosi već korektni, što je pokazao i posjet poglavara drugih religija iz Bijeljine ovom slavlju», kazao nam je za kraj don Jakov.

Ovakvo slavlje u Bijeljini je izuzetan poticaj za župljane i sve ostale. Moramo se sjetiti ove župe i češće a ne samo prilikom nekih slavlja.

Bijeljina je najistočnija župa Vrhbosanske nadbiskupije koja osnovana 1885. odvajanjem od župe Brčko. Župi u Bijeljini danas pripadaju naselja Bijeljina, Modran, Sapna te filijalna ispostava Zvornik. U proteklom ratu župa je pretrpjela strašne gubitke. Katolike su ekstremni Srbi protjerali a crkvu i župni ured prenamijenili za ono što im odgovara. Od prijeratnih preko osamsto župljana, danas ih je ostalo na žalost jedva preko sto. Slavlje 125. godišnjice župe čini veliki korak i poticaj vjernicima koji su ostali ili se vratili na svoja ognjišta.



Katolički tjednik

_________________
Bismillah ir rahmani rahim, rabbi yessir, velatuassir, rabbi temim, bil hajr - Amin!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 24 ožu 2012, 21:28 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 16 vel 2012, 14:37
Postovi: 954
Lokacija: AID Headquarters
Demografski podatci za Bijeljinu, sto se Hrvata katolika tice.


BIJELJINA

Broj osoba 1991. = 810

Broj osoba 2007. = 135

Broj osoba 2008. = 105

Broj osoba 2009. = 110

Razlika 2008/2009 = plus 5 osoba

Broj obitelji 2008. godine = 68

Broj obitelji 2009. godine = 74

Razlika = plus 6 obitelji

Krštenih u 2009. godini – 0

Umrlih u 2009. godini - 6

_________________
Bismillah ir rahmani rahim, rabbi yessir, velatuassir, rabbi temim, bil hajr - Amin!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 02 tra 2012, 08:52 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 16 vel 2012, 14:37
Postovi: 954
Lokacija: AID Headquarters
Sjećanje na početak aprila 1992. godine: Bijeljina slavi zločine
Zar su se takozvani branioci Bijeljine borili protiv žena i djece

Autor E. MUSLI | Objavljeno 02.04.2012. u 06:08


Ni 20 godina kasnije, zločini nad civilima u Bijeljini nisu procesuirani niti su lokalne vlasti priznale da su počinjeni. Nijemo je i Okružno tužilaštvo, a prvi dani aprila obilježavaju se kao "dani oslobođenje Bijeljine".


Bačeni u Drinu

Ovim povodom oglasila se Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" Bijeljina i Janja.

- I pored propagandnih laži o navodnim borbama, nije ubijen niko u uniformi i s oružjem u ruci, niko takav nije ni ranjen, ni zarobljen, ni izveden pred sud, niko takav nije viđen na ulicama Bijeljine. Ko je počinio zločine, ko je kriv za stradanja civila? Zar su se takozvani branioci Bijeljine borili protiv žena i djece - navodi se u saopćenju koje potpisuje predsjednik BZK "Preporod" Jusuf Trbić.

Dok vlast slavi zločine, Medžlis IZ Bijeljina i ovog 2. aprila učenjem tevhida, Fatihe i dove obilježit će dan kada je bijeljinska mrtvačnica bila ispunjena tijelima bošnjačkih, romskih i albanskih civila. Nažalost, mnoga tijela bačena su u rijeku Drinu i još nisu pronađena.

Zvanični spisak 40 ubijenih, koji je objavio SDS-ov krizni štab, dovoljno govori ko je i kako ubijan.

"U prva četiri dana aprila 1992. godine ubijeni su: Ziberi Ajruš (1968.), Maid Sinanović, Salko Nargalić Ćosa (1960.), Ešef Beganović (1960.), Alija Mujkić (1927.), Sead Krajnović, Bejtula (1956.), Hamijeta (1953.) i Abdirami (1954.) Pajaziti, Husein Dizdarević (1941.), Sabit Arifović (1935.), Redžep Šabanović, njegova žena Tifa i sin Admir, Husein Geljo (1933.), Haso Imširović (1929.), Feriz Karasuljić (1959.), u mrtvačnici zaveden pod rednim brojem 77, Bisera Bišanović (1933.), njene kćerke Nermina (1954.) i Mirsada (1962.) i unuk Damir Danović (1976.), podstanarka kod Bišanovića Radmila Novaković, maloljetna braća Ibrahim i Almir Belkić, Ivica Vrhovac (1945.), Mirjana Ilić, Dževad Osmanović (1978.), Dževad Jašarević (1956.), Elmazi Mersim (1969.), Muhamed Mulabdić (1964.), Majda Izić (1929.), Bego Šindrić (1942.), Huso Benić i jedna neidentificirana osoba.

Eto ih smrde

Mustafa Komšić (1933.) i sinovi Adnan (1963.) i Rijad (1973.) sahranjeni su 4. aprila. Zločinci su prvo ubili sinove, a ocu Mustafi pucali u noge, ostavivši ga da krvareći umire i gleda svoju mrtvu djecu. Dr. Milan Novaković, tadašnji predsjednik SDS-a, kada je porodica došla po leševe, rekao je: "Nosi ih. Eto ih smrde tu. Ne trebaju oni nikome."

Arkanove ubice

Zločinci Željka Ražnatovića Arkana nisu znali ko je ko. Ubijali su one na koje su prstom pokazali domaći "rodoljubi". Sve pod pokroviteljstvom Kriznog štaba i tadašnje SDS-ove vlasti.

Spisak Kriznog štaba u Bijeljini ne spominje, početkom aprila 1992. ubijene Bošnjake, među kojima su Asim Fidahić, potomak Ali-paše Fidahića, vodio se kao nestao, a pronađen 5. novembra 2003. na groblju u Šapcu, Hajrudin Salihagić Hajrov, vodi se kao nestao, ali ga je Jusuf Trbić vidio pretučenog, Hasib Kupus, nestao, Amir Arnautović Dajko, Derviš Zulčić, Redžo Delić (1940.) i sinovi Sulejman (1958.), jedini pronađen, Berzad (1961.) i Beriz (1964.), zatim Nijazim Alagić, tijelo pronađeno 2007. u Sremskoj Mitrovici, Fadil Podrug i Mirsad Osmanović.

_________________
Bismillah ir rahmani rahim, rabbi yessir, velatuassir, rabbi temim, bil hajr - Amin!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 02 tra 2012, 21:24 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 11 stu 2011, 14:14
Postovi: 3462
Zločin kazniti!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 06 tra 2012, 14:21 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 10:29
Postovi: 68202
Lokacija: hrvatsko-bošnjačka Federacija
Izuzev minijaturnog urbanog središta od 20-30 zgrada, Bijeljina je jedno gigantsko selo. (npr. pogledati na Google earth, izgleda zastrašujuće)
Grad s najvećim omjerom kuće/zgrade.

Za usporedbu Mostar ima 400 zgrada.

_________________
Hoće li Musk uključiti Starlink Bošnjacima? .
Vojni proračun Bošnji manji je od proračuna Dinama

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIooooooooooo


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 06 tra 2012, 14:26 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 21:11
Postovi: 23208
Lokacija: Multietnička federalna jedinica sa hrvatskom većinom
Tek zadnjih 7-8 godina prave kanalizacijsku mrežu. U gradu od preko 40 k stanovnika. Prije rata je nije bilo ili samo naj naj najuži centar grada.

_________________
Safe European Home


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 06 tra 2012, 14:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 10:29
Postovi: 68202
Lokacija: hrvatsko-bošnjačka Federacija
lider30 je napisao/la:
Tek zadnjih 7-8 godina prave kanalizacijsku mrežu. U gradu od preko 40 k stanovnika. Prije rata je nije bilo ili samo naj naj najuži centar grada.


Pogled na Google earth otkriva i da grad uopće nema industrijske zone.

_________________
Hoće li Musk uključiti Starlink Bošnjacima? .
Vojni proračun Bošnji manji je od proračuna Dinama

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIooooooooooo


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 13 tra 2012, 22:25 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 16 vel 2012, 14:37
Postovi: 954
Lokacija: AID Headquarters
Što jes jes, Bijeljina je selo ogromno.



Došljaci dobili plodnu zemlju i parcele besplatno.

_________________
Bismillah ir rahmani rahim, rabbi yessir, velatuassir, rabbi temim, bil hajr - Amin!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 07 svi 2012, 19:43 
Offline

Pridružen/a: 19 srp 2011, 16:55
Postovi: 150
http://rgallivan.blogspot.co.uk/2012/05 ... ljina.html


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 08 svi 2012, 22:05 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 30 svi 2009, 22:01
Postovi: 19704
Bijeljina je jako poljoprivredan grad u kome mozes da vidis kucu sa velikim drvoristem maltene u centru grada. Prije 20-ak godina to je bila prava selendra od grada, a danas jedan od najnaseljenijih gradova u BiH i drugi u RS odmah iza Banja Luke.

_________________
Smrt fašizmu! Sloboda ili smrt! Slava Rusiji! Denacifikacija Ukrajini!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 27 lip 2012, 15:48 
Offline

Pridružen/a: 27 kol 2010, 07:22
Postovi: 4662
Najvece BiH selo.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 27 lip 2012, 15:49 
Offline

Pridružen/a: 27 kol 2010, 07:22
Postovi: 4662
Vladimir RUS je napisao/la:
Bijeljina je jako poljoprivredan grad u kome mozes da vidis kucu sa velikim drvoristem maltene u centru grada. Prije 20-ak godina to je bila prava selendra od grada, a danas jedan od najnaseljenijih gradova u BiH i drugi u RS odmah iza Banja Luke.

Izgradila se tako sto su davali dzaba zemljiste.
Svaka cast za napredak. :smijeh


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 27 lip 2012, 15:50 
Offline

Pridružen/a: 27 kol 2010, 07:22
Postovi: 4662
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bijeljina
PostPostano: 27 lip 2012, 15:53 
Offline

Pridružen/a: 27 kol 2010, 07:22
Postovi: 4662


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 344 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 14  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 8 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO