Pa jebaga led, to je tajna.

Opet ovaj s specijalitetima srpske propagandne kuhinje...

Zbog ubistva 636 Srba izveštaj protiv 16 Bošnjaka, među njima i Orić

Centar javne bezbednosti (CJB) Bijeljina još 2006. godine podneo je izveštaj o zločinima nad Srbima u opštinama Srebrenica, Bratunac, Milići, Vlasenica, Šekovići i Zvornik, a među licima koja su vršila zločine naveden je i Naser Orić.

Tačno 9. februara 2006. godine Tužilaštvu BiH u Sarajevu i Okružnom tužilaštvu Bijeljina podnesen je Izveštaj o izvršenom krivičnom delu protiv 16 lica bošnjačke nacionalnosti zbog postojanja osnova sumnje da su od 1992. do 1995. godine u ovim opštinama učestvovali u ubistvima 636 Srba.

Od tog broja, 101 je žena, 15 djece i 97 starih, bolesnih i iznemoglih lica, potvrđeno je Srni u MUP-u Republike Srpske.

Srna nezvanično saznaje da je Izveštaj podnesen protiv Nasera Orića, Zulfe Tursunovića, Nedžada Bektića, Mirsada Dudića, Smaje Mandžića, Ahme Tihića, Hakije Meholjića, Emira Halilovića, Safeta Omerovića, Huse Salihovića, Ibre Jakubovića, Fikreta Šečića, Vekaza Husića, Veiza Bjelića, Kemala Mehmedovića i Adema Kostjerevca.

Svi oni terete se da su učinili krivična dela genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika i uništavanje kulturnih, istorijskih i religijskih spomenika.

Orić je u to vreme obavljao funkciju komandanta Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane /TO/ Srebrenica i komandanta takozvanih združenih oružanih snaga subregije Srebrenica.

Tursunović, Bektić, Dudić, Mandžić i Tihić bili su komandantni brigada i članovi Štaba komandnog kadra oružanih snaga Srebrenica, dok je Meholjić bio načelnik SJB Srebrenica. Ostali osumnjičeni bili su pripadnici takozvanih oružanih snaga Teritorijalne odbrane Srebrenica.

Prema Izvještaju MUP-a Srpske, svi osumnjičeni, zajedno sa drugim starešinama i jedinicama oružanih snaga Srebrenica, takozvane Armije BiH i SJB Srebrenica, kao članovi i učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, imali su cilj da ubiju što više Srba, žena, djece, staraca i da ih proteraju sa njihovih vekovnih ognjišta.

Provođenje ovog udruženog zločinačkog poduhvata u periodu od aprila 1992. do jula 1995. godine rezulturalo je ubistvima, na veoma svirep i podmukao način
/iz vatrenog oružja u potiljak, klanjem, odsijecanjem dijelova tijela, paljenjem, silovanjima, ubistvima iz zasjeda/, više od 3.000 muškaraca, žena i djece - Srba iz srebreničke enklave, dok ih je proterano oko 15.000.

Kršeći pravila međunarodnog humanitarnog prava za vreme oružanog sukoba u BiH, ta lica su, u okviru oružanih snaga takozvane Armije BiH subregije Srebrenica, planirala, organizovala, pripremala, pokrenula, naredila i učestvovala u izvršenju navedenih krivičnih djela nad srpskim stanovništvom.

U MUP-u Srpske Srni je potvrđeno da je 25. oktobra prošle godine Tužilaštvo BiH obavestilo MUP Srpske da je kompletna dokumentacija sadržana u Izveštaju u fazi analize, i da će u narednom periodu biti preduzimane određene mere i radnje u svrhu dokumentovanja i prikupljanja dokaznog materijala.

Radeći na istraživanju i dokumentovanju krivičnih dela protiv čovečnosti i vrednosti, zaštićenih međunarodnim pravom, počinjenih u proteklom građanskom ratu u BiH, MUP Srpske, CJB Bijeljina i SJB Zvornik u saradnji sa policijskim stanicama Srebrenica, Bratunac, Milići, Šekovići i Vlasenica, preduzeo je niz operativno-taktičkih mjera i radnji u predmetima gde su učinjeni pomenuti ratni zločini.

Na području Srebrenice zločini su počinjeni u gradu i okolnim selima Gniona, Gostilj, Viogor, zaseoci Vasiljevići, Bare, Rovići i Kovačica, kao i selima Osredak, Sjemovo, Orahovica, Čumavići, Međe, zaseoci Crni Vrh i Karno, te u selima Radoševići, Oparci, Bojna, Obadi, Zalazje, Crkvine, Ratkovići, zaseoci Dučići, Brađevina i Magudovići, Krnjići, Brežani i Podravanje.

Na području naseljenog mesta Skelani, pripadnici takozvane Armije BiH pod Orićevom komandom počinile su zločine nad Srbima u selima Kostolmci, Ćosići, Žabokvica, Kalimanići, zaseoci Kušići, Dvizovići, Savići, Popovići, Rosulje, Visočnik, Stajčići, Pribidol i Arapovići.

Na području Milića zločini nad srpskim življem počinjeni su u selima Metaljka, Vandžići, Rupovo Brdo i na površinskom kopu rudnika Boksita "Braćan", dok su Srbi u Bratuncu stradali u selima: Stanatovići, Magašići, Ježestica, Bjelovac, Sikirić, Loznica, Zagoni, Pajići, Hranča, Fakovići i Kravica.

Bošnjačke falange počinile su zločine nad Srbima i na području opština Šekovići, i to u selima Korijen i Kalabače, i Vlasenica - u selima Rogosija, Šadići i Cikotska Rijeka, te na području opštine Zvornik - u selima Gornja i Donja Kamenica, Novo Selo i Drinjača.

Istražujući ratne zločine nad Srbima na području Srebrenice i Bratunca, policijski službenici CJB Bijeljina postupali su po 26 naredbi Okružnog tužilaštva Bijeljina.

Tužilaštvo Srbije za ratne zločine vodi istragu protiv ratnog komandanta takozvane Armije BiH Nasera Orića, Hakije Meholjića i još trojice Bošnjaka zbog sumnje da su na Petrovdan 1992. godine u mestima Zalazje i Donji Potočari ubili devet srpskih civila.

Direkcija za koordinaciju policijskih tela BiH dobila je zahtev Interpola Beograd za proveru Nasera Orića, Nurije Husića, Hakije Meholjića, Amira Mehmedovića i Smaje Mandžića radi raspisivanja međunarodne poternice zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Bio sam u Srebrenici čuo priče iz prve ruke od rodbine poginulih i bio sam u onoj fabrici akumulatora. Tako da se neke stvari i promijenile u pogledu na svijet. Ne znam dokle će Bošnjaci biti glupi i puno naivni.

De pojasni, da i mi čujemo, iz druge ruke.

Neke stvari i kad se pričaju pričaju se uzaludno......

Bar onda znamo čija je veća laž.

Orić - gospodar života i smrti u Srebrenici

Bivši komandant muslimanskih snaga u Srebrenici Naser Orić bio je neprikosnoveni gospodar tog grada i pod njegovom potpunom zaštitom našli su se mnogi koji su po njegovom nalogu ubijali Srbe i Bošnjake, bezočno pljačkali imovinu jednih i drugih i sticali silno bogatstvo zloupotrebom humanitarne pomoći, pišu "Večernje novosti".



List u današnjem izdanju prenosi svjedočenje bivšeg načelnika Policijske stanice Srebrenice Hakije Meholjića koji je u iskazu naveo da je policija bila pod stalnim opstrukcijama komandanta 28. divizije - Orića, te da joj je više puta prijećeno i da je napadana "ukoliko bi se u pritvoru našao neko koga je štitio Orić".

"U martu 1993. godine je tako zaštitio Ejuba Golića, ubicu Huse Husića i Fikreta Salkića. Rekao je, meni je Golić potreban i ne pišite ništa protiv njega", naveo je Meholjić.

On je dalje svjedočio da je Orić uzeo u zaštitu i Mithada Salihovića koji je ubio Ilinku i Krstu Dimitrovski, a da je pravdi, zahvaljujući njemu, umakao i Emir Halilović, ubica Zagorke i Slobodana Zekića i Slavoljuba Neškovića, koga je usmrtio u srebreničkoj bolnici.



"Orić je oko sebe okupio ljude sklone svemu i svačemu. Njima je ostavljao mrvice da bi svog konja mogao čak i medom da hrani", izjavio je Meholjić.

U iskazima svjedoka do kojih su došle "Novosti" naveden je i transkript emisije radio Srebrenice iz 1994. godine u kojoj je gostovao predsjednik opštinskog vijeća Osman Suljić, a kome su se gladni Srebreničani obraćali sa žalbom da se tone humanitarnog brašna prodaju na pijaci, a da narod nema šta da jede.

Slušaoci su tada prenijeli Suljiću da su Orićevi magacioneri, kojim su se obraćali za pomoć, umjesto da im daju hranu osiono odgovarali "ako nemate šta da jedete pasite travu".

U izjavama više desetina svjedoka navedeno je da bi sudbina mnogih iz Srebrenice bila drugačija da nije bilo profiterstva i trgovine i da je bilo mudrijeg i odvažnijeg držanja vojne i civilne uprave, i kao posebno mučno izdvojeno da Orićevi štićenici nisu imali milosti ni za bolesne niti ranjene, već su skupo naplaćivali i te usluge.

"Pare su uzimali, ali ranjene nisu prevozili. Od mene je načelnik srebreničke bolnice Avdo Hasanović uzeo 200 maraka za transport do svoje kuće", svjedočila je Evra Hasanović.

Svjedoci tvrde i potpisuju da je Hasanović organizovao prodaju lijekova i narkotika po cijeni od 100 i 200 maraka, što je za posljedicu imalo umiranje ranjenika od najobičnijih rana.

"Najtraženiji je bio penicilin, zbog čijeg je nedostataka jedan od boraca iz jedinice Fahrudina Alića umro od povreda, jer nije imao da plati lijekove dok su doktorovi i Orićevi ljudi punili džepove do besvijesti", prenijeli su svjedoci.

Kakav je bio odnos Orića prema sunarodnicima u Srebrenici najbolje, zaključuju "Novosti", ilustruje ocjena autora knjige "Planirani haos" Ibrana Mustafića koji je poručio da bi za zločine koje je počinio nad Srbima Orića osudio na 20 godina robije, a za zločine prema sopstvenom narodu na 200 godina.

Konferencija o Srebrenici: Istina tek treba da bude utvrđena

Učesnici konferencije "Srebrenica 1995-2015: činjenice nedoumice, propaganda" ocijenili su danas da tumačenje događaja u Srebrenici iz jula 1995. godine, poput prijedloga britanske rezolucije, ne odgovara istini i da tek ostaje da bude utvrđena puna istina.



Učesnici konferencije, koju su organizovali Muzej žrtava genocida u Beogradu i ruski Fond strateške kulture, saglasili su se da se do istine može doći, između ostalog, odgovorom na pitanje koje je još otvoreno - ko je organizovao dešavanja u Srebrenici.

Ana Filimonova iz ruskog Fonda strateške kulture istakla je da je Srebrenica postala objekat manipulacije, neutvrđenih činjenica i propagande, a da je potpuno zanemarena činjenica da je genocid izvršen nad srpskim stanovništvom u okolini Srebrenice.

Filimonova je ukazala da je istinu o događajima u Srebrenici potrebno utvrditi u interesu pravde i svih naroda i cijelog svijeta i poručila da, dok se to ne utvrdi, srpski zvaničnici ne treba da idu na komemoraciju u Srebrenicu.

"Prvi korak neka napravi Zapad. Neka uradi isto što je uradio za muslimansku stranu i kada priznaju sve žrtve na osnovu konkretnih podataka o pravim žrtvama, onda možemo da razmislimo kako na najbolji način poštovati žrtve sa obje strane", rekla je Filimonova.

Član Ekspertskog tima jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala Dževad Galijašević rekao je da je Srebrenica problem o kome treba raspravljati, zbog neodgovorenog pitanja ko je organizovao dešavanja.

On je istakao da Haški tribunal nije pronašao nijedan ozbiljan dokument vlade, vojske ili policije Republike Srpske u kojima bi se vidio plan za izvođenje takvo ozbiljnog zločina u Srebrenici kao što bi bio genocid.

Galijašević je rekao da je Srebrenica dogovor američke i francuske politike i "jedan od tri zločina sa američkim pečatom", u koje je uključio prelazak akcije "Oluje" na tlo BiH i zločin na Ozrenu.

"Znamo za dogovor između Bila Klintona i Alije Izetbegovića i da je operativno izveden u dogovoru Klintona i Žaka Širaka. Znamo da je francuska tajna služba putem Legije stranaca tamo učestvovala u masovnim klanjima i da su neka od lica koja su priznala zlodjela bila dio Legije stranaca, pod francuskom kontrolom", rekao je Galijašević.

On je rekao da Srebrenica jeste masovan zločin koji se u vrlo kratkom vremenu i na malom prostoru desio Bošnjacima, ali je istakao da se od 1992. do 1995. godine na tom istom prostoru dešavao i Srbima, kao i da je takvih posebnih zločina u BiH bilo mnogo, među kojima onaj nad Srbima u Sarajevu.

"Selekcija žrtava nije izvršena, mi nemamo podatke koliko je zaista u neposrednim sukobima, koliko na minskim poljima, a koliko u međusobnim obračunima izginulo ljudi. Nemamo podatke o tome ko je planirao i žrtvovao Srebrenicu i zašto je Naser Orić i čitava komanda 28. divizije tri mjeseca prije ovih događaja napustila Srebrenicu", rekao je Galijašević.

Politikolog Aleksandar Pavić istakao je da su zloupotrebe u vezi sa Srebrenicom postale stub modernog zapadnog intervencionizma i politike kontrole ne samo Balkana nego i globalne politike.

"Srebrenica je bukvalno, stub doktrine koja je usvojena na nivou UN. Srebrenica i Ruanda se koriste kao povod za pravljenje doktrine takozvane odgovornosti za zaštitu. Od 2006. godine više od 25 rezolucija Saveta bezbednosti UN su u sebi sadržale poziv na odgovornost za zaštitu, koja se temelji na lošem iskustvu, kako se kaže, u Ruandi i na Balkanu, misleći na Srebrenicu", ukazao je Pavić.

Pukovnik u penziji Ratko Škrbić ukazao je da u Srebrenici sigurno nije izvršen genocid, kao i da ni u Haškom tribunalu do danas nije dokazana najvažnija komponenta definicije genocida, a to je namjera.

"U vojnim naređenjima i zapovestima za izvršenje operacija najvažnija je odluka komandanta, a u odluci najvažnija je njegova namera. Do sada u Tribunalu nije pronađeno nijedno naređenje Vojske Republike Srpske, od najnižeg nivoa do Generalštaba u kojem je naređeno da se izvrši ubijanje vojno sposobnih muškaraca ili zarobljenih vojnika 28. divizije i civila Srebrenice", rekao je Škrbić.

Vršilac dužnosti direktora Muzeja žrtava genocida u Beogradu Veljko Đurić rekao je da postoji dovoljno relevantne arhivske građe i literature u kojoj se vidi eksplicitna uloga u BiH američke obavještajne službe, različitih američkih korporacija, američke vojske i državne administracije, te NATO snaga.

On je ocijenio da se zbivanja u Srebrenici mogu posmatrati u okviru operacija koje su Amerikanci osmislili i osposobili muslimansko-hrvatsku vojsku, a to su između ostalih napad na Bihać, provokacije iz Sarajeva i iz Srebrenice, te izazivanje srpskih odgovora.

"Dovoljno je činjenica da možemo da zaključimo da su Amerikanci bili ključni faktor na Balkanu i dan-danas jesu. S tim što danas nisu u prvom planu koliko Britanci", rekao je Đurić.

Zbornik referata sa skupa - na kojem učestvuje petnaestak stručnjaka iz oblasti odbrane, istorije, bezbjednosti, novinarstva i religije, kao i predstavnici 2.000 studenata potpisnika peticije kojom se pozivaju predstavnici Srbije da ne odu na komemoraciju u Srebrenicu - biće predstavljen 20. oktobra u Beogradu.

Organizatori su saopštili da je poziv za učešće bio upućen i institutima i pojedincima "druge strane", među muslimanima, kao i predstavnicima 20-tak ambasada, ali nije stigao nijedan odgovor - ni negativan niti pozitivan.