Da i to stavimo ad acta, pored svih fantazija..

Ovo je uglavnom točna slika:


Do Osmanlija, takav je bio raspored narječja.


Sadašnji Hrvati su govornici čakavskoga, kajkavskoga i štokavskih dijalekata poteklih
iz zapadne štokavštine.

BH Muslimani dijalekata iz zapadne štokavštine, te dijela onih iz istočne štokavštine.

Srbi, uz manje iznimke, govora poteklih iz istočne štokavštine i proto-torlačkoga.

Do Turaka, dvije su se štokavštine razlikovale u broju naglasa (3 u zapadnoj, dva u istočnoj- zapadna je imala tzv. čakavski akut). N.pr. hrvatska pisana riječ je do oko 1500-1550 pisana (i) na zapadnoj štokavštini (VHM 1400, Akademijin molitvenik 1450, Ranjinin zbornik oko 1507., a blizu ui Ranjinin lekcionar, poezija i proza itd.).
Stara je Bosna do 1463. bila zapoadno i u sredini pretežno ikavska, a istočnije pretežno ijekavska; na sjeveru više šćakavska, na jugu štakavska. Dubrovnik je bio od početka štokavsko-jekavski, o čem možete pročitati na popularan način i ovdje, u ovoj polemici:
http://www.matica.hr/vijenac/516%20-%20 ... BEevnosti/


Oko 1500 počinju novoštokavske inovacije kojima se, osim premještanja stanovništva, počinje i mijenjati štokavski sustav, uz razne palatalizacije i jotacije. Neki štokavski dijalekti ostaju slabije izmijenjeni.

Sumarno, isključivo ili prevladavajuće hrvatski, ovi su štokavski dijalekti (naravno, uz čakavsko i kajkavsko narječje):

* slavonski
* istočnobosanski (zajedno s Bošnjacima, uz manji dio Srba), šćakavsko ijekavski
* novštokavsko ikavski (s Bošnjacima)
* novoštokavsko ijekavski (samo u onom dijelu u kom su dijalekti potekli iz
zapadne štokavštine: tu je najjači iskorak napravio srpski filololog Miloš Okuka koji je podijelio novoštokavsko ijekavski u više dijalekata, a hrvatskima je označio tri: konavoski, dubrovački i južnodalmatinski (Metković, dio Mostara itd.).

Većinsko Bošnjački su:

* šćakavsko ikavski (Bihać i sl., nije do kraja utvrđeno je li
to poseban dijalekt ili dio novoštokavsko ikavskog)
* novoštokavsko-ikavski
* istočnobosanski
* zetsko-južnosandžački
* novoštokavsko-ijekavski

Srbi su govornici:

* novoštokavsko ijekavskoga, kao najbrojniji govornici
(Okuka ima preko 12 dijalekata, koje ugrubo dijeli na istočne i zapadne)
* novoštokavsko ekavskoga
* staroštokavsko ekavskoga (kosovsko-resavski)
* staroštokavskoga ijekavskoga (zetsko-južnosandžački, raški)
* torlačkoga (Srbi to ne priznaju za zasebno narječje, nego ga krste
prizrensko-timočkim dijalektom štokavskoga narječja)

O Crnogorcima ne bih, i ovo je dosta ...

Hrvatski štokavski dijalekti, potekli iz zapadne štokavštine, tvore kontinuitet
od Konavala i Cavtata preko južne Hercegovine (Ravno, Stolac,..)...pa se šire na zapad i sjever kao novoštokavsko ikavski, pa na sjever od Sarajeva do Tuzle kao šćakavsko ijekavski (Fojnica, Vareš, Kreševo, Kraljeva Sutjeska, Kakanj, Olovo,..)
do slavonskoga dijalekta koji se prelijeva u Madžarsku.

Dobro uređene moderne knjige koje to obrađuju (i puno više), možete vidjeti
ovdje:
http://www.croatica.hr/

Ako bi išli razdvajati hrvatski od srpskog jezika, što je praktično nemoguće, došli bi do zaključka da Thompson pjeva na srpskom. Bojna Čavoglave najljepša je ratna pjesma iz Domovinskoga rata. Samo postoji jedna jezična pogrješka. U hrvatskome se koristi infinitiv, a u srpskome veznik da+prezent. Tako nije "stala braća da obrane" već "stala braća obraniti". Jezična je pogrješka u pjesmi Zmija me za srce ugrizla korištenje sa umjesto s (opet srpski umjesto hrvatskoga). Ne sa (njom, usana) već s. Sa je kad iduća riječ počinje sa s ili sličnim slovom. U pjesmi Anica kninska kraljica rabi se srpska riječ štab umjesto stožer, te turcizam džaba svojstveniji srpskom jeziku. Vrlo lijepa pjesma je Pukni puško. Puno jezičnih pogrješaka: infinitiv umjesto veznik da+prezent (trebalo bi strah me sada ne probuditi se, novu rosu zorom ne vidjeti; gdje ići, kamo (ne gdje) još mogu poći), što a ne šta. Jezična pogrješka u pjesmi Duh ratnika: nije bditi nego bdjeti. Pogrješke u pjesmi Neka niko (trebalo bi nitko) ne dira u moj mali dio svemira: nije fašista nego fašist, hoću nju umjesto samo nju (ovako ispada da je ona tuđa). U pjesmi Lipa Kaja ne bi trebalo pjevati "bit će kasno da jaukne" već "bit će kasno jauknuti". U pjesmama Kletva kralja Zvonimira i Ratnici svjetla nepotrebno se rabi strana riječ heroj umjesto naše junak. Hrvatska skupina Riva koja je pobijedila na Eurosongu 1989. pjevala je na srpskom. Nije "svir'o je k'o pijanista" nego "svir'o je k'o pijanist". Nije "nije važno šta je" nego "nije važno što je". Nije "ja ovu pjesmu našla sam da sviram" nego "ja ovu pjesmu našla sam svirati". Nemoguće je diferencirati hrvatski i srpski jezik. Na srpskim manjinskim novinama u Hrvatskoj na ćirilici piše npr. "ne zadovoljava uvjete natječaja".

trenutno stanje,ne izvorno

Fino. Dakle crveno, zeleno, braon srpski; Žuto i plavo hrvatski.

Taman se negde poklapa i sa političkim kartama, ako izuzmemo fantaziranje o nekakvom hrvatstvu Bosne.

Eto kako sve ima logike.

Evo javio se cetaljski uhljup sa poznatom tezom prekodrinskih debila&kretena

Zeleni se zeleni.

Sve točno, samo si fulao za zeleno. Srpsko je crveno i smeđe (samo bez Iloka).

Da, ali za kajkavicu se smatra da je išla istočnije, do Požege barem, a vjerojatno i do Belišća (istočni rub Križevačke županije). Također i u Baranju i u Prekodravlje.
Štakavica je vila u Hercegovini, u (južnoj) Slavoniji, većini Bosne (Pounje je čakavsko) i makarskom primorju je bio šćakavski refleks.
Također, ovo u Makarskoj je čakavsko-šćakavski zapravo gdje je pretegnuo šćakavski.
Većina zapadne štokavice je ikavska, nešto malo oko Sarajeva (dakle Lepenica, Sutjeska, Bobovac), Dubrovnik (a na karti fali i Boka), te Poneretlje su jekavci, iako u Poneretlju ima mješanja jekavice s ikavicom. Također, karta je malo neprecizna, Stolac, Popovo, sve to spada u zap. štokavicu.

Iločani su originalno bili ikavci, a istočna štokavica sigurno nije išla do Bačke. Tamo je bio mađarski korpus, ali Srbi sigurno nisu išli preko Srijema, i mješani Srijem je upitan. Čak je i Mačva upitna....

Originalni srpski je kosovsko-resavski, a i ovo je prošireno, Travunja i Duklja su prije Nemanjića bile katoličke.
Torlaci su vjerojatno zauzimali veću površinu, a goranski može proć kao čakavsko-kajkavsko-južnokranjska mješavina. Također, trebalo bi uvrstiti i granicu sa Slovencima u igru.
I njihovih 7 narječja...
Recimo u BiH i RH, ovako nešto;
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... nd_BiH.PNG

Recimo da bi ovo bili hr. dijalekti danas;
https://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Croatia.png
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... alekti.png
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... alekti.png

https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... alects.PNG
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... alects.PNG
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... alects.png
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... oglosa.png
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... nd_BiH.PNG
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... _BiH_2.png
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... _BiH_3.png
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... _BiH_4.png
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... _BiH_2.png
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... alects.png
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... _BiH_2.png
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... nd_BiH.PNG
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... alects.png
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... alects.png
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... nd_BiH.PNG


https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... ct_yat.png
https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... nd_BiH.PNG

Inače, slavonski su arhaični, ikavski (posavski), ikavsko-jekavski (ovisno o refleksu jata, baranjsko-bački), te zatvoreno ekavski (podravski, kako su originalno bili svi hr. govori). To su 3 poddijalekta.
Šćakavski su, iako se prema istoku sredinom 20.st-a već zamjetilo štakaviziranje (danas je to dobrim djelom gotov proces, te govore većinom još samo starci govore).

Istočnobosanski su isto šćakavski, samo oni su jekavski, te im je samoglasni sistem originalno malo drugačiji (sastoji se od 7 članova, tu je još ie i uo). No i oni su sada dobrim djelom novoštokavizirani (a dobrim djelom i prognani).

Vjerujem da su i jedan i drugi malo migrirali prema sjeveru i zapadu.

Novoštokavska ikavica ima 2 poddijalekta, štakavski i šćakavski. Nastala je u zap. Hercegovini, te se proširila posvuda.
Novoštokavska jekavica ima 4 poddijalekta, nastala je u sred. Hercegovini te se isto proširila posvuda. Kasnije ću ovo još nadopuniti :)

Koja karta jbteee , Hroboje prevazišao si sam sebe.

Kao karta dijalekata iz predosmanskog perioda ali zato zapadnoštokavska mala čuna sa Dubrovnikom kao glavićem penetrira duboko u istok , ili je to ipak gledajući oštrim okom zapravo agresija istočnoštokavskog trbuha na sveto zapadnoštokavsko tlo na prostoru današnje istočne Hercegovine.

Da postoji MP3 zapis od svih štokavskih govora ne bi se mogla uraditi rekonstrukcija(naročito ne ovakva) jer nema narodne skupine koja je ngde duže od 300 godina i koja nije bila u dodiru sa mnoštovom lokalnih govora i šire.

Dakle, da nastavim.
Poprilično sam dobro opisao starošćakavske, pa da se posvetimo malo novoštokavskim.
Novoštokavska ikavica je nastala na području zapadne Hercegovine, pa se širila migracijama.
Originalno je nastalo iz zapadnohumskog dijalekta.
Najstariji oblik tog dijalekta možemo vidjeti u Moliseu.
Njegovu čakaviziranu verziju na JZ Istre.
Sadrži dva poddijalekta, šćakavski koji obuhvaća Mak. primorje, Dalm. zagoru do Cetine, sve enklave po zap. Bosni (što je ostalo od njih), sred. tok rijeke Bosne oko Zenice, Lašve, donji tok Vrbasa do Jajca (no bez Donjeg Vakufa) te Završje.
Ostatak po Lici i Dalmaciji, jedna enklava u Slavoniji i Bunjevačka Bačka je štakavski poddijalekt.
Šćakavci su zapravo samo novoštokavizirani prijašnji dijalekti (livanjsko-vrbaški i makarski, te još koji), a štakavski su s područja originala.
Štakavski se još dijeli na završetka na -a i na -o u 1.licu jednine, oni sa -a su s juga jezgre, a oni s -o su sa sjevera.
Tako da su Molišani, JZ istrani s juga. Bunjevci su sa sjevera.

Taj dijalekt je bio povezan s istočnohumskim dijalektom u Poneretlju. I jedan i drugi su zapadnoštokavski.
Iako se istočnohumski smanjio osvajanjima Nemanjića, te su se na istok Huma (prvenstveno Nevesinje) zavukli pravoslavci.
Postoji još područje Travunje koje bi se danas sastojalo od Trebinja i Bileće. To je isto bilo katoličko do Nemanjića. Kao i CG do Bojane.
Poneretski i Dubrovački (koji se pričao i u Boki) su zapadnoštokavski i jedni od 4 poddijalekta novoštokavske jekavice.
Svi novoštokavski jekavci koji su došli na područje zapadno od Brčkog su manje-više s tog poneretvanskog područja.
4. poddijalekt je istočnohercegovački koji je ijekavski i koji ne sadrži čakavizme, za razliku od ostalih (Poneretvasnki i središnji su jekavski, jednosložni, a dubrovački je pun čakavizama i lokalizama).
To bi bilo to ukratko

Hvala na tome ukratko , ali ustanovili smo po svemu suđeći da je pravoslavni istočni trbuh na slici agresivnop ušao na zapadno štokavsko drevno područje.

Kad pome nu već ove iz Molisea i tzv.Moliške Hrvate , simptomatično je kao i uvek da govornici tih predela uvek slave u pevaju o istočnoštokavskim vladarima i junacima dok o svojim iskonskim zapadnoštokavcima iz predosmanskog doba pojma nemaju.

Znači prva zabeležena bugaršćica je o Đurđu Smederevcu(Molice) , a druga zabežena bugaršćica je o Marku Kraljeviću(Hektorović) , i obe su na famoznoj novoštokavskoj ikavici sa primesama čakavštine.

Ova tema i podela dijalekata je uvek sa političkim namerama , u ovom slučaju tačno distancirati šta je srpsko a šta hrvatsko , pa samim time idu i teritorije đuture.

Međutim sva pada u vodu jer prosto je lako rekonstruisati na koji su način tadašnji učeni ljudi poimali svoj jezik i okolne govore , a to je dijametralno suprotno od onoga što bi nenadjebivi Hroboje i Ceha hteli i zbog čega se uspinju iz petnih žila do iznemoglosti dfa nekog kurca dokažu.

Da, ovo je 15-16.st-a, a Nemanjići su taj rep potkresali u 13-14.st-u.

Turbo folk onog doba?
A gle, ipak je Marko Kraljević bio Bugar, a zadnji vladar Despotovine prije pada hrvat katolik Stjepan Tomašević.

Rekao sam ti da su ovdje prevelikodušni prema Srbima. Kakva Bačka i Banat?
Torlačka granica s staroštakavcima ista kao i sad?
Bugarski bjali grad srpski ?

Gle, ja citiram Lisca i par lingvista. Kaj ti citiraš? Srbiju do Beča ?
Dobra vam je to fora

Pa turbo-folk i onog i ovog doba govori o jedinstvu jednog jezika , tako da ovakve teme i same postavke ove nazovi dijakltološke problematike postaju ilozurne i tupave , osim ako nisu u direktnoj koleraciji sa političko teritorijalnim pretenzijama.

Kao što je blesavo to što Srbi rade govoreći da su svi štokavci Srbi jer im neka logika kaže da ako su oni kao većina koja sebe naziva Srbima štokavci onda je logično da su i ovi ostali štokavci Srbi.
Ali eto očito nisu kao što svi znamo i vidimo.

E tako je i blesavo da neko radi ovakve teme gde se sva štokavica razlaže,rasplinjuje i jasno deli po nacionalnom i verskom ključu iz današnjice , a sami ondašnji govornci nisu imali dilemu da je to jedan isti jezik(svi hrvatski pisci iz 16 i 17 veka su jednoglasni)
Znači ti i Hroboje trpate tim ljudima nešto što nisu bili.

To me sve podseća kao što bošnjački nacionlni glupani drve o bogumilstvu i kako su bogumili jedva čekali tursku invaziju jer na bogumilstvo se prosto prirodno nadovezao islam kad je krenula okupacija.

E sad ti i Hroboje radite sličnu stvar , veštački iliti umjetno retroatkivno izmišljate podelu postavljajući je u ono doba.

Čuj, čitao si valjda knjige o razvojima dijalekata?
Otkad je ova zapadna štokavica, pretežito šćakavska i s 3 naglaska (kao i ostala 2 hr narječja) jednaka kao i ova istočna štakavska s 2 naglaska?
Valjda o lingvistici nekaj trebaš znat i reć.

Onak, nisu prvo nastala narječja, nije bilo expresa čakavaca s Karpata u Knin, nego su se neke stvari tu razvile.
Zapadnaštokavica ti je tako srodnija čakavici (i kajkavici) neg istočnoj štokavici.
Onak, znaš kak rusi pišu što? Kao čto.
Znaš od kud ta riječica dolazi? Od č'to.
Osim ako ne vjeruješ da su svi zapadni slaveni čakavci (čokavci i cokavci), Ukrajinci šćakavci, a ostali istočni štokavci (pisali se kao čtokavci ili ne).
A južni su onda od Slovenaca do Bugara kajkavci (Bugari i Makedonci kakvo umjesto što koriste)