Turska zaštitnik ljudskih prava (1853)

Turska i ljudska prava (1868)



Nastavak 1: http://postimg.org/image/akoez2vwd/
Nastavak 2: http://postimg.org/image/c2wucz35p/

Turske riječi - nikad se ne zna. (Valja malo ponoviti)

Mislim da se iz ovoga društva razvio Zrinjski Mostar.

Banovac - 30. srpnja 1904
Link: http://postimg.org/image/7i20v7yqb/

Dom i sviet - 1. rujna 1904
Link: http://postimg.org/image/j7gj9ieiv/

Hrvatska zastava - 11. kolovoza 1904
Link: http://postimg.org/image/qros2jg6d/

Banovac - 2. srpnja 1904
Link: http://postimg.org/image/lqfqnxvh9/

Hrvat - 27. kolovoza 1904
Link: http://postimg.org/image/6o2d144i9/

Banovac - 13. prosinca 1902.
Link: http://postimg.org/image/y0ywsjij7/

Hrvat - 21. veljače 1899
Link: http://postimg.org/image/n5wh4apob/

Hrvatska zastava - 8. rujna 1904
Link: http://postimg.org/image/j3l2g08cp/

Banovac - 27. kolovoza 1904
Link: http://postimg.org/image/wfi4rqfwr/

Molio bih administratore ako mogu da objave na Fejsu kako nam je Austro-Ugarska pomagala. Velika kršćanska zemlja, zemlja morala i prijateljstva. Zemlja u kojoj smo mi uvijek bili topovsko meso i koja je nekoliko puta uzrokovala glad po cijeloj BiH. Zemlja koja je stvarala umjetnu naciju i zemlja koja danas upravlja protektoratom BiH.

Jedan pasus o našim vojnicima u prvom svjetskom ratu.

"Moj cugsfirer dotrčao je i tjerao me naprijed. Nisam ga razumio što mi govori, ali po kretnjama sam znao. Sve veći strah me obuzimao. Onda sam osjetio udarac po leđim. Pogledao sam. Cugfirer je stajao nada mnom sa sabljomu ruci i vikao; Naprijed, pucaj! Uzeo sam pušku i potrčao naprijed. Nekoliko koraka preda mnom gorjela je kuća, oko mene su padali ljudi, a od njihova jauka obuzimala me jeza i strah. Tada sam pomislio: Je li i kod nas u Hercegovini tako? Ima li još igdje i jedna kuća koja ne gori, ijedan čovjek koji ne ječi?!
- Pucaj! - viknuo je opet cugsfirer iza mene. Ja sam drhtao i rekao: Grjehota!.
On me je opet udario. Kada sam potrča, čuo sam iza sebe glas: - Što ga udaraš, pogrdo jedna?
Skrenem i ugledam, kako moj ratni drug Spajić trči zgrčenih ruku. Skočio je na cugsfirera i uhvatio ga rukama za vrat.
Cugsfirer je pao. Ležeći pod njim, izvadio je revolver i pucao Spajiću u prsa. Ali Spajić je imao još snage da ga udavi.
Dok sam ja do njih dotrčao, cugsfirer je bio već mrtav.
Spajić se uhvatio rukom za svoju ranu govoreći:
Već tri mjeseca nisam od kuće dobio pisma. Nisam znao što se tamo događa. Jučer je jedan Ledinčanin došao od kuće i donio pismo. Majka mi javlja da mi je pet pisama pisala, a ja ni jedno nisam dobio!
A znaš zašto? Zato što je pisala da je gladna. Kad ljeti omlate žito, žandari dođu i pokupe ga, a oni opet jedu travu. A on je pregledavao naša pisma. I ona, u kojima je bila istina, bacao. Zato sam ga ubio. I on je mene, ali meni nije žao. Malo je prestao i udahno zrak, a onda opet nastavio slabim umirućim glasom:
- Stanko! Kad dođeš kući, molim te, pozdravi moje sve! Nek me se sjete i mole Boga za moju dušu. Kaži im da sam ubio čovjeka! I nek se mole za oproštenje, da mi barem duša ne ode u pakao!
Tada mu je na usta udarila krv. I... umro je!..."

Dani jada i glada - Zagreb 1937.

Južnoslavensko pitanje - Ivo Pilar. Inače možda jedini geostrateg u Hrvatskoj.