Poznata je stvar da svi izvori koji spominju Hrvate kao narod potjecu iz 9. st., podudaraju se sa sirenjem franacke vlasti na Dalmaciju i Panoniju, tako da je sasvim jasno da Franci imaju kljucnu ulogu u formiranju Hrvatske drzave i naroda.

Medjutim ostaje velika praznina u vremenu od vise od 2 stoljeca prije doseljavanja ako ga je uopce i bilo i pojavljivanja Hrvata na pisanoj svjetskoj pozornici.
O ovome vremenu postoje razne teorije kao i samom formiranju Hrvata kao plemena a kasnije i naroda sa uredjenom drzavnom zajednicom i kao i samo nazivu koji prihvacaju za svoju drzavu i sebe.

Pa eto slobodno se nadovezite sa nekim tvrdnjma novijim ili starijim za koje ste culi oko imena i podrijetla Hrvata.

Riječ je o razdoblju prije Karolinške renesanse, kada u cijeloj Europi ima jako malo pisanih izvora, a ako se nešto i piše o Slavenima uvijek ih se spominje općenito, ne ide se po plemenima. Tako da u principu ne možemo ništa puno znati u prilikama u Hrvatskoj i kako su Hrvati bili organizirani u to vrijeme.

Bez ikakve sumnje mogu se konstatirati samo dva zaključka:
Ili se na području današnje Hrvatske države u ranom srednjem vijeku naselila skupina ljudi koja se predstavljala pod imenom Hrvati ili se ime Hrvat pojavljuje na istom području najvjerojatnije iz smjera sjevera, te se širi iz dosad neutvrdjenog nam razloga na stanovništvo toga kraja.

Ako uzmemo za točan podatak cara Konstantina Porfirogeneta u De administrando imperioda su Hrvati se doselili na prostor istočne obale Jadrana u «stoljeću sedmom», onda od 7. stoljeća do 9. stoljeća kad se pojavljuje prvi pisani oblik hrvatskoga imena postoji velika praznina od dva stoljeća nespominjanja hrvatskoga imena. Ta praznina i nespominjanje hrvatskoga narodnog imena može se protumačiti jedino mogućom činjenicom, u slučaju da su carevi navodi točni, da su Hrvati najvjerojatnije došli kao mala,ali snažna vojnička skupina na današnje prostore s prostora sjeverno od današnje Hrvatske, jer da su došli u velikom broju, kao organizirani
narod, za pretpostaviti je da bi se njihovo ime i prije spominjalo upisanim izvorima.

Kako je središte prvotne Hrvatske države obuhvaćalo u početku relativno malen prostor, radi se o okolici garda Zadra sa
prijestolnicom u Ninu,može nas i ta činjenica navesti na zaključak da su Hrvati došli u ovaj kraj u relativno malenom broju,naspram zatečenom stanovništvu.

Zašto baš Nin? Poznato je dasu Avari konjički narod, te ako su Hrvati porazili Avare, morali su takodjer imati snažnu konjicu a Nin i okolica Ravnih Kotara je idealan prirodni prostor za uzgoj i ispašu konja tokom cijele godine.
Još jedna potvrda koja navodi na zaključak o malobrojnosti Hrvata je i činjenice o relativno dugom obilježavanju Hrvata općim
slavenskim imenom u latinskim tj. mletačkim izvorima.
Bizantski car
Konstantin Porfirogenet ne poistovjećuje Slavene i Hrvate, ali ih i ne dijeli, i dalje navodi Hrvate kao «Sklabarhontes» ustvari vladare Slavena što upućuje na zaključak da su Hrvati bili bliski sa Slavenima, ali u manjini prema njima i u oštroj socijalnoj
razdvojenosti, što je i dovelo do gore navedenog dugog nespominjanja imena Hrvat u izvorima.

Da su bili došli u velikome broju zasigurno se ne bi doista dugo odupirali niti jadranski gradovi hrvatskoj vlasti, niti bi u srcu hrvatske države Dalmaciji gdje su stolovali hrvatski kraljevi, očuvao tako dugo, sve do 19. stoljeća Dalmatski romanski jezik.

Preslika Nestorovog izvješća o ukrajinskim Hrvatima kao višeetničkoj masi, ali koja opet nastupa kao jedan etnicitet, vidljiva je i u
samoj narodnoj predaji o dolasku Hrvata pod vodstvom petero braće i dvaju sestara. Ta narodna predaja bi se dala protumačiti kao priča u prenesenom značenju tipična za ondašnje doba i način tumačenja dogadjaja i stvari u kojoj svako ime od braće ili sestara predstavlja jedno pleme koja čine jedan konglomerat koji je predvodjen prvim plemenommedju jednakima, bratom, odnosno plemenom Hrvata.

Zanimljivo je da se etničkim imenima Hrvata i Srba na balkanskom prostoru imenuju odreñene socijalne skupine unutar cjelokupnih društava koje poznajemo pod imenima naroda Hrvata i Srba, pa tako ime Hrvat je oznaka za plemića, dok je izraz Srbin socijalna oznaka za poljodjelca koja ga odvaja od stočarskih Vlaha, no ne dovodi ih u svezu sa odnosima iz vremena doseljenja, već razdobljem iz 14 stoljeća.

Dakle u ovim našim krajevima za već stvorene hrvatske državnosti i njenog opstojanja od već nekoliko stotina godina ime Hrvat je predstavljo i jednu socijalnu oznaku, plemića koji je predstavljao vlast, ali u feudalnom društvu i ratnika. Ta se socijalna oznaka
moguće prenosila naraštajima od hrvatskih početaka na istočno jadranskoj obali, što naslućuje, uz sve dosad navedeno, u vrlo vjerojatnu točnostnavoda E. Paščenka o Hrvatima kao vojnoj eliti, konjanicima ratnicima, odnosno socijalnoj skupini unutar cjelokupnog hrvatskoga društva.

U zadarskom zaledju dolazi do konsolidacije te hrvatske vojneskupine tokom dva stoljeća, gdje hrvatsko ime prvošire na plemenske saveznike te odakle polakopočinju širiti oružjem i vještom diplomacijom svojpolitički prostor. Čistom matematičkom formulom
označili bi da razvoj jedne etničke skupine znači nestanak druge, dakle nestanak odreñenih sklavinija,značio je razvoj i širenje hrvatskog imena, društva i države njihovim asimiliranjem unutar njega. Pitanjeje jesu li Hrvati bili govornici slavenskoga jezika
kad su stigli u ove krajeve, ili su bili bi lingvalni te su se naknadno poslavenili, no neosporna je činjenica dasu Hrvati bili u bliskom odnosu sa Slavenima te da su slavenski jezikprihvatili. Zbog jezične bliskosti su lakše slavenska plemena tih sklavinija dopustila
da budu utopljena u hrvatsku političku zajednicu.

Dakle, Hrvati su kao relativna mala ratnička skupina osnovali i organizirali državu, dali joj svoje me te zasigurno činili vladajući sloj, dok su Slaveni zajedno sa dominantnim domorodačkimstanovništvom činili njezino grañanstvo iz kojega će proizaći današnji hrvatski narod.

Mislim da je zapravo Hrvatska opstala i bila relativno jaka u tom području baš zatp jer se oslanjala na Franačku, preuzela je od njih način vladanja, strukture i zapravo mislim da je Franačka vlast udarila temelje kasnije neovisne Hrvatske kneževine pa kraljevine, dok su se okolni Slaveni uglavnom raspali pod raznim osvajačima

Pa da, sve je bilo ok dok se Franacki markgrofi nisu poceli mjesati u unutrasnja pitanja kod Hrvata...Hrvatskim velikasima je odogvaralo sirenje hriscanstva i uvodjenje feudalizma, jer su tako ucvrscivali svoju vlast....