Organizacija Open Doors procjenjuje da je 100 milijuna kršćana diljem svijeta progonjeno zbog njihove vjere. Poboljšanje situacije nije na vidiku, tvrde stručnjaci te organizacije.

Deutsche Welle: Gospodine Müller, pet zemalja, u kojima su najviše progonjeni kršćani, su prije svega Sjeverna Koreja, Saudijska Arabija, Afganistan, Irak i Somalija. Vlada li takvo stanje godinama ili ima nekakvih promjena?

Thomas Müller: Uglavnom, može se reći da je to stanje koje vlada godinama. Sjeverna Koreja je, na primjer, jedanaesti put za redom na prvom mjestu naše rang-liste zemalja u kojima su kršćani najviše progonjeni i potlačeni. To nije začuđujuće, po onome što se može čuti iz zemlje. Posve će biti razumljivo o čemu se radi, kad se čovjek pita: "Što, zar tamo stvarno ima kršćana?". Ima ih, ali moraju se skrivati u apsolutno najdubljim područjima podzemlja. Čim ih se otkrije,svakako im prijeti radni logor, a ponekad i puno gore.

Postoje li zemlje u kojima se vidi drugačija tendencija, u kojima se progon kršćana smanjio?

Postoje zemlje gdje ima malo nade. Poneke zemlje u jugoistočnoj Aziji na primjer. Zemlja koju se tamo može istaći je Mijanmar, nekadašnja Burma, koja je zbog toga punila međunarodne novinske naslove, jer je vojna hunta predala barem dio svoje moći. Sve u svemu: jedna od većih manjina, koje žive u Mijanmaru, je kršćanska manjina Kachin. Vojska se i dalje bori protiv njih. Dakle, čovjek se svakako može pitati, tko ima stvarnu moć u Mjanmaru? Je li to vojska ili je to predsjednik? A u ovom slučaju Kachin ili također Shan i druge manjine protiv kojih se vojska bori, ali na kraju kršćani izvuku deblji kraj. Tamo su posebno na meti crkve, jer se tamo skrivaju ljudi.

Progon kršćana ima različite aspekte, od fizičkog nasilja do diskriminacije u svakodnevnom životu, u državnim službama, a i u trgovinama. Postoji li ovdje neka tendencija? Je li progon kršćana postao nasilniji?

Tendencija koju mi vidimo je da je prije država bila progonitelj. Na primjer, kada mislimo na komunizam. I to se u posljednjim godinama malo pomaklo, Vlada je primijetila, da je na udaru svjetske javnosti, ako radi protiv kršćana ili nekih drugih manjina. Neka se radije potiču neke neovisne ili navodno neovisne grupe, koje će ustati protiv kršćana. Sve u svemu, mora se reći da se situacija nažalost nije poboljšala, niti je nasilje postalo manje. Upravo u jednoj zemlji, u koju se polagalo puno nade, kao što je Egipat, u posljednje vrijeme bilježe se teški napadi na koptsku manjinu, tamo gdje je najmanje 8-10 milijuna ljudi, a neki govore i o mnogo više. Zato ovdje više ne možemo govoriti o arapskom proljeću.

A niđe ne spomenu Istočnu braću u Federaciji. Unaad 100 godina jedino su proganjani muslimani usput sa Turcima.

Nudimo vam tri opcije: ili prijeđite na islam, ili platite kaznu a ako odbijete i jedno i drugo preostaje vam – sablja“, piše u proglasu koji je od strane ISIL-a upućen kršćanima u gradu Mosulu koji bi željeli ostati u novom islamskom kalifatu.

Nakon ovog proglasa i prije isteka ultimatuma, više tisuća kršćana koji su ostali u Mosulu do kraja, glavom bez obzira pobjeglo je iz grada ostavivši sve što su imali. Natrpavali su se u automobile, njih po desetak , žene, djeca i starci te su krenuli prema autonomiji kurdske regije u sjevernom Iraku ili prema drugim područjima pod kurdskom kontrolom.

Njihov odlazak obilježava najnoviji , a možda i konačni egzodus kršćana iz grada, pražnjenje iz zajednice koje potječu iz prvih stoljeća kršćanstva, uključujući Kaldejca, asirskih i armenskih crkava.

U samom Mosulu, do prije invazije američkih snaga 2003. živjelo je više od 100 tisuća kršćana te ih je ostalo samo oko 5 tisuća od kojih je većina pobjegla kad su skupina islamske države i niz drugih sunitskih militanata zauzele grad 10. lipnja ove godine.

Odmah po ulasku u grad Mosul, ISIL je počeo nametati svoju strogu interpretaciju šerijatskog zakona: zabranio je alkohol, na ulice stavljati reklame koje pokazuju ženska lica… Kako su kršćani u strahu odlazili tako je ISIL njihove kuće naseljavao sunitskim obiteljima koje su dolazile na područje kalifata.

-Stanje kršćana u Iraku sve je dramatičnije, izvijestio je patrijarh sirijske Katoličke Crkve Ignace Joseph III. Younan, nakon sastanka sa Papom Franjom u Vatikanu napomenuvši kako su muslimanski ekstremisti Islamske države Iraka i Levanta spalili siro-katoličku biskupsku palaču u Mosulu. Patrijarh je potvrdio da je posljednjih desetak obitelji pobjeglo 18. srpnja, ali su im oteli sve. -Ostavili su ih na rubu grada, te im ukrali sve što su imali, vrijeđali ih, i tako ih ostavili usred pustinje. Nažalost, to je naša stvarnost i realnost, naglasio je patrijarh Ignace Joseph III. Younan. Svjedočenja kršćana koji su morali napustiti svoje domove zaista su šokantna.

- Otišao sam u ured Islamske države za vjerski sud da pitamo o istinitosti proglas. Nisam mogao vjerovati kada su mi rekli što tu radim i da sam već trebao napustiti svoju kuću,a ostaviti auto, novac, kazao je Maan Abou, 45-godišnji umirovljeni vojni časnik.

-Nisam imao izbora već uzeti obitelj i bježati prema Kirkuku. Supruga i kćeri nosile su maramu kako bi zavarale pripadnike ISIL-a da smo muslimani, jer da su znali da smo kršćani, ostali bi bez svega, auta i novaca, suznih očiju govorio je Maan Abou koji ima samo jednu želju; jednog dana vratiti se na svoje ognjište i u svoj dom.

U Iraku je živjelo milijun kršćana prije 2003. i američke invazije kojom je svrgnut Saddam Hussein . Od tada su često kršćani diljem zemlje bili na meti militanata te uništavali njihove crkve i ubijali svećenike. Pod takvim pritiscima, mnogi kršćani su napustili zemlju.

Večernji list

Ne kontam što si htio reći !?

Nisi spomenula pravoslavce u Federaciji a unazad vijek dva jedino su najviše muslimani stradali.

Možeš i ti postaviti podatke o broju prognanih i stradalih pravoslavaca u Federaciji. ( o muslimanima otvori temu)

Ne nisi i h nikako spomenula bila pravoslavce.
A i najviše su prognai muslimani onako usput sa Turcima tako da pričati o ugroženosti kršćanstva ne drživ vodu parem 200 godina barem što se tiče Balkana.
A i Srbi su pravoslavci kršćani trebala si napisati katolici.
A ako ćemo gledati progone imamo od 1 svj rata pa naovamo najviše progoan Srba počev od Austrougarske pa do NDH pa i na dalje.

Možeš uvijek pridonijeti temi, ne može se spomenuti u jednom postu ali su zato tu drugi forumaši da pridonesu temi.

Što se tiče progona muslimana, imaš jednu temu koja bi te mogla zanimati i možeš nešto naučiti iz nje, na sljedećem linku:

povijest/hercegova-ki-ustanak-1875-1878-t470.html

Dobro samo kažem nisi pravoslavce spomenula a napisala si kršćani samo si se bazirala na Hrvate.
Nije samo Hercegovački ustanak samo ne mogu priznati da su kršćani ugroženiji od muslimana u nekoliko godina unazad.

Unatoč činjenici da je kršćanstvo najveća religija na svijetu, vjernici kršćani su pod enormnim pritiskom okoline u čak 130 zemalja svijeta. Samo ove godine, na afričkom kontinentu, točnije u muslimanskoj sjevernoj Nigeriji zabilježeno je 400 smrtnih slučajeva - uglavnom kršćana i muslimana. Napadači su uglavnom članovi radikalne islamističke skupine „Boko Haram“, koja potiče nasilje između kršćana i muslimana. 25. veljače ove godine islamisti su zauzeli jednu školu u Yobeu te su zapalili 43 mladih ljudi. Prije toga, napadnuto je osam sela, a najmanje je 200 osoba ubijeno. Djeca su prisiljena učiti o islamskoj vjeri, dok se djevojčice prisilno udavaju i islamiziraju. U Nigeriji živi oko 80 milijuna kršćana, a to je gotovo polovica ukupnog stanovništva. Deseci tisuća već ih je pobjeglo na jug zemlje, gdje je ova vjera većinski zastupljena.

Egipat, Indonezija, Saudijsku Arabija, Ruska federacija, Myanmar, Iran, Vijetnam, Pakistan, Indija, Bangladeš i Nigerija slove kao zemlje s najvećim ograničenjima religijskih sloboda.

Najpogođenije su vjerske zajednice na Srednjem Istoku, primjerice u Iranu, zatim u Sjevernoj Africi te u autoritarnim državama u Aziji, kao što su Kina i Myanmar. Njemačka humanitarna organizacija „Open Doors“ navodi brojku od 100 milijuna proganjanih kršćana u svijetu. Prema crkvenom izvješću, slučajevi pritisaka na kršćane zabilježeni su u mnogim zemljama, ne samo, ali prije svega u muslimanskim.

U Egiptu, muslimani ne smiju formalno prijeći na kršćanstvo – prijeti im se uhićenjem i ne mogu dobiti nove dokumente u kojima bi bila navedena njihova nova religija.
Svi smo čuli za najnoviji slučaj Sudanke osuđene na smrt zbog prelaska na kršćanstvo. Sudac je od Mariam Yahije Ibrahim (27) zatražio da se odrekne svoje kršćanske vjere i vrati na islam. Rođena od oca muslimana, ona je osuđena u skladu s islamskim zakonom na snazi u Sudanu od 1983. godine koji zabranjuje promjenu vjere pod prijetnjom smrtne kazne. "Dali smo vam tri dana da se odreknete svoje vjere, ali ste inzistirali da se ne vratite na islam. Osuđujem vas na smrtnu kaznu vješanjem", kazao je sudac Abas Muhamed Al-Kalifa mladoj ženi, prekrivena lica, u tradicionalnoj sudanskoj haljini, koja nije pokazivala osjećaje. Prije presude, muslimanski vjerski vođa uzalud ju je nastojao uvjeriti da se vrati na islam, ali ona je sucu mirno rekla: "Kršćanka sam i nikad se nisam preobratila". Tijekom suđenja pred sudom u Haj Yousefu, predgrađu Kartuma gdje žive brojni kršćani, Ibrahim, udana za kršćana iz Južnog Sudana, osuđena je i na 100 udaraca bičem zbog "preljuba". Po sudanskoj interpretaciji islamskog zakona, muslimanka se ne može udati za nemuslimana te se brak takvog tipa smatra "preljubom". Bogu hvala, mlada žena je ipak oslobođena i puštena na slobodu da u miru živi sa svojim suprugom i djetetom. Ostaje nam pitanje dokle ovo ovako?

Kršćanstvo se sa progonima susretalo od svojih samih početaka, pa su tako rani kršćani već u 1. stoljeću bili metom progona Židova, a potom od vlasti Rimskog Carstva. Progoni su se nastavili sve do početka 4. stoljeća kada je kršćanstvo legalizirano Milanskim ediktom cara Konstantina. Kršćanski misionari i preobraćenici na kršćanstvo su potom, nastojeći širiti kršćanstvo na nova područja, često postajali žrtvom progona, a ponekad u tome postajali mučenicima. Podjela kršćanstva na međusobno suprotstavljene denominacije je, pak, dovela do toga da kršćani postaju metom progona od strane drugih kršćana, a za što brojne primjere pruža Reformacija u 16. stoljeću. U 20. stoljeću kršćani su bili progonjeni u komunističkim, odnosno službeno ateističkim državama kao što je bila SFR Jugoslavija, Albanija i SSSR.
Danas sam vidjela sliku koja me nagnala da napišem ovaj tekst. Sliku na kojoj je obješen maleni dječak, spuštenih hlača, a niz nožice mu curi krv... Otkud krv? Prije nego je obješen, obrezali su ga njegovu mučitelji i ubojice. Dječaka od jedva 5 godina. Dječaka koji se ne zna niti potpisati. Dijete kojemu je Bog u igri, radosti i veselju. Dječaka kojemu je Bog u majčinom zagrljaju. Dijete koje sunce grli pogledom, koje skakuće kroz blatne lokvice veselo špricajući svoje prijatelje, koje udara poderanu loptu nogom sanjajući o velikoj nogometnoj karijeri kojom će izvući svoju majku iz krajnje bijede... Svi šute...samo šture informacije o "nekakvim tamo" neredima i "nekakvim tamo" slučajnim žrtvama... Ovaj dječak nije bio "slučajna" žrtva! Ovaj je dječak bio itekako CILJANA poruka svim kršćanima!

Svi samo guraju glavu u pijesak misleći da je dobro dok se ne događa kod nas. A moglo bi se dogoditi i nama. Neki dan sam pročitala kako radikalni islamisti koji izazivaju pobune u Iraku žele pod svoje i Hrvatsku i BiH i Srbiju... Skoro pa cijelu staru Jugoslaviju. A kud će poslije toga??? Pitate li se, ljudi moji, hoće li ovo ikada prestati? Mislite da će sami od sebe doći pameti? Neće! Dok god guramo glavu u pijesak i dok god ne želimo vidjeti što se događa, kakvu patnju i kakve strahote proživljavaju naše sestre i braća, sve će biti upravo ovako - progoni, mučenja djece, žena i staraca,ubijanje... To je ISTINA! To se zaista događa, u 21. stoljeću. Mislite da je tehnološki napredak proporcionalno utjecao na moralni napredak? Na buđenje svijesti? Na mir? Na dobrotu? Mislite da su Neron ili Dioklecijan bili "stvarni" progonitelji, a da je ovo danas zanemarivo? Je li ovaj obješeni dječak "zanemariva" brojka 1??? To što nam mediji ne prenose činjenično stanje, to ne znači da isto ne postoji. Zar još uvijek vjerujete medijima? Stanimo...razmislimo...molimo...postimo. Mir i dobro!


Maja Vidaković