Utorak, 22. Juli 2014 u 13:35

Dodik u šoku, Tadić u prednosti!

Sedam dana u politici je ništa, osim kada je Republika Srpska u pitanju.
Davnog 14. jula ove godine, opozicione stranke bile su na koljenima, zahvaljujući činjenici da nisu uspjele skinuti mlinski kamen sa vrata i ne kandidovati Mladena Ivanića za člana Predsjedništva BiH.


Istog tog 14. jula Režim je bio na vrhuncu, jer su Ivanićem snažno udarali u opoziciona leđa, iako ni njihova kandidatkinja nije od nekog boljeg štofa; štaviše, ista je to materija, jefitni najlon su i trkač i trkačica za Sarajevo.

(Žali Bože para za listiće na ovom nivou.)

So na teške opozicione rane, tog 14.07. tonama je sipao Milorad Dodik, koji je uz zvuke Turskog marša, odjedrio u Beograd, vjerujući da će mu preko Drine, zbog nevješto spinovanih manipulacija o izjavi turskog premijera Tajipa Erdogana, u srpskoj prestonici dati pun sepet podrške, neophodne mu da bi savladao Ognjena Tadića, protivkandidata za Palatu predsjednika.

Treba znati da je u vrhu SNSD procijenjeno da je Ognjen Tadić „najteži protivnik za Dodika, koji se pojavljuje u najgore vrijeme po SNSD“, što dovoljno govori o strahu najjače režimske falange od ishoda oktobarskih izbora. Taj strah nije iracionalan, jer Tadić ima prednost nad Dodikom, a ispred njega je po istraživanjima bio čak i u vrijeme kada se opozicija, nepotrebno, zamalo samozadavila Ivanićem.

Taj strah je i natjerao Režim da u Turskoj (!!!) potraži gorivo za izbornu trku, a pametnije im je bilo da su se „zadavili“ u Bosforu, nego što su izvarali premijera Srbije Aleksandra Vučića lažima o sto miliona Turaka (ni manje ni više), spremnih da kidišu na Balkan i BiH.

Nedelju kasnije, 21.07. ove godine, Aleksandar Vučić žestoko je ponizio Dodika, jer je primio Mladena Bosića i Ognjena Tadića u Vladi Srbije i tako mu vratio za nepotrebne turcizme, koji su nanijeli štetu i Srbiji i Vučiću.

Ovim potezom, Vučić je poručio da su SDS i Tadić njegovi favoriti, a da u to nema dileme potvrđuje i odsvirana uvertira za ovaj susret, u kojoj je premijer Srbije filigranski vukao poteze i politički rastočio Dodika.

Nakon nepotrebnog „Srpskog demarša“ produkovanog lažnim „Turskim maršom“, Vučić je došao u RS i obećao pomoć za poplavljene Doboj i Šamac. Kao vodiči kroz kataklizmu na usluzi su mu bili Dodik i Cvijanovićeva. Koji su već vidjeli pune glasačke kutije i nisu ni slutili šta slijedi.

A uslijedio je hektolitar žuči, sadržan u vijesti da je Tužilaštvo Srbije pokrenulo istragu protiv Ranka Škrbića, zbog malevrzacija sa Fondovima zdravstva RS i Srbije. Škrbić, trenutno najjači bojni otrov koji rastače SNSD, u ovoj situaciji djelovao je još ubitačnije, jer je istraga pokrenuta po prijavi SDS-a.

Vučić nije ni zamakao „preko Dine“, kada je vijest emitovana, što govori sve; Između ostalog direktno ukazuje i na otklon srpskog premijera od ovdašnjeg najuspješnijeg Čistača republičkih budžeta i fondova, koje je tako detaljno „sredio“ da u njima nema ama baš ništa.

Svjestan je svega ovoga Dodik koji je pokušao „na rane“ priviti Princa od Monaka, koji u političkom svijetu manje vrijedi od krampe i lopate. Ali itekako vrijedi u mondenom, pa je Cvijanovićeva sigurno presretna što ga je, faktički, vidjela live, iako joj je ugođaj kvario SNSD-ov politički otpad, materijalizovan kroz Nebojšu Radmanovića. Poznatog po tom što ga je Nikola Špirić iz voleja napucao pravo na deponiju.

Albert od Monaka, ma koliko egzotičan bio, nije ni u kom pogledu ni blizu „ko od Brda odvaljen“, da bi pomogao Dodiku da sanira posledice „Srpskog marša“, komponovanog pod svodovima Vlade Srbije i tamošnjeg SNS-a, po sopstvenim leđima.

Razumijevajući da još niko aspirinom nije izliječio tešku upalu moždane ovojnice, Dodik je posegnuo za oprobanim „lijekovima“, prenebregavajući upozorenje da im je istekao rok trajanja.

Ponovo je pozvao na otcjepljenje RS „po Krimskom scenariju“, čime, defakto, poziva Ruske trupe da zauzmu ovaj entitet. Dodik baš voli strane trupe, nema šta, a kada je njegova koža u pitanju, mogu bilo koje – i NATO, i EU i Ruske i Varšavske. I,da ne zaboravim, Turske, koje je,ničim izazvan, prizivao.

Dodik je izlizan, pohaban, i, Brate, dosadan. Ne može više da riješi ni probleme u Laktašima, koji su u haosu, otkako ih je, po njegovom nalogu, preuzeo nasilnik, primitivac i kriminalac Budo Stanković, a htio bi da otcijepi RS! Na tu priči se više ne pali ni Najlonka, a kamoli ko ozbiljan.

Međutim, problemi na drugoj strani mu, uprkos sveopštoj potrošenosti od koje je nepovratno obolio, daju za pravo da se možda i ima čemu nadati.(To možda će se smanjivati u vremenu koje dolazi, jer Srbija neće stati na jednonedeljnom udaranju po prstima. Dapače, živi bili pa vidjeli).

Najveći problem Opozicije kojeg se neće lako riještiti je „Ivanićev sindrom neautuntičnosti“, jer tu ne pomaže nikakva terapija, već jedino Hirurgija. Za koju je postalo prekasno u 16 časova, 14.07. ove godine, kada su kandidature otpremljene za Sarajevo.

Ivanić je dobio nominaciju i time je prezadovoljan, pa ni dalje ništa ne radi. Očekujući da mu SDS završi posao. Što ovima ne pada na pamet. Jesu ga kandidovali, ali moraće se sam oznojiti ako misli nešto napraviti.

Uočljivo je da se SDS potpuno okrenuo Tadićevoj kandidaturi i do kraja stao iza njega, u čemu ih nisu spriječili čak ni unutarstranački bolidi, paulovske provenijencije, koji smatraju da, u slučaju preuzimanja vlasti od Režima, nasljeđuju i SNSD-ov „Srbometar“, kojim bi ta nedorasla, ograničena, korumpirana marginalna grupacija uvodila red i na budžetskim jaslama žirirala od jutra do sutra. (O tome uskoro šire i detaljnije).

Uz rečeno, poseban problem Ivaniću je Jovo Mitrović koji na dijagnostikovanju Ivanićevog sindroma vješto gradi sopstveni kredibilitet i u te svrhe maksimalno koristi režimske, ali i druge medije za promociju. Što je potpuno legitimno, jer je Ivanić zloupotrijebio njegov potpis za sopstvenu kandidaturu, iako zna da Mitrović neće za njega glasati ni u ludilu. A posebno ne u oktobru.

U narednom periodu, Dodik&co će insistirati na Ivanićevoj neautentičnosti, dokazujući kroz nju nekompetentnost kompletne opozicije; Opozicija će brojnim škrbićima, rastakati Režim.

Srbija neće ostati po strani, ma koliko tvrdili drugačije. Ali, nije Vučić taj koji će donijeti pobjedu, niti on to treba da bude. Opozicija treba da pobijedi Dodika svojim snagama i umijećem, a da beogradski vjetar u leđa samo podvuče tu pobjedu. Sve ostalo je u domenu Pira.

Do izbora je još dva i po mjeseca, jedanaest sedmica, prava bitka nije ni krenula. A kada počne, Makijaveli će biti preponosan.

Dodatak: Treći blok, drugi put

Za kraj, riječ dvije i o „Borcima za novu politiku“, Koaliciji koju čini pet stranaka, kojima malo ko daje šansu na izborima. Međutim, oni će prikupiti najmanje petnaestak hiljada glasova, koje će usmjeriti ka Tadiću, kandidatu Saveza za promjene, što nikako nije za odbaciti.

Uz to, oni, nakon svih miješanja karata, zaista predstavljaju Treći blok, što će dodatno unijeti nervozu kod DNS-a, stranke koja je direktna meta„Boraca“. Činjenica da na čelu „Boraca“ stoje Damir Miljević i Tihomir Gligorić daje ovoj Koaliciji ozbiljnost i realne šanse da dosta pomognu Tadiću u predsjedničkoj trci.

Koliko će pomoći sebi u trkačkoj traci za parlamentarne mandate, zavisi od stepena „srpskog sindroma“, koji vlada u tim redovima.

(SlobodanVaskovićBlog)

Ponedeljak, 21. Juli 2014 u 11:48

SB SAZNAJE Dodik izgubio autoritet u SNSD-u
Radmanović i Radojičić preuzeli poluge vlasti u SNSD-u


Iako je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, već bio odlučio da se ambicioznog Igora Radojičića oslobodi slanjem u Parlament BiH, a Nikolu Špirića zauvijek eliminiše, sredinom prošle nedjelje na sastanku vrha SNSD-a došlo je do iznenadnog obrata.

Naime, Nikola Šiprić, koji je već bio otpisan iz svih kombinacija, izdejstvovao je prvo mjesto na listi za Parlament BiH u izbornoj jedinici 1. Igor Radojičić, koji je samo dan prije trebao biti nosilac liste za Parlament BiH, dobio je što je tražio - da bude nosilac liste za Narodnu skupštinu RS-a u izbornoj jedinici 3. I ne samo - to svi kandidati na toj izbornoj listi njegov su izbor. Igor Radojičić, kako saznajemo u vrhu SNSD-a, dobio je i obećanje Milorada Dodika da će, nakon izbora, biti premijer.

Šta je natjeralo Milorada Dodika da pristane na ovakav rasplet nakon kojeg je jasno da više nema nikakvog uticaja na stranku čiji je predsjednik i dan uoči odluke Glavnog odbora SNSD-a “potpiše kapitulaciju”, mnogima u SNSD-u nije jasno.

Upućeni izvori tvrde da je klan u SNSD-u koje predvode Nebojša Radmanović i Igor Radojičić iznenada ojačao nakon što im se priklonio Nikola Špirić, aktuelni ministar finansija BiH. Inače, tabor koji okupljaju Radmanović i Radojičić stari SNSD-ovci nikada nisu prihvatili jer ga smatraju stranim tijelom DSP-a koje je pristupilo SNSD-u.

Radojičić je, ipak, uspio ponovo obezbijediti prvo mjesto na listi. Na listi za Narodnu skupštinu RS-a nalazi se sadašnji šef Kluba poslanika SNSD-a Željko Mirjanić (takođe kadar DSP-a), koji je na prošlim izborima ušao na “kompenzaciju” kao i Radojičićev dokazani kadar, ministar ekonomskih odnosa i regionalne saradnje Igor Vidović.

Zanimljivo je da se odmah poslije Radojičića na listi našla i dugogodišnja direktorica banjalučkog Doma zdravlja Gordana Tešanović, koja nije imala niti jedan javni istup. Manje-više i svi ostali kandidati sa liste su nepoznati javnosti, osim bivšeg gradonačelnika Banje Luke Dragoljuba Davidovića i direktorice vrtića Nataše Radulović. Milorad Dodik je uspio samo njih dvoje, kao svoje kandidate, da stavi na listu za Skupštinu RS-a u izbornoj jedinici Banja Luka.

Dodik je uspio da izgura kandidaturu Željke Cvijanović za člana Predsjedništva BiH, a stari SNSD-ovci smatraju da će joj u izbornoj kampanji probleme praviti članovi klana okupljenog oko Radmanovića i Radojičića, koji su apriori bili protiv njenog kandidovanja. S obzirom da su Radmanović i Mladen Ivanić, lider PDP-a, dugogodišnji kućni prijatelji, SNSD-ovci okupljeni oko Dodika strahuju da će upravo njih dvojica uticati na njen potpuni debakl na predstojećim izborima.

I, koje su tvoje prognoze Bečo? Zar nije po vas gore da na vlast u RS dođe neki lik koji neće dolaziti u sukobe sa međunarodnom zajednicom, i koji će time od političara u Sarajevu i službeno napraviti najveći problem u BiH? I Radmanović i Radojičić imaju taj kapacitet.

Pokazatelji su ankete i lokalni izbori 2012.. Pokazuju intenciju pada, mislim na SNSD. Ako su ankete točne to znači da se pad SNSDa nastavio od 2012 do sada. Zvanična predizborna kampanja tek počinje a kampanja ko kampanja, može uticati na raspoloženje glasaća.
Teško je reči hoće li i što SNSD dobiti.

Stav Hrvatske

Nakon izbora očekuje se nova “priča” u vezi s BiH i međunarodna konferencija, gdje će, po svemu sudeći, ukoliko Dodik i SNSD ponovo pobjede, RS imati velike probleme zbog Dodikovog političarenja s Rusijom i napada na SAD – mogli bi doći u situaciju da se, umjesto za otcjepljenje, bore za svoj opstanak. Zbog tih Dodikovih akcija i podrške Krimu, očekuje se i pritisak SAD-a ali i EU da BiH prizna nezavisnost Kosova.

U svemu je interesantan i stav Hrvatske oko unutrašnjih odnosa u BiH, odnosno njihovog odnosa prema Dodiku i RS-u. Nije bilo davno kad je Stjepan Mesić, kao tadašnji predsjednik RH, rezolutno izjavio da će Hrvatska vojno intervenirati u BiH ukoliko RS pokuša da se odvoji. No, današnja hrvatska politika nema nikakvih problema s Dodikovom politikom. Dobri odnosi se ogledaju ne samo kroz ekonomsku suradnju već i kroz prizmu priče o stvaranja trećeg entiteta u BiH, koju je Dodik podržao zbližavanjem s Draganom Čovićem, a koja se zagovara i u hrvatskom Saboru.

Odnosi Čović – Dodik očito su postali prioritet hrvatske politike u BiH, a indikativno je da je hrvatsko državno odvjetništvo zaustavilo istragu protiv Dodika, koji je na Skupštini 1995. nakon granatiranja Zagreba iz Knina pozvao da se nastavi sa granatiranjem, samo da se to dalje radi na skriven način. O svemu postoje svjedoci, stenogrami i tonski zapisi, čak i prijava protiv Dodika, ali je Hrvatska zaključila da podržavanje i podsticanje zločina nije kazneno djelo za koje se može teretiti Dodik.

Sudeći po potezima koji se povlače, strategijski ciljevi Srbije i Hrvatske se ponovo poklapaju u BiH. U čemu ih, izgleda, ometaju jedino Amerikanci (koji jesu proizveli Dodika) jer trenutno predstavljaju najjaču prepreku u podjeli BiH. Dodik i Čović će nesumnjivo nastaviti tražiti partnere u Federaciji za proizvođenje haosa s ciljem eventualne podjele BiH. No, upravo zbog svega toga se Dodikova politička cirkusijada treba realno sagledati i razdvojiti šta je predizborno, ali i šta nije.

BH Dani, sad im je i Hrvatska kriva zbog Dodika, ah ti neprežaljeni dani efendije Mesića:

Dodikova čestitka: Neka vam Bajram donese radost

Predsjednik RS-a Milorad Dodik uputio je danas čestitku reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću i muftiji banjalučkom Osmanu ef. Kozliću, povodom završetka mjeseca ramazana i početka Ramazanskog bajrama.

Dodik je poželio da ovo praznično vrijeme protekne u radosti i sreći, miru i porodičnom zajedništvu.

- Neka ovaj veliki praznik svima koji ga slave donese zadovoljstvo i radost, te da u skladu s osnovnim pricipima vaše religije, nastavi da širi duh međusobnog uvažavanja i tolerancije – navodi se u Dodikovoj čestitki.

Allah raziolsun predsjedniče.

umirem

Allah ga nagradio

Trebalo je da napravimo Veliku Srbiju, a ne trule kompromise

Dodik:


http://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest/dodik-vjerovati-svom-narodu-ne-strancima-117729

E moji Hercegovci, kad ja kažem da se kanete četnika i njihove pomoći i da se od njih nećete usrećit, onda me dežurni srbofili i četnici na ovom forumu proglašavaju "personom non grata".
Svi mi dobro znamo da četnički ideali ćuće u skoro svakom srbinu. Ovaj je navodni potomak partizanskih antifašista.
Nagradno pitanje za prosrpski orijentirane herceg-bosance, koje su teritorije trebale ući u Dodikovu neprežaljenu veliku Srbiju? I kakav bi bio položaj nesrba u toj tvorevini?
Poserem se na onoga ko u Dodiku vidi saveznika, bez obzira što Dodik nije hrvatski političar.

E Boro,Boro,
Nece te mudzahedinska filozofija daleko odvesti.

Nije ovo nikakva mudzahedinska filozofija čedo, kad neki srpski političar žali za velikom Srbijom, to me se itekako tiče jer je ta tvorevina trebala obuhvatiti moj zavičaj, grad, selo, a meni je u njoj pod britanskim patronatom trebala biti namjenjena uloga "srbina katolika" ili cigana na baušteli.