Ovaj tekst je sporan : "Plemenita Gospoda poglavice Odvieća Oddeset koji suse podovu podpisali budući čuli, i razumieli od Gospode kojasu svarhu studia Odpadove, kakoe njim dumica skazala kojisu naovo određeni. Poštovani Otac iziskalac, i prigledalac Mnetački, i G(ospodin) Ivan primenkom Maravelja skroviti pisac Odvieća Plemenite Gospode Mnetačke ova dva izuznaše, i vidieše dauknjigah, koese zovu nauk Karstianski pisan iezikom Slovinskiem; slovi sarpskiemi fra Matia Božnjanina. I uknjigah Odzlameniaa gospine istoga fra Matia istiemi slovi; i usti iezik nebudući nise nahodeći ništo protiv zakonom I dostojnoe dase štampa, zato dopuštuemo dase može štampati uovomu gradu umnetcie."

Naime, ovaj tekst se može naći isključivo na srpskim nacionalističkim forumima, iz vrlo jednostavnog razloga što on svoje pismo naziva "srpskim", iako je to pismo bilo prisutno samo u Hrvatskoj i Bosni kao "arvatsko pismo, ilirsko, itd...". Može li netko reći što zapravo piše?

Dana 21. ožujka 1611. reformatori studija iz Padove
11
daju dozvolu za tisaknje Nauka
karstianskog i Sto čudesa u kojoj piše:
»Noi Riformatori dello Studio di Padova infrascritti, havuta fede all’ attestato dal R. Piovano di st. Antonino e dal sottoscritto Gio. Maraveglia col giuramento che …. simile nel libro
intitolato Instruttioni in lingua illyirica e carattere illirico di fra Matheo de Bosnina, e nel
libro intitolato Miracoli della Madonna del medesimo autore nella stessa lingua e carattere
non si trova alcun cosa contraria alla s. fede o buoni costumi.«
»Mi, reformatori studija iz Padove, dolje potpisani, imajući povjerenje u prosudbu R. Piovana iz Sv. Antonina i potpisanog Gio. Meraveglia pod prisegom da se ne nalazi ništa što je
protivno svetoj vjeri i dobrim običajima u knjizi naslovljenoj Nauk karstianski na ilirskom
jeziku s ilirskim slovima i u knjizi Čudesa Djevice od istoga autora u istom jeziku i istim
slovima.«

Dana 24. ožujka 1611. Poglavarstvo Vijeća desetorice
12
u Mlecima, na temelju iznesenog
mišljenja reformatora studija iz Padove, daje dozvolu za tisak:
»Capi del Consiglio de Dieci, havuta fede dalli s. Riformatori del Studio di Padova per
relazione a loro fatta dalli dui a questo deputati cioè del Reuer. P. Inquisitore, & del circonspetto secretario del Senato Gio. Maraveglia con giuramento, ...
simile per il libro intitolato Instruttione christiana in lingua illirica, et carattere illirico di
fra Mattheo da Bossina, et per il libro intitolato i Miracoli della Madonna dell medesimo
autore, nella stessa lingua et carattere non si trova cosa contra le leggi, & è degno di stampa,
concendono licentia, che possa essere stampato in questa Città«.
»Članovi Poglavarstva Vijeća desetorice, imajući povjerenje u izvješće koje su napisali reformatori studija iz Padove ... slično za knjigu Kršćanski nauk na ilirskom jeziku i ilirskim
slovima fra Mate iz Bosne i za knjigu Čudesa B. Djevice istoga autora, napisano istim jezikom i slovima, ne nalazi se ništa protiv zakona, i dostojna je za tiskanje, dajemo dozvolu
da se može tiskati u ovomu gradu. 24. ožujka 1611. godine.«

»Gli ecc(ellentissi)mi Capi dell’ecc/ellentissim/o Consiglio di Dieci infrascritti havuta fede
dali sig(no)ri Reformatori del studio di Padova per relazione a loro fatta dei dui a questo
deputati, cioè padre Inquisitor e del circospetto secretario del Senato Agostin (?) ... simile
per il libro intitolato li Sermoni sopra le Domeniche et feste mobili di tutto l’anno, cominciando dalla prima domenica dell’Avento composti dal Rev. padre fra Matthio Bosnese di
osservanti di s. Francesco, in lingua illirica, et carattere illirico; e medesimente nel libro
intitolato la Dottrina christiana scritta parimente in lingua illirica et carattere illirico composta dal medesimo non si trova cosa contra le leggi et è meritevole di stampa concendono
la licentia che possa essere stampata in questa città – lasciando fuori le parole fra li/con
giuramento/. Data Die 2. augusti 1616«.
Članovi Poglavarstva Vijeća desetorice, dolje potpisani, imajući povjerenje u izvješće koje
su napisali reformatori studija iz Padove za ... slično za knjigu naslovljenu Predike u nedjelje i pomične svetkovine mnogopoštovanog oca fra Mate iz Bosne, Reda manje braće
sv. Franje, u ilirski jezik i ilirskim slovima, i isto za knjigu Kršćanski nauk, napisan jednako
ilirskim jezikom i ilirskim slovima, koji je sastavio isti pisac, ne nalazi se stvar protivna zakonu i vrijedna je za tiskanje, daju dozvolu da se može tiskati u ovom gradu. (Izostavljajući
riječi, između kojih /pod prisegom/). Dana 2. kolovoza 1616.«

Divković svoja djela piše »slovinskim iezikom«, »našiem iezikom«, »pravim i istinitim slovinskim iezikom kojim se govori u Bosni« (Divković, Nauk karstianski, 1611., str. 42–43).
U svim molbama i dozvolama nadležnih vlasti fra Mate Divković piše da su njegova djela
napisana »ilirskim jezikom i ilirskim slovima«, koja na kraju i ostavlja Hrvatskoj bratov-
štini. U Divkovićevo vrijeme tako se naime naziva hrvatski jezik u Dubrovniku i u ostalim
dijelovima Hrvatske, a pojam »ilirski« označavao je ilirske zemlje Dalmaciju, Hrvatsku,
Bosnu i Slavoniju. Tako, primjerice, u buli »Sapientiam sanctorum«, kojom papa Siksto V. utemeljuje Hrvatski zavod sv. Jeronima 1489. godine u Rimu, piše da se za prebendara biraju »personas idoneas dictae nationis illyricae, seu alias etiam prigenas, eiusdem
tamen illyricae lingue et idiomatis«.
18

Stavr je jednostavna. Na ovom skupu o ćirilici u Zg konačno je srušena
srpska opsesija o spomenu "lingua serviana" u Dubrovniku od 15 do 18. st., gdje su
Srbi htjeli da su Dubrovčani govorili srpski.

Pokazano je da je taj izraz upotrebljavan isključivo na latinskom i talijanskom, a nikad, nijednom
na slavenskom jeziku. Izraz je ušao iz slavenske kancelarije u kojoj su se Dubrovčani dopisivali
sa srpskim-i bosanskim- vladarima od 13. st., ali su ti pisari bili školovani
na srpskom dvoru ili pisarnicama.

Divković potvrđuje da je taj fosil zapravo ne neka etnička odrednica, nego se
odnosi na ćirilicu, a nekad se miješaju pismo i jezik. naime, Divković nikad ne piše
na latinskom, i kod njega nema "lingva serviana". nego ima "srpsko pismo" (i sl.), a jezik je izrijekom slovinski ili bosanski, a nikad srpski. Tako je bilo i u Dubrovčana, s kojima je bio
u stalnom kontaktu.

Zbog utjecaja srpske pismenosti i blizine Srbije, ćirilica se često zvala srpskom.
Na zapadu, u hrvatskom kraljevskom gradu, te u Poljicama i Splitu, s tradicjom hrvatske državnosti- ćirilica se zove "hrvatsko pismo".
God. 1578. u Bihaću neki njemački kapetan piše Churlika oder Chrabatische Sprache.

Dakle, Divković jasno veli da piše slovinskim, a za to je jedan od najuglednijih slavista
Slovenac Matija Murko napisao 1927., u djelu o reformaciji u južnoslavenskim zemljama:

"Odustajem od daljnjih navoda i priloga za hrvatsko ime u 16. do 18. stoljeća, jer već dosada izneseni dovoljnim su dokazom, da se ime ilirsko, slovinsko i hrvatsko upotrebljavalo kao sinonim" (Die Bedeutung der Reformation, Prag 1927., str.106)

Jel' možda znaš gdje bi mogao vidjeti .pdf ili možda znaš knjižnicu gdje bi mogao prolistat knjigu?

Koju ? Murkova je na njemačkom, a valjda ju imaju u Sveučilišnoj.
U Sloveniji i Srbiji ju imaju, vidi se preko cobiss.net.

A ovaj zbornik će tek izaći kroz pola godine i sl..

Usput, evo vam odličnoga interviewa Stjepana Krasića, dominikanca iz Čitluka, koji je dao vrstan prijegled u kom je bar 90% istina.

http://www.matica.hr/vijenac/433/Hrvats ... C4%87u%20/