Ovakvi stavovi mi se gade.
Ništa ne dolazi samo po sebi.
Uvijek je u pozadini nekakva politika, koju netko provodi ili ne.

Samo u posljednjih mjesec dana zabilježena su dva napada na urednike hrv. medija u Srbiji.

http://www.hnv.org.rs/aktualnosti.php?op=vise&pid=1083

Pozdrav, Snowflake.



Mislim da to nema veze s nagodbom iz 1868. Hrvatska tada nije mogla učiniti puno za Hrvate u Mađarskoj, nije imala nikakvih "mehanizama" i bila je zauzeta drugim problemima. Ali treba uzeti u obzir da su u Međimurju Hrvati opstali i da nije bilo nikakve asimilacije.

Međimurje je ipak bilo kompaktno i geografski odijeljeno od same Mađarske. S druge strane u isto vrijeme smo mi asimilacijom razbucali mađarske koloniste u Slavoniji.

Pozdrav, Svinjice.
Poznato je dam kritična prema našoj neaktivnosti i neprepoznavanju da je nedjelovanje ponekad gore i od lošeg djelovanja.
No ovdje nisam mislila baš na to.

Naime, kao posljedica revolucionarnih događanja i preustroja Monarhije u Mađarskoj je 1868. donesen Zakon o narodnostima, koji je etničkim skupinama na tom području jamčio široka prava napose na području kulture i obrazovanja.
Taj zakon, ocijenjen od svih kao vrlo liberalan, samo je još više povećao hungarizaciju.
Odnosno, prije će biti da je za to odgovoran dualistički ustroj, modernizacija i počeci globalizacije.
Nemam drugog objašnjenja.

http://en.wikipedia.org/wiki/Magyarization
The Hungarian Nationalities Law (1868) guaranteed that all citizens of the Kingdom of Hungary (then part of the Austro-Hungarian Empire), whatever their nationality, constituted politically "a single nation, the indivisible, unitary Hungarian nation", and there could be no differentiation between them except in respect of the official usage of the current languages and then only insofar as necessitated by practical considerations.[2] In spite of the law, the use of minority languages was banished almost entirely from administration and even justice.[2] Defiance or appeals to the Nationalities Law, met with derision or abuse.[2] The Hungarian language was overrepresented in the primary schools and almost all secondary education was in Hungarian.[2]

By the end of the 19th century, the state apparatus was entirely Hungarian in language, as were business and social life above the lowest levels. The Magyarization of the towns had proceeded at an astounding rate. Nearly all middle-class Jews and Germans and many middle-class Slovaks and Ruthenes had been Magyarized.[2] The percentage of the population with Hungarian as its mother tongue grew from 46.6% in 1880 to 54.5% in 1910. Note that the 1910 census (and the earlier censuses) did not register ethnicity, but mother tongue (and religion) instead, based on which it is sometimes subject to criticism.

However, most of the Magyarization happened in the centre of Hungary and among the middle classes, who had access to education; and much of it was the direct result of urbanization and industrialization. It had hardly touched the rural populations of the periphery, and linguistic frontiers had not shifted significantly from the line on which they had stabilized a century earlier.[2]

The first Hungarian government after the Austro-Hungarian Compromise of 1867, the 1867–1871 liberal government led by Count Gyula Andrássy and sustained by Ferenc Deák and his followers, passed the 1868 Nationality Act, that declared "all citizens of Hungary form, politically, one nation, the indivisible unitary Hungarian nation (nemzet), of which every citizen of the country, whatever his personal nationality (nemzetiség), is a member equal in rights." The Education Act, passed the same year, shared this view as the Magyars simply being primus inter pares ("first among equals"). At this time ethnic minorities "de jure" had a great deal of cultural and linguistic autonomy, including in education, religion, and local government.[38]

However, after education minister Baron József Eötvös died in 1871, and in Andrássy became imperial foreign minister, Deák withdrew from active politics and Menyhért Lónyay was appointed prime minister of Hungary. He became steadily more allied with the Magyar gentry, and the notion of a Hungarian political nation increasingly became one of a Magyar nation. "[A]ny political or social movement which challenged the hegemonic position of the Magyar ruling classes was liable to be repressed or charged with 'treason'…, 'libel' or 'incitement of national hatred'. This was to be the fate of various Slovak, South Slav [e.g. Serb], Romanian and Ruthene cultural societies and nationalist parties from 1876 onward…

For a long time, number of non-Hungarians that lived in the Kingdom of Hungary was much larger than a number of ethnic Hungarians. According to the 1787 data, the population of the Kingdom of Hungary numbered 2,322,000 Hungarians (29%) and 5,681,000 non-Hungarians (71%). In 1809, the population numbered 3,000,000 Hungarians (30%) and 7,000,000 non-Hungarians (70%). As an increasingly intense Magyarization policy was implemented after 1867

Nije. Mislim jest iz Petrovaradina, no nije Bunjevac. Obitelj Jelačić je tradicionalno vezana za okolicu Zagreba, Turopolje, Zagorje, barem u to doba.
U Petrovaradinu je rođen i kršten i bio je emotivno vezan za Srijem, barem ako je suditi prema govorima, ali mjesto rođenja ima veze i s vojnom karijerom njegovog oca.
Rodoslovlje
http://hr.wikipedia.org/wiki/Jela%C4%8D ... _(plemstvo)

Meni draga osoba iz tog doba i Banov osobni prijatelj Josip Neustaedter austrijski Mađar Jelačićev prijatelj i suborac te pisac najboljeg memoarskog štiva o tim događajima.
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43572
http://www.profil-mozaik.hr/178362-ban- ... -svezak-2/

Ako želite saznati neštoo Banu na osobnoj razini, to je vrlo zahvalna knjiga.

Stigli udžbenici.

Na ćirilici...
Oni su još uvijek rimokatolici...
RTS je donio meni osobno puno zanimljiviju vijest.

http://www.rts.rs/page/stories/sr/story ... vcima.html

Nikolić je to isto napravio za Rome, neki ministar za Albance, a tko je za Hrvate nisam doznala...
Doduše, ne uz takvu srdačnost.
No Nikolić prisustvuje i skupovima ove manjine i ovo ne ne čudi.
Što je najsmješnije (iako ništa nije smiješno), službeno se izučava bunjevački govor s elementima nacionalne kulture.
Ja bih stvarno željela čuti kojeg je jezika to govor, ovo izaziva samo još veću konfuziju.

Uzgred, u Srbiji udžbenici nisu besplatni, zar ne?

Pa srpskog jezika naravno , ali kad se kaže srpskog misli se na standard a ne na puku nacionalnu odrednicu jezika.

Znači "bunjevački govor" je govor u državi Srbiji gde je srpski jezik standardni jezik , a Bunjevci uče srpski standarni jezik u školi uz svoj bunjevački govor.

Srbi u Hrvatskoj imaju svoj srpski govor koji je deo prakse učenja uz standardni hrvatski jezik , što znači da je srpski govor Srba sastavni deo svih govora u državi Hrvatskoj gde je hrvatski jezik standardni.

Ovo je odlična stvar jer će upravo ovim udžbenicima se sačuvati taj govor , za razliku od vojvođanskih Hrvata i njihovih udruga koji su budalasto prihvatili hrvatksi jezički standard da ga izučavaju u školi kao dodatni predmet , a to je ubistvo svoga narodnog govora.

Kad čujem subotičke Hrvate kad počnu na hrvatskom standardu da pričaju , prosto ispadaju smešni.

Uostalom svi ispadaju smešni kad govore hrvatskim standardom jer to je ubedljivo najveći veštački(umjetni) konstrukt od svih standarda iz bivše države , hoću reći deluje najmanje prirodno od ostalih.

Uvijek kada pišem o Hrvatima u Vojvodini, kritiziram Srbiju, isključivo zato što mislim da položaj naše manjine tamo u najmanju ruku nije baš zavidan i da nikoga nije pretjerano briga.

No, moraju se istaknuti i pozitivne stvari, koliko god bile slabašne.

http://www.hnv.org.rs/aktualnosti.php?op=vise&pid=1106

O hrvatskoj nastavi s iste stranice

http://www.hnv.org.rs/obrazovanje_na_hrvatskom.php

Joe, učini mi uslugu i prevedi svoj post, potpuno je nesuvisao.

Inače, pitala sam kojeg jezika je dio bunjevački govor jer svaki govor nužno mora biti dio nekog jezika.
Bunjevački može biti dio srpskog, hrvatskog ili se može standardizirati kao poseban jezik .
Ovakvo stanje je posve nelogično.

Naravno da manjine u Srbiji uče i srpski standard.

P.S. Ali još uvijek ne mogu doći k sebi da su udžbenici na ćirilici. To ne da je iznimka u zapadno-katoličkom krugu već valjda od 13. ili 14 stoljeća takav slučaj gotovo da i nije zabilježen.
A i tada (i kasnije), to je imao samo jedan narod.

Pa iskreno rečeno i ja sam zbunjen sa onim naslovom čitanke , ali kad sam pročitao ono sitno , e tamo piše "Prva moja bunjevačka gramatika".
Znači ako postoji gramatika po tim imenom mora postojati i bunjevački jezik.

Kao što vidiš čitanka je za decu , i u tom stilu je i pisana i naslovljena , znači da se nije obraćala striktna pažnja oko odrednica.

Što se tiče ćirlice i "zapadno-katoličkog" kruga mogu reći da živiš u 19.veku čim posežeš sa takvim primerima i kvaziargumentima.
Ćirilica je nema veze sa katoličkom verom niti pravoslavnom , ona je reformisana od strane nevernika i zapadnjaka Vuka Karadžića i to uz sve "zapadne i katoličke" uticaje.

I tvoja Gajica je reformisana više puta i to pod uticajem "pravoslavno istočne" koncepcije što nikad nije bilo u istoriji , ali eto niste imali sreće pa sad nosite i to breme uz pokušaje vraćanja na pravi "zapadno katolički" put al' vam ne ide.

p.s
Inače ako nisi znala , na ćirilici možeš pisati na čistom hrvatskom jeziku uz sve one leksičke zaglupnice i priglupnice i sva ona gramatička rešenja posebna za hrvatksi jezik , ali eto ne mogu se pisati švapska i engleska imena u originalu što je dovoljno za hrvatske nacionaliste da ćirilicu izbace iz svog "zapadno-katoličkog" kruga je zbog toga ona tamo realno ne pripada.

Bunjevacki jezik nema nikakve veze ni sa Srbima ni sa Hrvatima.Stariji je od ovih medjusobnim prepucavanja nakon prvog svjetskog rata:

Kolektivno ludilo by BNS.

Govor, odnosno dijalekat srpskog jezika, pa su i logično udžbenici na ćirilici.

Bunjevci nisu nacionalna manjina, već (sub)etnička zajednica u svojoj državi Srbiji, a kojoj je omogućeno pravo da održi svoj lokalni govor i preko obrazovanja.

Kao kada bi se dio Srba u recimo Vranju izjasnili kao Torlaci i dobili dodatnu nastavu izučavanja svog dijalekta, pored standardnog srpskog jezika.

Буњевци су цвит српског народа.

I to onaj čuveni, u kosi Mire Marković...

Stara asimilatorska patka, "subetnička zajednica"... ali ajde, eto vam ih. Hrvati svakako ne žele biti, a da ne budu ničija kučka za male pare to im očigledno nije dato...

Hunti, zašto ne želiš da se potpuno integrišeš u svoju državu Srbiju, već ti je draže da budeš zagrebačka dijaspora? Kaj ne.

Ako sam se ja integrisao u moju i tvoju lepu Srbiju, iako mi ni jedan predak nije rođen u njoj, onda bi trebalo i ti.

Dokle god živiš i siješ žito u Srbiji, a moliš Boga da padne kiša u Kroaciji, nema tebi sriće.

Ne razumem čemu ta zajedljivost? Mada, Vujadin je to... Ja nisam deo nikakve zagrebačke dijaspore, već etnički Hrvat. To implicira i određene kulturološke razlike u koje ovom prilikom ne bih zalazio. Prezime mojih dedova stiglo je u ove krajeve par vekova pre obeležja srpske državnosti. Poštujem realnost današnjice ali prošlost ne zaboravljam. Jedno je integrisati se u srpsko društvo i poštovati zakone Srbije (koliko god traljavi bili), a drugo je postati poltron većinskom narodu koji se drage volje odriče pisma kojim je pisao vekovima... Poštujem ćirilicu kao zvanično pismo u ovoj zemlji, koristim ga po potrebi, i to je to. Ali eto ima manjina koje su u tome otišle i korak dalje. Rukovodeći se valjda onom, što je badava i Bogu je drago... Sledeće što će biti badava je verovatno da Bunjevci dobiju i krsnu slavu a leđa okrenu oltarima na kojima su im preci krštavani.
Da li je Srbija lepa ili nije lepa, nije moje da prosuđujem. Neću da grešim dušu, malo sam proputovao i malo video, a od kako sam se zaposlio više i ne razmišljam o pohodima na banje i manastire po bagatelnoj ceni. Jednostavno, nema se vremena. Dvesta evrića treba udarnički odraditi...

A jel znaš koliko je žena u Srbiji ubijeno u poslednjih mesec dana? Mene više baca u bedak kada pročitam da je neku ženu zaklao rođeni muž, nego što su nekome zapalili jebeni auto.

Izvor: blic.rs

Neka prate ovo nasi 'Bosanci' katolici. Ovo je jednostavno sudbina koja im je namijenjena unatoc pokornosti.

Josina izjava baca senku na slikanje sa Tomom u Tavankutu. Sećaš li se Sanja, da li možeš da zaboraviš...

Bože sveti, s kim ja raspravljam.
Ti danas pišeš ćirilicom isključivo zato jer pripadaš istočnoj grani kršćanstva, jer ti je liturgijski jezik dugo bio staroslavenski, odnosno njegove varijacije.
Oni kojima je liturgijski jezik latinski pišu latinicom, posebno nakon Tridentskog koncila.
Jer je taj jezik doživljavan kao jamstvo jedinstva Crkve pred krivovjerjem i opasnošću protestantizma.

Nije pretjerano važno, no historijat pisma ti je ovakav. Latinica je srodna s grčkim pismom, ovo s indijskim pismima, potonje je u vezi s feničkim, a svi vuku korijen iz prasemitskog prvog (polu)fonemskog pisma.

No, ja nemam pojma o tome, imaš pravo.

Da li katolici u Rusiji pisu latinicom?