Kako je jedna sekta judaizma, donoseći napredne socijalističke ideje i promovirajući ih jednostavnim svima shvatljivim porukama, prvenstveno siromašnim slojevima Rimljana (koji su činili 80% populacije), širila se usprkos pritiscima, sve dok nije postala službena i organizirana religija Rimskog Carstva (s hijerarhijom prekopiranom od Rimske svjetovne vlasti) i konačno najbrojnija religija u svijetu. Čak i danas je moda oblačenja kršćanskih svećenika, posebno biskupa - tisuću godina stara moda rimske aristokracije (tunike, pokrivala za glavu, plaštevi itd.).



Zanimljiva je interakcija Rimljana-kršćana i Rimljana-pagana, koja se mijenjala od tolerancije (kada je kršćana bilo 2%), tenzija kada ih je bilo 10-ak % (koje su logične jer niti jedna religija nije toliko tolerantna da dopusti drugoj da joj otima sljedbenike), do prevlasti kršćanstva nad domaćim paganizmom kada su kršćani prešli 20-ak-30-ak% i kada je i sami car Konstantin nedugo prije smrti konvertirao, a njegova djeca nasljednici odgojeni kao kršćani, u religijski još uvijek miješanom Rimu.

Zanimljivo pitanje je - zašto nije došlo do građanskog (vjerskog) rata. Vjerojatno je ključan bio prelazak cara na novu religiju, ali očito su Rimljani bili poprilično vjerski tolerantni. Uostalom, svaku novu pokorenu pokrajinu koju su pripajali Rimskom Carstvu, prihvaćali su lokalne bogove (primjer: Egipat) i dodavali ih u rimski panteon. Sami kršćani kasnije većinom nisu bili tolerantni prema drugim religijama. U srednjem vijeku nimalo, kasnije djelomično ili lokalno (npr. Poljska poslije Zigmunda I).

P.S. Ovo nije teološka tema.

Ako nije teološka tema,kakva je onda?:-)

Pa pogledaj podforum.

Tema nije teologija religije nego povijest religije. Povijest i arheologija su sekularne znanosti.

Pa tada je klasična rimska religija bila u velikoj krizi, viši slojevi, posebno oni vojni su bili pod velikim utjecajem raznih kultova sunca nadahnutih zoroastrizmom. Naposlijetku ue kršćanstvo prevladalo jer je moglo obuhvatiti širi krug ljudi.

Hrišćanstvo je prevladalo zato što je Konstantin pobedio Maksentija u ratu.

Hrišćanstvo je bilo potpuno nešto novo i Rimljani kao pripadnici mnogoboštva nisu imali odgovor na to jer dogmatska koncepcija i princip mučeništva zarad boga prosto prosto kvari bilo koje racionalno i razumsko društveno udruživanje ljudi jer nije bitno ovozemljsko već ono posle smrti.

Hrišćani su imali pristup takav da privuku ljude sa time da su svi jednaki bar pred bogom i da će ako budu voleli toga boga otići u carstvo nebesko što znači da će posle smrti bar biti jednaki sa svojim vladarima tj.pošto su vladari zli i ne veruju u boga onda njima sledi pakao a ovima raj što znači da su novi vernici već smatrali se iznad ostalih po moralu.

Danas kad vidimo nekoga da govori o svojem mueništvu nepriznjaući bilo kakav zakon jer ga smatra neprihvatljivim od strane svoga boga mislimo da je lud ili neki sekataški fanatik , međutim ako mu se dozvoli propaganda i ako se vlast zezne pa pravi od njih još veće mučenike onda oni imaju prilike doći na vlast i onda kuku nama svima.

Hrišćani su kao komunisti , odlični su sve dok ne dođu na vlast jer su običnim ljudima davali neku nadu , dok komunisti su ubeđivali sve kao i hrišćani o jednakosti samo ogoljeno bez čuda,rajeva i paklova.

I kad dođe ključna minuta i vakat za preuzimanje vlasti onda se sve menja i dolazi do većeg terora i tiranije nego protiv onoga čega su se do tada svojom verom borili.

Hrišćanstvo je velika perverzija kao i komunizam jer mučenički princip ne može artukulisati vlast a da ne govorim o tome da priča o tome kako je ovozemljakso loše i da su naša tela sama po sebi grešna ne može biti u skladu sa vršenje bilo kakve svetovne vlasti.

Zato i hrišćani i komuniti kad preuzmu vlast to izlgeda kao najveće izvitoperenje svega ljudskog u ljudima jer svoje propagiranje tzv.jednakosti sprovode tiranijom i ubijanjem same ljudskosti jer prosto nisu u stanju biti drugačiji jer im je takva doktrina.

Na našim prostorima su rođeni dosta rimskiih careva , ali dva su najznačajinija a naročita o Konstantin.
Obojica su bili Vlasi tj.poreklom romanizvani starosedeoci Balkana , a pošto našim venama teče vlaška krv dobrim delom možem ih gladati i kao naše(jugoslovene).

Međutim ja se odričem onog smrada iz Niša koji nam je svojom odlukom život zagorčao za narednih 1700 godina i doveo na vlast i to svetovnu i duhovnu najveće ološ i najveću izopačenost ljudskog roda u vidu vlasti.

Ali zato gotivim bar malo Dioklecijana jer imam osećaj da je imao vizije u snovima kakvo nam zlo spremaju hrišćani pa ih je ćero koliko je god mogao , jer teroriste i izopačene perveznjake treba goniti.
Međutim kukavac nije znao koliko su ovi novi religijaši stvarno izopačeni i fanatični jer je to bilo nešto novo.

Mislim da je razdvajanje političke od "teološke" povijesti religije, uvreda nekim, jer implicira da je uspjeh religije (kao sistem organiziranja društva i ljudi) ili splet sretnih okolnosti ili da je samo pobjednik u nekoj vrsti socijalnog darvinizma (spretniji, lukaviji, okrutniji, fleksibilniji kolovođe).

Doduše, uvijek postoji ta deus ex machina objašnjenja, da je sve zapravo bilo isplanirano, vođeno i dirigirano, dakle neovisno od ljudskih i povijesnih faktora.

Meni je jedna od interesantnijih stvari u svemu tome usporedba širenja islama sa širenjem kršćanstva.

O tome je riječ.Odstraniti teološki faktor iz pojma širenja vjere,nema smisla.Pogotovo treća teza.

Jel piše negde u novom zavetu da treba stvoriti državu tj.SVETOVNU VLAST na osnovu vere??
Jel Hrist propovedao da trebaju postojati hrišćanski kraljevi i vladari?! , jel Hrist i apostoli kažu da treba postojati insititucija crkve i da ona treba vladati i duhovno i svetovno??

Ja ne znam da igde piše , tako da hrišćanstvo koje je došlo na vlast jeste distorzija onoga što je Hrist propovedao , a kad ti isti distorizirani hrišćani na vlasti propovedaju veru onda je tek jasno da širenje vere i teologija nema veze sa bilo čime već je jedna tiranska priča i bajka.

Sve piše. "Podajte caru carevo..." No, ja u današnjem svijetu ne znam ni jednu kršćansku teokraciju, tako da...

Ovisi o kojem području govorimo, negdje se širio ognjem i mačem, dok se recimo u Indiji ili Indoneziji širio iz sličnih razloga kao rano kršćanstvo u Rimskom Carstvu.

Piše u SZ.

Što ti je to svjetovna vlast-demos vlada ?To ne postoji,bar onako kako ti to zamišljaš.




Pročitaj SZ,na koji se Krist poziva.



Opet pročitaj SZ,pa ti možda bude jasan koncept teokratske države.Kao što reče SDB,takva danas ne postoji.

Koji je teološki faktor u širenju islama u BiH?

˝Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati¨

˝Idite i učinite sve narode mojim učenicima, kojima otpustite grijehe otpušteni su im˝.

˝Kada uzidjem Ocu poslat ću vam Branitelja, Duha istine˝


Duhovi, radjanje prve Crkve, rodjendan Crkve, nepismeni ribari i seljaci, strašljivci, po cijenu gubitka života izlaze na ulice i na svim mogućim jezicima ( koje ne znaju jer se njima do tad nikad nisu služili) navješćuju poganima a i Židovima ponajprije Radosnu vijest.

Odlična tema Robi, meni je kao katoliku zanimljivo ovo promatrati i sa ajmo reć ˝znanstvene˝ odnosno povijesne strane.

Put od Križa do Milanskog Edikta je naprosto fascinantan, neuništiva inspiracija :)



Nakon Milanskog Edikta slijedi razdoblje stagniranja, opadanja Crkve, krize vjere, razne sekte se množe, odvlače dobar dio biskupa i vjernika, Crkvi prijeti katastrofa, čitavi krajevi postaju bezbožnički. Stvara se humus za prodor onih koji se šire mačem. Čitav Mediteran od Španjolske do Sirije pada nevidjenom lakoćom.

Kršćanstvo i islam jedine dvije globalne religije. Naša se od početaka širi propovjedanjem, njihova mačem. Tako su i osnivači naučavali.

Kršćanstvo Robo treba gledati kao produžetak judaizma jer ono to i jest. Prvi kršćani su svi odreda bili Židovi. Taj se aspekt ne smije zanemariti. U Pavlovo doba postoje prijepori oko toga treba li i dalje slijediti Zakon i obrezivati se itd.

Prvi kršćani su sa strogo znanstvene strane bili svojevrsni ˝mesijanski Židovi˝.

Ok, očito je tema neodvojiva od razmatranja različitih vjerovanja (što je po definiciji teologija).

Onda se i islam može gledat kao nastavak kršćanstva? (Muslimani tvrde upravo to: da je islam upgrade kršćanstva. Zato sebe nazivaju "posljednjom objavom" a Muhameda zadnjim "prorokom".)

Po meni male veze današnje kršćanstvo ima s judaizmom. Prvobitni kršćani su bili mesijanski Židovi, zatim rimska sirotinja, oni nisu imali organiziranu teologiju (sastajali su se "privatno", po kućama), niti mnoga vjerovanja definirana tek kasnijim dogmama. Tijekom 2000 godina dvije su se religije definitivno razišle. Prvo, kršćanstvo po mnogima (pogotovo iz perspektive muslimana i židova) ne izgleda baš kao monoteistička religija, bez obzira što formalna teologija tvrdi (ne samo zbog Trojstva (http://en.wikipedia.org/wiki/Tritheism koje postoji i u hinduizmu koji je najpoznatija politeistička religija), nego i zbog svetaca koji imaju razne specijalizirane moći, kojima se može moliti umjesto Bogu, a koji su očigledno zamijenili rimske bogove (npr. u Dalmaciji i BiH se češće moli Svetom Anti i Mariji negoli izravno bogu. Očito ljudi smatraju da taj Sveti Ante ima ogroman utjecaj u nebeskom panteonu, ili možda za Mariju imaju dojam da je blaža od Boga (valjda što je žena) pa je veća šansa da ispuni želje.). Nisam siguran da li sveci postoje i kod protestanata, nisam toliko istraživao ali bi bilo zanimljivo usporediti.). Još jedna razlika je to da je Isus donio i "radosnu vijest" o postojanju vječne kazne (Pakla). "Eternal punishment" (vječna i definitivna kazna za grijehe počinjenje tijekom konačnog vremena trajanja života) se ne spominje nigdje u Tori pa tako to vjerovanje niti ne postoji u judaizmu (Postoji pojam Gehenna, ali u judaizmu to nije vječna, nego konačna kazna-ogromna razlika). Isus (ili možda Ivan evanđelist?) je po svemu sudeći izmislio Pakao (vječnu kaznu bez mogućnosti pomilovanja), naime vječna kazna se prvi put spominje u Novom Zavjetu, a odmah zatim je pored problema i ponudio jednostavno rješenje ("Ako mene priznaš za svog vođu i da sam božji sin, spašen si od tog Pakla").
U judaizmu težište je na djelima, dok je u kršćanstvu težište na vjerovanju (lojalnosti sistemu dogmi) i tradicionalno upotreba previše logike nije dobrodošla (npr. tvoja baba će te ukoriti ako s njom počneš raspravljati o točnosti dogmi), izbjegavaju se propitivanja i rasprave (ili se pretvarati da se raspravlja a u podsvijesti znati da se ne smije niti slučajno promijeniti mišljenje- jer slijedi kazna. Rasprava se ne vidi kao mogućnost promjene ili propitivanja vlastitog mišljenja, nego samo kao prilika za promjenu mišljenja sugovornika, dakle kao prilika za misionarenje. To je sve logična posljedica toga da je samo vjerovanje uvršteno na listu dobrih djela, dapače vjerovanje je najveće moguće "dobro djelo", a nevjerovanje najveće moguće nedjelo. Iz tog razloga npr. moja baba misli da je "ide u crkvu"=dobar čovjek, a "ne ide u crkvu"=loš čovjek.). U judaizmu, tradiconalno se potiče rasprava i kritika o svemu, praktički ne postoji pojam "hereze" (po judaizmu Bog se neće naljutiti ako o stvarima koje on nije jasno "objavio" ili "objasnio" imaš neko vlastito mišljenje, pa taman i krivo- zato u judaizmu o nekim pitanjima svaki rabin ima drugačije mišljenje, pa se rabini često i potuku :) ). Kršćanstvo je pokušaj potpune aksiomatizacije religije (široki i zakomplicirani skup dogmi koji je obuhvatio sve i svašta), dok se u judaizmu priznaje da su mnoge stvari nepoznate i potiče se rasprava o njima (iz tog razloga "neznanja" i nemogućnosti da se opisima obuhvati Bog, je i ona "zabrana" kod ortodoksnih Židova da se ne piše božje ime ili da se bogu daje ime. Svako "ime" (Adonai, Elohim itd.) samo upujuće na neku pojedinačnu kvalitetu ili askept tog boga). U kršćanstvu dugo se vremena smatralo (sve do 20. stoljeća) da se može "spasiti" samo kršćanin (iz tog razloga kršćanstvo je bila izrazito misionarska religija- ako vjeruješ u Pakao, te spasenje od njega samo po vjerovanju u Isusa- tada ti čak i mučenje nevjernika može izgledati kao da mu činiš dobro). Po judaizmu ako si Židov to ti ne daje nikave veće šanse da zaradiš ljepše mjesto u eventualnom afterlife, samo ti daje veću odgovornost "na ovom svijetu". Iz tog razloga judaizam nije misionarska religija. Judaizam je praktički po strukturi skup pravila kako živjeti na ovom svijetu "da ti bude bolje", pomiješano s raznoraznim tradicijama, dok je kršćanstvo koncentrirano na "afterlife".
Po meni to su ogromne razlike i danas se teško može smatrati da su te dvije religije previše povezane. Možda samo povijesno.

Što se tiče islama, islam je negdje između. Postoji vječna kazna (preuzeto od kršćanstva). Ne postoje sveci niti trojedini Bog (slično judaizmu), neke tradicije su također slične judaizmu (hallal je slično košeru), a težište stavljaju na afterlife (čak i više nego kršćani, npr. znamo priče o "77" ili koliko već djevica među islamskim fanaticima).

U svakom slučaju, na kraju mislim da sam došao do logičnog odgovora o uspješnosti širenja kršćanstva. Čini se da je razlog ipak u teologiji. Vjerovanje u vječnu kaznu--> Isus kao rješenje tog problema--> pokušati spasiti od tog Pakla što više ljudi i natjerati ih da prihvate Lijek, na koji god mogući način (od činjenja što više dobrih djela i reklamiranja svog vjerovanja na taj način, do rastezanja nevjernika na kotaču, a što je za njegovo dobro, jer što je malo muke pored vječnog grillanja u Paklu, sasvim opravdano ako vjeruješ u "eternal punishment")--> izrazita sklonost ka misionarenju odnosno "Spašavanju". Prvobitnim kršćanima su okolni nekršćani očigledno izgledali kao ogromno jezero puno davljenika, u koje je trebalo uskakati i "spašavati".

Koliko vidim, pojam "strašne i vječne, unaprijed pripremljene kazne" od svih svjetskih religija postoji samo u kršćanstvu i islamu. Toga nema u hinduizmu, judaizmu (od kojeg su kršćanstvo i islam nastali), niti budizmu (inače sve tri su starije od kršćanstva i islama). To objašnjava misionarski nagon koji je najveći upravo u tim dvjema religijama.

Muslimani pričaju gluposti.
Po njima ti je salomonovo i davidovo kraljevstvo oko Meke.
Bijah u Turskoj, slušah neke njihove priče. To veze s vezom nema.
Iako ih možeš gledati kao na arapsku verziju kršćanske hereze. Muhamed se kao klinac sklonio u nekom bizantinskom samostanu, a njegovi su se nešto borili protiv Perzijanaca i njihovih zoroastrijaca. S time da od toga svega ne bi bilo ništa da nisu u Arabiji otkrili poprilično velike rudnike zlata, pa su s time financirali širenje "nove vjere".
Što se tiče "djevica" u arapskom (koliko čuh:D) ti je ista riječ za djevice i grožđice (koje su u to doba pustinjacima bile jako cijenjene, pa .
Filozofski je kršćanstvo opisivano kao spoj helenističkog platonizma (razlika duša-tijelo/ideja-realnost, ali s jasnijim motivom osvete/nagrade u afterlife-u) s hebrejskim učenjima, nekad i kao grčka/rimska verzija hebreizma. Evolucija religije i božje objave drugim riječima.
Za razliku od islama u kršćanstvu ne postoji potreba da se uvjerava druge da je ono odvjeka postojalo.
Kod Muslimana imaš i priču da se starozavjetni El(Gospodin)/Jahve izgovarao Alah. I takve "sitne" gluposti.

Ne slažem se. Robo, kad odeš u crkvu na ispovijed, ne ispovijedaš se po nekom ˝novopečenom Isusovom priručniku˝ već po Deset Božjih Zapovijedi koje datiraju još od Mojsija, dakle čisti Stari Zavjet. Iako dobro činjenica je da Isus donosi zapovijedi ljubavi, koje nam mogu biti još dodatni kriteriji pri ispovjedanju no Crkva to od nas ne traži. Dakle Stari Zavjet kao jedino službeno mjerilo prilikom sakramenta ispovijedi.



Počni čitat sv.Pavla, evo poslanica Rimljanima ti je prva po redu, taman imaš prvo poglavlje govori o homoseksualizmu to je sad aktualno

O uskrsnuću, Kristu, eshatologiji i svemu ostalome da ne pričam. Pavao je teolog samo takav, i to ne židovski već kršćanski! (židovski je bio ali prije obraćenja s obzirom da je bio farizej ˝odrastao do nogu Gamalijelovih˝




Krivo. Mi smo se razišli još za Isusova života prije nego što je kršćanstvo uopće uspostavljeno kao takvo. Pazi, medu samim Židovima je postojao raskol (zeloti, saduceji, farizeji, ezeni) dakle više učenja. Farizeji su vjerovali u uskrsnuće dok saduceji nisu, tu su farizeji bili u manjini. Postojali su veliki prijepori u tumačenju Sv.Pisma. Ali jedno je karakteristično za sve Židove, svi su oni iščekivali Mesiju, obećanog osloboditelja Izraela. Sav Stari Zavjet je usmjeren ka Mesiji, obećanom spasitelju. Isus je taj koji je raskolio povijest na dva dijela, pa tako i povijest Židovstva odnosno Božjeg naroda(ovdje van etničkog konteksta naroda, dakle Božji narod kao oni koji slijede Boga a one isključivo Židovi kao narod). Ukratko neki pravovjerni Židov koji i dan danas čeka Mesiju vjeruje u isto što i mi (jednog Boga, tvorca svega, brak i sve što proizlazi iz ovih uvjerenja). Samo on ima problem jer mora obdržavati Zakon i shvaća koliki je to uteg, nije slobodan od Zakona. Tu mnogi Židovi, a napose muslimani imaju ogromnih problema jer Zakon nisu u stanju obdržavati u sredinama koje ga ne obdržavaju te ga žele pošto poto nametnuti svima (kako bi ga i sami lakše obdržavali).



Kršćanstvo je čisti monoteizam. Optužbe za proglašavanje Gospe ili svetaca Bogom su bedastoća. Jedan je Bog. I Bog je ljubav.
Što je ljubav? Odnos izmedju dva bića u kojem jedno biće daruje ljubav (ljubi) a drugo biće je ljubljeno (prima ljubav).
Što je obostrana ljubav? Odnos izmedju dva bića u kojem oba bića i daruju i primaju ljubav ˝u isto vrijeme˝(Bog nadilazi prostorno-vremenski kontinuum jer je oduvijek i zauvijek i prostorno je noegraničen odnosno nemjerljiv) odnosno oba bića i ljube te su i ljubljena. Plod te ljubavi je u slučaju čovjeka dijete, kod Boga to je treća osoba. Otac ljubi Sina, sin ljubi Oca, njihova ljubav je Duh Sveti. Zajedno čine savršeno jedno, a opet su Trojica, Presveta Trojica kako bi rekli pravoslavci

Kada Bog nebi bio trojstven odnosno makar dvojstven, a svaka ljubav mora rezultirati plodom dakle trojstven onda to nebi bio Bog ljubavi. To ne znači da Židovi vjeruju u drugačijeg Boga od nas, samo ga ne poznaju u punini. Duh, Riječ i Jahve (Bog - Otac) se spominju od početa, od stvaranja. Načinimo čovjeka, na svoju sliku itd...
Dakle da rezimiram, Bog je jedan tu nema spora. Sastoji se od tri božanske osobe koje čine savršeno jedno. Božja slika na ovom svijetu jest obitelj(uzor Sv.Obitelj).

E sad to što neka bakica u Imotskom moli ˝Isuse, reci sv.Anti da mi pomogne, zamoli ga da mi da to i to..˝ je njen problem jer izvrće temeljne kršćanske istine. Postoji jasna hijerarhija. Marija je nakon Boga, kao Bogorodica i bezgrješna tu najviša ali nije Bog. Nemožeš se klanjat Mariji ili Sv.Anti, možeš se samo klanjat Bogu u Mariji koji ju je u potpunosti obuzeo, prožeo, ispunio kako hoćeš.

Svece častimo i štujemo, samo se Bogu klanjamo!

Shvati to ovako, kad se mi molimo sv.Anti, on nama posreduje kod Boga nešto jer je posredništvo dobar način za postizanje cilja. To vidimo u svakodnevnom životu. Bog nama ne ispunjava nešto zato što je on to dužan po nekom automatizmu kad ˝automat sv.Ante˝ nešto primi i njemu proslijedi. Bog to čini jer on toliko voli sv.Antuna (koji mu se predao) da ga nemože odbit. To je kao kad ti pitaš jer možeš na neki tulum a tvoj best frend te ubaci negdje zato jer je taj netko to učinio jer jako voli tvog best frenda Antu ;)

Kod Gospe je slično samo još jače. Ona kao najveće (čisto) ljudsko biće koje je hodalo ovom zemljom može još više. Tipični primjer je svadba u Kani (vina nemaju) na kojoj Isus na Marijin nagovor mijenja svoj plan o skrivanju svog poslanja, čini prvo čudo i mladencima podaruje 200-ak litara predobrog vina. Ukratko tu je Marija neizravno promjenila ljudsku povijest. I ona to čini danas svojim posredništvom kod Krista svakodnevno, no da ne duljim i da ne idem u teologiju već da ostanem znanstven kolko mogu dakle Marija i sveci kao posrednici koji nam u principu ništa ne daju, a kad i daju, daju nam ne sami od sebe, već od onog Božjeg, Božje ljubavi koja je njima darovana.

Što se tiče optužbi za čašćenje moći i kostiju svetaca, sve to kao i nabožni predmeti se časti jer je posvećeno Božjim blagoslovom, duhom, ljubavlju, ne časti se stvar kao takva, zbog stvari već jer je Bogom prožeta odnosno blagoslovljena. To je samo simbol koji nam olakšava vjeru.

Muslimanske kritike da smo primitivci koji se klanjaju kipovima poništavaju Božje naredbe da se pri izgradnji Hrama a i prije toga _Kovčega Saveza izrade kipovi Anjela i stave na nj odnosno u nj. Kipovima se ne klanjamo, samo Kristu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Kipovi su samo sredstvo za približavanje i vizualizaciju Krista/Marije/svetaca. Oni nisu sami po sebi predmet obožavanja.




Službeno ih se ne odriču. Bio sam recimo u evangeličkoj crkvi u Zagrebu, njihov pastor il šta je već mi je rekao da u starim protestantskim crkvama postoje slike i vitraji Marije ali da su u principu izbačeni te da ih se ne štuje, no ne brani se štovanje Marije. Al u praksi ne postoji.



Pogledaj malo što na aramejskom znači Gehenna. To je mjesto (vječne) vatre, izgaranja, mjesto prokleto, gdje će oni ˝obitavati˝ oni koji su činili djela razvratna. Pazi Židovi pitaju Isusa kome će pripasti žena koja je sedam puta ostala udovica jednom kad svi umru, dakle na Onom svijetu? Isus im odgovara tamo se nit žene, nit udaju. Dakle Židovi su vjerovali u zagrobni život, kako onaj sretni(raj) tako i onaj nesretni(pakao) . to što to nisu poznavali onako dobro kao mi o tome možemo raspravljati ali Isus kao pravi Židov i besprijekorni poznavatelj Pisma ih upućuje na to (i na sve ostalo) uvijek u korelaciji sa Starim Zavjetom( Pismom). Židovi nisu vjerovali u nikakvu reinkarnaciju, dakle medju vjernicima postoje dva temeljno suprotstavljena stava:
-zagrobni život (raj/pakao/čistilište - nešto od ovog)
-reinkarnacija

Ateisti pak vjeruju u ništa.

Moram delat, napišem ostatak kad stignem, budem replicirao ;)

A šta je Bog terorist pa treba posrednik, pregovarač?

Čemu po tebi služi taj posrednik, kao neka sekretarica?

A tek te silne košćurine... tisuće tona toga...

Rekao bih da previše filozofiraš, a premalo promatraš konkretni povijesni kontekst vremena u kojem je nešto nastalo. Glavni i odgovorni za početno širenje kršćanstva je Pavao, koji je bio intelektualac i rimski građanin, i to je glavni odgovor na pitanje kako je neka "židovska" sekta uspjela postići takvo širenje u doba Rima. Tome dodajmo činjenicu da židovstvo nije nikad bilo usmjereno na misionarenje (što si sam napisao), te Pax Romanu koja je omogućila integraciju Mediterana kakva nije postignuta nikad više u povijesti (a Mediteran je tada bio centar civilizacije) pa su svakojake ideje kolale između Istoka i Zapada (posebno s Istoka na Zapad).

Kasnije širenje je jednostavno uvjetovano europskom (kršćanskom) dominacijom nad pomorskim putevima, što je omogućilo kolonizaciju Novog svijeta.

Dužan sam par odgovora, ajmo redom.

Posrednik olakšava pristup k Bogu, on je prečica koja vodi do Boga. Bez njega se može. Samo se bez Krista ne može. Al on olakšava stvar, kao što ti kad si bio mali si nešto pitao mamu, da bi ona pitala tatu jer da si prvo išao tati možda bi dobio odbijenicu, ili ne bi tako dobro prošao, ili si se bojao tate, pa ti je preko mame bilo nekako lakše. E to ti je to.

@SDB, bravo, potpisujem!

@Robi

Onda se i islam može gledat kao nastavak kršćanstva? (Muslimani tvrde upravo to: da je islam upgrade kršćanstva. Zato sebe nazivaju "posljednjom objavom" a Muhameda zadnjim "prorokom".)

Nonsens. Isus nikad, ali nikad nije govorio o nikakvom Muhamedu. Sv.Pavao lijepo kaže da tko god dodje nakon Krista i nudi neko novo Evanđelje je lažac i antikrist, što Muhamed i jest.

Na Muslimane trebaju bit više kivni Židovi nego mi. Islam je teški, ali vrlo loš plagijat judaizma. Od nas su uzeli malo, i to malo što su uzeli su totalno izmjenili tak da nema baš nekih sličnosti. Muslimanski Isus i muslimansko ˝evanđelje˝ nemaju veze sa Isusom i Evanđeljem, odnosno imaju koliko i sa nekom desetom religijom. Priča može bit slična, al suština je totalno drukčija.



To ti je kod protestanata, Sola fides. Kod nas oboje. Vjera i djela. Sv.Jakov lijepo kaže u svojoj poslanici ˝ Vjera bez djela, je mrtva.˝



Zbog nas ljudi, naše prakse se raširilo to mišljenje. Počni čitat Benedikta XVI. Promijenit ćeš mišljenje. Itekako je dobrodošla rasprava o temeljnim istinama vjere, pogotovo sa ljudima drugih vjera i/ili ateistima/agnosticima.



hohoho, ti govoriš o današnjem judaizmu koji se razvodnio skroz i koji ima malo veze s autohtonim, autentičnim judaizmom. Pogledaj farizeje Isusova vremena, sav narod je strepio pred njima. A pitaj danas kakvog ortodoksnog Haredi Židova što misli o svemu ovom pa da vidiš



Ma nije, kršćanstvo je u suštini vrlo jednostavno, da ga svaka bakica može shvatit i srcem i umom. A opet dovoljno je duboko da ga svi mudraci ovog svijeta ne mogu do kraja dokučiti.

Bog je svemoćan.
Bog je ljubav.
Bog je stvorio čovjeka, na svoju sliku i priliku.
Postoje duhovna bića anđeli i tjelesno-duhovna bića ljudi.
Postoje čisto tjelesna bića, životinje.
Bog je čisti duh, oduvijek i zauvijek, vječan.
Bog čovjeka ljubi. Dariva mu slobodu. Želi da s njim bude u vječnosti, pobožanstvenjen, podignut na višu razinu postojanja, no Bog ne sili čovjeka.
Vječna nagrada je raj, vječna kazna je pakao. Što su raj i pakao? Raj i pakao su dva stanja. Stanje vječne sreće i stanje vječne nesreće.
Što je čistilište? Čistilište je ˝mjesto˝ gdje se ljudi koji su zaslužili raj trebaju očistiti od velikih grijeha koji im prijeće ulazak u rajsku čistoću. Čistilište je prebivalište takvih duša, to je stanje. Sve duše iz čistilišta idu u raj. To je trpeća Crkva. Slavna je raj. Putujuća na zemlji.
Zašto Isus, zašto Bog na zemlji?
Zbog grijeha? Ne.
Bog je oduvijek planirao poslati svog Sina među ljude. Zašto? Zato što je želio da im on dublje približi Boga i pomogne im na putu pobožanstvenjenja, koje je Bog predvidio za svakog čovjeka.

Isus dolazi ne samo kao otkupitelj grešnih duša, već kao utjelovljeni Bog, Bogočovjek, drugim riječima Bog je postao čovjekom da bi se čovjek pobožanstvenio, postao Bogom, ispunio se Bogom do te punine, da postaje božanski 100 %. To je taj put, Bog silazi s neba na zemlju, da bi nas poveo prema nebu. Kristovim uskrsnućem otvaraju se rajska vrata za pravednika starog svijeta, Mojsija, Abrahama i ostale. No da ne idemo u teologiju previše...



U kršćanstvu se dugo vremena puno toga smatralo, nažalost da, ali Riječ Božja stoji ista, nepromjenjiva već dva milenija. Duh Božji koji vodi Crkvu, podučava nas preko naših pastira, ali ne i samo preko njih. Crkva raste u spoznaji punine istine, no ta je istina već tu, čeka da bude (do kraja) otkrivena.

U srednjem vijeku je bila praksa da se samoubojici nije držao sprovod. To je čak bilo do nedavno. Čak su ljudi znali samoubojici odrubit glavu, sad otkud taj običaj ne znam.

Itd. Ima masu primjera. Jedno vrijeme su neki teolozi među njima i sv.Toma Akvinski naučavali da je smrtna kazna ok u nekim slučajevima. Jasno je, k`o dan, da je Krist protiv smrtne kazne. Danas ne postoji ozbiljan teolog koji bi to pravdao. Itd..
Kod ovakvih stvari se uvijek treba vraćati na izvor. Sve što nema temelj u Evanđelju, u Božjoj Riječi ili se s njom kosi je bezvrijedno i nema nikakvu težinu. Evanđelje je srž vjere. Katekizam je samo jedno poduže tumačenje Biblije. Uz još neke odredbe o praktičnom funkcioniranju Crkve i to je više-manje to.



Ne. Židovi su itekako imali razvijenu percepciju o tome. Majka Jakova i Andrije pita Isusa da jedan mu sjedne s desna u nebu, drugi s lijeva. Kad se Isus preobrazio na brdu Tabor, do njega Ilija i Mojsije.

Židovi su itekako da kažem štovali Abrahama i Mojsija recimo. To su za njih bile neupitne veličine.

Judaizam nije misionarska religija iz samo jednog jedinog pravog razloga. A taj je da je judaizam nedjeljiv od židovskog naroda koji je živio samo na jednom malom dijelu kugle zemaljske. Židove nije zanimalo, dapače imali su otklon od toga da šire svoju vjeru među poganima koji su usput drugog plemena, rase, kulture, etniciteta... Imali su neke odredbe po kojima se dijete miješanog braka moglo požidovit al tu su se isto znala pravila.

Pojednostavimo to na ljudsku razinu ovako. Židovi nisu htjeli da svi drugi postanu Židovi - po vjeri ( iako i etničko se automatski nadovezuje. al pokušajmo ga isključit za sad) jer onda oni ne bi više bili privilegirani Božji narod i njegovi miljenici. Tako su oni razmišljali. Zato je kod Židova prisutnoto supremacijsko razmišljanje. I što je najbolje, oni su s obzirom na svoju brojnost uvjerljivo najmoćniji narod u povijesti čovječanstva, bilo dobro ili zlo u pitanju...
Židovi su čekali Mesiju, novog Davida. Inače David, je idealni židovski kralj, vođa. Salomon je napravio Hram, Mojsije i Abraham su dobri dečki (Abraham tehnički nit nije Židov) no David je bio moćni kralj, mudar, pametan, lijep, uspostavio mir. Živilo se u blagostanju, porazio dušmane itd. Za njegovog vremena bilo je moćno kraljevstvo, on je taj opjevani junak.

Ono što je muslimanima Saladin, to je Židovima David, i više od toga, neiscrpna figura. Oni su dakle očekivali da će Isus potuć Rimljane, postat kralj, svjetovni kralj, napravit jednu moćnu državu koja će bit najmoćnija na svijetu, jer nad njom bdije Jahve Bog, Židovi će živjeti u miru, blagostanju i izobilju i klanjati se Jahvi, Bogu svom jedinom.



Islam i je i nije negdje izmedju. Islam je blizak judaizmu da. Pazi sve ovo što danas nama muslimani prosipaju kao ˝muslimansku mudrost˝ su samo od Židova preuzeti ili donekle izmjenjeni židovski zakoni ili običaji. Oćeš nejedenje svinjetine, otpuštanje žena, zabranu kamatarenja (Židovu je bilo dozvoljeno kamatarit poganina, ne i Židova, musliman ne smije nikako nikog) itd. Puno je sličnosti. Danas su se oni razišli jer je judaizam zastranio od izvorne prakse a islam je otišao u vehabizam. Recimo Haredi Židovi i šijiti nisu tako različiti, gledano po stilu života da.

Ma njihov afterlife se ne može mjerit s našim rajem. Njihov afterlife je doslovce po njihovom učenju bordel u kojem najljepše žene, njih gro salijeće jednog musliju a vino najljepše i najslađe teče u potocima. Neka ˝nebeska˝ verzija Harema. Samo ne znam šta će im hanume, za njih nema ništa a ? - Nek se ne uvrijede muslimani koji ovo čitaju, ne mislim vrijeđati , samo malo šale.



Ovo boldano je točno. E, moj Robi, pa da smo se mi širili u prvim stoljećima ovako, ja bi ti nešto i rekao. Ali Evanđelje je radosna vijest. Apostoli su je širili s osmijehom, ne prijetnjama paklom. Govorilo se i o tome da, no 1 % vremena. Liječilo se bolesne, podizalo hrome, čistilo gubave, vraćalo ljude na put ljubavi, izbavljalo iz ovisnosti, vraćalo u slobodu. Nema tu sile, nismo mi islam i Muhamed koji je ljudima stavljao nož pod vrat. Mi smo mučeništvom, svjedočanstvom i živom vjerom od progonjene sekte postali dominantna skupina Rimskog Carstva, najmoćnije države u povijesti čovjeka, najdugotrajnije svjetske sile svakako.

Što se tiče inkvizicije ako na to aludiraš, mnogi njeni aspekti su u svojoj suštini antikršćanski tako da, sve jasno.

Koliko vidim, pojam "strašne i vječne, unaprijed pripremljene kazne" od svih svjetskih religija postoji samo u kršćanstvu i islamu. Toga nema u hinduizmu, judaizmu (od kojeg su kršćanstvo i islam nastali), niti budizmu (inače sve tri su starije od kršćanstva i islama). To objašnjava misionarski nagon koji je najveći upravo u tim dvjema religijama.


To je dijelom točno, ali ponavljam, naš glavni motiv, odnosno misao vodilja je da svi ljudu čuju radosnu vijest, dakle želi se nešto lijepo, prelijepo prenijeti i drugima da i oni to čuju. Naravno posredno iz toga proizlazi neodlazak u pakao jer odlaziš u raj. Po islamu koliko mi je poznato možeš se spasit samo ako si musliman.

Kod nas i je i nije tako. A čim je tako znači ne znamo. Osobno mislim da nije.

Isus kaže na jednom mjestu... U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Tá i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu:, ‘Učini to’ – i učini.« Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.«

Dakle, Bog onima kojima je obznanio kršćanstvo, njih će kazniti ukoliko ga ne prihvate i ne zažive, odnosno oni će se kazniti sami svojim neurednim življenjem daleko od Božje i ljudske ljubavi.

Onima kojima to nije obznanjeno, sudit će se po djelima, i jednom kad napuste ovaj svijet, Krist će im ponuditi da ga prihvate kao svog spasitelja, ako su živjeli kako treba i prihvate ga kao spasitelja, vjerujem da će se spasiti. No oko ovog ne bi previše, neka Orleanski tu kao teolog i svećenik kaže koju više.

Na tragu onoga što kaže Phil Bosmans˝ Kad god čovjek ljubi, čini djelo ljubavi prema nekome, bio toga on svjestan ili ne, on dopušta Bogu da se rodi u njegovom srcu˝ Kratko sam ga parafrazirao. Dakle, ateisti zapravo ne postoje. Bili oni toga svjesni ili ne, Bog je prisutan u njihovom životu, on djeluje, dao im je savjest, i kad god čine djelo ljubavi, Bog se oživotvoruje u njima. Svaki ateist je prošao krizu nevjere, a mnogi si ne žele priznat da su vjernici.Neki su se razočarali u Crkvu, ljude, u krivu sliku Boga koju su imali. Svaki čovjek vjeruje, vjeruje da će ujutro ustat, da će sutra bit kiša il sunce. , vjera je pokretač čovjekov. Čovjek razumom može spoznati da nije stvoren za život od 50 godina i nakon toga, prašina. No i ovdje ne bi duljio previše.

Što se tiče hinduizma, kakvo trojstvo, njihovo trojstvo se ne može uspoređivat s našim. Hindusi vjeruju u milijun bogova, mi u jednog, koji je trojstven. Nisam teolog, ali niti jedna istočnjačka vjera nema nikakve velike sličnosti sa bliskoistočnima odnosno abrahamskima. Vidimo koliko su islam, judaizam i kršćanstvo različiti, pogotovo islam, a od hinduizma, jainizma i budizma nas dijeli jedna golema provalija. Oni nemaju nikakve veze s nama niti mi s njima. Osnova njihove (ne)vjere jest nirvana i reinkarnacija. Cilj je postić nirvanu, odvojit se od materijalnog (grešnog) svijeta i ˝oslobodit˝ svoj duh za ˝nešto više˝. Čista antiteza kršćanstva, naš je cilj posvetiti i duh i tijelo, cjelokupna čovjeka, mi vjerujemo u uskrsnuće tijela, Ivan Pavao II nažalost nam tek 1979.poslije Krista donosi ˝Teologiju tijela˝ koju smo još prije ihihi stoljeća trebali dobit, al evo Bog se sad poslužio Ivanom Pavlom II da nam kaže _ljudi tijelo nije grešno, već sveto. Ja Bog sam uzeo ljudsko tijelo, ako sam ga ja uzeo, tko ste vi da ga proglašavate nečistim_

Uglavnom budizam čak i nije vjera, nisam siguran, oni su na granici.
Hindu dakle vjeruje u nirvanu, a nakon smrti reinkarnacija onda postaneš žabica i tako. Ako postaneš glista to je zbog loše karme, a zašto loša karma pitaj boga, ovaj kravu hinduizam je kao bolestan skup ideja uspio razvit društvo kasti, u kojem su neki ljudi službeno tretirani kao manje vrijedni od životinja. Tu su oni još zaostaliji od muslimana. Kao što rekoh Abrahamovu i ˝Nirvaninu˝ djecu dijeli golema provalija.

U zagrebačkom ˝hindu˝ hramu imaš sliku gdje Šiva, Višna il koji li je već je na slici a slika prikazuje Isusovo krštenje na rijeci Jordanu i leteći tanjur kako ide iznad njega, ukratko umjesto Duha Svetog. Hinduizam i iskrivljeno kršćanstvo su dva fundamentalna elementa New Agea, o kojem želim pokrenuti novu temu i raspravu ovdje na forumu, iako nije službeno religija, zapravo jest, jer previše koketira s duhovnošću.

Toliko zasada od mene. Nadam se da nisam bio prenaporan i preteološki iznio svar, trudio sam se koliko mogu. Poz

34

Krivo si protumačio

Sulejmanovo je kraljevstvo bilo u Jerusalemu.Solomon (Arabic سليمان Sulaymān) was, according to the Qur'an, a king of ancient Israel as well as the son of David. The Qur'an recognizes Solomon as a prophet and a divinely-appointed monarch. Islamic tradition generally holds that Solomon was the third king of Israel and was a just and wise ruler for the nation.[1]

One of the elect of God, and was bestowed upon with many God-given gifts, including the ability to speak to animals[2] and control jinn.[3] Muslims further maintain that Solomon remained faithful to a one and only God throughout his life;[4] constructed the Temple of Solomon, which became one of the key houses of worship; reigned justly over the whole of the Kingdom of Israel; was blessed with a level of kingship which was given to none after him;[5] and fulfilled all of his commandments, being promised nearness to God in Heaven at the end of his life.[6] Solomon remains one of the most commemorated and popular holy figures in Islam. Muslim tradition further maintains that, along with David (Dāwūd) and Dhul-Qarnayn, Solomon was one of three great monarchs of all time.[7]

To drugo mislim da se radi o tome kad su mnogobožci napali Kabu imaš suru Fill.
. Elem tere kejfe fe'ale Rabbuke bi ashabil fil.

1. Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar Tvoj uradio
2. Zar lukavstvo njihovo nije omeo
3. i protiv njih jata ptica poslao
4.koje su na njih grumenje od gline pečene bacale,
pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio
5. pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio
Islam kao Islam nije se manifestovao isto kao sa Muhamedom. Čak je i BBC dokazao sa svojim kopiranim postom " 10 Razloga zašto sam napustio Islam da su predislamski Arapi govorili Lai ilahe ilellah - Nema drugo Boga osima Allaha. i da je dodato da je i Muhamed Boži rob i Boži poslanik. Isto tako su zaboravili na Ibrahima Abrahama e on je bio u Beki/ Meki.

Evo po meni najboljih tj.najsmešnijih detalja iz čuvene pripovesti Letopis Popa Dukljanina koja je nekada bila čak i istorijski izvor u punom smislu reči , dok to danas nije.

Uglavnom hteo sam ukazati način pripovedanja Popa Dukljanina i njegovoj prilasku materiji kad su u pitanju tadašnji slovenski kraljevi i njihova vera ili paganstvo.

Iskreno kad sam obratio pažnju na jedan detalj odavno se nisam tako ismejao.

Eve:

VI
Međutim preminu Bladin i umjesto njega vladao je Ratomir, njegov sin, koji je bio istaknuti neprijatelj hrišćanskog imena od dječaštva, i počeo preko svake mjere da proganja hrišćane, želio je da satre njihovo ime u zemlji i njegovom kraljevstvu, uništio je mnoge njihove gradove i naselja, a druge je poštedio i preveo u roblje.
Ali hrišćani vidjevši da im predstoji velika nevolja i proganjanje, počeše da se okupljaju po planinskim vrhovima i da podižu čvršća naselja, utvrđenja i zgrade, kako su đe mogli, da bi tako izmakli iz njegovih ruku, dok ih Bog ne posjeti i spase ih.

VII
Pošto je umro Ratomir, od negovog roda vladala su četiri nemilostiva kralja, ali ne u isto vrijeme, već jedan za drugim, svaki u svoje vrijeme. A u njihovo vrijeme hrišćani su bili uvijek proganjani, a stoga što su bili neprijatelji i progonitelji hrišćana, smatrali smo da je dugo pričanje o njihovim nemilostivim djelima i životu, budući da žurimo da dopremo do boljih i ugodnijih stvari. Ali ipak, za njihovih dana mnogi hrišćani iz pomorskih i zagorskih oblasti, ne želeći da se oskrnave njihovim prljavim običajima, svakodnevno su odasvud bježali i pridruživahu se onima koji su živjeli u brdima i u tvrdim mjestima, izabravši da radije sa njima podnose progonstvo i nemaštinu a da spasu svoju dušu, nego da se vesele u tim prilikama sa varvarima i izgube dušu.

http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/ljetopis_pop_dukljanina_latinicna_redakcija.htm


Pop Dukljanin iliti barski biskup je bio legenda.

Kaže Pop Dukljanin da je izlišno pričati o njihovim lošim delima jer žuri da piše o boljim tj.hrišćanskim delima.

Vrh.