AIRSOFTMANIJA HRVATSKIH VIKEND RATNIKA
Ludi za ratnim igrama

POPULARNA igra airsoft simulira rat na dosad neviđen način jer igrači koriste originalne vojne uniforme i opremu, replike oružja su poput originala, oponašaju se ruski, njemački ili izraelski stil borbe i imitiraju se povijesne bitke

AIRSOFT KLUB PREDATOR iz Splita koristi američke US Woodland uniforme specijalne američke policije, a među svojim članovima imaju čak i pilota helikoptera, neurokirurga te svećenika koji je dobio nadimak Pop i za sobom doveo i neke mladiće iz svoje vjerske grupe, a tim se sportom rješavaju stresa
U šumi Kukavica kod Bjelovara došlo je do pobune Gamanskog plemena, zbog čega su morale intervenirati i vojne jedinice. Vojnici su u njihovu selu podigli logor kako bi održavali red i mir. No nakon nekog vremena, jedna trudna seljanka došla je do vojnog zapovjednika i rekla mu da je jedan od vojnika otac njezina djeteta. Dok je zapovjednik pokušavao utvrditi tko je taj vojnik, seljanka je iz umjetnog trbuha izvadila bombu i bacila je među vojnike te ubila i ranila njih 30-ak.

Srećom, nakon nekoliko sekundi svi poginuli i ranjeni samo su ustali sa zemlje i otresli prašinu sa sebe. Pogodile su ih samo biorazgradive kuglice iz mine-igračke, koja je samo jedna u nizu igračaka u igri airsoft, zbog koje su u posljednjih nekoliko godina mnogi Hrvati od 18 do 60 godina obukli vojne uniforme i otišli u šume. Riječ je o popularnoj taktičkoj igri koja simulira rat na dosad neviđen način, do te mjere da igrači koriste originalne vojne uniforme i opremu, a replike oružja na prvi pogled se uopće ne razlikuju od originala, osim što rade na baterije i umjesto metaka koriste biorazgradive kuglice.

U Hrvatskoj postoji 30-ak airsoft klubova i timova, a zbog velikog interesa za tu igru, prošle je godine osnovan i Airsoft savez Hrvatske. Oni su postavili pravila igre koja poštuju svi klubovi i timovi, a već i prije najave izmjene zakona o oružju, kojim bi se trebalo regulirati korištenje airsoft replika, uveli su evidenciju članova i njihovih replika. Većina hrvatskih klubova i timova orijentirana je na takozvani military simulation, odnosno simulacije pravih bitki, a za čiju se izvedbu koriste scenariji raznih bitki iz bliže ili dalje prošlosti, ili se vode izmišljene bitke. Tematski timovi i klubovi uglavnom oponašaju izgled i način ratovanja neke specifične vojske, a osim brojnih klubova koji slijede američki način ratovanja, neki klubovi slijede ruski, njemački, čak i izraelski stil borbe. U Zagrebu postoji samo jedan dućan, Hristo, specijaliziran isključivo za airsoft replike oružja i opreme, uniforme i druge dijelove opreme igrači nabavljaju i u dućanima poput American shopa i Frontlinea, ali veći dio naručuju internetom izvana.

Airsoft klub Oposum iz Bjelovara djeluje već gotovo četiri godine i s 28 članova jedan je od najbrojnijih u Hrvatskoj. Njihova standardna odora su uniforme američkih specijalaca US Woodland RAID u kombinaciji sa zelenom beretkom ili šeširom, a od pušaka uglavnom koriste replike puške M4 SOPMOD u raznim namjenskim verzijama te snajpere Weel L96 Custom kao specijalno oružje. Bivšu vojarnu Kukavica kod Bjelovara koriste kao terene za vježbu, obuku i simulacije bitaka, a tamo im je na raspolaganju velika šuma i stara ciglana u kojoj mogu vježbati zauzimanje objekata.

Airsoft oružje se najprije razvilo u Japanu za potrebe civila zato što je posjedovanje i prodaja pravog vatrenog oružja ondje bilo zabranjeno pa su napravljene replike, to jest airsoft puške koje su civili, posebno kolekcionari oružja, mogli kupiti umjesto pravog oružja. Kasnije su airsoft kao dobru zabavu prepoznali Amerikanci, a ubrzo se proširio. Vojska i policija također su uvidjeli dobre strane airsofta te su ga i sami počeli podržavati i razvijati, a u Japanu, SAD-u, Francuskoj i Italiji uvoditi i kao dio obuke budući da je to bio učinkovitiji i jeftiniji način za uvježbavanje vojnika i simulaciju rata. Iako su se u početku airsoftom bavili najviše pripadnici vojske i policije koji su to doživljavali kao jedan oblik treninga, uskoro je airsoft prerastao u igru za široku publiku. Tako je, primjerice, predsjednik Oposuma djelatnik jedne policijske jedinice čiji je nadimak Grom, no u klubu ima i studenata i marketinških stručnjaka, branitelja.

"Airsoft vam pruža mogućnost da budete sve što želite biti, od generala u Prvom svjetskom ratu do američkog vojnika u Afganistanu. Meni osobno koristi da u slobodno vrijeme izbrusim neke vještine, mogu iskušati razne tehnike i pristupiti svemu tome kroz zabavu, a ne onoliko ozbiljno kao na poslu. I neki branitelji koji su nakon rata bili dosta isključeni iz društva ili povučeni našli su se u ovom sportu, kažu da se tu mogu opustiti jer im nakon airsofta ne ostaju ružne uspomene, a svojim savjetima nama mlađima pomažu i zapravo su nam neka vrsta mentora. Kamo sreće da je airsoft mnogo prije izmišljen i da su ljudi ratove rješavali igrom, da su se nakon ferplej borbe na bojnom polju mogli naći na piću i pričati o tome tko je koga nadmudrio. Ovaj sport, za razliku od paintballa, nije samo napucavanje, nego je riječ o simulaciji stvarnih bitaka i stvarnih situacija, što uključuje i komunikaciju i pregovaranje. Naš klub redovito sudjeluje na airsoft susretima u inozemstvu gdje je taj sport mnogo razvijeniji nego kod nas. Airsoft klubovi u Češkoj, koji uglavnom obrađuju rat u Afganistanu, imaju na raspolaganju prave tenkove, a u simulaciji bitaka idu tako daleko da imaju izgrađena cijela sela u kojima žive afganistanska plemena.


ASK OPOSUM BJELOVAR Članovima bjelovarskog kluba sponzor je Kroko, hrvatski proizvođač vojne opreme, pa među prvima na terenu testiraju njihove najnovije prototipove
To je napravljeno toliko realistično da kad dođete u selo morate izuvati cipele kad ulazite u šatore Afganistanaca, morate poštovati njihovo vrijeme za dnevnu molitvu i slično. Organizatori takvih susreta često su i sami bili u Afganistanu i svojim iskustvima pokušavaju i igračima što bliže dočarati kako to tamo izgleda. Igračima koji glume vojnike cilj je uspostaviti što bolju komunikaciju s domicilnim stanovništvom, često s njima trguju, kupuju od njih razne namirnice, kako bi zapravo izvukli informacije o neprijateljskim položajima", objasnio je Grom. Svi klubovi članovi Airsoft saveza Hrvatske dužni su jedanput godišnje organizirati susret na koji dolaze drugi timovi i klubovi. Susret Skok koji organizira Oposum jedan je od najbolje organiziranih u Hrvatskoj. U tom slučaju predsjednik kluba mjesec ili dva unaprijed obavještava policiju i druge službe budući da se u šumi tada nalazi i više od sto ljudi.

"U pravilu klub koji organizira susret ne sudjeluje u bitkama kao jedna od zaraćenih strana, nego njihovi članovi glume civile i pripadnike snaga UN-a, daju moderatore i vode računa o organizaciji. Na kraju se proglašavaju najfer igrači, najbolji potez susreta, imamo veliki ručak te podjelu majica i CD-a sa slikama. Airsoft je odličan za razvoj vojne tehnike, i ako netko želi postati profesionalni vojnik, ima priliku doći najprije k nama i u najrealnijim uvjetima isprobati kako to izgleda u stvarnosti te vidjeti je li to za njega ili nije. Ipak, izbjegavamo preveliko eksponiranje u javnosti jer je na ovim prostorima još nedavno bio rat, uspomene su još previše svježe i ne želimo da bilo tko što krivo protumači. Vani je to normalna pojava i taj sport podupiru vojska i policija. U Italiji se 10 posto mladih koji idu u vojsku regrutiraju iz airsofta, čak i Švicarska, koja je dosta stroga što se toga tiče, daje veliku potporu airsoftu", kaže Grom.
Airsoft nije jeftin sport jer nabava kompletne opreme stoji u prosjeku od pet do čak deset tisuća kuna. No neki klubovi imaju sponzore, a Oposumu je sponzor hrvatski proizvođač vojne opreme Kroko. Direktor komercijale i marketinga u Kroku Ivan Marinić također je član Oposuma, a nadimak mu je Kroko. I Josip Dorotić, brand manager u Kroku, airsoftom se rješava stresa.

"Kroko nam je omogućio da imamo jedan od najbolje opremljenih klubova, a mi, s druge strane, testiramo njihovu opremu. Kad izbace neki prototip, mi ga obično dobijemo kako bismo isprobali funkcionalnost proizvoda na terenu. Nakon toga oni ga dodatno razvijaju. Jedna od naših uniformi, koju koristimo u proljeće, jest digitalni maskirni Kroko Opopat, prototip današnje službene uniforme hrvatske vojske", kaže Josip Dorotić, ratnički Joco.

Airsoft su u Hrvatsku prvi donijeli dečki s Brača koji su još 2004. formirali najprije tim, a potom i klub Poskoci. U početku ih je bilo šest, a danas ih je desetak u klubu, a među njima je jedan sportaš, vinar, građevinar, vozač kamiona, branitelj i klesar. Svi se oni poznaju još iz djetinjstva kad su se s drvenim puškama igrali rata. Susreti koje oni organiziraju slove za jedne od najboljih, a imaju kodno ime Operacija Poskok. Sljedeći susret koji organiziraju održat će se predzadnji vikend u ožujku, a tematika će biti kolumbijski narkokarteli koji su platili plaćeničku vojsku da im čuva plantaže. Međutim, račune će im pokušati pomrsiti snage NATO-a koje će se iskrcati na otok da pomognu stanovništvu budući da su plaćenici počeli paliti sela i ubijati i silovati civile. Planirali su simularati čak i stvarno iskrcavanje vojnika na Brač čamcima, ali zbog sigurnosnih razloga nisu sigurni hoće li to biti izvedivo. No u budućnosti se nadaju više razumijevanja pa možda čak od toga naprave i turističku atrakciju.

Na brdu iznad Solina svoj teren za igru imaju dečki iz kluba Predator. I oni koriste američke uniforme Woodland specijalne američke policije, a za razliku od nekih drugih klubova otvoreniji su za javnost, odnosno organiziraju čak i team building s temom airsofta te iznajmljuju svoju opremu, zbog čega su prošle godine klub i službeno registrirali kako bi dobili porezni broj i mogli izdavati račune. No klub je primarno osnovan radi sporta i razonode. Tajnik kluba Zvonimir Ružić ima svoju tiskaru Patak studio u Splitu po kojoj je i dobio ratnički nadimak Patak:

"Airsoft mi dođe kao antistresna terapija. Tu se razvija i fizička kondicija, i vojna vještina i taktika. Osim toga, često idemo na putovanja, gostovanja, dakle, prije svega se družimo s drugim ljudima. U klubu ima djelatnih osoba iz vojske, imamo i pilota helikoptera, ali i neurokirurga, jednog naturaliziranog Nijemca, čak i jednog svećenika kojeg zovemo Pop, čak su nam se pridružili neki ljudi iz njegove vjerske skupine, što je bolje nego da vise po kafićima ili se drogiraju. Posebno me fasciniralo to što sam ja s 32 godine jedan od najmlađih članova jer airsoft privlači dosta zrelih ljudi. Svi mi muškarci smo se kao djeca igrali rata, onda smo se igrali na kompjutoru, a sad smo dobili mogućnost te igre igrati i u stvarnosti. Kad sam roditeljima rekao koliko sam platio pušku za airosoft, rekli su mi: 'Božji sine, imaš 32 godine, a umjesto da se uozbiljiš, ti si podjetinjio', a žena me svaku nedjelju pita: 'Hoćemo li na kavu ili i ove nedjelje ideš na puškice.' Međutim, svi su shvatili da me to jako relaksira i sretni su zbog mene. Neki ljudi idu u lov i pucaju iz pravog oružja, a mi se samo igramo. Ja nikad ne bih mogao ubiti srnu."

Klub Predator nije toliko usredotočen na simulaciju bitaka, nego više obrađuju podjelu terena i zadaća pa tako nekoga može dopasti zadaća da čuva bunker dva dana, a druga strana isti bunker mora napasti. Ono što je u airsoftu, za razliku od paintballa, specifično jest ferplej budući da kuglice ne ostavljaju trag.
"Kategorički tvrdim da kad vas pogodi kuglica to boli i ostavlja trag od šest milimetara s podljevom. Nepisano je pravilo da kad ste na bližoj udaljenosti od neprijatelja ne pucate nego samo viknete pa-pa i smatra se da je on pogođen jer bi s udaljenosti od dva metra kuglica mogla probiti košulju. No ako netko ne igra fer, a igra se i na velike udaljenosti, može zatajiti da je pogođen, što je striktno u suprotnosti s pravilima igre. Da se za nekoga otkrije da je varao, odmah bi ga se izbacilo iz igre i iz kluba. Međutim, kako se oni koji su pogođeni ne bi dosađivali do kraja igre, a igra se ponekad i po dva dana, postoji pravilo da se pogodak mora prijaviti, bez obzira je li to pogodak u ruku, u tijelo ili u pušku, i tada do ranjenika odnosno pogođenog dolazi bolničar koji mu stavlja oznaku. Pogođeni tada, ovisno o tome kako koji klub izabere, može nastaviti borbu ili otići na 20 minuta u bolnicu gdje ga saniraju i onda opet ulazi u igru", objasnio je Zvonimir Ružić. On kaže da se za airsoft koriste tereni ili šume daleko od gradskih središta, u koje civili gotovo i ne zalaze, no ipak im se jednom dogodilo da su radili zasjedu za dečke iz Šibenika kad se odnekud pojavio sredovječan čovjek sa psom.


POSKOCI S BRAČA prvi su doveli airsoft u Hrvatsku još 2004. godine, no taj se sport brzo proširio na cijelu zemlju
"Na moj znak 15 predatora iskočilo je na stazu, a umjesto protivničke vojske ondje je bio taj čovjek koji se gotovo smrznuo od straha, čak je i pas ostao na mjestu. Bila je to nezgodna situacija jer zaista izbjegavamo susrete s civilima. U tom trenutku nismo znali što bismo rekli, ne možete čovjeku reći: 'Oprostite, mi smo Predatori, igramo se rata', pa smo rekli da smo Hrvatska vojska i da treniramo", ispričao je Zvonimir Ružić.

Civili koje povremeno susreću članovi Airsoft kluba Kobra, koji za igru koriste prostor starog i napuštenog vojnog skladišta u Popovcu kod Sesveta, jedino su ljudi koji svojim automobilima i kamionima voze otpad u šumu.

"Kad smo počeli koristiti ovaj teren", priča zamjenik predsjednika kluba zvani Pauk, inače djelatnik policije, "iznijeli smo iz šume vreće i vreće smeća. Ali to ništa ne vrijedi jer neodgovorni ljudi stalno donose novo smeće. Jednom smo ulovili dvojicu kako iz zida nekadašnjeg vojnog objekta izvlače cigle. Upozorili smo ih da to ne rade, a kad nas nisu doživljavali, izvadili smo svoje policijske značke i priveli ih. No, kako prostor nije ograđen, a mi vježbamo uglavnom samo vikendom, ne možemo ga stalno kontrolirati. Kad bismo dobili koncesiju, onda bismo i uložili da se napravi ograda i objekti obnove. Ovako pazimo da nam nešto ne padne na glavu."

Airsoft klub Kobra pokrenuli su prije gotovo tri godine pripadnici specijalne policije među kojima je bio i Mario Kusanić, policajac koji je poginuo u travnju 2008. prilikom akcije potrage za odbjeglim generalom Ivanom Koradeom. Nakon njegove pogibije, ideja o klubu pala je jedno vrijeme u drugi plan, no klub je potom i službeno osnovan u rujnu iste godine. Iako su u početku članovi kluba bile samo djelatne osobe iz policije i vojske, koje su na taj način i uvježbavale razne taktike korisne i za njihov posao, uskoro im se počelo pridruživati sve više ljudi koji nisu imali nikakve veze s vojskom ni policijom, a imaju čak i dvije djevojke.

"S vremenom su se članovi profiltrirali i ostali su oni koji su stvarno za to zainteresirani i koji to doživljavaju kao sport. Netko sjedi doma za kompjutorom, a mi igramo igre. Imamo i nekoliko umirovljenih branitelja jer su oni isto tražili neke aktivnosti gdje bi se mogli ispucati. Razgovarali smo čak i s članovima nekih braniteljskih udruga radi daljnje suradnje jer nam oni mogu prenijeti iskustvo pravih ratnih uvjeta iz prve ruke te bismo time dobili i vrhunske podloge za scenarije", ispričao je Pauk.

Vlado Tepeš, potpredsjednik Airsoft kluba Ris iz Stare Marče kod Ivanić Grada, jednog od najstarijih klubova u Hrvatskoj, nakon što je prošao gotovo sva ratišta u Domovinskom ratu i potom se liječio od PTSP-a, pronašao je idealnu relaksaciju u airsoftu.

"Airsoft je za posttraumatičare vrhunska stvar jer su bivši ratnici naučeni u kući držati pravo oružje, što je ružno, a ovo su igračke. Ovako se u šumi mogu isprazniti i riješiti zlih misli. U Petrinji postoji klub čiji su članovi samo bivši branitelji i policajci. Meni je airsoft zaista terapija. Nakon rata sam prvo godinu dana vegetirao, onda su me godinu dana kljukali lijekovima pa sam se godinu dana skidao s lijekova. Prije sam se trzao u snu, imao noćne more. Sad kad se vratim iz šume, spavam kao beba. Jer ta igra puni čovjeka adrenalinom i tako se isprazniš. Bez obzira na to što je to samo igra, adrenalin te praši k'o lud jer svatko hoće preživjeti i nitko ne želi biti pogođen, a scenariji su toliko realni, od izgleda vojnika do načina kretanja po šumi. Airsoft je zbog toga odličan i za mlade dečke koji nikad nisu bili u vojsci jer uče orijentaciju u šumi i u divljini, uče kako se čita karta, moraju imati fizičku spremu i naučiti sve vještine prave vojske, moraju se naučiti šuljati, svladavati prepreke, moraju biti taktički obrazovani jer ima mnogo finesa, takozvanih navlakuša. U airsoftu je dopušteno sve osim varanja na pogotcima i fizičkih razračunavanja, psovanja i konzumiranja alkohola za vrijeme simulacije bitke. Rekao bih da je to viteški sport koji promovira ferplej. Ljudi možda misle da smo mi agresivci i militanti, ali tu je prisutna minimalna doza nasilja unatoč puškama", ispričao je Vlado Tepeš. Susreti koje organizira Airsoft klub Ris pod nazivom Winterstorm simulirali su, među ostalim, rušenje tvornice teške vode za vrijeme Drugoga svjetskog rata, a ta je akcija trajala dva dana.

Za vrijeme rusko-ukrajinske plinske krize, u šumi Žutica na pravom naftonosnom polju kod Ivanić Grada simulirali su bitku u kojoj su jedna ekipa bili Ukrajinci koji su čuvali ventile, a druga Rusi koji su ih napadali kako bi otvorili ventile. Borba je izgledala toliko realistična jer se odvijala kod prave bušotine, Ukrajinci su nosili prave šubare, a Rusi ruske uniforme i kalašnjikove. Upravo po uniformi gorka kakvu koriste moderne ruske specijalne postrojbe te replikama kalašnjikova serije 74 i snajperskih pušaka SVD prepoznatljiv je airsoft tim Pravda čiji su članovi Achen, Ban, Fallen, Khumche, Odin, Srdo, Roter, Markiz i Ruki u gomili zapadnjačkih i amerikaniziranih klubova željeli napraviti jedan ruski tim. Kao i prava ruska vojska, ispod uniforme koriste tjeleške plave boje, a u taktici slijede ruski tip borbe. Orijentirani su na tematske susrete i gostovanja, a tematsko vozilo im je zasad Land Rover jer BTR80 još nisu uspjeli registrirati.


AIRSOFT TIM PRAVDA slijedi ruski stil borbe jer su se željeli razlikovati od zapadnjačkih klubova
Autentične vojne metode izraelskih obrambenih snaga slijedi airsoft tim Sayeret Duvdevan, koji je dobio naziv prema specijalnoj jedinici izraelske vojske i spada u grupu takozvanih reenacting timova, odnosno timova koji izgledom, taktikom i borbenim vještinama nastoje što više nalikovati nekoj pravoj vojsci. Osim što su jedini tim u Hrvatskoj koji slijedi izraelsku tematiku, jedan su od rijetkih takvih timova i u svijetu. Po uzoru na Sayeret Duvdevan treniraju borbu u urbanim područjima, borbu unutar objekata, borbu na otvorenom, a posebno mjesto zauzima i krav maga. Imaju svoju dvoranu i profesionalne trenere.

"Ovim hobijem bavimo se iz čistog užitka i ograđujemo se od svih ružnih konotacija koje on donosi", stoji na njihovoj internetskoj stranici. Njihov predsjednik u neformalnom je razgovoru rekao da se ne žele eksponirati u javnosti jer se boje da većina ljudi to ne bi razumjela, pogotovo jer slijede vojni stil zemlje kao što je Izrael pa im je u interesu imati što manje publiciteta.

Mač s krilima Zrinskih okružen hrvatskim pleterom zaštitni je znak Airsoft kluba Zrinski čiji su članovi imenom kluba željeli sačuvati hrvatsku tradiciju, budući da većina klubova nosi amerikanizirana imena. To ime odabrali su i zato što je jedan od osnivača kluba sudjelovao u Domovinskom ratu u bojnoj Zrinski. Članovi s posebnim zaslugama nose i grb Zrinskih na crnoj beretki.

"Od svih članova kluba očekuje se krajnja ozbiljnost i predanost te opravdanje povijesnog imena Zrinski koje nosimo", stoji na internetskim stranicama kluba. Među članovima kluba koji je kao tim počeo djelovati još 2006. ima i profesionalnih vojnika HV-a i NATO-a, ali i pravnika, studenata, službenika. Klub u svojim redovima ima i diverzantsko-izviđački vod koji vježba po posebnom sustavu i programu, a namijenjen je za specijalne zadaće na terenu. Borbene tehnike, snalaženje u prirodi, orijentaciju i samoobranu vježbaju na terenu u zagrebačkom naselju Mićevci.

Zavisi kako se dogovore u štabu i kakav je raspored i teren.

Te koliko je ozbiljan " protivnik "

Mene nisu uzeli, iako ima djevojaka. Vas mozda hoće jer ste muškarci!

To je čini mi se ulaznica

Definitivno jedan od budućih pothvata će biti pridruživanje profesionalcima koji se bave ovim sportom. Probao paintball, sviđa mi se, a ovo je daleko realnije i uzbudljivije.
U RH se često organizira Airsoft po starim objektima JNA na otocima. Fenomenalno.

Uvjeti su dobra kondicija i oprema. I naravno vidim da ti dobre volje ne nedostaje

Stranica za kupovinu


http://www.maxairsoft.com/create_accoun ... ata62kc3s0

svakodnevno stotinjak burpeeja i kad dodjes tamo odmah ces voditi u napad.