Osim sto smo siromasni mi smo i pametni jer ne pravimo jos vise sirotinje,te siromasne zemlje koje kako ti velis imaju viskók natalitet su pretezno poljoprivredne drzave jer im je to jedini izvor prihoda (Afrika i Azija)

Osim toga ti ljudi na selima ne prave djecu nego radnu snagu,kad bi recimo nigerijskim seljacima podijelili traktore njima bi natalitet opao za vise od 40%,osim toga ta drzava nema nikakve koristi od tog njihovog nataliteta

"Lakše je kamili da prođe kroz iglene uši, nego da bogataš uđe u carstvo Božije."

Zar pravi vjernici hrišćani/muslimani treba da vode računa o materijalnom stanju u ovom prolaznom ovozemaljskom životu, umjesto da se spremaju za vječnost raja/dženeta?

TO treba znati uskladiti. Inače Sufizam je nastao kao sekta u Islamu i težio je više ka duhovnom nego materijalnom.

Nema tu usklađivanja i prilagođavanja. Odricanje ovozemaljskog je ključno. Riječ Božija je jasna. Ili jesi ili nisi vjernik.

Njemu ako postoji, mislim da su mu draži i nevjernici nego dvoličnjaci i licemjeri.

O kakvom odricanju je riječ?Živjeti na drvetu kao guru?

Šta se praviš lud?
http://sh.wikipedia.org/wiki/Pri%C4%8Da ... ata%C5%A1u

A budući da evo svi mi na forumu imamo mogućnosti da si priuštimo kompjuter i internet, možemo se na neki način smatrati više nego materijalno osiguranima. Pravi vjernici abrahamskih religija život treba da provode na ivici egzistencije.

I zanimljiva je stvar tu rečena:



Ništa od vječnog života Marko. Čeka nas sve što i druga živa bića. Ništavilo i trulež mrtvog tijela i tebe i mene, i jelena, i lisicu, i hrast, onu mrkvu koju prije par postova omalovažavaš.

Ko nije produžio vrstu, dobio potomke i nastavio svoju lozu, kao da i nije postojao. Ćorsokak. Greška prirode.

Ama čovječe ne možeš ti se odreći materijalnog skroz , odrekni se i hljeba, šta će ti živi duhovno, nemoj piti vodu. Pa javi šta će biti. Dehidrirat ćeš.
"Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara Njegova, i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove, mi među poslanicima Njegovim ne pravimo podjelu! Oni govore: "Čujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, i Tebi se vraćamo!" /285/ "Allah nijednu osobu ne opterećuje preko mogućnosti njene; njoj u korist pripada ono što je stekla, a protiv nje je što je stekla (zla)!
"Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage! Ti preko grijeha nam prijeđi, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!"/286/

Naravno da ću dehidrirati bez vode. Kao i svako drugo živo biće. I čeka me isto što i svako drugo živo biće.

A ne neke harfe, djevice ili ognjeni plamenovi iz pustinjskih mitologija.

Kako je Isus živio do početka svog javnog djelovanja?Da ti ne citiram brdo ulomaka koji demantuju ovo gore napisano.Čitaj Bibliju od korica do korica,sve jasno piše.





Na sličan način ISIL tumači Kuran.

Bogatstvo je dar od Boga, ali bit će blagoslovom ako služi za pomoć siromašnima i potrebitima. U protivnom, ako služi samo sebi, bit će spoticanje.

Isus je ovim stavio do znanja da zapovijedi ne spašavaju, jer ih zapravo nitko ne može ispuniti prema Isusovim kriterijima. Kad bi zapovijedi spašavale i kad bi ljudi svojim naporima dobivali vječni život, onda bi Isus uzalud umro i uskrsnuo, i uzalud bi bila vjera u njega. Zato je Gospod i rekao mladiću da ako hoće život vječni, mora slijediti njega.

Mladić je varao sam sebe, misleći da drži zapovjedi, dok su svijet i bogatstvo zauzimali prvo mjesto u njegovom životu. Tako i danas; tisuće prolaze kroz ove kušnje, birajući između Krista i svijeta i, nažalost, biraju svijet kao ovaj mladić.

To te čeka nakon smrti. Ovaj život i onaj poslije nisu isti. Tamo je skroz druga dimenzija.

Ne trollaj,materijalno je potrebno da bi opstao i prezivio to sto ces ti kao sirotinja produzit vrstu i opteretit drustvo s tim je krajnje neodgovorno i po meni zlocinacki,jer ako ti nisi imao nikakve uvjete tesko da ce i tvoji nasljednici biti uspjesniji,takvim ljudima zakonski treba zabranit razmnozavanje

Znači za tebe je to nekakvo kolektivno putovanje u kojem čovječanstvo ima mogućnost na kraju doći do cilja.

To mi je previše kolektivistički. Meni kao pojedincu ne znači ništa što će čovječanstvo za 1000 godina spoznati našu svrhu.

Uostalom ne pitam se to kao pripadnik kolektiva nego kao pojedinac. Pitam se koja je moja svrha postojanja.

Taj napredak je uostalom tehnički. Mi napredujemo na tehnološkom polju. A na ova temeljna životna pitanja nismo dali odgovor i vodeći autoriteti ne daju zadovoljavajuće odgovore.

Jednostano, ne znamo.

Ti si možeš urediti život da se zaokupiš nečime, ali koliko god to trajalo, kad dođe trenutak da se zapitaš, nemaš odgovor.

Mi smo kao nešto za što nemamo pravo uputstvo za upotrebu.



To je to. Mi shvaćamo svijet kakav je ali ne shvaćamo čemu sve to. Čemu mi.

Biološki.

Ali ne i ljudski.

Inače bi se ti i ja pitali što je smisao, a kad bi napravili potomstvo onda bi našli životno ispunjenje. Mi smo obavili svoju svrhu.

A vidimo da nije tako.

Ljudi imaju djecu, produžuju vrstu, a opet nisu sretni, zadovoljni, ispunjeni. Ne mislim da trenutno nego na trajno životno zadovoljstvo.

Mi kao da smo prazna posuda koja treba nešto sadržavati.

A nikako da nađemo pravu stvar. Što god naliješ u sebe, ne zasiti te.

Život je potraga za smislom.

Slažem se. Upravo to je bitno. Čovjek kao da je napravljen da nešto sadržava i nije potpun bez toga.

To nešto je Bog.



Meni je ostala u umu ona Chestertonova: Kad ljudi počnu o tome kako su sva živa bića slična. A meni upada o oko kako je čovjek različit od svih drugih živih bića.

Nikako me ne zadovoljava ta "evolucionistička" narativa.

U čovjeku ima nešto božansko.

Ili kako god to hoćemo nazvati.

Postoji i sotonsko.

Ali taj aspekt je zanimljiv.

I kolektivisticki, i individualno...

Kao sportski tim... ti kao igrac si deo tima, ali imas svoje posebne karakteristike, vrline, talente...imas svoju ulogu... ne mozes da igras na svim pozicijama, nego na onim gde imas najvise kvaliteta... nije svako rodjen za centarfora... mali broj ljudi napravi velike civilizacijske pomake, ali ne treba biti neskroman...

Imas izbor da igras u timu koji je zacrtao neki cilj... ili da uzmes loptu pa sam pikas u zid u parkicu...i jedno i drugo je legitiman izbor...

Na ovoj temi, ne treba juriti ka glavnom cilju...nije samo cilj postizanje golova i pobeda...nego i igra za publiku...neces zavrsiti u nizerazrednom Vratniku, vec ces uzivati u driblingu, pasu...probacices nekom kroz noge... to je lepota igre, to je lepota zivota...svi ti virtuozni detalji koji te vode ka cilju...

Zato sam pricao o zivotu kao avanturi i potrazi... Indiana Jones je trazio Sveti Gral... film je zanimljiv dok je istrazivao u venecijanskoj crkvi, austrijskom zamku, kanjonu polumeseca...dok je prolazio ona zavrsna iskusenja u Petri... kad je nasao Sveti Gral, sve je pocelo da se rusi, kraj filma...nema vise cilja, nema smisla da se radnja vise odvija...

Sta bi mi radili kad bi otkrili sve tajne?! Fizicari tragaju za ujedinjenom teorijom, nesto sto ce pomiriti raskorak izmedju velikog sveta gde vlada ajnstajnova relativnost, i mikrosveta gde vlada kvantna mehanika... ako se to jednom otkrije...a verujem da hoce... ako otkrijemo Tvorca i sve njegove zamisli...izmedju ostalog koja je i nasa svrha... gde dalje?! Jel bi ti voleo da ti neko kaze kakav ce ti biti svaki dan do kraja zivota... ako si nestrpljiv, pogledao bi...a onda bi se posle kajao...

Vracam se na Dekarta...dokle god imamo o cemu da mislimo, nase postojanje ce imati smisla...

Ne pričam ja o otkrivanju svih tajni, nego samo o temeljnom pitanju. Svrhe ljudskog života.

Zašto postojimo?

Nije pitanje početi u Vratniku pa završiti u Barceloni nego u temeljnom razumijevanju onoga što radiš. Razumiješ nogomet. Znaš šta je to. I onda putuješ i napreduješ.

Mi ovdje ne znamo odgovor na temeljno pitanje.

A svijet je čaroban i tu se slažem s tobom.



Pa mislim da ima nečega dalje. Samo bi dobili životno ispunjenje. A s time bi i put dalje bio ljepši.



Ne protuslovim tome. Saznanje temeljne svrhe ljudskog života ne znači da bi se sve otkrilo ili da svaki novi dan nebi bio nešto novo. Već bi u svaki novi dan išao ispunjen i zadovoljan otkrivati nove stvari.

Ta ljudska praznina koja čeka da je se ispuni to mene zanima.

A mislim da se možemo složiti da ona postoji.

Ne znamo ni zasto postojimo, ni kako smo nastali...da znamo, ne bi ni otvarali ovu temu i pisali o njoj...kao sto ne raspravljamo o tome zasto pada kisa...

Zato se ova tema zove "Teoloska pitanja"...zato je to domen religije, naseg verovanja ili neverovanja... sukobili smo kreacionisticka i ateisticka stanovista... isticao sam pozitivizam verovanja u Boga, da je to bolji put koji nam daje usmerenje ka odgovorima...govorio o razumu i svesti kao mocnom alatu datom od Tvorca da potrazimo odgovore...ako uopste mozemo to sve da dokucimo...ali mislim da vredi pokusati...

Postoje tu jako ozbiljna pitanja i problemi... koliko mi uopste imamo slobodne volje, dal je nas organizam bioloski satni mehanizam koji otkucava po jasno odredjenim pravilima...dal je nasa svest samo nasa iluzija... da li materijalisticki determinizam, ideja da je sve predodredjeno, pa tako i svi nasi umisljaji da se nesto sami pitamo...imaju uporiste...

Zamisli scenario u kome toliko upoznamo nas organizam, sve zakone koji u njemu vladaju...sve zakone koje vladaju u okolini... napravimo super-racunar, ubacimo podatke i pustimo simulaciju...ako upoznamo bas sve zakone, tako nesto je eventualno teoretski moguce...time bi mi kao na filmskoj traci odgledali buducnost...postoji za sad prepreka u Hajzenbergovom nacelu neodredjenosti koje kaze da mi samim posmatranjem necega u cilju da vidimo kako radi, mi ga menjamo...menjamo pocetna stanja koja su neophodna za simulaciju... sto nam opet govori o mogucnosti postojanja paralelnih univerzuma...

Mnogo pitanja... malo pravih odogovora... verujem da je smisao u tome da ih potrazimo...ne znam, ali verujem... zato je ovo religija i metafizika...

Nije to samo napraviti potomstvo i to je to. Treba pratiti te mlade živote, usmjeravati ih na pravi put, radovati se sa njihovim uspjesima i sreći, biti tu kada im ne ide baš sve najbolje...

Ti si čini mi se mlad kao i ja, i još se nisi ostvario kao roditelj. Ni ne znamo još uvijek koliko je to bitno, i koliko je taj trenutak kada postaneš roditelj čudesan. Koliko je puta meni moja majka rekla - da nema tebe i sestre, ništa mi ne bi imalo smisla.

Uostalom, šta su ovi naši vjerski praznici?
Kome posvećujemo nedjelju, taj sedmi dan rezervisan za Boga? Pa svojoj porodici jer smo nakon napornih radnih dana konačno svi na okupu, i možemo se posvetiti jedni drugima.

Šta su nam uistinu Božić i Vaskrs? Zašto se nazivaju porodičnim praznicima? Zašto je bitno da se obilježe u krugu porodice? Koliko je lijepih porodičnih običaja vezano za ove praznike? Materice, Oci i Djetinjci kod mojih Srba? Krsna Slava kod mojih Srba?

Porodica je svetinja, sve ostalo dođe i prođe.

Slažem se.

No želim istaknuti nešto drugo. To što njoj bez vas nebi ništa imalo smisla ne znači da ima pravi životni smisao.

To što ima to što ima je lijepo. I super je ako ju je to ispunilo.

Ali koliko ima ljudi koji su roditelji. Pogledaj ih, i na stranu djeca, za koliko njih možeš reći da imaju trajno životno zadovoljstvo jer su spoznali smisao svog postojanja?

Ja mislim ako za nečim tragamo, a tragamo, onda to mora i postojati.

Zašto bi inače imali ovakve teme.

Postao bi roditelj i više te ništa nebi interesiralo (ne mislim na taj način već bi se osjećao ispunjen i zadovoljan).

Kršćani kažu da je čovjek stvoren da sadržava Boga u sebi. I dok ga ne sadržava je neispunjen. Nezadovoljan.

Ja pričam o toj kategoriji.

To je ili Bog ili nešto drugo ali u istom rangu.

Kao da za time nečime tragamo, a nikako da nađemo.

Sve drugo na kraju ne zadovoljava.

Slažeš li se da u čovjeku postoji nekakva praznina?

I da sve što mi radimo radimo da ju popunimo. Posao, obitelj, ljubavni odnosi, hobiji, prijatelji, neka misija, cilj u životu.

A meni se čini da ništa što god radio pod kuglom zemaljskom ne donosi smirenje i zadovoljenje te potrebe.

Ti si možeš zaokupiti život nečime, danas više nego inače. Recimo ovim forumom. Gubimo tu vrijeme, nešto naučiš, zabaviš se.

Ali na kraju čemu sve to?

Jel te to na kraju ispuni trajnim životnim zadovoljstvom?

Ili bilo šta drugo?

Za sve na kraju možeš doći do one: "Ispraznost, sve je ispraznost" (kao i oporavka od takvog stava).

Što me dovodi to toga da to mora biti Bog ili nešto u toj domeni.

I pitam se zašto bi mi tako nešto tražili ako ne postoji to nešto što bi nas moglo zadovoljiti.

Da je čisto materijalistička narativa točna onda bi bili zadovoljni kad ispunimo biološke imperative. Imaš kuću, novac, moć, ženu, djecu, ljubavnicu i uživaš kao prase do kraja života.

Ti si napravio što ti treba i ispunjen si.

A koliko je takvih ljudi zadovoljno?

Da me netko krivo ne shvati hercegbosna.org je super i zadovoljava sve potrebe.

Znam da sam malo zakasnio za odgovorit, ali na ove prosere religijske se mora dat pravi odgovor..



Koja slobodna volja? Slobodna volja da se pokorimo ili ne pokorimo nekom Bogu koji od nas traži da vjerujemo u njega na osnovu nedostatka dokaza, ako se ne pokorimo onda nas pošalje u pakao pod opravdanjem da smo sami to izabrali. Evo ja ne izabirem pakao i ne želim tamo ići. Na plastičnom primjeru to bi bilo isto kao da mi neko uperi pištolj u glavu i kaže da mu dam lovu, ako mu ne dam upucat će me i reći da sam kriv jer ga nisam poslušao, tj. da sam "počinio samoubojstvo".



Bog od nas traži da pravimo nekakve odabire, a sprječava nas da ga uopće dokučimo osjetilima i pameću koju nam je dao? Nije li to besmisleno? Da bi se nekoga okrivilo da je izabrao odvojenost od Boga potrebno je da taj neko vidi jasni i neoborivi dokaz da Bog postoji, pa da onda izabere.



Svi jedva čekaju vječno patiti u paklu. Mogao bi taj Bog bit barem malo normalan i empatičan kad nas toliko voli pa takve nesretnike koji pate izbrisati iz postojanja. Uopće, sami pojam vječno postojanje je mučan sam po sebi, mislim da bi ti za miljardu miljarda godina vremena i raj dopizdio.



Još jedna u nizu retardacija božjeg sustava kažnjavanja je ta da nema nikakve klasifikacije, svi grešnici se trpaju u isti koš, u paklu se mogu zajedno naći Hitler koji je pobio 50 milijuna ljudi i neki Pero Perić koji nije išao nedjeljom na misu ili je ubio jednog čovjeka ili izgovarao božje ime uzalud.



Ti sam ne poznaješ svoju religiju ni svetu knjigu, a držiš prodike ovdje. Nevjerojatno. Kladim se da je nikad nisi ni pročitao. Nema neoprostivih grijeha, svako ko se iskreno pokaje i prihvati Boga može na kraju završit nakon čistilišta u raju po kršćanskoj religiji. I pedofili i silovatelji i ubojice. Može i Hitler ako se pokajao na vrijeme i iskreno.



Onda ne živi niko po vjeri, cijeli taj sustav vrijednosti i kazne je napravljen ne da ga ljudi ispune jer ga je nemoguće ispuniti i živjeti perfektno po svim tim pravilima, svrha tog sustava je iskorištavanje ljudske nemogućnosti da ispoštiva sva ta pravila i zastrašivanje vječnom kaznom uz istodobno mamljenje vječnom ekstazom u raju. Religijski i kršćanski moral je zapravo dresirani moral, moral štapa i šargarepe kako bi rekli Srbi, a svrha je da se nekoga drži pod kontrolom.



Ne računa se naravno, nije bitno jesi dobar, bitno je jel miluješ luđački božji ego tako da mu se klanjaš, a nisi siguran ni jeli postoji, ako mu miluješ ego, onda taj isti bog gazi sva svoja pravila koja je postavio da se ne smiju prekršit i vodi te u raj. Taj sustav kršćanske moralnosti i kazne je nemoralan jer je nemoguće biti pravedan i milosrdan kako piše u bibliji kad se opisuje boga. Milost je suspenzija i negiranje pravde, ne može se biti jedno i drugo istovremeno jer se kosi sa logikom, to je oksimoron. Ako neki predsjednik pomiluje ubojicu on je milosrdan, ali nije pravedan, ako ga ne pomiluje onda je obrnuto. Ne postoji mogućnost da bude i jedno i drugo.

Raj je nešto kao "univerzitetska diploma". Bonus, ne stvar koju automatizmom dobiješ, niti stvar "život dostojan čovjeka".

Kršćanska vjera izričito spominje da postoje stalna dva koša i jedan privremeni. Postoje raj i pakao kao konačna odredišta i čistilište kao popravni ispit i sve traje vječno. Na stranu to što ja mislim da je nemoguće zaslužiti vječnost u raju, kakav god on bio, još je manje moguće zaslužiti vječnu kaznu. Svaka kazna ima svoj ograničeni vijek trajanja, za neograničenu kaznu je potrebno počiniti beskonačno velik zločin, a znamo da je takvo što nemoguće uradit, znamo dobro koliko vrijedi i po ljudskim standardima kad ubiješ čovjeka, počiniš ratni zločin, izgubiš 10-20 godina života. Mislim da ni Hitler ili Staljin nije uradio dovoljno zla da vječno gori i pati u paklu, možda je zaslužio da gori 100-200 godina, ali u jednom trenutku ćeš reći, dobro je, milost