99,999999999999.......% naučnika na svetu podržava evoluciju i sve fizičke zakone koji idu u prilog bing-bengu , ali eto vernici po običaju se služe lažima pa još ispadoše po starom običaju mučenici jer eto postoji zavera ateista protiv "naučnika" koji podržavaju "teoriju rode".

Markane , ovo je baš previše dečije i prolazi samo u "biblijskom pojasu" ruralne Arizone.

@Markan

Promašio si temu u ovom odgovoru. Ja sam pričao o liku čiju si teoriju postavio koji tvrdi da Zemlja stoji u centru svemira i da se sve okreće oko nje. I to je teška glupost. Ajde zamisli to samo u okviru Sunčevog sistema, Sunce se vrti oko Zemlje.... ok, ajde da to i uzmemo kao tačno, kako onda objašnjavaš kretanje planeta za koje nepobitno znamo da se vrte oko Sunca.... i onda bi se po toj teoriji planete vrtele oko Sunca, a u isto vreme se zajedno sa Suncem vrtele oko Zemlje... a pošto znamo bez sumnje kuda se planete kreću jer možemo vizuelno da pratimo njihovo kretanje, a i Zemljin položaj u odnosu na njih i na Sunce, i to je mereno i računato još od vremena Kopernika, onda i bez sumnje znamo da Zemlja ne stoji u mestu i da se Sunce ne okreće oko nje. Nepobitno dokazano i van svake sumnje, odavno. I zato kada taj lik kaže da Zemlja stoji u mestu u centru svemira i da se sve vrti oko nje, onda je meni teško da prihvatim i bilo šta drugo što taj lik tvrdi.

A ja verujem u Boga, bez obzira što smatram da je Stari zavet hrpa gluposti i da je Novi zavet napisan od strane carske komisije 300 godina posle događaja koje opisuje pa je zbog toga njegova verodostojnost blago rečeno sumnjiva, ipak sam siguran da život na Zemlji nije nastao pukim slučajem i da je Bog stvorio život. Nastanak života slučajnim mešanjem hemijskih elemenata je daleko luđa i neverovatnija teorija nego postojanje Boga.

O kojem liku si ti pričao,citiraj?

Ja sam lijepo citirao dr.Arpa,glede crvenog pomaka:



Dakle,ubuduće pažljivo čitaj o čemu je riječ.Vjerujem da si samo ispreskakao tekst...

O ovome sam pričao, postavio si na prethodnoj strani. Ne o tom dr. Arpu.

Kao prvo,pogrešno si zaključio da sam odgledao taj dokumentarac-jer još nije ni objavljen zvanično,kao što lijepo piše.A već su se digli protiv njega...

Drugo,pročitaj kompletan tekst,kakav se centar spominje-Zemlja i (ili) galaksija Mliječni Put...
Npr. dr.Gentry je radio proračune da je ta točka negdje u sazvježđu Oriona.

Treće,australski profesor ima dokaze,koje su provjeravali drugi znanstvenici,a ne Markan.I drugi znanstvenici (i to vrhunski) priznaju da današnje teorije nisu ni blizu onome za što se prodaju,a to je samo djelić onoga što se može pročitati i provjeravati do mile volje,i u tome je poanta čitave ove diskusije-da netko žestoko nije u pravu...uostalom sve ti piše,čitaj brate mili.




Citirao si pogrešan post,gdje sam pričao sa Džonijem da svemir nije statičan,ali postoje dokazi da se svemir "vrti" oko neke točke u svemiru,što također objašnjava red shift.Imaš dosta istraživanja gdje je dokazano da Hubble-ove postavke nisu točne.Ako te zanima,mogu ti linkati.

Malo ljudi uopće zna npr. da zemljino magnetno polje rapidno slabi.Ali zvanična ateistička objašnjenja su veleumna,uprkos činjenicama.

Kada sam pročitao taj uvod o stacionarnoj Zemlji, nije mi se dalo da čitam dalje.


To je možda i moguće, ali ja nemam dovoljno znanja iz fizike da bih mogao da kompetentno raspravljam o tome. Ali barem koliko ja znam, galaksija u svemiru ima stotine i stotine milijardi, a zdravoseljačkom logikom mogu da pretpostavim da je nemoguće da je taj profesor mogao da izračuna kretanje svih njih ili barem većine, a to bi morao da uradi ako želi da dokaže da se sve galaksije vrte oko Mlečnog puta.

Pošalji linkove, pročitaću sutra, sada sam se zainteresovao za temu.

Koliko sam ja pročitao o tome, objašnjenje za to je da Zemlja menja magnetne polove i da će severni i južni pol zameniti mesta.

Religiozno objašnjenje bi verovatno bilo da se Bog naljutio na nas pa želi da nas pobije kosmičkom radijacijom.

[/quote]

Koliko se ja razumijem i astronomiju, tj koliko se sjećam jednoga predavanja Ante Radonjića na tu temu, svemir je takav da se iz bilo koje točke u svemiru čini da je upravo ona u središtu.
Dakle čini se da je John Gideon Hartnet u pravu, cijeli svemir se vrti oko naše galaksije isto kao što se vrti i oko svake druge galaksije.

Arije (Arijan ili Arijus, gr: Areios; 256-336) je bio ranohrišćanski teolog, sveštenik i pesnik iz Aleksandrije, osnivač hristološkog učenja poznatog kao arijanstvo.

Arijus je bio protivnik nastojanja da se od Isusa načini Bog. Arijevo učenje se od hrišćanskog pravoverja razlikovalo po shvatanju odnosa između Boga i Hrista, koji, prema Ariju, nisu iste suštine (gr. homoousios). Iako je učenje imalo dosta pristalica, proglašeno je za jeres na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji 325. godine, gde je utvrđen Nikejski simbol vere.

Arije najverovatnije beše rodom iz Libije (iako Flovije kaže da je rođen u Aleksandriji), a očevo ime mu beše Amonije (Ammonius). Nije potpuno sigurno, ali je verovatno da je sveti Lukijan bio njegov učitelj[1] i da je u svojoj mladosti pohađao racionalističku školu u Antiohiji. Arije je svakako bio talentovan i prilično učen čovek, koji je svojim oštrim umom zanimljivo tumačio biblijske tekstove.

Kada se vratio u Aleksandriju, udružio se sa Miletijem Likopoljskim (Likopolje, današnji Asjut u Egiptu), koji je bio poznat po svojoj verskoj rigoroznosti. Miletije je robijao za vreme cara Dioklecijana i nije primao one hrišćane koji su se odricali vere da bi se spasli progona. 311. je od strane Patrijarha Petra Aleksandrijskog izopšten iz crkve, zbog podržavanja Miletijevih stavova[2], ali je za Petrovog naslednika episkopa Ahila, ponovo primljen u zajednicu, postavši 313. godine sveštenika (prezviter) pri jednom hramu u Aleksandriji.



Arije je smatrao da Hrist nije isto što i Bog, već da je on sin Božji, kojeg je Bog stvorio. „Bog nije oduvek bio Otac; postojalo je vreme kada je bio sam, i kada još uvek nije bio Otac: kasnije je postao. Sin nije bio oduvek, on je postao iz ničega“ (Talija).[4] Uzdizanjem Isusa u nadljudsko, između njega i hrišćana stvara se nepremostiva razdaljina. Po Ariju, preterano isticanje Hristovog božanstva preti da uništi ideju o ugledanju na Hristov život, koja je bitna za hrišćanstvo. Arije takođe nije želeo da dopusti da monoteizam potone u učenje o dvoboštvu i suprotstavljao se metafizičkom preuveličavanju Hrista, koje je diralo u jedinstvenost Boga.

Prema Ariju je Bog od večnosti, a Sin njegov prvi stvor, preko koga je sve ostalo stvorio. „Otac je u eonskim vremenima stvorio jedinorođenog Sina, kroz koga je stvorio i eone i svemir. Sin je bezvremeno stvoren od Oca, on je kreiran i stvoren pre eona, ali nije postojao pre nego što je stvoren, no je svakako jedini koji je bezvremeno bio stvoren od Oca pre svih.

ije je raspravu o prirodi Hrista postavio sa takvom žestinom da se više nije moglo prečuti. Kako je priroda Hrista bila u središtu ove rasprave, sukob je poprimao sve veće razmere. Ne samo da su u njega bili uvučeni episkopi sa strane, nego i hrišćanske mase. Ubrzo više nije bilo nijednog grada niti sela gde se nije raspravljalo o Bogu i Hristu. Članovi porodica su zbog toga dolazili u žestoke sukobe, a u javnosti su izbili pravi nemiri. Hrišćani su se tukli na ulici zarad Hristovog božanstva. Zbog tog ružnog ponašanja hrišćanstvo je kod pagana izašlo na rđav glas, te su mu se podsmevali i u pozorištima.

Sam Car Konstantin odlučuje da se uključuje u sukob, te nalaže, u ime mira u Imperiji, da se pomire episkop Aleksandar i Arije. Stoga Osiju, episkopa španske kordobe šalje u Aleksandriju, sa pismom za zavađene strane. Po povratku je episkop Osija izvestio cara o njegovoj neuspeloj misiji, saopštavajući mu o svoj ozbiljnosti spora koji je nastao u Crkvi. Car odlučuje da sazove episkopat Crkve da bi se rešio nastali spor, određujući Nikeju kao mesto velikog sastanka. Na carev poziv sakupilo se u Nikeji, u proleće 325. godine, 318 episkopa, kao i manji broj prezvitera i đakona. Dolaskom carevim otpočeo je sabor 25. maja 325. godine.

Arije je raščinjen, proglašen jeretikom, proklet i prognan u Ilirik, zajedno sa njegovim pristalicama, ekskomuniciranim episkopima Sekundom Ptolimediskim i Teonom Marmaričkim. Kako je car proglasio odluke sabora carskim zakonima, priklanjanje Ariju je od tada postalo zločin, a Arije je postao državni neprijatelj! Vlasnici njegovih knjiga su pod pretnjom smrtne kazne bili prisiljeni da ih predaju. Konstantin, koji je religijska pitanja shvatao politički, proterao je iz zemlje sve episkope koji nisu hteli da potpišu novostvoreni simbol vere i na taj način je ostvario jedinstvo. A episkope Jevsevija Nikomedijskog i Teogonija Nikejskog zato što su branili stavove Arija i posle odluka Nikejskog sabora, car je prognao u Galiju. Smatralo se da će na taj način arijanska jeres ubrzo biti uništena, ali ispostavilo se da je nasilno suzbijanje imalo upravo suprotno dejstvo.

Arije je ostao u Iliriji oko šest godina, i moguće da je tamo lično podučavao Ursaciusa i Valensa, koji su kasnije postali jaki branioci arijanskog hrišćanstva.


Stav prihvaćen u Nikeji nije odgovarao pravom stanju unutar hrišćanstva. Snage u crkvi bile su drukčije raspoređene nego što je bio slučaj na saboru. Kako je mala većina izvršila nasilje nad velikom manjinom bez ustupaka, osvojena pobeda zasnivala se na krhkim temeljima. Reakcija na odluku sabora potekla je od Jevsevija iz Nikomidije, iskusnog političara arijanske orijentacije. Jevsevije je protiv svog uverenja potpisao nikejski simbol vere, ali je posle toga diplomatskom mudrošću nastojao da ispravi grešku. Arijanci su zahtevali izbacivanje nebiblijskih pojmova iz simbola, što je zahtev koji se nije mogao lako odbiti. Oni su započeli kritiku versko-filozofske formulacije o istoj suštini sa obrazloženjem da je ona za laika nerazumljiva. Preko sestre cara Konstantina, čiji je savetodavac bio Jevsevije, došlo je do zaokreta koji je na novi način preraspodelio istinu i zabludu. Konstantinova politika bila je zainteresovana za pacifikaciju crkve, pa je stoga težio izmirenju sa uvređenim arijancima, koji su glasno govorili o opasnosti diteizma. Careva pomirljivost je 330. godine čak rezultirala pozivom Ariju da se vrati, u nameri da se ispravi naneta nepravda. Prognanik nije odmah prihvatio poziv, verovatno više iz nepoverenja nego iz nepokornosti. Naposletku se zaputio na Konstantinov dvor, gde je car milostivo primio pekadašnjeg prognanika.

Bio je loš teolog...sličnu priču trube i JS.

Riječ bijaše Bog t označi Božija riječ kad je stvarao univerzum.
A riječ postade ( e sad tijelom na šta se misli možda u neku reinkarnaciju) nego recimo da riječ postane i nastani se među nama Božija objava i vidjesmo slavu Božiju.
Problem veliki je sa jednog aspekta što se puno Bogu prepisuje čovječijeg i tako Bog ponižava zbog čovjeka, a ima jedna predaja da je Bog sa vragom sklopio pakt da će spasiti čovječanstvo.Ako je tako i "Bog neuzubillah da se žrtvuje zbog čovjeka sa vražijim ugovorom.
Onda vrag postade veći do Boga po takvom razmišljanju žrtvovanja.
Dakle nije problem sa terminom Duh sveti može se tumačiti kao Božije davanje, djelovanje stvaranje Objave sve ono što je od Boga, Otac e sad to se opet prepisuje ljudske i čovječije potrebe,
da Bog treba ovo ono. Kad je stvarao univerzum jedan dan Bog pogleda da je dobro uradio i onda se "odmaraše" Postanak Novi Zavjet.
Eto glavni komflikt Islama i kršćanstva je Otac i sin.
Kad je Bog stvarao Adema u Kuranu piše ".. i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: "Stvoriću čovjeka od ilovače, pa kad mu savršen oblik dam i udahnem u njega od Svoga Ruha,[6] vi mu se poklonite!" (38:71,72) Ruh znači Duh ali to nije kao u kršćanstvu, to je Božija milost prema čovjeku jer po Islamskom učenju duša se sastoji od nefsa i ruha , nefs je ego jastvo činjenje grijha ne činjenje itd, i to je ono šta čovjeka vuče na dobro ili zlo , ruh je duh čovječi duh.
Kad čovjek umire ruh mu odlazi dok ga nefs gleda, kasnije i nefs napusti tijelo.

Kakva reinkarnacija,to su paganske budaleštine..Sve lijepo piše.

Et Verbum caro factum est
et habitavit in nobis;
et vidimus gloriam eius,
gloriam quasi unigeniti a Patre,
plenum gratiae et veritatis

Pa jel se Bog utjelovio u čovjeka po kršćanskom.I postao sin.A dok je on bio sin ko je bio onda na nebu?Kome se Isus molio?? I CARSTVO NEBESKO je Raj.
"I onaj ko nema Sina nema ni Oca." Ako bez oca nema sina po kršćanskom gdje je otac dok je sin na zemlji, i kome Isus govori :" Gospode zašto si me ostavio"

Izrazi “Otac” i “Sin” nemaju bukvalnu vrijednost,već su to antropomorfizmi.Otac nije otac Sinu.Antropomorfizmi su izrazi koje ljudi pripisuju Bogu.Ljudi koriste razum da bi opisali realnost. Izrazi “Otac” i “Sin” su antropomorfizmi u smislu Božjeg prilagođavanja,da bi ga ljudi bolje shvatili.Poruka ovih izraza “Otac” i “Sin” je sljedeća: kao kada bi neki otac dao svoga sina jedinca da umre za nekog kriminalca,to je za Boga Oca,ili za cijelo Trojstvo,značio dolazak Isusa Krista na ovaj svijet.Bog Otac je dao svoga Sina,nešto najveće, najdraže, najdragocjenije što je imao. Dakle,Otac nije otac Sinu,a i Sin je u Bibliji Bog (što je lijepo napisano u Ivanovom Evanđelju,gore citirano), kao i Sveti Duh. Sve tri ličnosti imaju potpuno istu vrijednost s tim što imaju posebne uloge u Planu spasenja ljudi.

Pa i David je sin u Starom zavjetu. To sin me podsjeća kad neko stariji mlađem kaže: E moj sinko.
Čekaj sad "kad bi otac dao svog sina jednica da umre za kriminalca.
Po kršćanskom Bog je dao sam sebe, i ako je i Otac i Sin (radi se o istom Biću i Karakteru) kako će sam sebe zbog sebe žrtvovati zbog ljudi ako je Jedan. Što se ima Bog stvorenjima prilagođavati ali dobro i ja činim grijeh sa raspravljanjem o Božijem biću u detalje, a i izgleda kao da sam, neozbiljan i vrijeđam nečiju vjeru ali eto moj iman (vjera u Boga) to odbija kako kršćanstvo tumači pogled o Bogu. Ostaje mi samo onaj ajet "Vama vaša vjera a meni moja."

Pa i ti si sin,pa nisi Bog.

Kako je Bog dao sebe kao Isusa-Otkupitelja-pisao samo već o tome,što je i kako se treba zadovoljiti pravda u svemiru,zbog naših grijeha,tzv. uračunata pravda i data pravda.Tvoj "ajet" ti ne dozvoljava da to razumiješ,i u i tome je problem.Doduše,veliki broj kršćana (pogotovo sljedbenici judaizma i islama) ima isti problem sa nerazumijevanjem Isusove uloge kao bogočovjeka,ali veliki broj vjeruje u Krista na svoj način.Tada vjernik postaje slobodan na svom nivou, istina ograničen, ali vjera mu pomaže da ne živi u beznađu i da više ne pokušava da bježi u apsolutizaciju ili želju da on sam postane Bog.

To je dogma, meni je problem kad neko Boga ponizi zbog čovjekovih grijeha, i kasnije tvrdi da je on otkupio to za čovječanstvo. Čitavo kršćanstvo mi djeluje licemjerno i onako kako su mi kršćani predočavali. Npr u kršćanstvu Bog naziva ljude svojom djecom Voli ih sve ljude ali ako ne prihvataš sina ode u Pakao. De makar nemojte šuplje, odmah kažite da se ide u pakao zbog ne poštivanja temelja kršćanstva.Evo Biblija opet ". I am sending you out just like sheep to a pack of wolves", kad musliman iznosi svoje stavove a neko ga proglasi da ima problem onda ovaj stih je dobar: Ne bacajte bisere pod svinje. Imaš u Bibliji kad je Isus uz pomoć Boga pretvorio vragove u svinje, ma znaš u Novom zavjetu piše.
"26 I doploviše do gergesinskog kraja, koji se nalazi prema Galileji. 27 A kad je izišao na zemlju, srete ga neki čovek iz grada, u kom su bili demoni, te dugo vremena nije oblačio odelo i nije stanovao u kući nego u grobovima. 28 Videvši pak Isusa povika, pade pred njega i reče veoma glasno: šta ja imam s tobom, Isuse Sine Boga svevišnjega? Molim te, nemoj da me mučiš. 29 Bio je, naime, zapovedio nečistom duhu da iziđe iz tog čoveka. Jer ga je odavno uhvatio, pa su ga vezivali lancima i okovima, i čuvali, a on je kidao okove i demon ga je gonio u pusta mesta. 30 Isus ga zapita: kako ti je ime? On pak reče: Legion, jer su mnogi demoni ušli u njega. 31 I molili su ga da im ne zapovedi da idu u bezdan. 32 A onde na gori paslo je veliko krdo svinja; i zamoliše ga demoni da im dozvoli da uđu u svinje. I dopusti im. 33 A demoni iziđoše iz čoveka, te uđoše u svinje, pa navali krdo niz strmen u jezero i udavi se. 34 A kad su pastiri videli šta se dogodilo, pobegoše i javiše u gradu i po selima. 35 Ljudi pak iziđoše da vide šta se dogodilo, pa dođoše Isusu i nađoše čoveka iz koga su izišli demoni, kako sedi kod Isusovih nogu, obučen i pametan, i uplašiše se. 36 A očevici su im ispričali kako je besomučni spasen. 37 I zamoli ga sav narod gergesinske okoline da ode od njih, jer ih je obuzeo veliki strah; on pak uđe u čamac i vrati se. 38 A čovek, iz koga su izišli demoni, molio ga je da ostane s njim; ali ga on otpusti i reče: 39 vrati se svojoj kući i kazuj šta ti je Bog učinio. I otide propovedajući po svem gradu šta mu je Isus učinio."
I islamu ti je egzorcizam o džinima ovakav. Izađi ako nećeš ubiti ću te u tom čovjeku.
Evo o džinima sura džinn.
Reci: ”Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: ’Mi smo, doista Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali,

koji na pravi put upućuje - i mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati’,

a On nije - neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! - uzeo sebi ni druge ni djeteta;

jedan naš bezumnik je o Allahu laži govorio,

a mi smo mislili da ni ljudi ni džini o Allahu laži ne govore;

i bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećali;

i oni misle, kao što i vi mislite, da Allah nikoga neće oživiti;

i mi smo nastojali da nebo dotaknemo i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda padalica puno;

i sjedili smo okolo njega po busijama da bismo što čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići;

i mi ne znamo da li se onima na Zemlji želi zlo ili im Gospodar njihov želi dobro;

a među nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih;

i mi znamo da ne možemo Allahu na Zemlji umaći i da od Njega ne možemo pobjeći;

i mi smo, čim smo Kur’an čuli, u nj povjerovali; a ko u Gospodara svoga vjeruje, ni štete ni nepravde ne treba se bojati;

i ima nas muslimana, a ima nas zalutalih; oni koji islam prihvate Pravi put su izabrali,

a nevjernici će u Džehennemu gorivo biti."

kakav allah, kakva djevica, kakav isus ? Ljudi moji, malo uključite mozak.

Blagodatni oganj ( grč. Ἄγιον Φῶς) predstavlja
plamen koji se po tvrdnji vernika čudesno
pojavljuje na Svetom Grobu U Jerusalimu na
bogosluženju Velike subote , uoči pravoslavnog
Vaskrsa . Pojava blagodatnog ognja po
vernicima predstavlja vidljivu projavu Duha
Svetoga i potvrdu vaskrsenja Isusa Hrista .
Praznično bogosluženje Velike Subote i priziv
blagodatnog ognja zajedno služe Pravoslavna
crkva u Jerusalimu , Srpska pravoslavna crkva i
Jermenska apostolska crkva. Bogosluženju
prisustvuju i sveštenici Koptske i Sirijska
pravoslavne crkave, kao i predstavnici
franjevačkog reda Rimokatoličke crkve .
Bogosluženje Velike subote u hramu Svetog
Groba (crkva Vaskrsenja Hristovog) liturgijski
podseća na događaje Hristovog stradanja,
pogreba i sahrane. [traži se izvor od 06. 2011. ]
Ujedno predstavlja i uvod u njegovo
Vaskrsenje.
Obred
Blagodatni oganj se „priziva“ nakon što se
prethodno proveri da u hramu ne postoje bilo
kakva zapaljiva sredstva. Nakon toga, sledi
„priziv“ Duha Svetoga i jerusalimski patrijarh
prvi prima oganj na svoju sveću i predaje ga
ostalima. Vernici tvrde da oganj pri dodiru ne
stvara opekotine, niti osećaj toplote.
Istorija
Po predanju jerusalimske crkve, bilo je dva
pokušaja od strane drugih crkava da „prizovu“
Blagodatni oganj. Prvi je bio od strane
rimokatoličke crkve , u vreme krstaške
vladavine , kada su katolici na silu oduzeli od
Grka svetkovinu Svetog
ognja. [ traži se izvor od 06. 2011. ] Međutim,
kako im se Oganj nije javljao nakon nekoliko
sati molitve, vratili su „priziv“ Blagodatnog
ognja pravoslavnom patrijarhu. Od tada se
Sveti oganj opet počeo „javljati“.[1][2]
Drugi pokušaj se dogodio u 16. veku od strane
Jermenske crkve . Jermeni su na Veliku Subotu,
na dan svetkovine Svetog Ognja, potplatili
turske činovnike[traži se izvor od 06. 2011. ] da
ne dozvole ulazak jerusalimskom patrijarhu u
Crkvu Svetog Groba (Hram Vaskrsenja
Hristovog). Pošto nije pušten unutra, patrijarh
se počeo moliti napolju i posle izvesnog
vremena Sveti Oganj se „spustio“ kroz stub
ulaznih vrata hrama, raspukao ga i zapalio
svežanj sveća patrijarhu. [neodređeno] Od tada
više nije bilo pokušaja da se od pravoslavnih
otme priziv Blagodatnog ognja. [3][4][5] Za
priziv Svetog Ognja postoje prethodne pripreme
koje se moraju obaviti. [6][7][8]

Moguće objašnjenje
Godine 2005. u demonstraciji uživo na grčkoj
televiziji, Mihail Kalopoulos, pisac i istoričar
religije, je umočio tri sveće u beli fosfor. Sveće
su se spontano zapalile posle 20 minuta [9] ,
zbog osobine samozapaljivanja belog fosfora u
kontaktu sa vazduhom. Beli fosfor takođe
svetli beličasto-plavim plamenom.


++++++++

Kad je uopste otkriven beli fosfor?

Za jedno Te molim:
Daj da znam i želim
Biti svoj.
Jer kad sam svoj,
tada sam Tvoj.

Sa filozofskog stanovišta tema o Bogu je zapravo tema o postanku svemira i svrsi njegovog postojanja.
Postoje dva oprečna mišljenja (teze), dvije oprečne dileme. Jedna glasi: Živa sila nosioc svijesti kao središnja organizaciona sila svemira omogučila je njegovo nastajanje, te evoluciju života i svijesti u njemu. Druga glasi: Svemir je nastao spontanom( bez utjecaja žive sile nosioca svijesti) naglom ekspanzijom nežive adimenzionalne primarne enegije koja je evoluirala u kvantne čestice, energetske sile i enegetska polja različitih svojstava, a daljnom evolucijom nežive tvari razvio se život i svijest u svemiru.
Dakle osnovno je pitanje dali je materija( neživa tvar) jedno od svojstava života i svijesti ili su život i svijest svojstva nežive tvari. Ljude koji zastupaju prvu tezu nazivamo teistima, a ljude koji zastupaju drugu tezu ateistima.
Da daljnja rasprava nebi bila mlačenje prazne slame moramo definirati pojmove koje smo u rspravi direktno ili indirektno koristili a to su: svemir, život, enegija, materija, biće, svijest, vrijeme prostor, misao, emocija.

U biologiji još uvjek vrijedi pravilo, koje nitko do sada nije opovrgao, živo iz živoga, znači novi život jedino je moguć suradnjom živih bića, nigdje, ama baš nigdje nismo uočili pojavu života iz mrtve supstance organske ili anorganske. Abiogeneza je religijski pojam. Možda će jednog dana i čovjeku uspjeti abiogenezom ostvariti život, ali taj događaj ne treba brkati sa spontanom abiogenezom za koju ateisti tvrde da je moguća, jer se tu radi o abiogenezi pod utjecajem svijesti, ljudske svijesti, a ne o spontanoj abiogenezi koju zastupaju ateisti.
Dok se ne dokaže da je spontana abiogeneza moguća dotle ta tvrdnja nije ništa drugo doli dogma, tvrdnja nikad provjerena.
O matematičkoj formuli kao mogućem dokazu za božju opstojnost možemo razgovarati tek kad definiramo pojmove korištene u raspravi.
Budući kažete da fizika,kemija matematika i biologija isključuju postojanje Boga, navedite koje to znanstvene činjenice iz tih područja potvrđuju vašu tvrdnju, odnosno dokazuju ili barem ukazuju na nepostojanje Boga.C/P

Postoji li Bog? Postoji li dokaz o postojanju Boga?

Odgovor: Postoji li Bog? Zanimljivo je koliko se pažnje posvećuje ovoj debati. Posljednja istraživanja pokazala su da preko 90% ljudi vjeruje u postojanje Boga ili neke više sile. Ipak, odgovornost dokazivanja da Bog postoji ostavlja se na one koji u njega vjeruju. Po meni, to bi trebalo biti obrnuto.

Međutim, postojanje Boga ne može se dokazati ili opovrgnuti. Biblija čak kaže da moramo vjerom prihvatiti činjenicu da Bog postoji: »A bez vjere nemoguće je Bogu ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da Bog postoji i da nagrađuje one koji ga traže« (Hebrejima 11,6). Da je Bog htio, mogao se jednostavno pojaviti i dokazati cijelom svijetu da postoji. No, da je to učinio, ne bi bilo potrebe za vjerom. »Isus mu reče: 'Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli'« (Ivan 20,29).

To, međutim, ne znači da nema dokaza o postojanju Boga. Biblija izjavljuje: »Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu« (Psalam 19,1-5). Promatranje zvijezda, razumijevanje prostranosti svemira, zapažanje čuda prirode, uviđanje ljepote zalaska sunca – sve ove stvari upućuju na Stvoritelja Boga. Ako ovo nije dovoljno, postoji dokaz Boga u našim srcima. Propovjednik 3,11 kaže: »Postavio je vječnost u srce čovjeku…« Postoji nešto duboko u našem biću što prepoznaje nešto mimo života i nekoga mimo svijeta. Možemo intelektualno poreći ovu spoznaju, ali Božja prisutnost u nama i kroz nas još uvijek je tu. Usprkos svemu ovomu, Biblija nas upozorava da će neki ipak negirati da Bog postoji. »Bezumnik reče u svom srcu: 'Nema Boga'« (Psalam 14,1). Budući da preko 98% ljudi u povijesti, u svim kulturama, u svim civilizacijama, na svim kontinentima, vjeruje u postojanje neke vrste Boga – mora postojati nešto (ili netko) što (tko) uzrokuje ovakvo uvjerenje.

Uz biblijske argumente za postojanje Boga postoje i logički argumenti. Prije svega tu su argumenti iz područja ontologije. Najpopularniji oblik ontoloških argumenata u suštini koristi koncept Boga kako bi dokazao postojanje Boga. Počinje definicijom Boga kao »onoga od kojega se ne može zamisliti ništa veće«. Potom se argumentira da je postojanje veće od nepostojanja, stoga mora postojati najveće biće koje se može zamisliti. Kad Bog ne bi postojao, ne bi bilo najvećeg bića koje se može zamisliti – no to se suprotstavlja samoj definiciji Boga. Drugi je teleološki argument. Prema teleološkom argumentu, budući da svemir prikazuje tako zadivljujuć dizajn, mora postojati božanski dizajner. Primjerice, da je zemlja samo nekoliko stotina kilometara bliža suncu ili dalja od njega, ne bi mogla sadržavati toliko života koliko sadržava trenutno. Da se elementi atmosfere razlikuju samo u nekoliko posto stupnjeva, svako živo biće na zemlji umrlo bi. Izgledi da jedna molekula proteina nastane pukim slučajem jesu 1 prema 10243 (tj. 10 i 243 nule). Jedna stanica sastoji se od više milijuna molekula proteina.

Treći logički argument za Božje postojanje dolazi iz područja kozmologije. Svaka posljedica mora imati uzrok. Svemir i sve u njemu jesu posljedice. Mora postojati nešto što je uzrokovalo postanak svega. U konačnici, mora postojati nešto ''neuzrokovano'' kako bi uzrokovalo postanak svega drugog. To »neuzrokovano« jest Bog. Četvrti argument naziva se moralni argument. Svaka kultura u povijesti je imala neki oblik zakona. Svi imaju smisao za ispravno i pogrešno. Ubojstvo, laganje, krađa i nemoral gotovo se univerzalno odbacuju. Odakle je ovaj osjećaj za ispravno i pogrešno došao ako ne od Boga?

Usprkos svemu tome, Biblija nam kaže da će ljudi odbijati jasnu i neosporivu spoznaju o Bogu, a umjesto nje vjerovat će laži. Rimljanima 1,25 tvrdi: »'oni su istinu Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek. Amen«. Biblija također kaže da ljudi nemaju izlike ne vjerovati Bogu: »Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i blaženstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike« (Rimljanima 1,20).

Ljudi tvrde da ne vjeruju u Boga jer to »nije znanstveno« ili »jer nema nikakvih dokaza«. Pravi je razlog u tome što kad jednom priznaju postojanje Boga, ljudi će morati shvatiti da su odgovorni pred Bogom i da trebaju njegovo oproštenje (Rimljanima 3,23; 6,23). Ako Bog postoji, onda smo mu svi odgovorni za naša djela njemu. Ako Bog ne postoji, onda možemo činiti što nas je volja bez zabrinutosti hoće li nam Bog suditi. Vjerujem da je to razlog zašto mnogi u našem društvu naginju ka evoluciji – jer ona ljudima pruža alternativu vjerovanju u Stvoritelja Boga. Bog postoji i u konačnici svi znaju da On postoji. Upravo činjenica da neki tako agresivno žele opovrgnuti njegovo postojanje zapravo je argument da postoji.

Dopustite mi i posljednji argument u prilog Božje opstojnosti. Kako ja znam da Bog postoji? Ja znam da Bog postoji jer razgovaram s njim svaki dan. Ne čujem sluhom kako mi odgovara, ali osjećam njegovu prisutnost, njegovo vodstvo, poznajem njegovu ljubav, žudim za njegovom milosti. Stvari koje su mi se u životu dogodile nemaju drugog objašnjenja osim Boga. Bog me je na tako čudesan način spasio i promijenio mi život da ne mogu, a da ne priznam i slavim njegovo postojanje. Ni jedan od ovih argumenata sam po sebi ne može uvjeriti nikoga tko odbija priznati ono što je tako jednostavno i jasno. Na kraju, postojanje Boga mora se prihvatiti vjerom (Hebrejima 11,6). Vjera u Boga nije slijepi skok u mrak, ona je siguran korak u dobro osvijetljenu sobu gdje 90% ljudi već stoji.

Lennox John-znanstvenik,"Bog postoji":
https://www.youtube.com/watch?v=dvITTxWJwrA
Lennox je rođen 1943. u Sjevernoj Irskoj i odrastao je u Armaghu, gdje mu je otac vodio trgovinu. Pohađao je Kraljevsku školu u Armaghu, nakon koje se upisuje na studij matematike na Koledžu Emmanuel pri Univerzitetu u Cambridgeu. Tokom 1962. također je slušao posljednja predavanja C. S. Lewisa o pjesniku Johnu Donneu. Na Cambridgeu je stekao titulu prvostupnika (B.A.), magistra (M.A.) i doktora (Ph.D.), dok je dodatne doktorate stekao na Univerzitetu u Cardiffu i Oxfordu. Lennox je usto magistrirao i bioetiku na Univerzitetu u Surreyju. Akademsku karijeru Lennox započinje u Cardiffu gdje predaje matematiku na Univerzitetu u Walesu punih 29 godina. U međuvremenu, povremeno je predavao i na univerzitetima u Würzburgu, Freiburgu (kao član Zaklade Alexander von Humboldt) i Beču, te diljem Zapadne i Istočne Evrope, Sjeverne Amerike i Rusije. Objavio je preko 70 recenziranih naučnih članaka odnosno sastavio dvije monografije o matematici, a radio je i kao prevoditelj ruskih matematičkih radova. Uz engleski i ruski, Lennox govori i francuski, njemački i španski jezik. Osim matematike, predavao je i o odnosu religije i nauke na Univerzitetu u Oxfordu. Na istu temu napisao je i niz monografija, često u kooperaciji s filozofom i historičarem Davidom Goodingom. Lennox je široj javnosti poznat i kao učesnik brojnih javnih debata na temu filozofije, teologije i religije.

Jesi li ikad razmislio o rijeci"nadnaravno"?

Aj razmisli sta znaci naravno?Pokusaj definirat naravno i nadnaravno!
Ajde molim te!