Opsada Gvozdanskog od 3. listopada 1577. do 13. siječnja 1578.

Opsada koja je počela u jesen 1577. protegla se u zimu 1578. bila je mnogo bolje i temeljitije pripremljena. Već tijekom ljeta turska je vojska sagradila most preko rijeke Une kod Novigrada preko kojega je prešla velika komora i sedam velikih topova za rušenje tvrđavskih bedema. Ferhad-beg je na ovaj vojni pohod poveo vojsku od oko 10 000 vojnika. Sama opsada Gvozdanskog počela je 3. listopada 1577., a zapovijedao joj je Ferhad-begov kapidžibaša. Nakon što je blokirao sve smjerove kojima je mogla stići pomoć opkoljenom Gvozdanskom Ferhad-beg je krenuo postupno osvajati okolna uporišta. Prvi je pao Zrin 20. listopada iste godine, a zahvaljujući topništvu potom je osvojio i ostale još neosvojene hrvatske utvrde: Kladušu, Pećigrad, Podzvizd, Ostrožac i Drežnik.

Tek tada se okrenuo i vratio prema Gvozdanskom kojeg je branila posada od oko tri stotine branitelja, najvećim dijelom rudara iz podgrađa Jame, te nešto haramija, stalnih tvrđavskih stražara i kranjskih puškara.

Obranom su zapovijedala čak četiri hrabra kapetana: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić.

Nakon gotovo tri mjeseca blokade, potkraj prosinca Ferhad-beg je sa svojom vojskom došao pod Gvozdansko u kojem je posada ostala bez hrane i ogrjeva. Naime, sezona ratovanja u to vrijeme obično je počinjala u proljeće kada je narasla trava za konje i vučnu stoku, a završavala bi s dolaskom zime kada više nije bilo hrane za životinje i tada bi se vojske povlačile u zimovnike do sljedećega proljeća. Ferhad-beg je neuobičajeno, u želji da konačno osvoji hrvatske utvrde koje su mu sprečavale dublje prodore, produžio sezonu ratovanja, pa se blokirani branitelji nisu uspjeli pripremiti za nadolazeću zimu.
Već do tada posada je unatoč svim teškoćama odbijala sve ponude da se preda, a jednako tako otklonila je i ponudu samog Ferhad-bega koju im je uputio na Božić 25. prosinca 1577. kada se oko grada utaborio najveći dio, netom pristigle, turske vojske. Tada su Turci topovima počeli tući tvrđavu. Topničkom vatrom znatno prorijeđena posada, već potpuno izgladnjela i dalje je odbijala turske ultimatume, a postupno je jednog po jednog pojela i pse-čuvare. Kada je 9. siječnja 1578. posada ostala sasvim bez hrane, jer su Turci strijelama ubacili otrovano meso i njime otrovali posljednja dva psa Ferhad-beg je posljednji put pozvao posadu na predaju. Kao i ranije i ova je ponuda odbijena. Tada je bijesni Ferhad-beg s 10 000 Turaka u sljedeća tri dana organizirao tri velika juriša kojima je pokušao zauzeti Gvozdansko, no neuspješno. Sve juriše posada Gvozdanskog izmučena glađu i hladnoćom odbila je očajničkim i nadljudskim naporima. Nakon tri dana žestokih borbi na životu je ostalo još samo tridesetak branitelja, koji su bili praktički bez streljiva.

Kada su Turci četvrtoga dana 13. siječnja 1578. ujutro, nakon topničke pripreme, krenuli u juriš sa zidina se nije oglasila ni jedna puška, a već ranije tijekom noći ugasile su se sve vatre u gradu. Sumnjičavi Turci lagano su se približavali zidinama iščekujući svaki čas neki pucanj. Kada su pak bez ikakva otpora provalili vrata tvrđave bili su zatečeni strašnim prizorom. U gradu punom ruševina našli su samo mrtva tijela. Svi branitelji ležali su na svojim položajima smrznuti i mrtvi, a u gradu nije bilo ni hrane, ni vode, ni streljiva, ni ogrjeva.

Ovim prizorom bio je potresen i sam Ferhad-beg kojega je zadivila hrabrost posade koja je radije izginula, nego se predala. Poštujući njihovo junaštvo zapovjedio je da se dovede katolički svećenik kako bi ih se pokopalo po kršćanskom obredu.

Još iste godine kršćanska vojska je oslobodila Gvozdansko, Zrin, Novigrad i ostale utvrde zapadno od rijeke Une, a Ferhad-bega i njegovu razbijenu vojsku protjerala preko Une. No, na nesreću te uspjehe je ubrzo obezvrijedila epidemija kolere zbog čega je došlo do rasula u kršćanskim redovima i novog upada Ferhad-bega i njegove vojske u Pounje.

Prije 22 godine u Grudama je utemeljana Hrvatska Republika Herceg Bosna
Objavljeno 26.08. - 16:27

Dana 28. kolovoza 1993. godine u Grudama je utemeljena Hrvatska Republika Herceg-Bosna u sklopu Owen – Stoltenbergovog mirovnog plana koji je predviđao Uniju tri republike kao unutarnje političko uređenje Bosne i Hercegovine.

Hrvatska Republika Herceg-Bosna je bila zaglavni kamen svih procesa koji su se vodili u Domovinskom ratu i u procesu raspada bivše Jugoslavije i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nikada neće zaboraviti vrijeme nacionalne slobode i povijesne zrelosti tadašnjeg političkog vodstva na čelu sa presjednikom Matom Bobanom koji su uspjeli zaštititi suverenost i konstitutivnost hrvatskog naroda, zaustaviti egzodus hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, vratiti nacionalni, vjerski, politički, sigurnosni, gospodarski i kulturni identitet hrvatskog naroda u BiH, priopćeno je iz Koordinacije braniteljskih udruga.

Isto tako, Hrvatska Republika Herceg-Bosna imala je izvršnu vlast na prostorima Republike, što je u današnjim okvirima političkog ambijenta izgledalo kao političko i gospodarsko čudo.

“Mi, Hrvatski branitelji, nikada nećemo zaboraviti povijesnu važnost i učinkovitost oružanih snaga Hrvatske Republike Herceg-Bosne, koju su isklesali u ratu hrvatski dragovoljci i veterani Hrvatskog vijeća obrane i hrvatske policije HZ-HB. Hrvatska Republika Herceg-Bosna, nije samo bila stoljetna želja hrvatskog naroda u BiH, nego je ona i srušila svaku kolonijalnu ambiciju naših susjeda i njihovih stranih saveznika, kako se bez hrvatskog naroda ne može govoriti o Bosni i Hercegovini kao o samoodrživoj višenacionalnoj zajednici”, naglašava se u priopćenju Koordinacije braniteljskih udruga.

Danas, 22 godine nakon utemeljenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne, postavlja se suštinsko nacionalno pitanje kome je bilo u interesu integrirati Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu u Federaciju BiH i krenuti putem majorizacije i asimilacije što je siguran put u politički i nacionalni nestanak.

Nijedan nacionalni i politički pokazatelj u Bosni i Hercegovini danas, ne pokazuje suštinsku korist za Hrvate u Bosni i Hercegovini koji su integrirali Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu u Federaciju Bosne i Hercegovine.

“Svakome politički i nacionalno svjesnom Hrvatu u Bosni i Hercegovini, jasno je kako politička formula tri naroda i dva entiteta nije u interesu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i izravno je uperen protiv njegove jednakopravnosti i političke i bioliške opstojnosti u BiH”, ističe se.

Hrvatska Republika Herceg-Bosna je prostor koji su obranili hrvatski branitelji uz ogromne žrtve kao zalog za budućnost i opstojnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i nitko danas nema pravo zatvarati oči pred činjenicom kako se s tih prostora hrvatski narod iseljava, kako nema političku i ekonomsku autonomiju i kako ne upravlja svojim resursima što je uvod u politički i ekonomski egzodus.

Današnje političko vodstvo mora pronaći rješenja koja će vratiti suverenost hrvatskom narodu na prostorima na kojim žive u većini, a prema našem mišljenju najbolji putokaz i učiteljica im je Hrvatska Republika Herceg-Bosna.

“Čestitamo 22. obljetnicu utemeljenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne hrvatskim braniteljima i članovima njihove obitelji i cjelokupnom hrvatskom narodu kojem je Herceg-Bosna u srcu. Ovom prigodom želimo pozdraviti i naše uznike u Hagu i uputiti im zahvalnost i nadu da ustraju u obrani istine o Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni”, zaključuje se u priopćenju Koordinacije braniteljskih udruga. /HMS/

Na današnji dan 1566. godine poginuo je junačkom smrću hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski čime je okončana bitka za Siget.



Opsada je počela 5. kolovoza i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir Sokolović poslao je Zrinskom strjelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda Siget. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u Međimurju, te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.

Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman I. je iznenada umro 4. rujna, ali veliki vezir Mehmed-paša Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog mosta, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći sabljom. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz arkebuza, dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s konja, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići Vuk Papratović, Nikola Kobač, Petar Patačić, Lovro Juranić i Đorđe Pozojević.

Junačko djelo Nikole Zrinskog, ili kneza Mikule, kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje Europe, koja ga je nazvala novim Leonidom. Znameniti francuski kardinal Richelieu, ministar na dvoru kralja Luja XIII, napisao je ovo: "Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu." Četvorica preživjelih sigetskih branitelja su kasnije otkupljeni, a među njima su bili nećak Zrinskog Gašpar Alapić, te komornik Franjo Črnko, koji je kasnije na hrvatskom, njemačkom i latinskom jeziku vjerno i potanko opisao sigetsku katastrofu. Kako su iscrpljeni Turci izgubili više od 30 000 vojnika, nije im bilo druge nego da odustanu od invazije na Beč i Europu.