Ne drži vodu to što pišeš. Neke stvari ću i možda ponoviti.

Prvo, komisija je odredila tko što je izlječivo, a što nije. Dakle, ako se tko igra boga onda su to ljudi koji o tome donose odluku na institucionalnoj razini, tj. konzilij liječnika. Onim bolesnicima, za koje komisija utvrdi da postoji mogućnost izlječenja, institucionalna podrška pruža onoliko koliko je moguće u okvirima zakona.

Drugo, ako je osoba A organizirala humanitarnu akciju na svoju ruku, da bi pomogla nekome, bez obzira kakvim ga slučajem proglasila struka, tko je osoba B da to dovodi u pitanje te nečiju poduzetnost (nazovimo to tako) provlači kroz vlastite dileme i moralne nedoumice?

Treće, takvih humanitarnih akcija je bilo i za opremanje bolnica. Npr. Palčić gore i sl. Dakle, ako netko smatra da je ovo korisnije neka uplati tu. Ma koliko god mi siromašni kao društvo bili, ipak mislim da smo kao pojedinci dovoljno bogati da možemo oboje financirati. Pa jeli to pola marke, 5 kuna ili više, nebitno je.

I to nije kupovanje duševnog mira, dapače, počesto si postavim pitanje jesam li mogao dodati još malo, a vjerujem kako si mnogi postave isto pitanje.

I još jedna stvar, kad već govorimo o skupim liječenjima po inozemstvu. Takva lječenje su uglavnom eksperimentalna i za njih su potrebna i financijska sredstva i vrijeme. Mi imamo peh pa se takva istraživanja provode uglavnom u zemljama poput njemačke ili SAD-a. Međutim, dosta naših specijalizanata odlazi u baš te klinike kako bi usavršili svoje znanje o pojedinim bolestima, odnosno o mogućnostima njihovih liječenja. Stoga bi se moglo zaključiti kako je moralno upitno potrošeni novac na takva istraživanja dovoditi u pitanje.