Nauči se koristiti google.
Imota, Livno, Pliva i Pset su dio hrvatske jezgre.
Na jugu imaš poznate hr. kneževine, Hum, Travunju (i Konavle) i Duklju.
Postoji i Neretva, ali ona nestaje najbrže od njih.
Na istoku imaš tri hr. kneževine/banovine/provincije; Bosnu, Soli i Usoru (Usora nastaje najkasnije).
U središtu imaš posjed Donjih Kraja kojem vladaju Hrvatinići i koji su odgovorni za jačanje istočnohrvatske banovine u Bosni.
Što se tiče da je od Srbije (ili Podrinja/Drine) na zapad sve hrvatsko, to je istina.
Kaj su u međuprostoru marsovci bili ?

Pa to ja kažem on to prikazuje kao neko oslobađanje Bosne od Ugara a ne kao međusobni sukob bosanskih velikaša koji je skupo plaćen klasična karakteristika hrvatskog plemstva već stolječima prije toga.

I to je ono što ti ja pričam.
Skopirao si verziju s bos. wiki.
A to je smeće.
Bitka je bila kod Lašve, halooo
Bosna priznaje Turke?

Da, preciziramo, bitka je bila kod sela Makljenovac.

Daj ajde, pričamo s nekim likom koji islam prije islama pokazuje kao neospornu činjenicu...
Koji je fulao lokaciju bitke za koliko, 300-400 km ?
Klinac, koji ne zna ništ....

Znači opet muslimani lažu. Sve što kažu/napišu treba dobro provjeravati.

Uzroci i stanje pred bitku kod Doboja tako je poznata u povijesnim analima iako se odvila kod Makljenovaca i na okolnom području oko uljeva rijeke Usore u Bosnu

Bitka za Dobor 1408. organizirana je kao kažnjenilka ekspedicija kralja Žigmunda, ugarska vojska s oko 50 000 vojnika uključujući poljske, češke i litvanske vitezove skuplja se i prelazi Savu ranog rujna.
Nakon toga dolazi do niza sukoba s snagama bosanskog kraljevstva padaju utvrde Soko, Kovac, Doboj, Srebrenik.
Oko 15 do 20 000 vojnika pod vodstvom vojvode Hrvoje Vukčića, Sandalj Hranića, Pavla Radinović i samog kralja Ostoje dočekuje Ugare po svoj prilici nedaleko od Doboja, Ugari poražavaju bosanske snage, Žigmund odvodi mnoge bosanske zarobljene plemiće i organizira kamp u utvrdi Dobor 40km sjeverno od Doboja uz rijeku Savu.

U noći nakon bitke Žigmund organizira pir za plemiće kako bi proslavio pobjedu.Tijekom noći vjerovatno pod utjecajem alkohola Žigmund osobno baca nekoliko bosanskih plemića s doborskih zidina u rijeku Bosnu, orgijanju se pridružuju i najbliža pratnja, na kraju u Bosni život skončava 127 bosanskih plemića, zanimljivo je da viši bosanski plemići i vojvode preživljavaju vjerovatno zahvaljući bogatim otkupninama.
Ovaj divljački čin razbješnjuje ostalo bosansko plemstvo i dovodi do velikog neprijateljstva između dvojice generala: velikog vojvode Hrvoja Vukčića vrhovnog zapovjednika bosanske vojske i gospodara zapadnih i sjeverozapadnih krajeva Bosanskog kraljevstva i njegova nećaka vojvode Sandelja Hranića Kosače gospodara i vlasnika većine južnih i i jugositočnih krajeva Bosanskog kraljevstva.
Ovo neprijateljstvo se još produbljuje kako Veliki Vojvoda Hrvoje Vukčić (u godinama nakon masakra u Doboru pokušava naći primirje s Žigmundom nakon što je postao svjestan Žigmundove neograničene moći) postaje jedan od najvažnijih vitezova Reda Zmaja pa čak postaje i kum Žigmundovoj kćeri 1412.

Ovo smeta većini bosanskog i hrvatskog plemstva tako da ga većina bosanskih i hrvatskih anala toga vremena smatra izdajicom, Splićani ga opisuju kao naomraženijeg i preziranog Faraona, proklinju kao onoga koji je doveo prljave Saracene i donio katastofu kršćanima u ovim pobožnim zemljama.
Da stvar bude još gora sam Žigmund pod utjećajem domaćih mađarskih plemića koji su ljubomorni na Hrvoja i njegove visoke pozicije i ugled koji uživa u Žigmondovim očima prijeti ostarijelom Hrvoju koji je u pedestim godinama te 1414. godine i traži mnoge njegove posjede i utvrde.
Iako šalje nekoliko gotovo patetičnih pisama Žigmundu on nema milosti, Hrvoje shvaća da se Žigmund okrenuo protiv njega i traži pomoć od Turaka.
U pismu Dubrovčanima 1414. piše i hvali se kako mu je sultan obećao 30 000 vojnika ako ih zatreba u borbi protiv Mađara i kako sultan veoma ozbiljno razmišlja o agresivnim akcijama protiv Mađara.

Kasnije više o toj velikobošnjačkoj oslobodilačkoj bici u savezu s bratskim Turcima.

Ljudi raspravljate s likovima koji nemaju pojma o povijesti.
sve prije turske okupacije za njih je nepojmljivo. Pokusali su se
jedno vrijeme zahvaljujuc njihovim nepismenim historicarima
drzat za kojekakve bogumile a kad je i ta teza pala u vodu ( da ne
kazem razbucana i razjebana) tumaraju slijepi u neznanju.

Bitka kod Doboja 1415.

Mađari pripremaju konačan udar na preostale bosanske zemlje, u to vrijeme Mađari drže čak i kraljevski Bobovac od 1405. kao i vojvodstvo Usoru osvojeno 1408. što uzrokuje da većina plemstva podržava velikog vojvodu Hrvoja Vukčića i vjeruje u tursku "pomoć" koja je mu je obećana.
U svibnju 1415. Žigismund odlučuje napasti Bosnu i traži od svi mađarski kraljevski gradovi dadnu prilog za njegov pohod te počinje skupljanje vojske.
Na ljeto te godine mađarske snage prelaze Savu iz Slavonije i ulaze u Usoru.
Skupljaju se u kampu na polju pored utvrde Doboj, Ivan Gara predvodi vojsku okupljenu kraj utvrde, kasnog lipnja pohodu se pridružuje i Ivan Morović sa svojom vojskom.

S druge strane bosanske snage se okupljaju u srednjoj Bosni vjerovatno na području oko današnje Zenice gdje se skuplja oko 20 000 vojnika, sastaju se sa brojnim turskim snagama (turski izvori također govore o 20 000 vojnika) koje predvodi Isa beg iz Skoplja, dolinom rijeke Bosne ga vodi Dubrovčanin Mihailo Kabužić, protovestijar (upravitelj vladarskih financija) vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića.

Iz ovoga se vidi sva lukavost Osmanlija koji kao zapovjednika šalju Bosanca (današnjim pojmom mogli bismo slobodno reći prve generacije Bošnjaka, novonastalog naroda kojega kreiraju Turci ) potomka obitelji hrvatskih bosanskih plemića Hranića-Kotromanića katolika prevedonog na islam nakon što ga je Jigit-beg zarobio u bici 1392. u kojoj Turci doživljavaju katastrofalni poraz od snaga Bosanskog kraljevstva.

Šta uzrokuje ovaj sramotan i katastrofalan čin velikog hrvatsko-bosankog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića?
Pohlepa i očaj nastao nakon toga što je prezren od vlastite hrvatske i bosanske okoline kao mađarski poslušnik i ulizica, od Žigmunda i Mađara dobija bolan udarac optužujući ga za suradnju s Turcima, u takvoj situaciji u starosti čini kardinalnu grešku i po sebe ali i kraljevstvo te narod za kojega se borio godinama, želeći se iskupiti i vratiti ugled među domaćim plemstvom te se osvetiti Mađarima čini kobnu grešku sklapajući vojni savez s dojučerašnjim krvnim neprijateljima Bosanskog kraljevstva.
Već nakon poraza 1396. kod Nikopolja, Hrvoje šuruje s Turcima na jednoj strani vidjevši njihovu snagu i smatrajući da će imati koristi.
Tako 1407. sam Sultan Bajazid I. upućuje poslanika bosanskom vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću s prijedlogom da posreduje između Turske i Ugarske.

Bosansko-turske snage kreću na sjever prema Usori da se ponovno na starom bojištu kod Doboja susretnu s ugarskim snaga i osvete se za poraz i masakr nad plemićima nakon njega.
Ranog kolovoza oko 10. odvija se velika bitka suprostavljenih strana oko utvrde Doboj točnije kod Makljenovca (uljeva rijeke Usore u Bosnu)

Mađarski izvori govore od tome kako isprva mađarska teška konjica prodire duboke u bosanske linije i da se čini da je pitanje pobjede riješeno u tom trenutku bosanske snage snažno i iznenada udaraju iz šume na okolnih brdima, bojište se odvija na otvorenom polju ali bosanski kamp se nalazi južno na brdovitom dijelu zaklonjen šumom, to uzrokuje pomotnju u mađarski redovima, bosansko-turske jedinice gaze ugarske redove, tako da na kraju dolazi do paničnog rasula.
Bosanske snage potpuno poražavaju Mađare nakon bitke koja traje cijeli dan, preostale poražene jedinice proganjaju cijelom Usorom tako da su mnogi plemići zarobljeni.

Treba napomenuti da su Mađari imali oko 20% manje snage i da na bojištu nisu bili prisutni vodeći mađarski plemići, očito su smatrali da će lako izvojevati pobjedu i da nisu računali na 20 000 turskih "saveznika" ali i ujedninjenost bosanskih plemića.
Također pohvalno je i to da u tom trenutku skupa na bojištu ratuju ujedinjeni svi bosanski plemići čak i suprostavljene plemenitaške obitelji kao i cijela dinastija Kotromanića pod vodstvom samoga kralja Ostoje.

Tu je i ona dobro poznata legenda kako veliki vojvoda Hrvoje Vukčić pošteđuje sve ugarske plemiće osim Pavla Čupora koji ga je uvrijedio na Žigmundovom dvoru imitirajući vola za vrijeme njegova govora, rugajući se negovu dubokom i oštrom glasu.
Za osvetu ga Hrvoje začiva u goveđu kožu i naređuje da ga se baci u rijeku Bosnu obasipajući ga pogrdama i govoreći mu jedini Vol si ovdje ti.

Šta kenjate jbt , svi lepo znamo da su Hrvati i Srbi velika *** , a današnji Bošnjaci su esencijalni dokaz za to , da smo ***.

Hrvatinić je jedan od tih primera koji su svojim delovanjem i neznanjem utrli put Turcima.

Sećam se ranijih priča sa hrvatske strane kako su srpski martolozi ratovali zajedno sa Turcima protiv hrabrih katolika i Hrvata , a kad se utvrdilo da su mnogi katolici bili među njima i čak više za to ima dokaza onda su naglo umuknuli.
Svi ti martolosi,akindžije,....su prešli na islam , jer ako neko ratuje za okupatora zbog dobiti i statusa , onda prosto je nemoguće da su se ti martolozi posle vratili u svoja vlaška sela da čuvaju ovce i plaćaju Turcima harač.

Što se tiče bratoubilačtva jednako je bilo i 1992-94 u srednjoj Bosni. Činjenica jest da Hrvati (narodno sviestniji dio plemića) u to vrieme nisu mogli smisliti Mađare, ter su u tom trenutku rado za saveznike uzeli i Turke. Prije toga ti je na pr. bio krvavi sabor u Križevcima (gdje su Mađari i hrvatski izdajnici pobili na prevaru množtvo hrvatskih razoružanih plemića). U to vrieme Bosna je bila glavna hrvatska utvrda u borbi protiv Mađara, a Hrvoje je prednjačio u svojoj mržnji na Mađare, i on sam jest bio bogumil, ali nigdje nisam pročitao da je bio protiv katolika, jerbo su i Hrvati katolici bili skupa s njim protiv Mađara (uključujući brojne slavonske i dalmatinske plemiće).
Što se tiče mađarskih križarskih ratova u Bosni, oni nisu bili uz blagoslov Pape, makar su se Mađari jako trudili Bosnu prikazati kano nekatoličku kako bi imali opravdanja napadati ju, tako da su bosanski vladari često Papi slali dokaze o vjernosti katoličkoj crkvi.
Zanimljivo je da su bosanski muslimani i pod Turcima i to nakon nekoliko naraštaja, hrvatske katolike nazivali Mađarima a sebe pravim Hrvatima (postoje sačuvane narodne pjesme), iz čega se očito vidi i mogući razlog lakšeg prihvaćanja Turaka, a to je mržnja prema Mađarima.
Postoji dobra poviestna priča o Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću ,,Posljednji svoga roda'' od Milutina Mayera. Jako zanimljiva poviestna osoba.

ČEKAJTE MALO na koaga se odnosi ono pissmo Papi za paretne što ga piše Stjepan Tomašvić Kotromanić.

Da možeš misliti prije doga se odvija nekoliko krvavih bitaka između Bosanskog kraljevstva i Osmanlijskog u jednom trenutki im pomažu i srpski vazali i sad bi oni radije agresora druge vjere koji će ne samo pobiti odmetnuto plemstvo nego i satrati kraljevstvo i izbrisati mu svaki trag.
Da eto rađe su odabrali Turke nego Mađare a cvijetne povijesti, agresor je agresor i nema razlike.
Jednostavno određeni dio plemstva se povukao onom klasičnom hrvatskom mantrom gledaj use i svoje kljuse.

Pa normalno da nekako moraš podrugljivo nazivati ostatke pokorenog naroda i vršiti pritisak na njega, da nisu možda nazivani tako zbog iste vjere kao tvoj trenutni zakleti neprijatelj toga se nisi sjetio.

Očito su Mađari sa svojim suluduim i oholim postupcima učinili u tom trenutku Turke prihvatljivijima, koji su pametno izkoristili takvo stanje.

Nisu Turci bili prihvatljivi nego smo bili glupi kao i zadnjem ratu pa nas uvijek da se prosto izrazim naguze, glupani mislili da mogu biti saveznici sa Turcima kao ovi će pomoći i i neće se više vraćati, bit će dobre komšije.
Isto smo mi mislili da možemo sa Muslimani, čak mislili da s ovim divljacima možemo živjeti normalno u nekoj federaciji, koliko smo glupi dobro nas ikako ima, naručito kad u vlastitim redovima imamo još zaglupljenih ludim ideologijama koji uz sveti hrvatski povijesni grb i glagoljicu stavljaju neke okupatorke polumjesece i divljačke švrabotine.

Za prvi dio proslova se poprilično slažem, makar težko je zamisliti taj trenutak kad ti nadiru suludi, oholi i jači Mađari, a s druge strane ti spas nude jedino Turci.

A što se tiče drugog diela, ,,Muslimani'' su naša krv i tu za mene završava svaka razprava ma kakvi god dokazi upali u igru. ne volim ni Talijane, pak sam u svojoj čakavici prihvatio brojne talijanizme i talijansku uljudbu u svom kraju. Isto tako u jednom dielu Hrvatske Turci su ostavili svoju uljudbu. Ali povlačim se iz ove razprave, jerbo inače mi ne gine hlađenje na 14 dana.

Pa što u banner nisi stavio talijanski ili pak srpski i oni su dijelili istu "uljudbu" po Hrvatskoj?
Mogao si i mađarski, njemački, češki ali ne ti pak arapski, ako ništa s ovima barem dijeliš pripadnost Europi.

nije to arapsko pismo nego arebica

Bolje i to nego turski kurbani...

Znači,najveća pomorska bitka u staroj BiH?

Mujo,gdje si bio na moru?
Pa,u Doboju!
Budalo,nije ti Doboj na moru!!
Ee,a vidim ja nešto plaža podaleko...

doboj je kasnije bio ostatak ostataka bosne koji je se opirao turcima

igrom sudbe,taj ostatak napadaju konvertiti i martolozi do konacnog pada

Something like that.
U hrvatskoj historiografiji se bitka zove Bitka kod Lašve;
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_kod_La%C5%A1ve_1415.