Malo stručnijih stvari, nepolitikantskih. Stavio bih poveznicu na kritiku Dragice Malić, ugledne hrv. proučavateljice starije (do renesanse) hrv. pismenosti, književnosti i jezika na prvi svezak enciklopedijskoga izdanja povijesti hrvatskoga jezika. Osobno se slažem s većim dijelom kritike, a imam bolje mišljenje o druga dva sveska (koji ovdje nisu recenzirani).

Čini se da i ambiciozna i općenito "svjestki" uređena djela imaju, kod nas, dosta mana, pa će vjerojatno za bolji i sustavniji opis starijega stanja hrvatskoga jezika trebati pričekati, možda, 10-15 godina.

Ovo je Dragica Malić: https://bib.irb.hr/datoteka/264562.malic.doc

Prva knjiga povijesti je predmetom kritičke recenzije:
http://www.croatica.hr/

A ovo je oštra recenzija: https://bib.irb.hr/datoteka/454693.malic_recenzija.pdf
‎
Za one kojima je sve ovo teško i komplicirano, napisat ću sažetak u postu kroz dan-dva.

Nema frke
Načelno, to je sitnica, a pravilo je porpilično jednostavno...

http://en.wikipedia.org/wiki/Croatian_language



http://en.wikipedia.org/wiki/Serbo-Croatian

Opet se dejstvuje...

Jedan jezik, hrvatskosrpski ili srpskohrvatski, razlike su u standardizacijama i mjesnim narječjima. Može se prijeći i u domenu sociolingvistike, pa bi tada govorili o dva jezika. Ali za mene je to jedan jezik kojeg ja nazivam hrvatskim. Ostali ga mogu zvati kako hoće. Isto ću tvrdit da Makedonci pričaju bugarski, i da Norvežani i Šveđani pričaju jednim jezikom.

To je izdejstvovano prije godinu-dvije.

Pazi ovog krkana što lupa.

Samo nemoj mene tjerat da tako mislim, a ti udri mašti na volju. Pitaj Norvežane i Šveđane kako zovu svoj jezik i da li i tamo postoji koji tuta.

Valjda likovi s Harvarda, Oxforda i sličnih mjesta definiraju što je to jezik, a ne neki tamo Institut za jezik iz zemlje trećeg svijeta.

A šta je netačno u ovim wiki člancima?

Mene bi na vašem mestu bilo sramota da insistiram da se radi o dva potpuno različuta jezika.

Mi smo potpuno opušteni oko toga, a vi dobijate ospice kada se kaže da je to jedan jezik. Samo taj detalj govori mnogo toga o mnogim stvarima. A nije da tvrdimo da je hrvatski dijalekt srpskog, mada mislim da bi trebali, čisto iz zajebancije, jer vas treba treba zajebavati oko toga kada je već to pitanje toliko bolno u vašoj svesti.

Među Srbima nema kontroverzi oko toga. Jednostavno vidimo o čemu se radi pomoću zdravog razuma, jer da bi se to videlo nije neophodno biti lingvista. Vi pravite neverovatne akrobacije da bi pobili nešto što je i nepismenom čoveku kristalno jasno.

Da li bi se moglo doći do popisa hrvatskih pisaca a koji se u sklopu srbskih osnovnih i srednjih učilišta uče kano dio srbske književnosti, ter koji je omjer hrvatskih i srbskih pisaca u srbskoj književnosti gledajući do 19. stoljeća?

Meni osobno ne smeta da Srbi za svoj jezik nadodaju i hrvatsko ime (jerbo to bi s njihove strane bilo i izpravno), ali ne vidim niti jedan jedini razlog da mi Hrvati u nazivu svog jezika spominjemo srbsko ime kad mi ne prihvaćamo niti svojatamo srbske književnike u hrvatsku književnost.
Strogo stručno jezično gledano, da srbsko-hrvatskom u Srbiji ali u Hrvatskoj treba biti strogo hrvatski jezik.

Ne znam da itko s bar malo razuma može hladne glave reć da se radi o dva jezika.

Ja bih volio da mi ti hladne glave pojasniš na osnovu čega bi mi Hrvati trebali u naziv svog jezika ubacivati srbski naziv. Koja su to srbska književna djela utjecala na hrvatski jezik? Jedino vrieme provedeno pod srbskom škornjom ti može poslužiti kano razlog za takav stav, ali u tom slučaju bi se jezik trebao zvati austrijsko-mađarsko-mletačko-tursko-srbsko-hrvatski, ako ništa drugo više je turskog utjecaja na hrvatski jezik nego srbskog. Zašto bi se zasluge za bogatstvo hrvatskog jezika dielile s drugim narodima?

U ranijem sam postu rekao da svoj jezik možeš zvat kako hoćeš, ali mi i Srbi govorimo jedan jezik.

Likovi s Oxforda i sličnih mjesta često tvrde i da su Hrvati 1993. napali Bošnjake i da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH.

Tako je!
Srbi govore hrvatski.

Činjenica je da samo hrvatski lingvisti govore o različitim jezicima jer smatraju da će tako obraniti zasebnost identiteta.

I Hrvati srpski, naravno.

To naravno nije točno. Mađari ih recimo razdvajaju (ima toga još, samo mi se ne da tražiti):

https://www.elte.hu/en/humanities

http://www.btk.elte.hu/en/Alias-123

Ako slusam gradiscanske Hrvate mogu ih razumiti, stari srpski mislim da ne.
Tako da ne bih rekao da govorimo srpski.

Cinjenica je da srpski lingvisti tvrde da svi govorimo srpski, i nejman pojma, Tuta pajdo, oklen taj tvoj afirmativan stav spram tome. Cudi me oklen ta tvoja naivnost spram njima. I kakve veze ima zasebnost identiteta....to je davno zacementirano, a bratski srpski zagrljaj znaci topli prdac, jer dolazi uz smrdez ''svi ste vi Srbi'', bar smo toliko naucili. tako da ako oni hoce svoj jezik nazivati hrvatski, nejman nista protiv, al' Hrvati nejce nikad nazivati svoj vise srpsko-hrvatski, iliti, jos bolje, srpski. Nein, nein.

Stari srpski i stari hrvatski su vjerojatno bili manje različiti nego današnji srpski i današnji hrvatski.

Prevedi mi ovo na hrvatski onda: "Zovem se Tuta, pišem bezveze po forumu jer nemam pametnijeg posla."

Uzmi u obzir i migracije stanovništva, u Hrvatskoj danas žive ljudi koji nemaju nikakve veze s hrvatskim srednjovjekovljem i koji su sa sobom donijeli i svoje narječje, nisu prihvatili ranije (tj. nisu bili asimilirani). Koji oni jezik govore? Odjednom progovorili različit jezik ili kako?

Bez jezika nema ni naroda.

Zato ti izmišljaš jezike? Šta ako je jezik izmišljen, je li i narod onda veštački stvoren u Vatikanu?

Škoti, Irci, Englezi, Velšani, Amerikanci, Australci govore jednim jezikom, pa su različiti narodi. I čemu ta glupa potreba da se što više razlikujemo od Srba?

Kojim jezikom govori srpski seljak iz okolice Tuzle i po čemu mu je jezik različit od hrvatskog susjeda?

Većina lingvista, npr. najpoznatiji njemački slavist odvajaju hrvatski i srpski. Teško to ulazi u neke glave ovdje, no vrijeme radi svoje. Hrvatski i srpski imaju povijest koja je čista suprotnost, a razumljivost nije jedini kriterij po kojem se određuje istovjetnost jezika. Pa i Norvežani i Šveđani ili Danci se razumiju ili Česi i Slovaci (u konačnici i Slovaci se sa Hrvatima dosta dobro razumiju) pa nemaju ekipu među lingvistima koja tvrdi kako je sve to isti jezik. Tu je na primjer i činjenica kako Hrvati ne koriste riječ "da" u rečenicama na način na koji to čine Srbi, Bugari, Grci i Makedonci pa potonje nacije spadaju u taj balkanski jezični krug koji tvori dosta rečenice uz pomoć riječi da, a hrvatski kao i slovenski ne spada u tu kategoriju.

Ideja o jezičnom jedinstvu je nusproizvod ideje o zajedničkoj državi te krepava paralelno sa idejom iz koje je proizašla. Možda malo sporije ali sigurno krepava.

Hrvati u BiH općenito govore sa daleko više srbizama jer se srpski i proturao u vrijeme Juge u BiH za razliku od RH. Dakle isto atavizam propale države. Stvaranjem obrazovne autonomije kroz županije to će se promijeniti.
Blic je dobro primijetio. Ja razumijem i kajkavce i čakavce i zapadne štokavce. Srbe govornike štokavskog čak i u mom kraju (npr. One kod Gračaca) mi je teže razumjeti, o pravoj istočnoj štokavici i torlačkom ne treba ni pričati. Dakle molim lijepo bez prosipanja.