|
|
Stranica: 1/1.
|
[ 7 post(ov)a ] |
|
Autor/ica |
Poruka |
Tuta
|
Naslov: Gospa Sinjska - Gospa Ramska Postano: 16 kol 2015, 22:32 |
|
Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41 Postovi: 9853
|
Citat: Istina u tzv. Gospi Sinjskoj – Gospi Ramskoj
AUTOR: IVAN MARKEŠIĆ / 16.08.2015.
Svetište Gospe sinjske u Sinju nastalo je u vremenu mletačko-osmanlijskih ratova. U svojoj knjizi Rama kroz stoljeća (2001) fra Ljubo Lucić s gorčinom govori o selidbi ramskih fratara i ramskoga svijeta u Sinj i Cetinsku krajinu 1687. godine. Prema pismu providura mletačke konjice, Antuna Zene, upućenoga Senatu 27. listopada 1687., proizlazi kako su fratri iz Rame poslali svoga glasnika upravo njima Mlečanima, jer im je nepodnošljivo živjeti u turskome području. Sve se to događa nakon poraza Osmanlija kod Sinja 1686. godine.
A, zapravo, radilo se o sljedećem. Nakon završetka Kandijskoga rata (1645-1669) područje Sinja i Cetinske krajine, koja su jedno vrijeme pastorizirali ramski franjevci, ostalo je najvećim dijelom demografski prazno, nenaseljeno. Mlečani su se stoga ”našli na velikim mukama”. Naime, trebalo je pronaći vojnike za čuvanje novouspostavljene granice.
Trebalo je, dakle, pronaći ljude koji će svojim prebivalištem biti graničari. Ali, kako ih pronaći i pridobiti da dođu besplatno braniti kršćansko-islamsku, odnosno mletačko-osmansku granicu?
Mlečani su znali da u Rami, u Bosni, živi dosta kršćana katolika, da u tome kraju, kao i u drugim dijelovima Bosne, djeluju franjevci koji su povremeno dolazili i u Dalmaciju, a time i do Splita i Sinja i koji, dakle, poznaju ovo područje.
Neke od tih fratara Mlečani su i osobno poznavali. Da bi dobili ”gotove vojnike“ i ”osigurali granicu bez državnog troška“ (Lucić, 2001:40), Mlečani su odredili izvršiti ”humano preseljenje” naroda pod parolom njegova egzistencijalnog spašavanja od ”turskoga zuluma“.
Da bi u tome svom naumu u potpunosti i uspjeli, bilo je potrebno privoljeti i duhovne vođe – fratre. I u tome su, nažalost, uspjeli. Posrednik u seobi bio je fra Pavao Vučković. Stoga Zeno u svome izvješću navodi da su fratri i narod poslušali Mlečane.
U listopadu 1687. godine fratri su, njih 21, krenuli iz Rame s narodom u Cetinsku krajinu ponijevši sa sobom najosnovnije stvari, ali i sliku Majke od milosti koja se nalazila u sporednome izdupku crkve na Šćitu. Tu sliku, kao ”čudotvornu“, jer je ”preživjela“ nekoliko paljenja crkve i samostana (1557, 1653, 1661), Ramljaci su častili od sredine 17. stoljeća.
Ali, fratri su, prema Zeninom izvješću, neposredno prije polaska sami zapalili tek obnovljeni samostan kako ga Osmanlije, kada dođu, ne bi obeščastili.
No, istina je sasvim drukčija! Mletački Morlaci su, nakon što je narod prijevarom pokrenut iz svojih domova, u Rami i njezinoj okolini sve popalili i opljačkali kako, eto, ”Turcima ne bi ostalo ništa za zimovanje”. Sve to učinjeno je da se narod ne bi imao kamo vratiti, odnosno da zbog straha od osmanlijske osvete ne bi ni pokušao vratiti se.
Međutim, da bi se narod zadržalo na nekome mjestu u koje je silom, odnosno ”humano“ preseljen, i da mu ne bi ”palo na pamet“ vratiti se natrag u svoj kraj, bilo je potrebno izgraditi mu snažan zagovornički kult, vezati ga za sveto mjesto, i to mjesto posvetiti izgradnjom hrama (crkve). Upravo to je krajem 17. stoljeća učinjeno u Sinju, na granici s Osmanskim Carstvom.
Sa sjeverne strane tvrđave izgrađen je mali samostan u koji su se uselili ramski fratri, i crkva u koju je smještena slika Majke od milosti, misne i ”svete knjige“ (inkunabule), misno ruho (paramente) i misno posuđe (kalež) kako bi doseljeni Ramljaci imali mogućnost dolaziti u crkvu u kojoj se nalazi ne samo njihova – Ramska Gospa, nego i ramsko misno ruho, posuđe i knjige kojima su se fratri služili u Rami.
A sve to značilo je zaokruživanje izgradnje kulta, ali i istinska poruka doseljenim Ramljacima: ovdje ste među svojima, među kršćanima; u vašemu kraju, iz kojeg ste našom velikodušnom pomoći spašeni, sada su antikristi, muslimani, Turci, i oni će tamo ostati zastalno; nemate se stoga niti možete kamo vraćati. Ostajte ovdje, jer je ovdje s vama sve vaše: vaša rodbinska i zavičajno poznata vjernička (ramska) zajednica s kojom ste jako povezani, s vama je i vaša ”čudotvorna“ sliku Majke od milosti (iako pod novim imenom Gospa Sinjska) i vaše svećenstvo – vaši ramski fratri.
Mi vam na dar dajemo zemlju, obrađujte je. A vi za uzvrat, čuvat ćete naše granice, granice Mletačke Republike, a time ćete zapravo čuvati svoja imanja i obitelji od osmanlijskih provala. A da su ramski franjevci u novim okolnostima imali veliko značenje, svjedoči i činjenica da se gvardijan samostana u Sinju zvao ”ramskim gvardijanom sve do 1703. godine, kad je bio prisiljen odreći se ovog naslova“ (Lucić, 2002:44)
Na tu ”prigodu“ nije trebalo dugo čekati. Početkom 18. stoljeća Osmanlije će ponovno pokušati osvojiti Sinj. Ramljaci nisu imali drugoga izbora nego zajedno s mletačkom vojskom braniti grad Sinj, a time i svoja imanja i članove svojih obitelji.
Legenda kaže da su u odlučnoj bitci za obranu grada 1715. godine branitelji u nedostatku drugih oblika ratnih sredstava koja bi im pomogla pobijediti Osmanlije, pribjegli povećanju poljuljanoga borbenog ”oduševljenja“ domaćih ljudi pričom da se među braniteljima nalazi slika Majke od milosti.
Trebalo je obraniti Gospu, ali i uz njezinu pomoć pobijediti nekršćane, Osmanlije. I to se dogodilo uoči blagdana Velike Gospe, u noći između 14. i 15. kolovoza 1715. godine. Branitelji su bili uvjereni da im je odlučnu pomoć u tim borbama i u pobjedi nad Osmanlijama pružila upravo čudotvorna slika Majke od milosti (Gospe Ramske) koja će tek kasnije biti nazvana Gospa Sinjska.
Gospi su, navodi se u Hrvatskoj enciklopediji, pridavane različite moći, jer je ona posebnim znacima ”upozoravala na nadolazeće nevolje, ozdravljala bolesnike, a prema vjerovanju njezina je slika u ključnom trenutku borbi spomenute godine oživjela i zauvijek zaustavila neprijateljske napade na Sinj.“ (HE, 2007:775)
Mnogi – i onda i danas – bili su uvjereni da je ”čudotvorna“ slika Majke od milosti uistinu pomogla sinjskoj pobjedi. To uvjerenje snažile su molitve vjernika i fratara pred Slikom pa je ”umilna prilika Gospe od milosti“ dobila novi naziv: Gospa Sinjska. U znak zahvalnosti splitski nadbiskup Cupilli svečano je 22. rujna 1716. okrunio Gospinu sliku krunom od suhoga zlata, na kojoj se i danas nalazi natpis: “IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT ANNO MDCCXV” – Zauvijek okrunjena slavi slavlje 1715.
Nakon toga vremena u Sinj su počeli pristizati mnogi hodočasnici, posebno o blagdanu Velike Gospe, 15. kolovoza, što je bilo povodom nastanka marijanskoga Sinjskog svetišta, a što je posebno potvrđeno izgradnjom crkve Gospe Sinjske (Majke od Milosti).
Hodočašća su nastavljena i u kasnijim vremenima u kojima nije nedostajalo ratova, gladi, bolesti. Narod je tražio načina kako preživjeti. U svojim nevoljama ”utjecao se Gospi“, molio obilazeći na koljenima njezin oltar ”i za primljene milosti prinosio zahvalne molitve i darove.“
U dvorištu crkve postavljen je 2007. brončani reljef s likom Gospe Sinjske, detalj koji se nalazi i u vratima crkve na Šćitu, rad akademskoga kipara Kuzme Kovačića, čime je još jednom istaknuta povijesna i duhovna veza Rame i Sinja.
Sve to pokazuje da je u činu čašćenja Gospe Sinjske pohranjeno narodno pamćenje o vlastitome podrijetlu, a što je posebno došlo do izražaja u Americi kod iseljenika podrijetlom iz Sinja i Cetinske krajine.
S druge strane, u činu čašćenja Gospe Sinjske pohranjeno je i narodno pamćenje o povezanosti naroda u Cetinskoj krajini s narodom iz Ramske kotline, ali i s katolicima iz ostalih dijelova Bosne, odakle su ih tijekom povijesti ”humano preseljavali“ na ovo ”sigurno kršćansko područje“.
A da je to pamćenje toliko snažno pokazuje i činjenica da je još u vrijeme socijalističkih vlasti, a da bi se pokazala povezanost dva kraja kroz čašćenje istoga kulta, iz sinjskoga svetišta je prvi put u Ramu donesena slika Gospe Sinjske. Bilo je to 8. rujna 1987. godine, točno 300 godina nakon iseljenja Ramljaka u Sinj i Cetinsku krajinu. Misno slavlje u Rami predvodio je ondašnji kardinal Franjo Kuharić.
Danas, u dvije susjedne države (RH i BiH), u dva različita mjesta (u Rami i Sinju), nastavlja se tradicija hodočasničkoga čašćenja istoga kulta Majke od milosti, odnosno proslave njezina uznesenja na nebo, ali pod dva različita imena i u dva različita termina: Gospa Ramska (9. rujna) i Gospa Sinjska (15. kolovoza). Autograf.hr
|
|
Vrh |
|
|
Bobovac
|
Naslov: Re: Gospa Sinjska - Gospa Ramska Postano: 17 kol 2015, 07:28 |
|
Pridružen/a: 24 ruj 2009, 10:09 Postovi: 24535 Lokacija: Heartbreak Hotel
|
Zgodno, samo bih nešto dodao - tko zna odakle je slika Gospe, tj odakle je došla u Ramu? Stoga ako nije Sinjska onda vjerojatno nije ni Ramska. :)
_________________ "Uzalud vam sav tisak i sve radio postaje, našim srcima nikad nećete ovladati", nadbiskup Alojzije Stepinac, Zagreb, 1942.
|
|
Vrh |
|
|
novem
|
Naslov: Re: Gospa Sinjska - Gospa Ramska Postano: 17 kol 2015, 11:13 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06 Postovi: 27123
|
Preci preko bakine strane su tada došli, tj prebjegli iz Rame u Srijane, gdje su Mlečani uredno zaveli njihovu promjenu prezimena.
_________________ - Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022. - Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP. - Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.
|
|
Vrh |
|
|
novem
|
Naslov: Re: Gospa Sinjska - Gospa Ramska Postano: 17 kol 2015, 11:37 |
|
Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06 Postovi: 27123
|
Tuta je napisao/la: A da je to pamćenje toliko snažno pokazuje i činjenica da je još u vrijeme socijalističkih vlasti, a da bi se pokazala povezanost dva kraja kroz čašćenje istoga kulta, iz sinjskoga svetišta je prvi put u Ramu donesena slika Gospe Sinjske. Bilo je to 8. rujna 1987. godine, točno 300 godina nakon iseljenja Ramljaka u Sinj i Cetinsku krajinu. Misno slavlje u Rami predvodio je ondašnji kardinal Franjo Kuharić.
_________________ - Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022. - Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP. - Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.
|
|
Vrh |
|
|
Tuta
|
Naslov: Re: Gospa Sinjska - Gospa Ramska Postano: 17 kol 2015, 16:00 |
|
Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41 Postovi: 9853
|
Bobovac je napisao/la: Zgodno, samo bih nešto dodao - tko zna odakle je slika Gospe, tj odakle je došla u Ramu? Stoga ako nije Sinjska onda vjerojatno nije ni Ramska. :) Poznato je da su ramski fratri naručili izradu slike od Mlečana. Majstor je dakle Mlečanin, koji je za pare sliku odradio za ramski samostan.
|
|
Vrh |
|
|
Bobovac
|
Naslov: Re: Gospa Sinjska - Gospa Ramska Postano: 17 kol 2015, 17:14 |
|
Pridružen/a: 24 ruj 2009, 10:09 Postovi: 24535 Lokacija: Heartbreak Hotel
|
Tuta je napisao/la: Bobovac je napisao/la: Zgodno, samo bih nešto dodao - tko zna odakle je slika Gospe, tj odakle je došla u Ramu? Stoga ako nije Sinjska onda vjerojatno nije ni Ramska. :) Poznato je da su ramski fratri naručili izradu slike od Mlečana. Majstor je dakle Mlečanin, koji je za pare sliku odradio za ramski samostan. Smatra se da je autor slike doista Mlečanin, ali ne zna se ni tko je točno on bio ni kada je sliku naslikao. Prema tomu, teško je znati za koga je naslikao i kako je slika došla u Ramu. Ako ti imaš neke pouzdane informacije molio bih te da te izvore podijeliš sa nama.
_________________ "Uzalud vam sav tisak i sve radio postaje, našim srcima nikad nećete ovladati", nadbiskup Alojzije Stepinac, Zagreb, 1942.
|
|
Vrh |
|
|
Ateist
|
Naslov: Re: Gospa Sinjska - Gospa Ramska Postano: 28 kol 2015, 21:08 |
|
Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06 Postovi: 2840
|
RAMCI KROZ STOLJEĆA
Vran planino ispod tebe Rama slušaj što ću otpjevati vama tu je majka odgojila mene nek' istina u nama ne vene svaki Ramac četiri majke ima i do vijeka on vjeruje njima prva majka što ga je rodila i na krilu svome odgojila. Majka Crkva druga mu je mati ove dvije nemojte dirati treća majka to je njemu dika Gospe Ramske prelijepa prilika a četvrta svakog ramskog sina to je majka lijepa domovina za prošlost ga nemojte pitati jer o tome sada će pričati. Čujte braćo što ću vam kazati svoju povijest svatko mora znati kad je bilo šesnaesto stoljeće nadajmo se ponovit' se ne će pale Turci kule i gradove a ne štede ni svete hramove i na Šćitu Turčin plamen baca pale crkvu i šest franjevaca. Ne sagori još ni ova vatra oni kolju Galijaša fratra stoljeće je bilo sedamnaesto a poprište ovo isto mjesto i šezdeset i treća godina zaklaše nam oca Bernardina nakon toga neka četiri ljeta opet vjera u Rami im smeta. Ponovno je crkva u plamenu da dokrajče ovome znamenu tek što prođe jedna decenija opet crkvu vatra obavija trećeg puta evo crkva gori podmetnuše oganj sad majstori ne prođoše još ni ove rane Turci opet progone kršćane. Ali Rama ne b' se Ramom zvala da se ikom pokoriti dala najprije ću moje rane ljute opjevati ja Gospine pute pjevat ću vam ja rado ovom zgodom što je bilo s ramskim narodom i njihovom Gospom od Milosti u stoljećim' dubokoj prošlosti. Biše jesen tisuć' šest stotina osamdeset i sedma godina vratit ću vas u daleke dane što doživi Matić gvardijane i fra Pavle prisilnom seobom i vodeći ramski puk sa sobom vode narod na pute bez snova pa da život započnu iznova. Kad se mora to ni teško nije mira tražit' sve do Dalmacije ponesoše kalež i Bibliju doživiše ovdje kalvariju sliku Gospe od Milosti uze poče liti tada gorke suze ni danas se ne zna istinito tko zapali crkvu temeljito. Bol i tuga tada narod steže gusti dim se do nebesa seže i krenuše putem za Cetinu od straha prema poganom Turčinu lako ti je bolna uplakati svima njima kraj kamena stati kada Rami gledaju u oči bolno srce hoće da iskoči. Zatim oni okrenuše sliku ka ostalom ramskom krajoliku još jedanput da pogleda Ramu za sinovim' svojim uplakanu i odoše putem za Cetinu ostaviše dragu djedovinu ne vidi se crkva od plamena proplakalo srce od kamena. Vran planinom zavijaju vuci a u Rami čuju se jauci rijeka Rama poče sporo teći zbogom, braćo htjela im je reći kad Cetinu oni ugledaše ovaj pozdrav tada ovdje daše zbogom Ramo i ramska kotlino hvaljen Isus Cetinska krajino. I odoše sve do Splita grada župa Rama pisaše se tada odatle se opet povratiše i u Sinju gradu nastaniše tek sad po njih dođe muka svaka treba branit' grad Sinj od Turaka tom je zgodom priča se i danas Gospa Ramska pogledala na nas. Ona stane na sinjske zidine ne ćeš dalje prokleti Turčine lijepa dama u haljini bijeloj strah zadade turskoj vojsci cijeloj prošlih dana i sad se sjetimo Vel'ku Gospu tada proslavimo usred Sinja Cetinske krajine svima dragog dijela domovine. Navrši se tristota godina ovo joj je draga postojbina taj jubilej svi smo proslavili prošlih dana opet se sjetili naš kardinal Sinj je posjetio misno slavlje ondje predvodio on nam tada ove riječi reče da molimo skupa svaku večer. Svoju vjeru nikad ne tajite a Hrvati da ste svjedočite svi odoše doma na počinak vjerujući u novi sastanak na to dugo ne čekasmo rode dođe Gospa Rami u pohode ide slika prema Rami brate sad vjernici od Sinja ju prate. Kad su bili na Makljen planini zastadoše na jednoj krivini odakle se pruža pogled divni prema Šćitu i ramskoj kotlini a fra Luka sad vrata otvara i ovako Gospi progovara sad ponovno ti pogledaj Ramu zbog dolaska tvoga razdraganu. Ponoviše tad prizor s kamena nakon dugo čekanog vremena imala je što vidjeti sada jer je Rama ljepša neg' ikada mjesto jedne sada šest je župa tu nedjeljom vjernici su skupa vidi Šćita našega otoka dva se ne bi nagledala oka. Novu crkvu gdje je bila stara a zvonik joj po oblacim' para nakon što je sve vidjela ovo tad fra Luka sliku je spakov'o pa krenuše ka ramskoj kotlini selu Šćitu njenoj postojbini tad dadoše njezinim Ramcima pričekati sliku u Rincima. U dvorištu doček joj je bio tako nam je netko dopustio na tlo Rame evo Gospa stiže svatko hoće da je do nje bliže Gospe draga što si dala nama sliku mnoštva mladih u nošnjama potekoše radosnice suze sva'k' uputi gromke aplauze. A u zraku riječi su lebdjele one su se izgovorit' htjele voljeti te mi nismo prestali tri stoljeća mi smo te čekali što imamo ti si nama dala za sve ovo tebi Gospe hvala kroz stoljeća ti si bila s nama neka vide da si treća mama. Prošlost nam je krvlju zalivena dočekasmo i bolja vremena ti si naše sačuvala duše nismo išli kuda vjetar puše sada smo ti mi prepolovljeni Ramom vodom silom raseljeni pusta naša ostaše ognjišta tu se majko sad ne može ništa. U ovakvom prelijepom izdanju ugostismo kardinala Franju tad je Rama otvorila vrata kardinalu Crkve u Hrvata pozdravi ga sad mlada Ramkinja rječju koja u mladima tinja a u ime prisutnoga puka prima pozdrav oca nadbiskupa. Kardinale pozdrave primite što u Ramu sada dolazite budućnosti mi se ne bojimo a sadašnjost po Kristu živimo živite nam ispod ovog svoda sve na dobro hrvatskog naroda.
I svim ljudim' dobre Božje volje svim na Zemlji neka bude bolje u utorak osmi rujna dana sva je Rama suncem okupana svaka duša ovo je čekala osvanula Gospojina Mala vjerni narod stiže sa svih strana do Jaklića kola parkirana. Dobrodošli kaže svaka kuća došlo ih je šezdeset tisuća slušaj sada slušatelju mili što su Ramci tada pripremili kao nekad uspomena gorka evo ide svečana povorka lijepa ti je ova procesija na čelu su kalež i Biblija. A za njima je Gospe drage slika svud praćena od mnoštva vjernika na početku ovog misnog slavlja evo vam i prvoga poglavlja majci dragoj mladi daše hvalu u prigodnom svome recitalu majko tu si braća da budemo i u vijeke takvi ostanemo. Gonili su nas i naše fratre bježali smo od vode i vatre i pet puta mi smo ti gorjeli al' se nismo nikom pokorili tijekom rata od krvnika silnih izgubismo devetsto nevinih i još nešto majko naša mila voda nam je Ramu potopila. Bilo bi nas sada ovdje više ali mnogi zbog tog odseliše tvoja djeca svud su raseljena al' u Ramu svoju zaljubljena svoju majku sad oni sanjaju rodnim krajem žele da hodaju ne govore maternjim jezikom to mi majko ne želimo nikom. Svog naroda požele vidjeti tuđu stvarnost moraju živjeti istina je naša prešućena na naš narod laž je izrečena nakon ovog aplauz prolomi počeli su pozdravni govori pozdraviše sva prisutna bića osobito Franju Kuharića. Na pozdravu on se zahvalio i uzvratni pozdrav uputio što sam ovdje to me sad veseli pozdravlja vas bijeli Zagreb cijeli a vi mladi simbol ste i dika sjetite se ramskih mučenika u životu svome osobnome da ste uvijek na putu pravome. Svima nama dao je na znanje vjera naša to nam je imanje po tri puta da se mi rađamo i od Boga darove primamo od matere dok se mi rodimo domovinu dragu baštinimo baštinici to je ponos nama i jezika što nas uči mama. A i vjere i kulture tako jer dar Božji rođenje je svako vi se toga nemojte odreći baštinici budite još veći sjetimo se drugoga rođenja sakramenta svetoga krštenja kroz stoljeća krste se Hrvati i sinovim' Božjim' će se zvati. Trećeg puta ćemo se roditi na nebesim' do vijeka živjeti u budućnost nemojte sumnjati vječni život Bog će nama dati nakon mise slika je vraćena do oltara i tu je čašćena prođe vrijeme do šesnaest sati svi smo pošli sliku ispraćati. Miješaju se uzdasi i suze, a jecaji prate aplauze u daljini iz promukla glasa ovakva se pjesmica talasa lijepo ti je u Rami kod Gospe više svijeta neg' u cara vojske u svoj boli mi nađosmo snagu pozdravismo našu Gospu dragu. Gospe draga pozdravlja te Rama je l' ćeš opet dolaziti k nama a do tada mi ćemo čekati tvoju pomoć uvijek zazivati pa je tako i ovoga trena jer su ovo mučljiva vremena ovog puta prolamaj nam kosti ne priznajmo sebi prosječnosti. Da sva'k' svakog po pravici sudi jer na kraju svi smo Božji ljudi u budućnost svoju pogledajmo svoju mladež mi da školujemo i da mladi od dvadeset ljeta ne pomisle mi smo mudrost svijeta da ne krate vrijeme alkoholom obdari ih kršćanskim moralom. Kud god pošli tebi da dođemo svoji na svom daj da ostanemo i na kraju svi smo zapjevali Lijepoj našoj hvalu smo odali lijepa naša mila domovina stare slave ti si djedovina mila si nam i zauvijek slavna mila si nam brdovita, ravna. Teci Dravo, Savo pute probij a ni Dunav nek' silu ne gubi kud li šumiš cijelom svijetu reci da svoj narod Hrvat vječno ljubi.
TURSKA OPSADA SINJA
Još ne biše zora zabilila, ni Danica lica pomolila, zove vila s Prologa planine vitezove od ravne Cetine:
„Na noge se, mladi Cetinjani! Jer spavate kano i poklani? Eto na vas vojska strahovita, turska vojska pun silovita.
Sto hiljada pišac’ i konjika, sve po izbor najboljih vojnika. Prid njima je silni Mustaj-paša, Hercegovac, krvolija vaša.
Od Čelića roda i plemena, Muslimani se u mlada vrimena ter ostavi starca babu svoga, pođe dvorit cara silenoga
i kod njega jadnu sriću nađe: od čobana za pašu izađe i serašćer od vojske careve ter sad robi države duždeve.“
Istom vila tako besideći, Cetinjane made slobobeći, na Cetinu Turci udarđše, na Kosincu vodu pribrodiše.
Kad to vidi Vučkoviću Bože, sedla konja što god prija može, kano soko udari na Turke ter junačke okrvavi ruke.
S njim bijaše trijest vitezova krajišnika, sivih sokolova, dvajest i šest glava odsikoše pak se natrag zdravi povratiše.
Al’ ne ktiše dva silna junaka, u slobodu slična i jednaka, dva Lovrića, dva orla krstaša, otac i sin, lipa dika naša,
nego siku Turke krajišnike, mlade pišce i brze konjike, ali po nje tad bijaše loše, sikuć Turke oba pogiboše.
Ljuto cvili Vučkoviću Bože, od tuge se junak prinemože, žali serdar dva Lovrića svoja: „Di ste sada, dva sokola moja,
koji sa mnom u četu odiste ter od Livna roblje dovodiste! Ej Grgure, ljute moje rane, tko će branit mlade Cetinjane?
Ej Filipe, rumena jabuko, sva žalosti moja, teška muko, jošter nisi lipo ni zenula, a vidim te da si uvenula!“
Evo, brate, žalosti i više! Na Otoku zbig cetinski biše. U vodu su Turci ugazili ter na Otok skladno udarili.
Hladna se je voda zajazila, kud je turska vojska prigazila. Tu se brani malo i veliko, ali od njih ne uteče nitko,
jer je silna vojska udarila, Otočane pod mač okrenula. Puno veće izgibe Turaka, nego mladih cetinskih junaka,
al’ zaludu njihov mejdan biše. Viruj, pobre, tako pero piše. Otolem se podigoše Turci, k Sinju gradu kano mrki vuci.
Cetinu su uz put porobili i pod Sinjem tabor učinili. Malo vrime postajalo biše, na troje se oni razdiliše.
Jedni paze Sinja bijeloga od pomoći dužda mletačkoga, drugi iđu niz polje Petrovo, da osvoje gnizdo sokolovo,
Drniš bili više polja ravna, u srcu im to biše odavna. Ali mnogi glave pogubiše, prije nego Drniš ni vidiše,
jer ih siče silni kavalire, s krajišnicim Nakiću Grgure. Ne dade im pristupiti gradu, Već im rusu svu oguli bradu.
Sramotno se povratiše Turci k Sinju gradu kano gladni vuci, niti Drniš bili osvojiše, niti mlado roblje zarobiše.
Treća vojska ode pod Vrljiku, svakom daje žalost priveliku. Na varoš je zorom udarila Ter ga biše brzo osvojila.
Upališe kule i čardake, Vrljičane ter siku junake, al’ se oni lipo osvetiše, zašto mnoge Turke pogubiše.
Kad su Turci varoš osvojili, udariše na kašteo bili, al’ na silu njega ne uzeše, neg’ na viri, jer im se zakleše,
da ih ne će pogubiti nitko, neg’ veselo malo i veliko da će poći kud je komu drago, još im uz to obećaju blago.
Privariše jedne Vrljičane ter ih siku kano Otočane. Biše duša petnajest stotina u kaštelu, ovo je istina.
Kad u njega Turci ulizoše, što bi staro ono posikoše, malu dicu nemilo razdiru. Učiniše veliku neviru,
a neviste i mlade divojke Muslimani hvataju za dojke. Sve za roblje tada popadoše, pak se Sinju gradu podigoše.
Tu su tuge, velike žalosti: Turci vode roblje brez milosti, majke žale, divojčice ciču, a neviste: „Jao meni!“ viču.
Al’ žalosti onde ne pristaju, pod Sinjem im goru muku daju. Što god biše od boja junaka, sve pogibe tada od Turaka.
Virujte mi, na glasu delije, nigda vire u Turčina nije. S nevirom je vojevat počeo, S nevirom je po svitu oteo.
Opet oni o neviri rade, oko Sinja meterize grade. Po imenu dozivlju serdare ter nastoje da i njih privare:
„Pridajte se, sinjski vitezovi, po Cetini bit ćete knezovi. Bilu gradu vrata otvorite, čestitom se paši poklonite!“
Pridajte se, mladi Cetinjani, ne ginite kano Otočani. Ostavite Latinina Marka, bit će paša vaša mila majka!“
Al’ serdari za to i ne haju, veće Turke psuju i karaju: „Ej nevire, Turci Glamočani, a di su nam naši Vrljičani,
kojino se vami pridadoše ter na viri tvrdoj izgiboše? Nigda vire u vami neimade, zašto Turčin za Boga ne znade.
Prija ćemo podnit teške muke, neg’ se pridat u nevirne ruke, ni ostavit dužda mletačkoga, a dvoriti cara nevirnoga.“
Kad srdare Turci razumiše, oko grada tope namistiše ter ga biju, nigda ne pristaju, sa svih strana živi oganj daju,
pak su naglo na grad udarili, s rukam’ su se izda uhvatili. Živa vatra prosu se iz grada, slušaj, brate, od Turaka jada!
Koliko ih na grad udariše, on’liko ih sunovrat padoše. Pogibe ih petnajest stotina na jurišu, ovo je istina.
A ostali biže i jauču, za njima se saručine suču. Prid Mustapu iđu izranjeni, neveseli, sasvim poniženi.
Suze rone, ovako, govore: „Mustaj-paša, još će biti gore, jer Sinjani nisu Otočani, nit’ su ono jadni Vrljičani,
već su ono zmaji i junaci, vitezovi kano i Ungarci. Prid njima su aždaje glavari, kapetani i mladi serdari.
Po imenu kažemo glavare, vitezove i delije stare: kavalira Grčić don Ivana, kojino je dika Cetinjana,
i serdara Božu Vučkovića, na oružju Marka Kraljevića, Žankovića i Tomaševića i viteza Grgu Bakovića,
Surić Franu, zmiju od mejdana, a unuka Surić don Stipana, vojevodu Grabovca Antuna i Čulića, mlada kapetana.
Ovo jesu cetinski glavari, kapetani i mladi serdari. Još kažemo, moj čestiti paša, tri papaza, to je žalost naša:
fra Stipana roda Ugričića i fra Pavla fratra Vučkovića, trećega ti kažemo sokola ter se zove Brčić fra Nikola.
Ovi tebi grada ne pridaju, nego nami ljute rane daju, i ostali sinjski kapetani, harambaše od krajine zvani.
Silni vitez njima zapovida, da se brane, sve im pripovida. Nije ono poplašeno Ture, nego vitez Balbi providure,
koji bi se prija pomamio, još i rusu glavu izgubio, nego bi se tebi poklonio, Sinju gradu vrata otvorio.“
Paša nijma ništa ne viruje, već ih opet na grad natiruje. Sinjani se Turkom ne pridaju, već im ruse glave odsicaju.
Osta mrtvih brez broja Turaka oko grada, najboljih junaka. Obraniše gnizdo sokolovo, Na krajini srce principovo.
Obrani ga Marija Divica, kojano je sinjska pomoćnica. Koliko ih pod grad dolazaše, toliko ih mrtvih ostavljaše.
Bi u Sinju Gospina Prilika, koja čini čudesa velika. Trikrat se je u gradu znojila, moleć Sinka koga je rodila,
da pogleda na svoje stvorenje, koje nosi njegovo zlamenje: „Zarad, Sinko, tvoje gorke muke ne daj puka u nevirne ruke!
Tako t’ moje velike žalosti, nu se smiluj ter grišnikom prosti. Plačna gledat ja ne mogu puka, ni slušati njihova jauka.“
Ali Isus Majci odgovara: „Njihova je opačina stara. Pusti mene, moja Majko mila, da pokaram ja njihova dila!
Njihovi mi dodijaše grisi, nek im sindžir oko vrata visi!“ Trikrat Majka moli Sinka svoga, Da ne kara puka cetinskoga.
Poslušajte velikih čudesa, što će sada pasti iz nebesa! Na Turčina dođe srdebolja, teška bolest, velika nevolja.
Po trista ih na dan umiraše, po toliko iz vojske bižaše, a uoči Gospojine slavne biže Turci iz Cetine ravne.
Osta mrtvih trideset hiljada turske vojske oko bila grada. Što pogibe, što bolest umori. Gospe Sinjska posve ih obori.
Zahvaljujte, od Sinja junaci, brez pristanka Isusovoj Majci, kojano vas od Turak’ obrani! I da ste mi zdravi, Cetinjani!
|
|
Vrh |
|
|
|
Stranica: 1/1.
|
[ 7 post(ov)a ] |
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 67 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
|
|
|