HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 29 ožu 2024, 14:38.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 7 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Gospa Sinjska - Gospa Ramska
PostPostano: 16 kol 2015, 22:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853
Citat:
Istina u tzv. Gospi Sinjskoj – Gospi Ramskoj

AUTOR: IVAN MARKEŠIĆ / 16.08.2015.

Svetište Gospe sinjske u Sinju nastalo je u vremenu mletačko-osmanlijskih ratova. U svojoj knjizi Rama kroz stoljeća (2001) fra Ljubo Lucić s gorčinom govori o selidbi ramskih fratara i ramskoga svijeta u Sinj i Cetinsku krajinu 1687. godine. Prema pismu providura mletačke konjice, Antuna Zene, upućenoga Senatu 27. listopada 1687., proizlazi kako su fratri iz Rame poslali svoga glasnika upravo njima Mlečanima, jer im je nepodnošljivo živjeti u turskome području. Sve se to događa nakon poraza Osmanlija kod Sinja 1686. godine.

A, zapravo, radilo se o sljedećem. Nakon završetka Kandijskoga rata (1645-1669) područje Sinja i Cetinske krajine, koja su jedno vrijeme pastorizirali ramski franjevci, ostalo je najvećim dijelom demografski prazno, nenaseljeno. Mlečani su se stoga ”našli na velikim mukama”. Naime, trebalo je pronaći vojnike za čuvanje novouspostavljene granice.

Trebalo je, dakle, pronaći ljude koji će svojim prebivalištem biti graničari. Ali, kako ih pronaći i pridobiti da dođu besplatno braniti kršćansko-islamsku, odnosno mletačko-osmansku granicu?

Mlečani su znali da u Rami, u Bosni, živi dosta kršćana katolika, da u tome kraju, kao i u drugim dijelovima Bosne, djeluju franjevci koji su povremeno dolazili i u Dalmaciju, a time i do Splita i Sinja i koji, dakle, poznaju ovo područje.

Neke od tih fratara Mlečani su i osobno poznavali. Da bi dobili ”gotove vojnike“ i ”osigurali granicu bez državnog troška“ (Lucić, 2001:40), Mlečani su odredili izvršiti ”humano preseljenje” naroda pod parolom njegova egzistencijalnog spašavanja od ”turskoga zuluma“.

Da bi u tome svom naumu u potpunosti i uspjeli, bilo je potrebno privoljeti i duhovne vođe – fratre. I u tome su, nažalost, uspjeli. Posrednik u seobi bio je fra Pavao Vučković. Stoga Zeno u svome izvješću navodi da su fratri i narod poslušali Mlečane.

U listopadu 1687. godine fratri su, njih 21, krenuli iz Rame s narodom u Cetinsku krajinu ponijevši sa sobom najosnovnije stvari, ali i sliku Majke od milosti koja se nalazila u sporednome izdupku crkve na Šćitu. Tu sliku, kao ”čudotvornu“, jer je ”preživjela“ nekoliko paljenja crkve i samostana (1557, 1653, 1661), Ramljaci su častili od sredine 17. stoljeća.

Ali, fratri su, prema Zeninom izvješću, neposredno prije polaska sami zapalili tek obnovljeni samostan kako ga Osmanlije, kada dođu, ne bi obeščastili.

No, istina je sasvim drukčija! Mletački Morlaci su, nakon što je narod prijevarom pokrenut iz svojih domova, u Rami i njezinoj okolini sve popalili i opljačkali kako, eto, ”Turcima ne bi ostalo ništa za zimovanje”. Sve to učinjeno je da se narod ne bi imao kamo vratiti, odnosno da zbog straha od osmanlijske osvete ne bi ni pokušao vratiti se.

Međutim, da bi se narod zadržalo na nekome mjestu u koje je silom, odnosno ”humano“ preseljen, i da mu ne bi ”palo na pamet“ vratiti se natrag u svoj kraj, bilo je potrebno izgraditi mu snažan zagovornički kult, vezati ga za sveto mjesto, i to mjesto posvetiti izgradnjom hrama (crkve). Upravo to je krajem 17. stoljeća učinjeno u Sinju, na granici s Osmanskim Carstvom.

Sa sjeverne strane tvrđave izgrađen je mali samostan u koji su se uselili ramski fratri, i crkva u koju je smještena slika Majke od milosti, misne i ”svete knjige“ (inkunabule), misno ruho (paramente) i misno posuđe (kalež) kako bi doseljeni Ramljaci imali mogućnost dolaziti u crkvu u kojoj se nalazi ne samo njihova – Ramska Gospa, nego i ramsko misno ruho, posuđe i knjige kojima su se fratri služili u Rami.

A sve to značilo je zaokruživanje izgradnje kulta, ali i istinska poruka doseljenim Ramljacima: ovdje ste među svojima, među kršćanima; u vašemu kraju, iz kojeg ste našom velikodušnom pomoći spašeni, sada su antikristi, muslimani, Turci, i oni će tamo ostati zastalno; nemate se stoga niti možete kamo vraćati. Ostajte ovdje, jer je ovdje s vama sve vaše: vaša rodbinska i zavičajno poznata vjernička (ramska) zajednica s kojom ste jako povezani, s vama je i vaša ”čudotvorna“ sliku Majke od milosti (iako pod novim imenom Gospa Sinjska) i vaše svećenstvo – vaši ramski fratri.

Mi vam na dar dajemo zemlju, obrađujte je. A vi za uzvrat, čuvat ćete naše granice, granice Mletačke Republike, a time ćete zapravo čuvati svoja imanja i obitelji od osmanlijskih provala. A da su ramski franjevci u novim okolnostima imali veliko značenje, svjedoči i činjenica da se gvardijan samostana u Sinju zvao ”ramskim gvardijanom sve do 1703. godine, kad je bio prisiljen odreći se ovog naslova“ (Lucić, 2002:44)

Na tu ”prigodu“ nije trebalo dugo čekati. Početkom 18. stoljeća Osmanlije će ponovno pokušati osvojiti Sinj. Ramljaci nisu imali drugoga izbora nego zajedno s mletačkom vojskom braniti grad Sinj, a time i svoja imanja i članove svojih obitelji.

Legenda kaže da su u odlučnoj bitci za obranu grada 1715. godine branitelji u nedostatku drugih oblika ratnih sredstava koja bi im pomogla pobijediti Osmanlije, pribjegli povećanju poljuljanoga borbenog ”oduševljenja“ domaćih ljudi pričom da se među braniteljima nalazi slika Majke od milosti.

Trebalo je obraniti Gospu, ali i uz njezinu pomoć pobijediti nekršćane, Osmanlije. I to se dogodilo uoči blagdana Velike Gospe, u noći između 14. i 15. kolovoza 1715. godine. Branitelji su bili uvjereni da im je odlučnu pomoć u tim borbama i u pobjedi nad Osmanlijama pružila upravo čudotvorna slika Majke od milosti (Gospe Ramske) koja će tek kasnije biti nazvana Gospa Sinjska.

Gospi su, navodi se u Hrvatskoj enciklopediji, pridavane različite moći, jer je ona posebnim znacima ”upozoravala na nadolazeće nevolje, ozdravljala bolesnike, a prema vjerovanju njezina je slika u ključnom trenutku borbi spomenute godine oživjela i zauvijek zaustavila neprijateljske napade na Sinj.“ (HE, 2007:775)

Mnogi – i onda i danas – bili su uvjereni da je ”čudotvorna“ slika Majke od milosti uistinu pomogla sinjskoj pobjedi. To uvjerenje snažile su molitve vjernika i fratara pred Slikom pa je ”umilna prilika Gospe od milosti“ dobila novi naziv: Gospa Sinjska. U znak zahvalnosti splitski nadbiskup Cupilli svečano je 22. rujna 1716. okrunio Gospinu sliku krunom od suhoga zlata, na kojoj se i danas nalazi natpis: “IN PERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT ANNO MDCCXV” – Zauvijek okrunjena slavi slavlje 1715.

Nakon toga vremena u Sinj su počeli pristizati mnogi hodočasnici, posebno o blagdanu Velike Gospe, 15. kolovoza, što je bilo povodom nastanka marijanskoga Sinjskog svetišta, a što je posebno potvrđeno izgradnjom crkve Gospe Sinjske (Majke od Milosti).

Hodočašća su nastavljena i u kasnijim vremenima u kojima nije nedostajalo ratova, gladi, bolesti. Narod je tražio načina kako preživjeti. U svojim nevoljama ”utjecao se Gospi“, molio obilazeći na koljenima njezin oltar ”i za primljene milosti prinosio zahvalne molitve i darove.“

U dvorištu crkve postavljen je 2007. brončani reljef s likom Gospe Sinjske, detalj koji se nalazi i u vratima crkve na Šćitu, rad akademskoga kipara Kuzme Kovačića, čime je još jednom istaknuta povijesna i duhovna veza Rame i Sinja.

Sve to pokazuje da je u činu čašćenja Gospe Sinjske pohranjeno narodno pamćenje o vlastitome podrijetlu, a što je posebno došlo do izražaja u Americi kod iseljenika podrijetlom iz Sinja i Cetinske krajine.

S druge strane, u činu čašćenja Gospe Sinjske pohranjeno je i narodno pamćenje o povezanosti naroda u Cetinskoj krajini s narodom iz Ramske kotline, ali i s katolicima iz ostalih dijelova Bosne, odakle su ih tijekom povijesti ”humano preseljavali“ na ovo ”sigurno kršćansko područje“.

A da je to pamćenje toliko snažno pokazuje i činjenica da je još u vrijeme socijalističkih vlasti, a da bi se pokazala povezanost dva kraja kroz čašćenje istoga kulta, iz sinjskoga svetišta je prvi put u Ramu donesena slika Gospe Sinjske. Bilo je to 8. rujna 1987. godine, točno 300 godina nakon iseljenja Ramljaka u Sinj i Cetinsku krajinu. Misno slavlje u Rami predvodio je ondašnji kardinal Franjo Kuharić.

Danas, u dvije susjedne države (RH i BiH), u dva različita mjesta (u Rami i Sinju), nastavlja se tradicija hodočasničkoga čašćenja istoga kulta Majke od milosti, odnosno proslave njezina uznesenja na nebo, ali pod dva različita imena i u dva različita termina: Gospa Ramska (9. rujna) i Gospa Sinjska (15. kolovoza).


Autograf.hr


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Gospa Sinjska - Gospa Ramska
PostPostano: 17 kol 2015, 07:28 
Online
Avatar

Pridružen/a: 24 ruj 2009, 10:09
Postovi: 24535
Lokacija: Heartbreak Hotel
Zgodno, samo bih nešto dodao - tko zna odakle je slika Gospe, tj odakle je došla u Ramu? Stoga ako nije Sinjska onda vjerojatno nije ni Ramska. :)

_________________
"Uzalud vam sav tisak i sve radio postaje, našim srcima nikad nećete ovladati", nadbiskup Alojzije Stepinac, Zagreb, 1942.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Gospa Sinjska - Gospa Ramska
PostPostano: 17 kol 2015, 11:13 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27123
Preci preko bakine strane su tada došli, tj prebjegli iz Rame u Srijane, gdje su Mlečani uredno zaveli njihovu promjenu prezimena.

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Gospa Sinjska - Gospa Ramska
PostPostano: 17 kol 2015, 11:37 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27123
Tuta je napisao/la:

A da je to pamćenje toliko snažno pokazuje i činjenica da je još u vrijeme socijalističkih vlasti, a da bi se pokazala povezanost dva kraja kroz čašćenje istoga kulta, iz sinjskoga svetišta je prvi put u Ramu donesena slika Gospe Sinjske. Bilo je to 8. rujna 1987. godine, točno 300 godina nakon iseljenja Ramljaka u Sinj i Cetinsku krajinu. Misno slavlje u Rami predvodio je ondašnji kardinal Franjo Kuharić.



_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Gospa Sinjska - Gospa Ramska
PostPostano: 17 kol 2015, 16:00 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853
Bobovac je napisao/la:
Zgodno, samo bih nešto dodao - tko zna odakle je slika Gospe, tj odakle je došla u Ramu? Stoga ako nije Sinjska onda vjerojatno nije ni Ramska. :)


Poznato je da su ramski fratri naručili izradu slike od Mlečana. Majstor je dakle Mlečanin, koji je za pare sliku odradio za ramski samostan.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Gospa Sinjska - Gospa Ramska
PostPostano: 17 kol 2015, 17:14 
Online
Avatar

Pridružen/a: 24 ruj 2009, 10:09
Postovi: 24535
Lokacija: Heartbreak Hotel
Tuta je napisao/la:
Bobovac je napisao/la:
Zgodno, samo bih nešto dodao - tko zna odakle je slika Gospe, tj odakle je došla u Ramu? Stoga ako nije Sinjska onda vjerojatno nije ni Ramska. :)


Poznato je da su ramski fratri naručili izradu slike od Mlečana. Majstor je dakle Mlečanin, koji je za pare sliku odradio za ramski samostan.


Smatra se da je autor slike doista Mlečanin, ali ne zna se ni tko je točno on bio ni kada je sliku naslikao. Prema tomu, teško je znati za koga je naslikao i kako je slika došla u Ramu. Ako ti imaš neke pouzdane informacije molio bih te da te izvore podijeliš sa nama.

_________________
"Uzalud vam sav tisak i sve radio postaje, našim srcima nikad nećete ovladati", nadbiskup Alojzije Stepinac, Zagreb, 1942.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Gospa Sinjska - Gospa Ramska
PostPostano: 28 kol 2015, 21:08 
Offline

Pridružen/a: 22 vel 2012, 15:06
Postovi: 2840
RAMCI KROZ STOLJEĆA

Vran planino ispod tebe Rama slušaj što ću otpjevati vama
tu je majka odgojila mene nek' istina u nama ne vene
svaki Ramac četiri majke ima i do vijeka on vjeruje njima
prva majka što ga je rodila i na krilu svome odgojila.
Majka Crkva druga mu je mati ove dvije nemojte dirati
treća majka to je njemu dika Gospe Ramske prelijepa prilika
a četvrta svakog ramskog sina to je majka lijepa domovina
za prošlost ga nemojte pitati jer o tome sada će pričati.
Čujte braćo što ću vam kazati svoju povijest svatko mora znati
kad je bilo šesnaesto stoljeće nadajmo se ponovit' se ne će
pale Turci kule i gradove a ne štede ni svete hramove
i na Šćitu Turčin plamen baca pale crkvu i šest franjevaca.
Ne sagori još ni ova vatra oni kolju Galijaša fratra
stoljeće je bilo sedamnaesto a poprište ovo isto mjesto
i šezdeset i treća godina zaklaše nam oca Bernardina
nakon toga neka četiri ljeta opet vjera u Rami im smeta.
Ponovno je crkva u plamenu da dokrajče ovome znamenu
tek što prođe jedna decenija opet crkvu vatra obavija
trećeg puta evo crkva gori podmetnuše oganj sad majstori
ne prođoše još ni ove rane Turci opet progone kršćane.
Ali Rama ne b' se Ramom zvala da se ikom pokoriti dala
najprije ću moje rane ljute opjevati ja Gospine pute
pjevat ću vam ja rado ovom zgodom što je bilo s ramskim narodom
i njihovom Gospom od Milosti u stoljećim' dubokoj prošlosti.
Biše jesen tisuć' šest stotina osamdeset i sedma godina
vratit ću vas u daleke dane što doživi Matić gvardijane
i fra Pavle prisilnom seobom i vodeći ramski puk sa sobom
vode narod na pute bez snova pa da život započnu iznova.
Kad se mora to ni teško nije mira tražit' sve do Dalmacije
ponesoše kalež i Bibliju doživiše ovdje kalvariju
sliku Gospe od Milosti uze poče liti tada gorke suze
ni danas se ne zna istinito tko zapali crkvu temeljito.
Bol i tuga tada narod steže gusti dim se do nebesa seže
i krenuše putem za Cetinu od straha prema poganom Turčinu
lako ti je bolna uplakati svima njima kraj kamena stati
kada Rami gledaju u oči bolno srce hoće da iskoči.
Zatim oni okrenuše sliku ka ostalom ramskom krajoliku
još jedanput da pogleda Ramu za sinovim' svojim uplakanu
i odoše putem za Cetinu ostaviše dragu djedovinu
ne vidi se crkva od plamena proplakalo srce od kamena.
Vran planinom zavijaju vuci a u Rami čuju se jauci
rijeka Rama poče sporo teći zbogom, braćo htjela im je reći
kad Cetinu oni ugledaše ovaj pozdrav tada ovdje daše
zbogom Ramo i ramska kotlino hvaljen Isus Cetinska krajino.
I odoše sve do Splita grada župa Rama pisaše se tada
odatle se opet povratiše i u Sinju gradu nastaniše
tek sad po njih dođe muka svaka treba branit' grad Sinj od Turaka
tom je zgodom priča se i danas Gospa Ramska pogledala na nas.
Ona stane na sinjske zidine ne ćeš dalje prokleti Turčine
lijepa dama u haljini bijeloj strah zadade turskoj vojsci cijeloj
prošlih dana i sad se sjetimo Vel'ku Gospu tada proslavimo
usred Sinja Cetinske krajine svima dragog dijela domovine.
Navrši se tristota godina ovo joj je draga postojbina
taj jubilej svi smo proslavili prošlih dana opet se sjetili
naš kardinal Sinj je posjetio misno slavlje ondje predvodio
on nam tada ove riječi reče da molimo skupa svaku večer.
Svoju vjeru nikad ne tajite a Hrvati da ste svjedočite
svi odoše doma na počinak vjerujući u novi sastanak
na to dugo ne čekasmo rode dođe Gospa Rami u pohode
ide slika prema Rami brate sad vjernici od Sinja ju prate.
Kad su bili na Makljen planini zastadoše na jednoj krivini
odakle se pruža pogled divni prema Šćitu i ramskoj kotlini
a fra Luka sad vrata otvara i ovako Gospi progovara
sad ponovno ti pogledaj Ramu zbog dolaska tvoga razdraganu.
Ponoviše tad prizor s kamena nakon dugo čekanog vremena
imala je što vidjeti sada jer je Rama ljepša neg' ikada
mjesto jedne sada šest je župa tu nedjeljom vjernici su skupa
vidi Šćita našega otoka dva se ne bi nagledala oka.
Novu crkvu gdje je bila stara a zvonik joj po oblacim' para
nakon što je sve vidjela ovo tad fra Luka sliku je spakov'o
pa krenuše ka ramskoj kotlini selu Šćitu njenoj postojbini
tad dadoše njezinim Ramcima pričekati sliku u Rincima.
U dvorištu doček joj je bio tako nam je netko dopustio
na tlo Rame evo Gospa stiže svatko hoće da je do nje bliže
Gospe draga što si dala nama sliku mnoštva mladih u nošnjama
potekoše radosnice suze sva'k' uputi gromke aplauze.
A u zraku riječi su lebdjele one su se izgovorit' htjele
voljeti te mi nismo prestali tri stoljeća mi smo te čekali
što imamo ti si nama dala za sve ovo tebi Gospe hvala
kroz stoljeća ti si bila s nama neka vide da si treća mama.
Prošlost nam je krvlju zalivena dočekasmo i bolja vremena
ti si naše sačuvala duše nismo išli kuda vjetar puše
sada smo ti mi prepolovljeni Ramom vodom silom raseljeni
pusta naša ostaše ognjišta tu se majko sad ne može ništa.
U ovakvom prelijepom izdanju ugostismo kardinala Franju
tad je Rama otvorila vrata kardinalu Crkve u Hrvata
pozdravi ga sad mlada Ramkinja rječju koja u mladima tinja
a u ime prisutnoga puka prima pozdrav oca nadbiskupa.
Kardinale pozdrave primite što u Ramu sada dolazite
budućnosti mi se ne bojimo a sadašnjost po Kristu živimo
živite nam ispod ovog svoda sve na dobro hrvatskog naroda.

I svim ljudim' dobre Božje volje svim na Zemlji neka bude bolje
u utorak osmi rujna dana sva je Rama suncem okupana
svaka duša ovo je čekala osvanula Gospojina Mala
vjerni narod stiže sa svih strana do Jaklića kola parkirana.
Dobrodošli kaže svaka kuća došlo ih je šezdeset tisuća
slušaj sada slušatelju mili što su Ramci tada pripremili
kao nekad uspomena gorka evo ide svečana povorka
lijepa ti je ova procesija na čelu su kalež i Biblija.
A za njima je Gospe drage slika svud praćena od mnoštva vjernika
na početku ovog misnog slavlja evo vam i prvoga poglavlja
majci dragoj mladi daše hvalu u prigodnom svome recitalu
majko tu si braća da budemo i u vijeke takvi ostanemo.
Gonili su nas i naše fratre bježali smo od vode i vatre
i pet puta mi smo ti gorjeli al' se nismo nikom pokorili
tijekom rata od krvnika silnih izgubismo devetsto nevinih
i još nešto majko naša mila voda nam je Ramu potopila.
Bilo bi nas sada ovdje više ali mnogi zbog tog odseliše
tvoja djeca svud su raseljena al' u Ramu svoju zaljubljena
svoju majku sad oni sanjaju rodnim krajem žele da hodaju
ne govore maternjim jezikom to mi majko ne želimo nikom.
Svog naroda požele vidjeti tuđu stvarnost moraju živjeti
istina je naša prešućena na naš narod laž je izrečena
nakon ovog aplauz prolomi počeli su pozdravni govori
pozdraviše sva prisutna bića osobito Franju Kuharića.
Na pozdravu on se zahvalio i uzvratni pozdrav uputio
što sam ovdje to me sad veseli pozdravlja vas bijeli Zagreb cijeli
a vi mladi simbol ste i dika sjetite se ramskih mučenika
u životu svome osobnome da ste uvijek na putu pravome.
Svima nama dao je na znanje vjera naša to nam je imanje
po tri puta da se mi rađamo i od Boga darove primamo
od matere dok se mi rodimo domovinu dragu baštinimo
baštinici to je ponos nama i jezika što nas uči mama.
A i vjere i kulture tako jer dar Božji rođenje je svako
vi se toga nemojte odreći baštinici budite još veći
sjetimo se drugoga rođenja sakramenta svetoga krštenja
kroz stoljeća krste se Hrvati i sinovim' Božjim' će se zvati.
Trećeg puta ćemo se roditi na nebesim' do vijeka živjeti
u budućnost nemojte sumnjati vječni život Bog će nama dati
nakon mise slika je vraćena do oltara i tu je čašćena
prođe vrijeme do šesnaest sati svi smo pošli sliku ispraćati.
Miješaju se uzdasi i suze, a jecaji prate aplauze
u daljini iz promukla glasa ovakva se pjesmica talasa
lijepo ti je u Rami kod Gospe više svijeta neg' u cara vojske
u svoj boli mi nađosmo snagu pozdravismo našu Gospu dragu.
Gospe draga pozdravlja te Rama je l' ćeš opet dolaziti k nama
a do tada mi ćemo čekati tvoju pomoć uvijek zazivati
pa je tako i ovoga trena jer su ovo mučljiva vremena
ovog puta prolamaj nam kosti ne priznajmo sebi prosječnosti.
Da sva'k' svakog po pravici sudi jer na kraju svi smo Božji ljudi
u budućnost svoju pogledajmo svoju mladež mi da školujemo
i da mladi od dvadeset ljeta ne pomisle mi smo mudrost svijeta
da ne krate vrijeme alkoholom obdari ih kršćanskim moralom.
Kud god pošli tebi da dođemo svoji na svom daj da ostanemo
i na kraju svi smo zapjevali Lijepoj našoj hvalu smo odali
lijepa naša mila domovina stare slave ti si djedovina
mila si nam i zauvijek slavna mila si nam brdovita, ravna.
Teci Dravo, Savo pute probij a ni Dunav nek' silu ne gubi
kud li šumiš cijelom svijetu reci da svoj narod Hrvat vječno ljubi.

TURSKA OPSADA SINJA

Još ne biše zora zabilila,
ni Danica lica pomolila,
zove vila s Prologa planine
vitezove od ravne Cetine:

„Na noge se, mladi Cetinjani!
Jer spavate kano i poklani?
Eto na vas vojska strahovita,
turska vojska pun silovita.

Sto hiljada pišac’ i konjika,
sve po izbor najboljih vojnika.
Prid njima je silni Mustaj-paša,
Hercegovac, krvolija vaša.

Od Čelića roda i plemena,
Muslimani se u mlada vrimena
ter ostavi starca babu svoga,
pođe dvorit cara silenoga

i kod njega jadnu sriću nađe:
od čobana za pašu izađe
i serašćer od vojske careve
ter sad robi države duždeve.“

Istom vila tako besideći,
Cetinjane made slobobeći,
na Cetinu Turci udarđše,
na Kosincu vodu pribrodiše.

Kad to vidi Vučkoviću Bože,
sedla konja što god prija može,
kano soko udari na Turke
ter junačke okrvavi ruke.

S njim bijaše trijest vitezova
krajišnika, sivih sokolova,
dvajest i šest glava odsikoše
pak se natrag zdravi povratiše.

Al’ ne ktiše dva silna junaka,
u slobodu slična i jednaka,
dva Lovrića, dva orla krstaša,
otac i sin, lipa dika naša,

nego siku Turke krajišnike,
mlade pišce i brze konjike,
ali po nje tad bijaše loše,
sikuć Turke oba pogiboše.

Ljuto cvili Vučkoviću Bože,
od tuge se junak prinemože,
žali serdar dva Lovrića svoja:
„Di ste sada, dva sokola moja,

koji sa mnom u četu odiste
ter od Livna roblje dovodiste!
Ej Grgure, ljute moje rane,
tko će branit mlade Cetinjane?

Ej Filipe, rumena jabuko,
sva žalosti moja, teška muko,
jošter nisi lipo ni zenula,
a vidim te da si uvenula!“

Evo, brate, žalosti i više!
Na Otoku zbig cetinski biše.
U vodu su Turci ugazili
ter na Otok skladno udarili.

Hladna se je voda zajazila,
kud je turska vojska prigazila.
Tu se brani malo i veliko,
ali od njih ne uteče nitko,

jer je silna vojska udarila,
Otočane pod mač okrenula.
Puno veće izgibe Turaka,
nego mladih cetinskih junaka,

al’ zaludu njihov mejdan biše.
Viruj, pobre, tako pero piše.
Otolem se podigoše Turci,
k Sinju gradu kano mrki vuci.

Cetinu su uz put porobili
i pod Sinjem tabor učinili.
Malo vrime postajalo biše,
na troje se oni razdiliše.

Jedni paze Sinja bijeloga
od pomoći dužda mletačkoga,
drugi iđu niz polje Petrovo,
da osvoje gnizdo sokolovo,

Drniš bili više polja ravna,
u srcu im to biše odavna.
Ali mnogi glave pogubiše,
prije nego Drniš ni vidiše,

jer ih siče silni kavalire,
s krajišnicim Nakiću Grgure.
Ne dade im pristupiti gradu,
Već im rusu svu oguli bradu.

Sramotno se povratiše Turci
k Sinju gradu kano gladni vuci,
niti Drniš bili osvojiše,
niti mlado roblje zarobiše.

Treća vojska ode pod Vrljiku,
svakom daje žalost priveliku.
Na varoš je zorom udarila
Ter ga biše brzo osvojila.

Upališe kule i čardake,
Vrljičane ter siku junake,
al’ se oni lipo osvetiše,
zašto mnoge Turke pogubiše.

Kad su Turci varoš osvojili,
udariše na kašteo bili,
al’ na silu njega ne uzeše,
neg’ na viri, jer im se zakleše,

da ih ne će pogubiti nitko,
neg’ veselo malo i veliko
da će poći kud je komu drago,
još im uz to obećaju blago.

Privariše jedne Vrljičane
ter ih siku kano Otočane.
Biše duša petnajest stotina
u kaštelu, ovo je istina.

Kad u njega Turci ulizoše,
što bi staro ono posikoše,
malu dicu nemilo razdiru.
Učiniše veliku neviru,

a neviste i mlade divojke
Muslimani hvataju za dojke.
Sve za roblje tada popadoše,
pak se Sinju gradu podigoše.

Tu su tuge, velike žalosti:
Turci vode roblje brez milosti,
majke žale, divojčice ciču,
a neviste: „Jao meni!“ viču.

Al’ žalosti onde ne pristaju,
pod Sinjem im goru muku daju.
Što god biše od boja junaka,
sve pogibe tada od Turaka.

Virujte mi, na glasu delije,
nigda vire u Turčina nije.
S nevirom je vojevat počeo,
S nevirom je po svitu oteo.

Opet oni o neviri rade,
oko Sinja meterize grade.
Po imenu dozivlju serdare
ter nastoje da i njih privare:

„Pridajte se, sinjski vitezovi,
po Cetini bit ćete knezovi.
Bilu gradu vrata otvorite,
čestitom se paši poklonite!“

Pridajte se, mladi Cetinjani,
ne ginite kano Otočani.
Ostavite Latinina Marka,
bit će paša vaša mila majka!“

Al’ serdari za to i ne haju,
veće Turke psuju i karaju:
„Ej nevire, Turci Glamočani,
a di su nam naši Vrljičani,

kojino se vami pridadoše
ter na viri tvrdoj izgiboše?
Nigda vire u vami neimade,
zašto Turčin za Boga ne znade.

Prija ćemo podnit teške muke,
neg’ se pridat u nevirne ruke,
ni ostavit dužda mletačkoga,
a dvoriti cara nevirnoga.“

Kad srdare Turci razumiše,
oko grada tope namistiše
ter ga biju, nigda ne pristaju,
sa svih strana živi oganj daju,

pak su naglo na grad udarili,
s rukam’ su se izda uhvatili.
Živa vatra prosu se iz grada,
slušaj, brate, od Turaka jada!

Koliko ih na grad udariše,
on’liko ih sunovrat padoše.
Pogibe ih petnajest stotina
na jurišu, ovo je istina.

A ostali biže i jauču,
za njima se saručine suču.
Prid Mustapu iđu izranjeni,
neveseli, sasvim poniženi.

Suze rone, ovako, govore:
„Mustaj-paša, još će biti gore,
jer Sinjani nisu Otočani,
nit’ su ono jadni Vrljičani,

već su ono zmaji i junaci,
vitezovi kano i Ungarci.
Prid njima su aždaje glavari,
kapetani i mladi serdari.

Po imenu kažemo glavare,
vitezove i delije stare:
kavalira Grčić don Ivana,
kojino je dika Cetinjana,

i serdara Božu Vučkovića,
na oružju Marka Kraljevića,
Žankovića i Tomaševića
i viteza Grgu Bakovića,

Surić Franu, zmiju od mejdana,
a unuka Surić don Stipana,
vojevodu Grabovca Antuna
i Čulića, mlada kapetana.

Ovo jesu cetinski glavari,
kapetani i mladi serdari.
Još kažemo, moj čestiti paša,
tri papaza, to je žalost naša:

fra Stipana roda Ugričića
i fra Pavla fratra Vučkovića,
trećega ti kažemo sokola
ter se zove Brčić fra Nikola.

Ovi tebi grada ne pridaju,
nego nami ljute rane daju,
i ostali sinjski kapetani,
harambaše od krajine zvani.

Silni vitez njima zapovida,
da se brane, sve im pripovida.
Nije ono poplašeno Ture,
nego vitez Balbi providure,

koji bi se prija pomamio,
još i rusu glavu izgubio,
nego bi se tebi poklonio,
Sinju gradu vrata otvorio.“

Paša nijma ništa ne viruje,
već ih opet na grad natiruje.
Sinjani se Turkom ne pridaju,
već im ruse glave odsicaju.

Osta mrtvih brez broja Turaka
oko grada, najboljih junaka.
Obraniše gnizdo sokolovo,
Na krajini srce principovo.

Obrani ga Marija Divica,
kojano je sinjska pomoćnica.
Koliko ih pod grad dolazaše,
toliko ih mrtvih ostavljaše.

Bi u Sinju Gospina Prilika,
koja čini čudesa velika.
Trikrat se je u gradu znojila,
moleć Sinka koga je rodila,

da pogleda na svoje stvorenje,
koje nosi njegovo zlamenje:
„Zarad, Sinko, tvoje gorke muke
ne daj puka u nevirne ruke!

Tako t’ moje velike žalosti,
nu se smiluj ter grišnikom prosti.
Plačna gledat ja ne mogu puka,
ni slušati njihova jauka.“

Ali Isus Majci odgovara:
„Njihova je opačina stara.
Pusti mene, moja Majko mila,
da pokaram ja njihova dila!

Njihovi mi dodijaše grisi,
nek im sindžir oko vrata visi!“
Trikrat Majka moli Sinka svoga,
Da ne kara puka cetinskoga.

Poslušajte velikih čudesa,
što će sada pasti iz nebesa!
Na Turčina dođe srdebolja,
teška bolest, velika nevolja.

Po trista ih na dan umiraše,
po toliko iz vojske bižaše,
a uoči Gospojine slavne
biže Turci iz Cetine ravne.

Osta mrtvih trideset hiljada
turske vojske oko bila grada.
Što pogibe, što bolest umori.
Gospe Sinjska posve ih obori.

Zahvaljujte, od Sinja junaci,
brez pristanka Isusovoj Majci,
kojano vas od Turak’ obrani!
I da ste mi zdravi, Cetinjani!


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 7 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 67 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO