U kulturno-sportskom centru “Skenderija” u Sarajevu 18. kolovoza 1990. održana je osnivačka skupština HDZ-a BiH. Pred pet tisuća članova, izaslanika i simpatizera HDZ-a, izabrano je radno predsjedništvo, u kojemu su četvrtina članova bili Muslimani. Od dužnosnika HDZ-a Hrvatske skupu su bili nazočni D. Brozović, M. Žagar, N. Jurica, fra T. Duka, Z. Babić i P. Glumac. Skup su pozdravili u ime SDA A. Zulfikarpašić, Foruma za zaštitu nacionalnih prava Muslimana M. Filipović, Hrvatske stranke iz Zagreba H. Šošić, Demokratskoga saveza Kosova F. Agani, Demokratskoga saveza Vojvodine M. Bićanić, Hrvatske republikanske stranke I. Paraga, Hrvatske demokratske stranke D. Stipac i Hrvatskoga islamskoga centra iz Sydneya R. Avdić. Skupštinu je dosta neuko vodio A. Beljo.

Skup je počeo sa zakašnjenjem, uz izvjesne novinarske pretpostavke da su M. Žagar i D. Brozović nagovarali D. Perinovića da se ne kandidira za predsjednika HDZ-a BiH, čemu se usprotivio A. Zulfikarpašić.68 Uvodni referat podnio je D. Perinović, predsjednik IO HDZ BiH. U dugom obraćanju, prekidanom što spontanim, što dirigiranim aplauzima, govorio je o utemeljenju Inicijativnoga odbora HDZ BiH 19. siječnja 1990., hrvatskoj povijesti, neprijateljima Hrvata u BiH, 250.000 članova HDZ-a u 60 općinskih odbora u BiH, o tome da se u zapadnoj Hercegovini nitko više ne učlanjuje u HDZ, jer su svi postali članovi, o nemijenjanju granica BiH, o suverenoj i konfederalnoj BiH, o braći Muslimanima, i o pretvaranju Bosne i Hercegovine u balkansku Švicarsku.

Bilo je u njegovu govoru i megalomanskih usporedaba, kao ona da je 2. lipnja 1990. u Duvnu, na sastanku privremenih koordinacijskih odbora HDZ BiH, Perinović izabrana za predsjednika IO HDZ BiH, kao što je kralj Tomislav na Duvanjskom polju izabran za hrvatskoga kralja.69 A. Zulfikarpašić, obratio se u ime 400.000 članova SDA, te istaknuo kako SDA vjeruje Hrvatima u BiH i kako su oni najvjerniji saveznici bosanskohercegovačkim Muslimanima. Ta konstatacija bila je dočekana frenetičnim aplauzom. H. Šošić, u svojemu obraćanju okomio se na predsjednika SIV-a A. Markovića, da treba Hrvatskoj vratiti deset milijardi dolara deviza, a Bosni i Hercegovini pet, davši potporu F. Abdiću. Zajedničko djelovanje SDA i HDZ-a najavio je i M. Filipović. U popodnevnim satima usvojen je Statut HDZ-a BiH i Programska deklaracija. U čl. 4. Statuta kaže se da HDZ BIH djeluje na području BiH i “ostalom teritoriju SFRJ”. U čl. IX. Programske deklaracije kaže se “da HDZ BiH odlučno stoji na stajalištu da se odnosi u državnoj zajednici naroda Jugoslavije mogu zasnivati na dosljednom poštovanju svakoga naroda na samoodređenje do odcjepljenja”.70 Nakon stanke pristupilo se biranju članova Koordinacijskoga i Izvršnoga odbora HDZ BiH. I tada je došlo do svojevrsna raskola na skupštini. Na prijedlog da se za predsjednika koordinacijskoga odbora izabere D. Perinović, s tribina se začuo povik: “Nećemo Srbina za predsjednika”.

Nakon polusatne stanke, u kojoj su se prikupljali potpisi potpore za predsjedničku kandidaturu M. Lasića, vatrenim govorom skupu se obrati fra Tomislav Duka, koji se založio za dr. D. Perinovića za predsjednika. Taj je prijedlog prihvaćen i D. Perinović je većinom glasova izabrana za predsjednika Koordinacijskoga odbora HDZ BiH. Kada je D. Perinović predlagao članove Koordinacijskoga
i Izvršnoga odbora HDZ BiH, ponuđeno članstvo odbili su I. Šarac (Tomislavgrad) i V. Zorić (Grude).71 Nakon skupa u sarajevskoj Skenderiji, na povratku u Hercegovinu,
nekoliko autobusa je kamenovano.72

O osnivačkoj skupštini HDZ-a BiH u Sarajevu oglasio se i M. Jergović. On piše kako je D. Perinović nekritično i katkad neumjereno govorio, a da su najuvjerljivije izlagali M. Filipović, H. Šošić i fra T. Duka. Međutim, pita se Jergović, na skupu nije bilo eminentnih hrvatskih intelektualaca u BiH (A. Vuletić, V. Koroman, M. Stojić, V. Lukić, I. Lovrenović). “Time se obistinjuje predviđanje da će bosanski HDZ biti različit od domicilnoga i po tome što će biti potpuno narodnjačka organizacija, lišena elite, ako to već nije ona crkvena”.73

U HDZ-u BiH za prvoga čovjeka nametnuo se Davor Perinović, liječnik iz Sarajeva. U svojim prvim istupima žestoko se okomio na SK CK BiH, ističući da su Hrvati u BiH potisnuti na marginu, ali je s pojedinim političkim nespretnim izjavama iznenađivao javnost. Tako je u razgovoru s novinarima, u svojemu stanu u Sarajevu, koji je postao HDZ-ov inicijativni stožer, izjednačio bosanske franjevce s komunistima.24

Zanimljivo. Ima li kakvih snimaka, da vidim jel bilo zajedno šahovnica i ljiljana

“Nin” je početkom ljeta umjerenije intonirao pisanje o političkim zbivanjima u BiH, ali je prozvao D. Brozovića, koji je rekao na skupu SDA da se Hrvatska brani i na Drini, na što je reagirao M. Filipović, utvrdivši “mi se ne osjećamo ugroženi sa Drine”.
34

A vidi Tunje i pameti:

Pameti...

Pameti...

Bosanac koji živi u Zagorju, rekao bi ovako: - "Lahko je ba' tudjim pimpekom po trnju mlatiti. Materemi " !!!

Budući da je Muslimovićev bliski suradnik iz KOS-a Enver Mujezinović po povratku iz Beograda postavljen za načelnika Odjeljenja sigurnosti Ministarstva obrane RBiH, upravo će njih dvojica u prvim mjesecima rata imati ključnu ulogu u radu Biroa za istraživanje ratnih zločina koji su osnovali član Predsjedništva BiH Stjepan Kljuić i ministar obrane Jerko Doko u vrijeme dok je Alija Izetbegović bio u Lisabonu na pregovorima.



Za šefa Biroa izabran je Nusret Šišić Dedo, jedan od osnivača HDZ-a u Sarajevu (i otac Kljuićeve ljubavnice Amire), a za njegovog prvog suradnika Mahir Žiško, predsjednik Muslimanskog omladinskog saveza (MOS-a), SDA-ovskog pomlatka koji je nakon izbora 1990. formirao Omer Behmen.

KOS i UDBA planirali su srušiti utemeljenje HDZ-a BiH



Dr. Davor Perinović, ugledni sarajevski liječnik, bio je prvi predsjednik HDZ-a BiH. Danas se obilježava 25. godišnjica od osnivanja stranke, a kako je riječ o dijelu povijesti jedne političke opcije, dr. Davor Perinović u intervjuu za Večernji list govori o do sada nepoznatim detaljima iz doba osnivanja HDZ-a BiH u Sarajevu, događajima koji su prethodili konvenciji stranke u sarajevskoj Skenderiji kada se u dvorani okupilo oko petnaest tisuća Hrvata iz cijele BiH. Bila su to još uvijek opasna vremena za sve nas koji smo srcem i s velikim emocijama krenuli u stvaranje HDZ-a, prisjeća se Perinović koji je prije dva mjeseca otišao u zasluženu mirovinu.

Što vas je potaknulo da se politički aktivirate u to vrijeme?

Najveće zasluge za moj politički angažman ima don Ante Jelić, tadašnji župnik Marijin dvorske župe kojoj je pripadala moja obitelj. Jedne večeri smo razgovarali o tadašnjem političkom ozračju u bivšoj državi, konkretno o njezinom raspadu, i dakako o budućem položaju Hrvata u novostvorenim političkim okolnostima. Tom prigodom mi je donio Glasnik HDZ-a iz Zagreba. U to vrijeme kod mene su se javile dvojbe oko toga gdje se angažirati. Dvojio sam između Veselice i Tuđmana. No, nakon dužeg razgovora, don Ante Jelić mi je kazao: 'Pokušaj se javiti u HDZ u Zagrebu'. Poslao sam jednostavno pismo u kojem sam naveo da sam impresioniran plemenitim idejama njihova pokreta te da želim surađivati s njima. Nakon desetak dana nazvao me Ivan Bobetko, sin Janka Bobetka, nakon čega smo dogovorili susret u Zagrebu. Nakon toga je već u drugom broju Glasnika HDZ-a u cijelosti objavljeno moje pismo. Tom prigodom sam se upoznao i s Jankom Bobetkom i tada je dogovoren susret s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Susret s dr. Tuđmanom je dogovoren u 23 sata u noći, a s obzirom na to da je UDBA tada još uvijek sve pratila i bilježila. Sastanak je bio u Nazorovoj 59. Vrata nam je osobno otvorio dr. Tuđman i srdačno nas primio. On je tada govorio, ako se što ne poduzme, stanje za Hrvate će biti katastrofalno. Nakon tog susreta počinju pripreme u organiziranju HDZ-a u Sarajevu i BiH.

U kakvom ozračju je stvaran HDZ BiH i tko su bili ljudi s kojima ste surađivali?

Mi smo tada djelovali u ilegali. Prvi koji su mi počeli pomagati oko osnivanja HDZ-a u Sarajevu bili su moji prijatelji iz župe koji danas žive u Zagrebu Zdenko i Mario Milošević. Nakon toga u osnivanje HDZ-a uključuje se Pavo Ilić iz sarajevskog naselja Stup, zatim profesorica Branka Balvanovići, Vid Milošević, otac Zdenka i Marija, Branimir Huterer. To su bili ljudi koji su činili korijen HDZ-a Sarajeva. Ako sam nekoga izostavio, unaprijed se ispričavam jer je od tada proteklo dosta vremena, a neki nisu među živima. Sastajali smo se u mojoj kući u Kalemovoj ulici. Sastanci su se obično odvijali u večernjim satima, iako se uvijek kroz prozor mogao vidjeti policajac u civilu koji je šetao ispred kuće. Jasno da je kuća bila pod prismotrom pa smo neke sastanke držali i na kućnom tavanu. Sastanke i koordinaciju pripremala je moja supruga Ljubica. Znao sam da se telefon prisluškuje, stoga smo svi imali šifrirane poruke koje su nekada bile doista smiješne. Rijetko smo se sastajali tijekom dana. Bilo je tada i šikaniranja, kako na poslu, tako i putem anonimnih telefonskih poziva i slično. Takvo ozračje vladalo je sve do konvencije stranke koja je održana 18. kolovoza 1990. u Skenderiji. I tada je bilo onih koji su iz straha ostali na desnoj strani Miljacke i promatrali što se događa na platou ispred.

Je li bilo pokušaja miniranja osnivačkog skupa u Skenderiji?

Dakako, bilo je, može se reći do zadnje minute. Posebno su bile dramatične dvije noći uoči održavanja skupa. U Sarajevo su tada doputovali prof. Dalibor Brozović, Gojko Šušak i Josip Manolić koji nije došao na skup u Skenderiju. Oni su smatrali da to ne bude osnivački sabor HDZ-a, već tribina gdje se neće birati ni jedno tijelo. No, ja sam po cijenu svog života odlučio da će se skup održati. Noć uoči skupa nazvao me predsjednik dr. Franjo Tuđman i kazao da što kasnije napišem svoj referat kako ne bi bilo problema. Drugo ništa nije sugerirao niti pitao vezano uz održavanje skupa. Naime, mi smo imali informaciju da je UDBA pod svaku cijenu preko svojih doušnika tražila sadržaj referata. Negdje iza pola noći sjeo sam i pisao sve do pet sati ujutro. Nakon toga sam uspio odspavati dva sata i s referatom u rukopisu krenuo prema Skenderiji gdje se već oko 10 sati skupilo mnoštvo Hrvata. Također, noć uoči održavanja skupa kući mi je došao don Ante Jelić i kazao da moram imati blažu retoriku jer mi je glava u torbi te da mi prijeti likvidacija. Već tada se šuškalo o mojoj smjeni, ali ja sam rekao ako to naredi predsjednik Tuđman, ja ću se bez riječi povući. To se nije dogodilo, jer je i sam predsjednik želio da se konvencija održi. Tako je to bilo noć uoči održavanja konvencije.