Slučajno se tim poslovima bavim 9 godina i mogu samo reći da su i TA i FA jedna velika prevara. FA je podložna manipulacijama od samog analitičara (i pritisaka unutar banke, što kompaniji dodijeli bolji rejting, tim investiciona banka ima više šanse da dobije neke mandate od te tvrtke). Analitičari često "masiraju" svoju "target price" sa manipulacijama oko diskontne stope, DCF, relative P/E ratio, da je to upravo gadljivo. Često samo slijede upute i projekcije koje dobivaju od same tvrtke koju analiziraju.

Trik je pročitati analizu određene tvrtke i čitati između redova i izvlačiti svoje zaključke, bez oslonca na njihov rejting tvrtke i ciljnu cijenu dionica.

TA je isto prevara i teška ezoterija ako se duboko zaglibi u vode Gann ciklusa, Fibonacci brojeva i Elliott valova Korisna je samo ako se iskoristi na vrlo jednostavan način da se opipa "puls" tržišta i provjere neke ključne točke gdje se javlja dobra potražnja ili ponuda.

TA funkcionira dosta bolje u svijetu obveznica (ima li bolji termin za govt. bonds, treasury bills?) i valuta jer tu nema čestih šokova i specifičnih vijesti koji iznenada promijene trend dionica neke tvrtke.

2008 je isto dokazala da praćenje kupovnje i prodaje "insajdera" isto slabo funkcionira, jer su upravo ti tzv. insajderi pravili katastrofalne greške i često nisu ni vidjeli krah svojih tvrtki, čak danima prije kraja. Često se desi da me nazove Public Relations neke tvrtke da me upita zašto su im na tržištu danas dionice zabilježile veliki pad (ili skok, mada im to toliko i ne smeta ), eto koliko tvrtke imaju pojma same o sebi.

Ovi koji vode investicione fondove isto nemaju pojma, većina truda im se svodi na marketing svog brenda gdje uopće nije jasno koja je to zapravo njihova komparativna prednost, i kako to namjeravaju postići bolji rezultat od svog benchmarka (Indeksa relevantne burze).

Dugoročna prednost se crpi iz dubokog poznavanja tržišta, psihologije svih učesnika tržišta (penzioni fondovi, investicioni fondovi, hedge funds, sovereign wealth funds, profesionalni trgovci, "mame i tate", korisnici financijskih derivata), zatim mogućnosti da se identificira primarni i sekundarni trend, trenutna psihoza i tematika i na što se trenuto tržište fokusira. Najvažnije u svemu je ipak pristup kvalitetnim informacijamai to u pravo vrijeme, kao i mogućnost da se vide "fund flows", tj. u koje tvrtke trenutno investiraju najveći i najbolji fondovi...to ne znači da će dugoročno biti u pravu, ali bar iza sebe kratkoročno imaš njihovu kupovnu moć.

Još jednom svima bih toplo preporučio knjigu "Random walk down Wall Street", autor Burton Malkiel, za koju ne znam je li ima prevod na hrvatski. Zaključak knjige je da je za obične investitore, najbolje da ignoriraju sve one koji im nude i obećavaju veliku dobit i da novac uglavnom ubace u indeksirane investicione fondove.

Da , ali to je za amatera praktično nemoguće, a za i za profesionalca nepouzdano i rizično!


Kad je nafta u uzlaznom trendu bila oko 110, EWTist je napravio analizu na ,svom blogu, da ide na 140, zatim je kad je počeo silazni trend rekao da ide do 34 i stabilizira se na oko 70, mislim da tu ima nešto u prepoznavnju trenda , ali za amtere s površnim zanjem slabo!


A tek analizičari, gotovo u pravilu ide suprotno od njihove prognoze, da vjerujem da nešto znaju mislio bih da je to namjerno!


Moj dojam je da kupuju neselektivno kad imaju priljev novca, a prodaju kad se promjeni trend zbog odljeva novca, ali upravo tu vidim priliku za zaradu na promjeni trenda investiranjem u indeksni fond!


Moj amaterski zaključak, temeljen na vlastitom iskustvu je pokušati razumjeti psihologiju i prepoznati trend i pratiti šta rade veliki igrači( Luković je direktor Zabe i kad je on prodao za mene nije više bilo sumnje da trebam ostati u njihovom fondu ili kad Čović, direktor plive prodao svoje dionice, savjetovao sam ocu da i on proda, ali me Mudrinić svojom kupnjom "zajebo", mada se dugoročno HT pokazuje kao odlična investicija!


Knjigu nisam pročitao, a takav sam zaključak i sam donio, nema šanse da amater ima inside info, napravi dubinsku analizu tvrtke i da donese kvalitetnu procjenu !

Ne bih ja isključio niti jedan faktor. Ne bih nikad posve isključio ni tehničku, ni fundamentalnu analizu. Jedino je bitno da ne uzimaš samo jedan faktor kao odlučujući, nego da posložiš sve faktore. Čak sam osobno, jako privržen fundamentalnoj analizi.

Mislio sam jedno vrijeme ući na makedonsko tržište kapitala i prvo što sam gledao su makroekonomski podaci države i trendovi države u prethodnim godinama.
Znači u ulaganjima bi trebao gledati sve. Od općeg stanja u državi, do kretanja branše, kretanja konkurencije, kvalitete manedžmenta tvrtke, globalnih kretanja, pa do konkretnih TA i FA.

Naravno, sve je ovo za one, koji znaju baratati s navedenim stvarima. Ostali - dobri investicijski fondovi, najbolja opcija.

http://www.vecernji.hr/vijesti/sve-zesc ... anak-77087

DUG ULAZAK ISLANDA U EUROPSKU UNIJU MOGAO BI IMATI PAPRENU CIJENU
Sve žešći sukob Islanda s Britanijom i Nizozemskom
Britanci su već stavili islandsku centralnu banku i ministarstvo financija na listu terorističkih organizacija. Što su još spremni učiniti zbog 3,4 mlrd. €?

Autor: Gojko Drljača10.01.2010 17:00

Kad je prije nekoliko dana islandski predsjednik Olafur Ragnar Grimsson izvijestio javnost kako ne namjerava potpisati kontroverzni zakon koji je na staru godinu jedva prošao kroz islandski parlament, a prema kojem se Island obvezao Britaniji i Nizozemskoj vratiti 3,4 milijarde eura jer su obeštetile 320.000 depozitara Icelandic Landesbanke dodatno se produbila prava međunarodna drama u kojoj veliki ne biraju sredstva da malu, financijski propalu zemlju prisile na svoje uvjete.
Centar moći
Intrigantno je kako se u međunarodnim odnosima ne biraju sredstva kad je u pitanju istjerivanje svog novca. Bilo bi zanimljivo pratiti reakcije da je Hrvatska kojim slučajem Novu ljubljansku banku proglasila terorističkom organizacijom zbog dugova prema hrvatskim štedišama koje uporno osporava.Posebno je jak pritisak Britanaca. Još od trenutka izbijanja krize u kasnu jesen 2008. godine London je apsolutno koristio pozicije financijskog centra moći u transakcijama s tada još prosperitetnim Islandom i polako je, prema pisanju WSJ-a, gušio njegovu malu ekonomiju.
Manje je poznato da je britanska vlada čak stavila islandsku centralnu banku i ministarstvo financija na službeni internetski popis terorističkih organizacija zaboravljajući na činjenicu da je da je Island član NATO-a i britanski saveznik šezdesetak godina te da nema armiju. Britanci su, nadalje, iskoristili svoj utjecaj u MMF-u te ga prema pisanju bivšeg člana odbora islandske centralne banke, Hannesa Gissurarsona, instrumentalizirala kao da je neka vrsta skupljača dugova.
Dojam je da je socijaldemoratska vlada Johanna Sigurdardottira pristala na sve teške obveze nametnute od Britanaca i Nizozemaca zbog vjerovanja da će im oni pomoći oko uključivanja Islanda u Europsku uniju. Stoga se islandska vlada i nije puno zabavljala isticanjem islandskih argumenta u inozemstvu oko toga zašto Island ne bi trebao vratiti velik novac Britancima i Nizozemcima.Bilo je, tvrdi, očigledno da je financijska pomoć Islandu uvjetovana vraćanjem novca Britancima i Nizozemcima.
Kao Nijemcima
Islanđani danas upozoravaju kako je 3,4 milijarde eura oko pola njihovog BDP-a te da se radi o nevjerojatnom teretu za njihovu krhku ekonomiju. On bi bio nalik obvezama koje su nametnute Nijemcima nakon prvog Svjetskog rata. Stoga nije čudno da je potez predsjednika Grimssona naišao na odobravanje većine Islanđana. Uz to što je teret duga za Islanđane očigledno prevelik, Islanđani se drže teorije ako su spremni odgovarati za depozite koje može pokriti islandski fond za osiguranje depozita i garancijski fond za investicije. Ako ti fondovi, smatraju Islanđani, nisu spremni ispuniti svoje obveze to ne znači da njihove obveze na sebe treba preuzeti islandska država.
Islanđani se pozivaju i na mišljenje predsjednika Europske centralne banke Claudea Tricheta koji smatra da europska pravila o osiguranju depozita ionako nisu dizajnirana za slučajeve potpunog kolapsa jednog cijelog ekonomskog sustava. A upravo to se dogodilo Islandu.

"End of bull(shit) rally"


http://wwwmea.blogspot.com/2010/01/end- ... ow-it.html

Zanima me što kaže investicijski bankar Rajvo na ovu prognozu od strane pouzdanog tehničara i solidnog prognozera, kojeg pratim već nekoliko godina, iako me direktno ne zanimaju Ameri, nego Crobex!

Ne znam puno o Crobexu, pa ti oko toga ne mogu pomoći. Glede ostalih tržišta, ne izgleda sjajno, jednostavno se previše negativnih faktora pojavilo u isto vrijeme, inflacija u Kini ide kao teretni vlak, pogotovo se odrazilo na cijene hrane, dakle postoji mogućnost socijalnih nemira, što vlasti itekako osluškuju, pa polako stiskaju kočnicu. Tržište je prilično osjetljivo na usporavanje u Kini, jer je ta zemlja itekako zaslužna za izvlačenje svijeta iz recesije.

U ovom trenutku je Grčka svojevrsni damoklov mač. Izvjesno je da bi ta zemlja (ukoliko ne dođe do "bailouta" od strane IMF-a, Njemačke i Francuske) ove godina mogla/trebala doći u poziciju gdje više neće biti u stanju servisirati dug. A radi se o višestruko većem dugu od svih ostalih "default" kriza u prošlosti.





Tu je također i Obamin populistički napad na banke...specijalni porez na "liabilities", ograničenje raznih profitabilnih aktivnosti i sl.

Glede tehničke analize...mislim da znaš moje mišljenje, uglavnom prezir za one koji se oslanjaju isključivo na tu esoteriju. Pogledaj malo "inkblot theory", kao i poglavlje knjige "Random walk down Wall street" koje se bavi debunkiranjem uspjeha raznih strategija, među ostalim i tehničke analize.

Normala da i ćorava koka nekad zrno ubode, ali za nešto ozbiljnije bi ipak trebao dokaz dugorošnog uspjeha, po mogućnosti evidentiran od strane neke revizorske kuće.

Nešto od toga ima i ovdje.

http://store2.marketwatch.com/index1.htm

Knjiga imena "Smrt kapitalizma" ili tako nešto,napisana od strane svećenika-doktora ekonomskih nauka mislim da je iz Berlina,naš čovjek-jel zna netko više o tome,tražim je već dugo?

Reakcija na poziv predsjednika europske središnje banke Jean-Claude Tricheta da Banka za međunarodna poravnanja (BIS - banka nad bankama, najmoćnija financijska institucija na planeti za koju nikad niste čuli) postane primarni pokretački stroj za globalno upravljanje. U svom pozivu, Trichet je upotrijebio termin "globalna vladavina" više od desetak puta naglašavajući kako je "globalna vladavina" od ključne važnosti za izbjegavanje nove financijske krize. Ovaj poziv djeluje doista šokantno s obzirom na činjenicu da je ovaj tajnoviti zvjerinjak međunarodnih bankara nekad bio pod kontrolom nacističkih lidera koji su u dosluhu sa svjetskim središnjim bankama usmjeravali novac kroz ovu instituciju izravno financirajući Hitlerov ratni stroj.

A mi? Svima je dosta svega, svi traže revoluciju politike, bolji život, a osobno se osjećaju kao mali nemoćni mravi bez ikakvog utjecaja, ni političkog ni financijskog. Ljudi pate od kompleksa nevažnosti i misle da samo neki bogati stranac ili domaći tajkun može na neki misteriozni način nešto pokrenuti.

Vlasništvo nad novčanim sustavom je od ključne važnosti za svaku društvenu zajednicu kojoj je cilj postići bilo kakvu vrstu trajnog prosperiteta, može se ostvariti kroz sustave alternativnih valuta.

Moramo se globalno svi probuditi kao jedan, zajedno otvoriti oči i doći do jedinstvene spoznaje, stigao je trenutak da ostavimo naše igračke, obrišemo balave noseve, oprostimo grijehe iz prošlosti, odrastemo i shvatimo da smo ovdje samo sa jednom svrhom, da živimo i budemo slobodni.

Jednom napokon slobodni, moramo prije svega osim samo na sebe početi razmišljati i o drugima, međusobno surađivati, radit jedni za druge umjesto jedni protiv drugih. Čovjek mora iz sebe početi izvlačiti ono najbolje, a ono što je u čovjeku najbolje i dalje počiva na istim osnovama koje je sama priroda usadila u nas, suradnja za dobrobit cijele zajednice, bijela istina koju je svaka lopovska družina pretvorila u crnu laž, "zavadi pa vladaj" kako bi sebi obezbjedila opstanak, blagostanje i prosperitet. Ljepota leži u raznovrsnosti, naše razlike nas moraju spajati, a ne razdvajati!

Trenutak Odluke: Spasiti Planetu Ili Bankare?

Neće ova recesija baš tako proći. Izgleda da se samo prelijeva iz sektora u sektor gospodarstva. Iz financijskog sektora u realni, iz realnog na državne finacije, iz državnih financija na otplate vanjskih dugova. Pa opet u krug.
Svašta bi još moglo biti.

Ni nedavnih trilijun dolara koje je, nitko ne zna odakle izvukla Europska unija kao odgovor na financijski kolaps Grčke koji širenjem zaraze prijeti ne samo Europi nego cijelom svijetu; nije uspjelo spriječiti jučerašnju paniku na burzama izazvanu hitnim intervencijama u Španjolskoj za spas bankarskog sektora.

Kao lonac na poklopac, izašli su i rezultati analiza švicarske agencije za kreditni rejting Independent Credit View, prema kojima bi banke širom planete uskoro mogle ostvariti deficit veći od 1,5 trilijuna dolara:

Globalnim Bankama Će Nedostajati 1,5 Trilijuna Dolara Kapitala

Zanimljivo štivo, iako ne dijelim mišljenje, s onim što se namjerava reći i suptilno navodi na zaključak:

Ha-Joon Chang, profesor ekonomije na Sveučilištu Cambridge i autor svjetskog bestsellera "23 Things They Don't Tell You About Capitalism"

1. Ekonomija se izvorno nazivala 'politička ekonomija'

Ekonomija je politika i kao takva nikada ne može biti znanost. Ipak, dominantna neoklasična škola ekonomije je uspješno promjenila naziv discipline iz tradicionalne 'političke ekonomije' u 'ekonomiju' na prijelazu u 20. stoljeće. Neoklasična škola htjela je od ekonomije stvoriti čistu znanost lišenu političkih (a time i etičkih ) dimenzija koje uključuju subjektivne vrijednosne procjene. Ova promjena bila je politički potez sama po sebi.

2.Nobelova nagrada iz ekonomije nije izvorna Nobelova nagrada
Za razliku od izvornih Nobelovih nagrada (fizika, kemija, psihologija, medicina, književnost i mir) koje su utemeljene od strane švedskog industrijalca Alfreda Nobela krajem 19. stoljeća, Nobelovu nagradu za ekonomiju utemeljila je Švedska centralna banka (Sveriges Riksbank) 1968. te se stoga službeno zove 'Sveriges Riksbank nagrada iz ekonomskih znanosti u sjećanje na Alfreda Nobela'. Članovi Nobelove obitelji poznati su po kritici Švedske centralne banke zbog dodjeljivanja nagrade protržišno orijentiranim ekonomistima koje njihov predak ne bi prihvatio s odobravanjem.

3. Nijedna ekonomska teorija ne može objasniti ekonomiju Singapura
To je ono što nazivam 'problemom Singapura'. Ako ste pročitali standardnu dozu hvalospjeva o ekonomskom uspjehu Singapura na mjestima poput Economist-a ili Wall Street Journal-a, čut ćete samo o singapurskoj slobodnoj trgovini te prijateljskom stavu prema stranim ulaganjima. Nikad nećete čuti kako je gotovo svo zemljište u Singapuru u državnom vlasništvu, dok je 85 posto stambenog prostora pod ingerencijom državne stambene korporacije. 22 posto BDP-a je proizvedeno od strane poduzeća u državnom vlasništvu (uključujući Singapore Airlines), dok svjetski prosjek iznosi oko 9 posto.
Grubo rečeno, ne postoji ekonomska teorija koja sama samcata može objasniti uspjeh Singapura; njegova ekonomija spaja ekstremne karakteristike kapitalizma i socijalizma. Sve teorije su djelomične; stvarnost je kompleksna.

4. Britanija i SAD su izumili protekcionizam, a ne slobodnu trgovinu
Britanija je imala najzaštićeniju ekonomiju u kapitalističkom svijetu u kasnom 18. stoljeću te u ranom 19. stoljeću. Velik dio protekcije bio je predviđen s ciljem promocije i zaštite britanskih proizvođača od superiornih stranih konkurenata iz Europe, posebno iz zemalja Beneluxa (odnosi se na današnju Nizozemsku i Belgiju).

SAD je otišao korak dalje. Koristeći kao inspiraciju britansku protekcionističku politiku, Alexander Hamilton, prvi ministar financija SAD-a (to je tip na novčanici od 10 dolara) razvio je teoriju 'argument zaštite mladih industrija' (eng. infant industry argument) – stajalište da vlada ekonomski zaostale nacije mora štititi i njegovati svoju mladu industriju sve dok ne 'odraste' i postane sposobna za natjecanje na svjetskom tržištu. Hamilton je poginuo 1804. u dvoboju pištoljima, a SAD je usvojio protekcionizam dvadesetih godina 19. stoljeća te ostao najzaštićenija svjetska ekonomija tokom većeg dijela sljedećeg stoljeća.

5. Slobodna trgovina se u početku širila neslobodnim metodama
Slobodna trgovina širila se diljem svijeta tijekom 19. stoljeća. Međutim, svoje širenje u najvećoj mjeri duguje nečemu što ne bismo u normalnim okolnostima povezali sa rječju 'slobodan' – sili, ili barem prijetnjama o uporabi iste. Kolonizacija je bila očiti put ka 'neslobodnoj slobodnoj trgovini', za vrijeme koje su kolonijalni gospodari pokorene države silom tjerali da u potpunosti prihvate slobodnu trgovinu. Čak su i mnoge nekolonizirane zemlje bile prisiljene prihvatiti slobodnu trgovinu. 'Diplomacijom topova' prisiljene su na potpisivanje nepravednih sporazuma kojima im je između ostalog uzeta i carinska autonomija (pravo da odrede vlastite carinske tarife). Najozloglašeniji sporazum je onaj potpisan u Nankingu koji je Kina bila prisiljena potpisati 1842. godine nakon poraza u Opijumskom ratu, ali i zemlje Latinske Amerike, Otomansko Carstvo (predak Turske), Perzija (današnji Iran), Siam (današnji Tajland) te čak i i Japan bili su predmet sličnih sporazuma.

6. Konzervativac Otto von Bismarck uveo je prvu socijalnu državu na svijetu
Suprotno onome što većina ljudi vjeruje, socijalna država je izvorno izum desnice. Konzervativac Otto von Bismarck je prvi koji ju je uveo. Bismarck je mrzio socijalizam, ali nije bio ideolog. On je zapravo shvatio da ukoliko ne osigura minimalnu sigurnosnu mrežu radnicima, da će se oni okrenuti socijalizmu. Stoga je radnike zadržao sretnima stvaranjem prve socijalne države na svijetu. To upućuje na to da oni koji žele uništiti socijalnu državu, iako njeguju imidž kapitalista, ustvari mogu biti najveći neprijatelji kapitalizma.

7. Kapitalizam je najbolje rezultate ostvarivao između 1950-ih i 1970-ih, u razdoblju velike regulacije i visokih poreza
Unatoč tome što u posljednje vrijeme možemo čuti o štetnosti ekonomskih učinaka visokih poreza i snažne državne regulacije, napredne kapitalističke ekonomije rasle su brže u razdoblju između 1950-ih i 1970-ih, kada je bilo mnogo regulacija i visokih poreza. Između 1950. i 1973. prosječni dohodak po glavi stanovnika rastao je nevjerojatnom stopom od 4,1 posto godišnje. Japan je ostvarivao još brži rast od 8,1 posto kao polazišna karika lanca 'ekonomskih čuda' iz Istočne Azije u razdoblju iduće polovice stoljeća. Čak je i SAD, najsporije rastuća ekonomija razvijenog svijeta u to vrijeme, rasla stopom bez presedana koja je iznosila 2,5 posto. Dohodak po glavi stanovnika za sve navedene ekonomije zajedno, od tada je rastao samo 1,8 posto godišnje u razdoblju 1980-2010 unutar kojeg je došlo do smanjivanja poreza bogatima i dereguliranja njihovih ekonomija.

8. Internet je izumila vlada SAD-a, a ne Silikonska dolina
Mnogo ljudi misli da je SAD odmakao tako daleko u razvoju novih tehnoloških sektora zbog poduzetništva privatnog sektora. Međutim, nije. Federalna vlada SAD-a stvorila je svaki od tih sektora.
Pentagon je financirao razvoj računala od samih početaka, isto tako i internet je proizašao kao Pentagonov istraživački projekt. Poluvodič – temelj ekonomskog sektora informatike – je inicijalno razvijen financiranjem od strane američke mornarice. Zrakoplovna industrija SAD-a ne bi se razvila u ono što je danas da je zračne snage SAD-a (US Air Force) nisu indirektno masovno subvencionirale plaćanjem ogromnih cijena za vojne zrakoplove, iz kojih je ostvareni profit bio usmjeravan u razvoj civilnog zrakoplovstva.

9. Prije oporezivanja i socijalnih izdavanja, Njemačka i Belgija imaju veću razinu društvene nejednakosti od SAD-a
Prije oporezivanja i socijalnih transfera, popriličan broj europskih zemalja, poput Njemačke i Belgije imaju veću razinu društvene nejednakosti od SAD-a. Tek nakon oporezivanja i socijalnih transfera, postaju jednakije. Ovi primjeri nam pokazuju da je moguće fundamentalno preoblikovati nejednakost unutar zemlje sa progresivnim porezima i socijalnom državom. Unatoč tome što mnogi ljudi kažu, nejednakost nije prirodni fenomen, poput potresa ili uragana, izvan ljudske kontrole.
10. Finska, jedna od društveno najjednakijih zemalja u svijetu rasla je brže nego SAD
Ne samo da postoji mnogo dokaza koji ukazuju na to da veća nejednakost stvara više negativnih socio-ekonomskih ishoda, postoji i popriličan broj primjera u kojima su egalitarnija društva ostvarivala rast mnogo brže u odnosu na manje egalitarna društva. Unatoč tome što je jedno od najegalitarnijih društava u svijetu, egalitarnije čak i od država bivšeg sovjetskog bloka za vrijeme socijalizma, Finska je rasla mnogo brže od SAD-a koji spada u skupinu najmanje egalitarnih društava u razvijenom svijetu.

11. 'Lijeni' Grci su jedni od najradišnijih ljudi u razvijenom svijetu nakon stanovnika Južne Koreje
Od početka krize u eurozoni, Grke se ocrnjuje i karakterizira kao lijene 'parazite' koji žive na račun radišnih Sjevernjaka. Međutim, Grci u prosjeku rade dulje nego radnici u bilo kojoj drugoj zemlji razvijenog svijeta osim Južne Koreje. Grci zapravo rade 1,4 i 1,5 puta duže od navodno radoholičnih Nijemaca i Nizozemaca. Talijani također prkose mitu o 'lijenim Mediterancima' budući da vremenski rade isto kao i Amerikanci te 1,25 puta duže od svojih njemačkih susjeda. Ove brojke ukazuju na to da problem Mediteranskih zemalja eurozone nije radna etika nego produktivnost.

12. Švicarska i Singapur ne žive samo od bankarstva i turizma
Mnogo ljudi tvrdi da smo ušli u razdoblje post-industrijskog svijeta, u kojem 'proizvodnja stvari' više nije važna, te da je uslužni sektor postao motor ekonomskog razvoja. Švicarska i Singapur se često navode kao primjeri država koje uspjeh temelje na uslužnim djelatnostima. Nisu li ove dvije države pokazale da je moguće postati jako bogat baveći se uslužnim djelatnostima poput financija, turizma i trgovine?

Zapravo ove dvije države pokazuju upravo suprotno. Prema podacima UNIDO-a, Švicarska je 2002. imala najveću stopu dodane vrijednosti proizvoda po glavi stanovnika (MVA) - 24 posto više od Japana. U 2010. godini, Singapur je bio prvi na ljestvici sa stopom MVA koja je bila 48 posto veća od američke. Švicarska je te godine bila treća.

13. Većina siromašnih ne živi u siromašnim zemljama
Trenutno oko 1,4 milijarda ljudi - ili jedan od pet ljudi u svijetu - živi sa manje od 1,25 dolara dnevno, što je svjetska granica siromaštva (ispod koje puko preživljavanje postaje izazov).

Međutim, većina siromašnih ne živi u siromašnim zemljama. Više od 70 posto ljudi koji žive u apsolutnom siromaštvu zapravo žive u zemaljama srednjeg dohotka. Od sredine 2000-ih, više od 170 milijuna ljudi u Kini (oko 13 posto populacije) i 450 milijuna ljudi u Indiji (oko 42 posto populacije) živjelo je sa dohotkom manjim od svjetske granice siromaštva. To pokazuje s kakvim se ogromnim izazovima ove dvije najmnogoljudnije zemlje suočavaju.

ah, uvijek je problem kad mislis da ce ti bilo kakava analiza pomoci da predvidis buducnost.

bit uspjeha na burzi je da ulozis mnogo, ne riskiras puno (iako je pitanje sto bi to trebalo znaciti) i da cekas povoljan treutak. odredi si iznos koji zelis zaraditi na pojedinom ulaganju i kad se to dogodi povuci se.

recimo trgovanje s valutama je idealno za to posto vodece svjetske valute nece propasti a i imaju ogranicen pojas unutar kojeg im se krece cijena. znaci. tesko da ce vrijednost dolara pasti 5 puta u odnosu na funtu. Tako ako imas dobar pcoetni kapital koji ti omogucuje sirok manevarski prostor. tesko mozes izgubiti.

npr. moguce je da 2 godine budes u gubitku, no onda 3. godinu zaradis 30% (što je realno) i ,hop, svaka godina 10%...

jedino sto ti treba je dobar pocetni kapital.

ja sam prije trgovao sa po par stotina eura pa je cesto to zavrsavalo lose.

onda sam skuzio da moram odjednom uloziti vise ako zelim ikakav napredak i tada je krenulo nabolje.

sad imam malo ozbiljnije novce u igri i to mi daje mogucnost da cekam dok se trend ne okrene. s valutama ce se uvijek trend okretati.

idite na neku brokersku kucu koja se bavi time, npr. MTrading i pogledajte grafikone za kretanja valuta, vidjet cete da oni uvijek idu gore dolje kad se gleda npr rok od godine dvije. i uvijek mozes zaraditzi i kad pada i kad raste. jedino sto je bitno jest da imas veliki kapital da mozes apsorbirati privremene gubitke dok se trend ne okrene...

Evo malo ekonomistima štiva

to je logicno, u uvjetima ogranicenih resursa nemoguc je neograniceni rast. ljudskoj vrsti je potreban kvantni skok da prevlada granice koje je sama sebi zadala.

Ključ za ekonomsko-gospodarski razvoj svijeta su izvori energije.

Civilizacija je sama sebe stavila u ograničen prostor prevelikom ovisnošću o neobnovljivim izvorima energije, ponajviše o nafti i plinu.
Dakle to je nekakva međa koju smo si sami zadali i koju treba prevladati, odnosno naći nova rješenja.

Sa razvojem na tom polju, nuklearna fisija/fuzija, te okretanjem obnovljivim izvorima energije, doći će do novoga rasta.