HercegBosna.org

granica · **Pridružen/a:** 17 ruj 2015, 13:47 **Postovi:** 3605

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija nesumnjivo je bila jedna od najuglednijih članica Pokreta nesvrstanih. Točnije bi bilo reći da je slovila za jednu od tehnološki i znanstveno naprednijih zemalja čiji su se stručnjaci i sveučilišta tražila u pola svijeta. Stoga nije začuđujuće što je SFRJ u dva navrata imala i program nuklearnog naoružavanja.

Početak programa

“Moramo imati atomsku bombu. Moramo je napraviti makar nas godinama stajala polovicu svih prihoda.”

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija nesumnjivo je bila jedna od najuglednijih članica Pokreta nesvrstanih. Točnije bi bilo reći da je slovila za jednu od tehnološki i znanstveno naprednijih zemalja čiji su se stručnjaci i sveučilišta tražila u pola svijeta. Stoga nije začuđujuće što je SFRJ u dva navrata imala i program nuklearnog naoružavanja.

“Moramo je imati!”

“Moramo imati atomsku bombu. Moramo je napraviti makar nas godinama stajala polovicu svih prihoda.” Ovim riječima je Edvard Kardelj objašnjavao prohtjeve prvog jugoslavenskog nuklearnog programa pokrenutog krajem 1948. Bio je to neizmjerno velik pothvat za mladu jugoslavensku državu još opterećenu velikim civilnim i materijalnim stradavanjima, pogotovo u vrijeme kada Staljin još nije imao svoju bombu (dobit će je 1949.). Glavni motiv za nuklearno oružje bio je sukob Tito-Staljin i izbacivanje Jugoslavije iz zajednice komunističkih zemalja.

Nema mnogo podataka o vojnim dimenzijama nuklearnog programa u njegovim ranim godinama, ali zanimljivo je razmisliti o civilnim ulaganjima. Institut za istraživanje strukture materije (kasnije preimenovan u Institut nuklearnih nauka Boris Kidrič) osnovan je u Vinči kod Beograda 1948; Institut Jožef Štefan pod vodstvom Antona Peterlina osnovan je u Ljubljani 1949; Institut Ruđer Bošković po vodstvom Ivana Supeka osnovan je iduće godine u Zagrebu. Prema službenom izvještaju “Nuklearna energija u Jugoslaviji” između 1948. i 1953. utrošeno je 1,75 milijardi tadašnjih dinara (oko 282 milijarde američkih dolara prema tečaju iz 2010.), a procjenjuje se da je dodatnu milijardu dinara tražilo istraživanje i eksploatiranje uranove rude u istom razdoblju.

Naš prvi cilj je proizvodnja atomskog oružja

Prema dokumentu “O dva bitna uslova za razvitak atomske energije kod nas” (25. svibnja 1953.) namijenjenom političkom vrhu, prvi od dva cilja jugoslavenskoga programa razvoja atomske energije je “proizvodnja atomskog oružja”, a tek drugi cilj je bio “uporaba atomske energije u gospodarstvu”. Dokument među ostalim kritizira jugoslavensku birokraciju za kočenje napora, te ističe da politika skrivanja, “nemerljivo oštrija nego u bilo kojoj zemlji, osim onih u sovjetskom bloku” ometa planove razvoja oružja (npr. kupnju deset tona teške vode u Norveškoj). Stoga je potrebno da se “zasad, barem za određen broj znanstvenika našeg instituta, ukinu sva ograničenja u informiranju o organizaciji, metodama, rezultatima i ulaganjima na području istraživanja s uranom.” Istovjetno tome, američki vojni ataše u Ateni u siječnju 1954. piše da je Jugoslavija pokrenula program za proizvodnju atomskog oružja.

Provedba programa

Preduvjet proizvodnje atomske bombe bila je izgradnja nuklearnih reaktora i postrojenja za preradu nuklearnog goriva. Partnerstvo je ostvareno s Norveškom i SSSR-om.
Program nuklearnih istraživanja nastavljao se punim tempom. U Vinči je osnovan Odjel za obnavljanje nuklearnog goriva 1956.godine; uređaj nulte snage moderiran teškom vodom sagrađen je na istoj lokaciji 1958., a 1959. dopremljen je i istraživački reaktor snage 6,5 megavata pokretan uranom obogaćenim na 80% uran-235. Ovaj reaktor sagradili su Sovjeti, a isporučivali su tešku vodu i visokoobogaćeni uran. Razlog tome bilo je zatopljenje odnosa sa SSSR-om za Hruščova što je omogućilo sovjetsko-jugoslavensku suradnju.

S Norveškom do plutonija

Ipak, pedesetih je s Jugoslavijom najtješnje surađivala Norveška (koja je i sama pedesetih razmatrala vojni aspekt istraživanja - bila je šesta zemlja koja je uspješno sagradila nuklearni reaktor). Gunnar Randers, voditelj norveškog programa nuklearnih istraživanja posjetio je Vinču 1952. (iste godine je jedan od znanstvenika, Dragoslav Popović, počeo svoj dvogodišnji boravak na Randersovu Insitutu za istraživanje nuklearne energije u Kjelleru). Jugoslaviju je posebno zanimalo kemijsko dobivanje plutonija iz radioaktivnog goriva što je bio i cilj programa školavanja znanstvenika u Kjelleru.

Sredinom 1953. Dedijer je potpisao ugovor s norveškom tvrtkom o kupovini pet tona teške vode (što je bila dopuna kupovini veće i jeftinije količine u Sovjetskom Savezu). Od tada Institut u Vinči sve više surađuje s Norveškom na preradi plutonija (što je primjerice vidljivo u mnogim znanstvenim publikacijama jugoslavenskih autora).

Jugoslavenski državni podsekretar Slobodan Nakićenović u pismu Randeru iz listopada 1960. navodi nužnost nabave tvornice za preradu plutonija kako bi se prerađivalo istrošeno gorivo, a “uređaj bi trebao imati kapacitet od najmanje jedne i pol tone urana na godinu, kako bi reaktor mogao raditi punom snagom.” Zanimljivo je da je napomenuo da ako uređaj bude načinjen po uzora na onaj u Kjelleru, jugoslavenski znanstvenici bi mogli kasnije povećati kapacitet na deset tona na godinu, što Nakićenović opravdava kao “rezervu za moguće povećanje snage reaktora ili za gorivo za buduće nove reaktore”.

Kraj programa

Dogovor je postignut o izgradnji takvog laboratorija u Vinči i to većih dimenzija. Tehnički nacrti za tvornicu su poslani Jugoslaviji 1962., a 1966. je Norveška poslala u Vinču nešto plutonija visoke kvalitete. Tvornica međutim nikada nije sagrađena (prerada na razini laboratorija se ipak obavljala). Tito je u međuvremenu obustavio program.

Razlozi tome bili su mnogi. Sovjetska prijetnja Jugoslaviji je oslabila nakon dolaska Hruščova na vlast. Tito je u međuvremenu postao javni šampion nuklearnog razoružavanja i jedan od vođa pokreta nesvrstanosti, pa bi mu nuklearne aspiracije naštetile ugledu. Naposlijetku, program je bio vrlo skup, a ponudio je malo rezultata. No to ne znači da su nuklearne ambicije Jugoslavije tu i umrle.

Krško krinka za bombu (IV)

Zamah razvitku bombe započet je tek za mandata sekretara na narodnu obranu Branka Mamule (1982-1988), dakle nakon Titove smrti. CIvilna krinka za program nuklearnog naoružavanja bila je gradnja elektrane Krško.
Stvarnost je ipak bila nešto drugačija od maštanja političkih dužnosnika. Program za razvoj bombe nije primio veća ulaganja iako je odabran njen tip (implozijska bomba na bazi plutonija). Štoviše, zamah razvitku bombe započet je tek za mandata sekretara na narodnu obranu Branka Mamule (1982-1988), dakle nakon Titove smrti. Tada su zadržana dva paralelna programa, vojni Program A te civilni Program B (11 projekata za miroljubive svrhe).

Svi projekti programa B bili su dobro prilagođeni potrebama Programa A kojeg je trebao opskrbiti materijalom. Glavna operativna odgovornost za nadgledanje obaju programa povjerena je nuklearnom odjelu Vojnotehničkog instituta u Beogradu kojemu je na čelu bio pukovnik Martin Sajnkar. Većina poslova je bila i koncentrirana na području Beograda u okviru tri instituta - Vinče, Instituta za fiziku i Vojnotehničkog instituta.

Većinu poslova su objavljali timovi specijalista sa sva tri instituta, iako su zagrebački institut Ruđer Bošković i ljubljanski Jožef Stefan također bili povezani. Tako je u Zagrebu cilj bio razviti neutronsku komponentu (točnije istražiti polonijsko-berilijski izvor te njihove alternative) bombe no tek dva od desetak fizičara je znalo izravnu svrhu svoga posla. Zato je izgrađena i nova zgrada kako bi se prikrile tajne djelatnosti. Do gradnje prototipa nikad nije došlo.

Naime sredinom 1987. Program A je obustavljen, a Program B je okončan 1990. donošenjem novog saveznog zakona o zabrani gradnje novih nuklearnih elektrana. Glavno postignuće nuklearnih aspiracija bio je etnički šaroliki visokostručni kadar i pedesetak kilograma svježeg uranskog goriva upotrebljivog za bombu (i deset kilograma niskoozračenog visokobogaćenog urana). Taj materijal je stavljen pod nadzor Međunarodne agencije za nuklearnu energiju koja je u nekoliko navrata devedesetih pojačavala kontrolu zbog političke situacije u Srbiji i svijetu.

Kraj nuklearnog goriva

Jugoslavensko novo vodstvo nakon promjene vlasti u listopadu 2000. je 15 mjeseci pregovaralo sa multinacionalnim pregovaračkim timom o uklanjanju goriva. Inicijator pregovora bile se SAD. U kolovozu 2002. 48 kilograma 80% U-235 prevezeno je iz Beograda u ruski institut u Dmitrovgrad. Iduće godine jugoslavenska vlada je objavila i službeni moratorij na razvoj nuklearne tehnologije. Ostalo je pitanje Vinče kao laboratorija za razvoj.
Od srpnja 2002. u suradnji sa Međunardnom agencijom za nuklearnu energiju Srbija provodi VIND program kako bi uklonila iskorišteno gorivo, osigurala nuklearni otpad i rastavila istraživački reaktor. Troškove uklanjanja financirali su i američka administracija, Europska unija te međunarodne nevladine organizacije.

Posljednji elementi (od oko 8,000 njih) potrošenog goriva su napustili Institut u Vinči 18. studenog 2010. i prevezeni su pod velikim osiguranjem kroz Mađarsku i Sloveniju do Kopra. Tamo je 21. studenog ukrcano na brod i otpremljeno u Murmansk. U Rusiji je gorivo završilo u postrojenju u Ozersku gdje će se gorivo konačno uskladištiti nakod obrade. Uklanjanje goriva iz Vinče bila je najveća takva međunarodna akcija u povijesti, a ostavila je područje bivše Jugoslavije bez materijala koji bi se mogao iskoristiti za izradu nuklearnog naoružanja.

http://jugoslavenska-narodna-armija.blo ... bomba.html

Dobro je sto nisu uspjeli jer bi je najvjerovatnije bacali jedni na druge.

Niko Komadina

Jeste li gledali sinoc dokumentarac na HRT-u?

Niko Komadina

weasel · **Pridružen/a:** 10 svi 2019, 21:58 **Postovi:** 20815

Sreća pa komunajre nisu znale s novcima, zamislite da je SFRJ imala atomsku. Nikad ne bi bilo Hrvatske.

Gaugamela93 · **Pridružen/a:** 04 pro 2016, 17:11 **Postovi:** 1527

DrMag je napisao/la:

Jeste li gledali sinoc dokumentarac na HRT-u?

Zanimljivo kako su na kraju prikazali kartu planirane izgradnje 16 nuklearnih elektrana u Jugoslaviji. Uz Privlaku kraj Dugog Sela s kojom se najdulje odmaklo u planovima izgradnje (koju su na kraju zaustavili Srbi lobiranjem kod Slovenaca), planirane su još nuklearke kraj Zadra i dvi na Dunavu u potezu Vukovar-Ilok. Mi se neki dan šalili sa nuklearkom kod Iloka kad ono bilo u planu

Zanimljivo kako je prema ovom planu izgradnje budućih nuklearki planirana jedna u BiH, i to u blizini Čapljine.

Niko Komadina

U BiH dvije, jedna na Drini u Gorazdu, druga na Neretvi. No daleko su one bile od planova, samo su oznacene pogodne lokacije.

Gaugamela93 · **Pridružen/a:** 04 pro 2016, 17:11 **Postovi:** 1527

DrMag je napisao/la:

U BiH dvije, jedna na Drini u Gorazdu, druga na Neretvi. No daleko su one bile od planova, samo su oznacene pogodne lokacije.

Na onoj karti lokacija oko Čapljine mi se čini kako je odabrana.
Zanimljivo je kada govorimo o nuklearnoj energiji kako je EU jučer donijela kojom nuklearnu i plinsku energiju proglašava zelenom

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 22:25 **Postovi:** 4801

https://www.zabranjeni.hr/vijesti/hrvatska/zasto-je-zapravo-vrh-jna-silom-zelio-sprijeciti-demokratske-procese-zloupotrebljavali-su-proracun-sa-sadamom-i-gadafijem-razvijali-atomsku-bombu-7683816

Zašto je zapravo vrh JNA silom želio spriječiti demokratske procese:Zloupotrebljavali su proračun, sa Sadamom i Gadafijem razvijali atomsku bombu...

Citat:

e ratove na prostorima bivše države od 1991. do 1998., od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine do Kosova, uz potporu Miloševićeve velikosrpske politike zapravo vodila JNA s višestrukim razlozima kako bi zapravo prikrila svoje mnogobrojne prljave poslove, od zloupotrebe državnog proračuna savezne države, te posebno saveznih fondova za pomoć nerazvijenima, pa sve do proizvodnje i nedopuštene proliferacije oružja za masovno uništavanje, ugrožavajući mir i sigurnost u svijetu kroz dugogodišnju suradnju s režimima Sadama Huseina u Iraku i Moamera Gadafija u Libiji. To posebno ilustrira zajednički tajni nuklearni program na razvoju atomske bombe Jugoslavije, Iraka i Libije, u čemu su sudjelovali i vodeći znanstveno-istraživački instituti bivše države, “Vinča”, “Jožef Štefan” i “Ruđer Bošković”. Takva država postaje opasna za mir i sigurnost u svijetu te gubi potporu šire međunarodne zajednice. Znamo što se dogodilo Sadamu Huseinu u Iraku i Gadafiju u Libiji i nije čudno to što se dogodilo Jugoslaviji i njenoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji koja je predvodila zajednički nuklearni program, ali i proizvodnju bojnih otrova u Bijelom polju kod Mostara. U jednom trenutku, kada su tajne službe nekih vodećih država te posebno CIA postale svjesne što sve radi bivša Jugoslavenska narodna armija od genocida nad vlastitim narodima, pa do tajne vojne suradnje s režimima Sadama i Gadafija, razumljivo je da je takva država konačno izgubila potporu šire međunarodne zajednice.

Citat:

Isto tako pamtim i njegovo duboko razočaranje činjenicom da je JNA tajno vodila nuklearni program usmjeren na proizvodnju atomske bombe, ni manje ni više nego sa Sadamom Huseinom i Gadafijem.

Ne smije se zaboraviti da su u to vrijeme krajem 80-ih već bili sklopljeni sporazumi s Irakom i Libijom za izradu rakete nosača. Vojni dio jugoslavenskog nuklearnog programa u suradnji s Irakom i Libijom držao se je u najstrožoj tajnosti, a na njemu su radili vodeći jugoslavenski znanstveno-istraživački instituti “Vinča”, “Jožef Štefan” i “Ruđer Bošković” te sarajevski Energoinvest, koji je u to vrijeme imao više od 40.000 zaposlenih i 11 istraživačkih centara, te je imao ključnu ulogu u čitavom nuklearnom programu. Cijeli projekt koordinirao je Vojno-tehnički institut iz Beograda.

Tajni karakter čitavog projekta najbolje ilustrira činjenica da akademik Matić, kao predsjednik uprave Energoinvesta te kasnije savezni ministar znanosti i tehnologije u Vladi Branka Mikulića, nije smio ništa znati o tom projektu. Tako je funkcionirala bivša država i u njoj JNA kao država u državi. No ipak, akademik Matić je indirektno saznao u ljeto 1988. godine da je projekt izgradnje nuklearnog oružja i odgovarajuće rakete nosivosti 500 kg i dometa 300 km odmaknuo tako daleko da su bili predviđeni nuklearni pokusi u jednoj od dvije prijateljske zemlje bivšeg režima, odnosno u Libiji ili Iraku. U tom kontekstu početkom 1993. god. Karadžić i general Novaković nisu bez razloga prijetili Hrvatskoj nuklearnim oružjem.

Citat:

I danas se dobro sjećam svojih razgovora u proljeće 1994., neposredno nakon katastrofalne eksplozije u našem vojnom skladištu u Dubokom jarku, s generalom Hrvatske vojske g. Bienenfeldom, istaknutim znanstvenikom za proizvodnju bojnih otrova, o aktivnostima JNA u Bijelom polju kraj Mostara na proizvodnji bojnih otrova, gdje je i sam radio. Upozoravao me je isto tako na opasnosti koje nam prijete iz arsenala i pogona JNA za proizvodnju bojnih otrova, i to ne samo u Bijelom polju. Ne samo zbog proizvodnje bojnih otrova, nego i zbog svog nuklearnog programa te proliferacija naoružanja i vojne opreme, bivša država je jednostavno bila opasna država, ne samo za njene narode nego i za međunarodnu sigurnost i mir.

Zbog svih tih razloga Jugoslavija u međunarodnim odnosima uskoro postaje klasificirana kao Rogue state, odnosno kao država za koju se smatra da svojim djelovanjem ugrožava svjetski mir zbog svoje autoritarne vlasti, koja isto tako svojom vojskom ugrožava temeljna ljudska prava vlastitog stanovništva, te sponzorira proliferaciju i proizvodnju oružja za masovno uništavanje. 1994. ugledni Foreign Affairs objavljuje članak u kojem savjetnik predsjednika za nacionalnu sigurnost Anthony Lake, pored Sjeverne Koreje, Irana, Iraka i Libije, ističe da i tadašnja Jugoslavija pripada istoj skupini zemalja.

Kad gledate ovo, shvatite zašto je NATO bia bombardira Srbiju.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 22:25 **Postovi:** 4801

https://express.24sata.hr/top-news/cia-se-bojala-da-ce-srbi-a-bombom-rijesiti-hrvatsku-21930

Citat:

Tajni dokument pod nazivom “Prospekti za dalje širenje nuklearnog oružja” s kraja 1975. godine prvi put stavlja jugoslavenski nuklearni projekt rame uz rame s drugim velikim silama. CIA-ini analitičari raspravljaju koliko bi drugim, u to vrijeme nenaoružanim državama, trebalo vremena za gradnju nuklearne bombe. ... prema mišljenju tih analitičara, dobiti najopasnije oružje u roku od ... Jugoslaviji bi trebalo čak pet. Uz svu silu špijuna, špijunskih aviona i satelita, CIA je zaključila da Jugoslavija može imati atomsku bombu do 1980. godine. Na upravo te dokumente pozivao se Filip Kovačević, gost predavač na Sveučilištu u San Franciscu, kad je preko srpskih medija lansirao teze o tome da je jedno tako opasno oružje moglo sačuvati cjelovitu Jugoslaviju.

Kovačević se poziva i na neke druge dokumente CIA-e koji govore da je Jugoslavija već početkom pedesetih godina prošlog stoljeća slala studente na razna američka sveučilišta kako bi stekli odgovarajuća znanja za rad na razvoju nuklearnog programa.

odine 1952. Dragoslav Popović počeo je svoju dvogodišnju edukaciju na Istraživačkom institutu za energiju i nuklearnu tehnologiju u Kjelleru. Tamo se bavio istraživanjem izvlačenja plutonija iz rude. Već iduće godine postignut je okvirni sporazum s Norsk Hydro-Elektrisk o kupnji 10 tona teške vode, vjerojatno s ciljem nabavke reaktora za tešku vodu od Norveške. Kako stoji u analizi Nuclear Threat Initiative, Jugoslavija nikad nije dovršila taj dogovor i kupljen je jeftiniji reaktor od Sovjetskog Saveza.

Godine 1956. potpisan je sporazum o nuklearnoj suradnji između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, a do kraja tog desetljeća je dovršen reaktor RA u Vinči. Drugi reaktor, RB, imao je problema u radu, pa je jedna osoba poginula od zračenja dok ih je petero teško ozlijeđeno.

na drugom kraju države, na ljubljanskom Institutu “Jozef Štefan”, počela je gradnja američkog reaktora koji je upogonjen u svibnju 1966. godine.

Uskoro će i Tito obustaviti nuklearni program bez previše objašnjenja. Možemo govoriti da je bio preskup (potrošeni su milijuni dolara bez nekog velikog učinka), možemo govoriti da nije bilo potrebe za atomskim oružjem jer je Staljin umro, pa nije bilo prijetnje sovjetske invazije, a možda je i nešto treće.

Tito je postao jedan od najvećih pobornika nuklearnog razoružavanja

Iduće godine počinje gradnja reaktora u Krškom, da bi 1974. godine svi napori za mirom pali u vodu. Indija postaje šesta država svijeta s uspješno provedenim nuklearnim testom. Jugoslavija i Indija tada vode velike borbe za premoć u zajednici nesvrstanih, a prvi s nuklearnom bombom bi zasigurno mogao povesti za sobom i ostale kamo god želi.

“Što se tiče razvoja jugoslavenske atomske bombe, sve do 1988., postojala su dva istodobna nuklearna programa: ‘Program A’ — razvoj atomskoga oružja te ‘Program B’ — koji je bio namijenjen mirnodopskoj upotrebi nuklearne energije (sadržavao je 11 projekata od kojih su svi bili u službi izrade atomskoga oružja), a trebao je opskrbiti fuzijskim materijalom ‘Program A’.

Još od Drugog svjetskog rata nije dovoljno izbaciti ju iz kakvog bombardera,... ali najučinkovitija je bila jednostavna raketa. Pogađa ciljeve stotinama ili tisućama kilometara daleko ... A u zajednici nesvrstanih bilo je nekoliko potencijalnih partnera za nabavku raketa takvog dometa. Prvi ‘sumnjivac’ je Irak i Saddam Hussein pa se i dan danas ispredaju legende da je Jugoslavija nabavila rakete dometa stotinjak kilometara za provođenje nuklearnih testova po Hercegovini.

Da se nisu ispredale samo lokalne legende, svjedoči i jedan tekst s početka 1988. godine u njemačkom Der Spiegelu. Oni su optužili Institut Ruđer Bošković da, uz financijsku pomoć sarajevskoj Energoinvesta, provode reprocesiranje radioaktivnog materijala
Isti tekst prenosi i špekulacije da je Energoinvest, najveći jugoslavenski izvoznik opreme za nuklearna postrojenja i financijer Ruđera Boškovića, zapravo paravan za libijsko plaćanje izrade nuklearne bombe za njihove potrebe. Znanstvenici s Ruđera, Energoinvesta, pa čak i iz Međunarodne agencije za nuklearnu energiju odbacili su takve tvrdnje.

Ni mjesec dana prije toga teksta je Savezno izvršno vijeće obustavilo sve napore na gradnji nuklearnih reaktora sve do 2000. godine.... Razlozi ove obustave... "Nesreća se dogodila u černobilskoj nuklearnoj elektrani

Fullback · **Pridružen/a:** 22 pro 2020, 01:54 **Postovi:** 385

Problem Jugoslavenskog A programa je bio i sustav dostave. "Uređaj" tipa gun to jest bomba koja koristi obogaćeni uranij ne bi mogla biti manja od 3 kubna metra prostora što je čini ne praktičnom za dostavu zrakoplovima kojima je JRV raspolagalo. Implozijski uređaj koji koristi plutonij je bio preferiran za takav tip dostave ali Jugoslavija nije mogla proizvesti plutonij.

U to vrijeme su gravitacijske bombe već zastarijele a taktička A bomba što bi i bio doseg Yu A poput američkog AIR-2 Genie su korisne samo protiv zrakoplovnih formacija.

Na srpskim forumima se mogla čuti priča o tome kako su planirali montirati gun type na Lunu i ako bi Termit bio logičnija opcija ali nosivost je premala.

Jugoslavija nije imala kapacitete za proizvodnju funkcionalnog mlažnjaka, Jastrebi, Galebovi... Orao kao i Yugo zastarjeli 20 godina u trenutku dizajniranja a supersonik je bio fantazija koju su se usudili sanjati.

Takva država čak i da je uspjela napraviti bilo kakav oblik nuklearne bombe mogla bi s njom samo suicid počiniti, govorimo o državi koja nije uspjela napraviti PZO raketu, kako bi napravila sustav dostave A bombe?

turbotakija · **Pridružen/a:** 06 srp 2021, 08:45 **Postovi:** 3821

Cinjenica da nismo imali vlastitu PZO raketu ne znaci da je nismo mogli napraviti. Pa pravili smo stvari koje su komplikovanije bez problema ali se ne mozes na sve koncetrisati. Neko pravi dobre tenkove, neko dobre puske. To je to.

Fullback · **Pridružen/a:** 22 pro 2020, 01:54 **Postovi:** 385

turbotakija je napisao/la:

Cinjenica da nismo imali vlastitu PZO raketu ne znaci da je nismo mogli napraviti. Pa pravili smo stvari koje su komplikovanije bez problema ali se ne mozes na sve koncetrisati. Neko pravi dobre tenkove, neko dobre puske. To je to.

Jugoslavija NIKADA nije razvila NIŠTA što je bilo napredno i nije bilo zastarjela kopija tuđih stvari, komunističke prčije ne stvaraju napredak.

Podmornice - njemački pogon i sustavi sa sovjetskim torpedima

Tenkovi M-84 - licenca pokušaji samostalnog razvoja komedija

Svi mlažnjaci - RR Viper baza, motor druge generacije star 35 godina u trenutku preuzimanja licence za proizvodnju komponenti, nikada nisu radar napravili... licencna prozvodnja Atola, rakete koja je sovjetska kopija Sidewindera, zastarjela kopija koju su sovjeti odbacili

Svi iole napredni i kapitalni sustavi su bili licencna proizvodnja od VBR-ova i NORA-e do Igle..
Iznimka Orkan koji opet nije bio samostalan razvoj.

Za neke stvari se nije mogla dobiti licenca ili transfer tehnologije: Termit, Osa, Neva

Ono što je Jugoslavija sama razvila kao M-80 u normalmim državama ne bi prošlo fazu razmatranja, dvoje vrata vojnici sjede na rezervoaru za izlazak sa opremom ako si preko 70kg i 170 ti treba dva dana.

turbotakija · **Pridružen/a:** 06 srp 2021, 08:45 **Postovi:** 3821

Da, da..nikad Jugoslavija nista nije izmislila, vec samo kopirala..

Posto inace u svijetu vazi da si izmislio samo ako nesto izmislis komplet iznova.

turbotakija · **Pridružen/a:** 06 srp 2021, 08:45 **Postovi:** 3821

turbotakija · **Pridružen/a:** 06 srp 2021, 08:45 **Postovi:** 3821

Gaugamela93 · **Pridružen/a:** 04 pro 2016, 17:11 **Postovi:** 1527

Fullback je napisao/la:

turbotakija je napisao/la:

Cinjenica da nismo imali vlastitu PZO raketu ne znaci da je nismo mogli napraviti. Pa pravili smo stvari koje su komplikovanije bez problema ali se ne mozes na sve koncetrisati. Neko pravi dobre tenkove, neko dobre puske. To je to.

Jugoslavija NIKADA nije razvila NIŠTA što je bilo napredno i nije bilo zastarjela kopija tuđih stvari, komunističke prčije ne stvaraju napredak.

Podmornice - njemački pogon i sustavi sa sovjetskim torpedima

Tenkovi M-84 - licenca pokušaji samostalnog razvoja komedija

Svi mlažnjaci - RR Viper baza, motor druge generacije star 35 godina u trenutku preuzimanja licence za proizvodnju komponenti, nikada nisu radar napravili... licencna prozvodnja Atola, rakete koja je sovjetska kopija Sidewindera, zastarjela kopija koju su sovjeti odbacili

Svi iole napredni i kapitalni sustavi su bili licencna proizvodnja od VBR-ova i NORA-e do Igle..
Iznimka Orkan koji opet nije bio samostalan razvoj.

Za neke stvari se nije mogla dobiti licenca ili transfer tehnologije: Termit, Osa, Neva

Ono što je Jugoslavija sama razvila kao M-80 u normalmim državama ne bi prošlo fazu razmatranja, dvoje vrata vojnici sjede na rezervoaru za izlazak sa opremom ako si preko 70kg i 170 ti treba dva dana.

Sve rečeno... Rudimentarne stvari poput kopije puške A-47 kalašnjikov ili tenka T-72 mogu odraditi i banana države. Ozbiljan hi-tech poput atomske bombe i PZO visokog dometa mogu izgraditi jedino istinski suverene države sa ozbiljnom znanstvenom zajednicom i značajnim resursima.
BTW, nikada NATO ne bi napao nasljednicu najjvrijednijeg naoružanja bivše JNA - Srbiju da je ova imala bar dvije baterije sustava S-300. Ta činjenica puno govori i onoj legendarnoj tezi o JNA kao "četvrtoj vojnoj sili u Europi".

turbotakija · **Pridružen/a:** 06 srp 2021, 08:45 **Postovi:** 3821

Hahahaha prica vam je jedno najobicnije postjugoslovensko ***.

SFRJ avione pravila. Kakve takve.

A ove danasnje prcije uvoze eurokrem jebote. De bolan. Sta to Hrvatska svijetu nudi i pravi osim jadranskih apartmana i dobrih picki..

Fullback · **Pridružen/a:** 22 pro 2020, 01:54 **Postovi:** 385

turbotakija je napisao/la:

Da, da..nikad Jugoslavija nista nije izmislila, vec samo kopirala..

Posto inace u svijetu vazi da si izmislio samo ako nesto izmislis komplet iznova.

Nauči staviti dvije slike u jedan post... Jugoslavija je kao socijalnu pomoć dobila njemačke strojeve iz jedne od Mauserovih tvornica i to je bila baza Zastave, samo su nastavili štancati 98k kao M48, kasnije kupili licencu za AK-47 malo pojednostavili reljef ali na famoznoj M-70 izostavili cinčenje cijevi koje je u kombinaciji sa korozivnim barutom niske kvalitete rezultiralo u takvoj potrošnji drnča da je vojnik morao nositi 1l drnča i 1l vode :zubati

Ako te baš zanima kakva je veza AK-47 i StG 44, posudba plinova nije ništa novo veći napredak kod StG 44 je bio srednji metak 7.92×33mm koji je omogućio preciznost i domet usporediv s pušćanim dok su trzaj i gabariti ostali bliži pištoljnim kao što je 9mm Parabellum.
Vanjska sličnost je rezultat korištenja prešanog metala a zakrivljenost spremnika rezultat oblika čahure... Iznutra ne mogu biti više različiti

Fullback · **Pridružen/a:** 22 pro 2020, 01:54 **Postovi:** 385

turbotakija je napisao/la:

Hahahaha prica vam je jedno najobicnije postjugoslovensko ***.

SFRJ avione pravila. Kakve takve.

A ove danasnje prcije uvoze eurokrem jebote. De bolan. Sta to Hrvatska svijetu nudi i pravi osim jadranskih apartmana i dobrih picki..

Eurokrem je srpski brend zar ne?
Jesi probao Linoladu?

Hrvatska je proizvela automobil koji je simbol prestiža za razliku od fiatovih licenci iz zastave koje su bile simbol siromaštva.
Mali amer kada vara na ispitu iz matematike koristi hrvatski Photomath, bošnjo kada kocka socijalu na kladionici koristi hrvatski Sofa Score... Apple inženjer kad dizajnira telekom ploču za Iphone 14 koristi protokole hrvatskog Infobipa...

Australija kad radi elektranu zove Končara da napravi najučinkovitiji transformator na svijetu i generator koji ide s njim... Rus kada rudari na 2km zove hrvatski Dok-Ing da mu napravi robota za ekstremne uvijete.
Njemac kada radi CNC stroj zove hrvatski HSTec da mu napravi motore...

turbotakija · **Pridružen/a:** 06 srp 2021, 08:45 **Postovi:** 3821

Ma da, Rvacka, industrijsko cudo. Evo upravo to prenose na svim kanalima sirom svijeta.

De bolan...

Produzi.

Gaugamela93 · **Pridružen/a:** 04 pro 2016, 17:11 **Postovi:** 1527

https://youtu.be/QbUrwFjtGUM

Glazbenik

Fullback je napisao/la:

Hrvatska je proizvela automobil koji je simbol prestiža za razliku od fiatovih licenci iz zastave koje su bile simbol siromaštva.
Mali amer kada vara na ispitu iz matematike koristi hrvatski Photomath, bošnjo kada kocka socijalu na kladionici koristi hrvatski Sofa Score... Apple inženjer kad dizajnira telekom ploču za Iphone 14 koristi protokole hrvatskog Infobipa...

Australija kad radi elektranu zove Končara da napravi najučinkovitiji transformator na svijetu i generator koji ide s njim... Rus kada rudari na 2km zove hrvatski Dok-Ing da mu napravi robota za ekstremne uvijete.
Njemac kada radi CNC stroj zove hrvatski HSTec da mu napravi motore...

Zanimljivo i istinito.

Dok-Ing
https://dok-ing.hr/
HSTec
https://www.hstec.hr/
Infobip
https://www.infobip.com/
Končar
https://www.koncar.hr/
Photomath
https://photomath.com/
Rimac
https://www.rimac-automobili.com/
Sofa Score
https://www.sofascore.com/

Citat:

With over 220 million downloads globally, Photomath is the most popular mobile application from Croatia and one of the most popular educational apps of all times.

https://itjobscroatia.com/companies/8mg8OJfVqC

Citat:

SofaScore is a sports data company based in Zagreb, Croatia. We offer live score services through our website and mobile applications, that cover around 11,000 tournaments in over 20 different sports and more than 30 languages.

https://corporate.sofascore.com/about

Reconquista · **Pridružen/a:** 26 stu 2020, 15:23 **Postovi:** 13278

Treća epizoda je lijepo oživila vrijeme kad su nas Slovenci bezočno krali kako bi predsjednik rekao iz očiju. Ali i iz džepa.

Velike štete su nam napravili, a ništa nisu platili. I isporučenu struju i kamate. I polovicu troškova remonta koje smo mi naknadno pristali platiti za one četiri godine kad nam nisu isporučivali struju.

weasel · **Pridružen/a:** 10 svi 2019, 21:58 **Postovi:** 20815

Reconquista je napisao/la:

Treća epizoda je lijepo oživila vrijeme kad su nas Slovenci bezočno krali kako bi predsjednik rekao iz očiju. Ali i iz džepa.

Velike štete su nam napravili, a ništa nisu platili. I isporučenu struju i kamate. I polovicu troškova remonta koje smo mi naknadno pristali platiti za one četiri godine kad nam nisu isporučivali struju.

Tko nam kriv kad se ne ponašamo kao država. Zašto smo pristali na takav sporazum je bolje pitanje?

elit star · **Pridružen/a:** 22 lis 2020, 17:59 **Postovi:** 3526

weasel je napisao/la:

Sreća pa komunajre nisu znale s novcima, zamislite da je SFRJ imala atomsku. Nikad ne bi bilo Hrvatske.

?!?!?!?
Ti si jako glup čovek.Preozbiljno glup čovek.To je naravno potpuno u skladu sa tvojim političkim ubeđenjima i stavovima.
Šta bi,Srbi bacili nuklearnu bombu na Hrvatsku?Nemačku?Šta bi uradili?
Šokantno je koliko si retardiran.Sramota me je od tebe da postojiš ovde.

HercegBosna.org

Jugoslovenska atomska bomba

Online