Realno. Šta god treba da se opstane.

U takvim situacijama ubistvo se dešava uz prisustvo sužene svesti i to je nagon za samoodržanjem. Čovek nije upotrebio neprirodnu snagu jer ako postoji znači da je prirodna, već motivisan nagonom za samoodržanjem, snaga postaje veća nego što je inače.

Tačno. Snaga je dakle u većini slučajeva sputana određenim socijalnim normama ili inhibicijama lične prirode (često je to jedno te isto). Međutim, u situaciji bez izbora takva vrsta samoposmatranja postaje ništavna, pojedinac realizuje i doživljava kulminaciju svih potencijala i sposobnosti. Dža ili bu. Život ili smrt. Suočavanje sa potencijalnom smrću je najverniji odraz unutrašnjeg bića, svakog ponaosob. Pa i čoveka kao smrtnog bića, uopšteno.

Mislio sam na procese koji se pokreću u tijelu tijekom stresa,napada i sl.To je sve "prirodno".

A ne može biti svejedno ako nas napadne životinja ili čovjek.U svakom slučaju,to je najteža moguća odluka,kada se mora birati između svog i tuđeg života.

Fora je u tome sto ti zivotinja ne moze uciniti nesto tako zlo i lose (barem ne svjesno) kao sto moze ljudsko bice i automatski ti ne dize adrenalin i agresiju na taj nivo.
Ok, ne bih sebe bas uzimao za neki primjer prosjecne osobe (da ne objasnjavam zbog cega) ali u sustini je tako.