HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 28 ožu 2024, 10:14.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 1624 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1 ... 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46 ... 65  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 27 tra 2016, 23:04 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 sij 2014, 16:10
Postovi: 15091
Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
Evo ti od a do ž pročitano, iz znatiželje sam bacio pogled jedno 2, 3 dana.
https://www.scribd.com/doc/105414543/Ma ... ed-u-Bosnu

_________________
Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa!
Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 27 tra 2016, 23:10 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Hvala pogledam. Mislio sam na ovog Franza, kao osoba sa strane nepristrasna.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 27 tra 2016, 23:36 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 sij 2014, 16:10
Postovi: 15091
Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
Vidi nešto ovdje
http://www.krepsic.com/2015/10/16/u-bosni-pod-turcima/

_________________
Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa!
Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 27 tra 2016, 23:37 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 sij 2014, 16:10
Postovi: 15091
Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
"Đe je dakle, Bosanac držo čakiju i kuburu? Kako bismo dobili odgovor na to pitanje, moramo znati kako je izgledala bosanska ljetna odjeća.

Muškarci su ljeti nosili samo lanenu košulju i hlače. I muški i ženski preko te odjeće su bili opasani vrlo širokim pojasom – kojega nazivaju pas. Ovaj pojas je s prednje strane tj., preko trbuha složen u niz širokih nabora te istovremeno služi kao spremnik za različite stvari koje se iz tih nabora mogu brzo izvući.

E sad dragi čitatelji, dolazimo do odgovora na pitanje đe Bosanac nosi svoju „prtljagu“. Za taj pojas, on je naime stavljao dugu lulu, kremen, dugi nož, jednu vrstu kliješta za žeravicu (za paljenje duhana), dva do pet pištolja (!!!) čiji kundak viri, a poredani su jedan pokraj drugoga i obično napunjeni (!!!). U ovim neprobojnim kožnim naborima nalazi se i vrećica s novcem koja igra važnu ulogu, a ne nalazi li se vrećica tu, onda je čojk uopće nema.

Jarane moj, ko što vidiš, tu je i rajfajzen bank, i drina, i glock i sve svakog časa spremno za boj. Iz opisa je očito da je „čakija“ nekad bila duža nego danas. Reče stara poslovica da „mudrac sve svoje nosi sa sobom“. Hm, nikad se ne zna kad će boj s Turčinom da se zametne.

Kod žena je stvar malo drugačija. Odjeća im je slična al „prtljaga“ i „gepek“ drugačiji. Naime, ljetna košulja kod žena je isto lanena ali duga do gležnja a oko bokova je nose svezanu povezom. Na tom povezu sa prednje i stražnje strane visi komad izvezenog platna. Budući da na tom pojasu nedostaje spremnik za različite stvari (ko što ih imaju muškarci), stvari koje nose stavljaju kroz prorez u košulju. Tako pojas oko bokova košulju pretvara u vreću. Doduše to znaju katkada napraviti i muškarci ako sve potrebno ne stane za pojas.

O. Franz kaže da je takve odjevene Bosance vidio i na tržnici i u crkvi i na polju. Košulja na prsima je uvijek nečim natrpana. A kako obično nisu imali do jedne košulje a torbici ni traga, u košulji je sve završavalo; i jaja i jabuke i sir, naprosto sve što nose završi u prorezu košulje. Štoviše, o. Franz pripovijeda da kad bi k njemu došli po kakav lijek ako im je dijete ili konj bio bolestan, onda bi ispod košulje znao izvaditi jabuke, ali i kokoš ili šta već ima, u zahvalu za lijek. U svakom slučaju Bosanac bez poklona ne ide u goste pa makar donio i koji klip kukuruza u košulji.

Svečana odjeća naših Bosanki i Bosanaca (6.)
Da naši dukati oko vrata nisu samo novijeg datuma, potvrđuje i o. Franz. Naime govoreći o svečanoj odjeći, kaže da su košulje koje su nosili naši preci vrlo često umjetnički izvezene i ukrašene čipkom te obložene dukatima i francima (nadam se ne švicarskim).

Ljeti, radnim danom, muškarci nose vrlo tanke košulje s vrlo širokim rukavima. Rukave podižu preko ramena i prednje krajeve drugog rukava vežu iza vrata, tado da su im ramena napola gola. Prsa su zbog velikog proreza gola do pasa, i zato često preplanula, tako da se može reći da je Bosanac napola gol. Tako odjeveni Bosanci o. Franza su podsjećali na Židove koje je vidio na postajama križnog puta a što mu je kao malom dječaku bilo odvratno. Zato se i kao odrasli čovjek morao malo svladavati pred našim precima da ne pokaže odbojnost spram našeg odijevanja. Ali, i o. Franz, kao i njegova subraća izazivali su čuđenje kod naših Bosanaca vidjevši ih kako se znoje u svojim debelim habitima.

Što se pak tiče obuće, svi stanovnici ondašnje Bosne su uglavnom hodali bosi. I to nije bio slučaj samo kod najsiromašnijih kako donosi o. Franz, nego kod svih bez iznimke. Bogati, staro, mlado pa čak i knez, posvuda idu bosonogi: u konak (sud), u crkvu, polje i u šumu. Niske čizme obuvaju tek kad se žele svečano odjenuti.

A ono što je zajedničko svim istočnjacima više klase, jesu hlače poput dimija. Ove hlače dosežu do gležnjeva (jednako duge kao što ih danas po Sarajevu nose vehabije). Ove su hlače od gležnjeva do koljena vrlo uske i čvrsto priliježu uz listove, a ispod koljena su svezane lijepom trakom. Ali su zato od koljena do kukova neopisive, ističe o. Franz. Naime radi se o neprobojno nebrojenim naborima i nitko ne može pravo izmjeriti širinu tog volumena. Uopće se ne može uočiti jesu li razrezane negdje ili ne. Otraga pak, od leđa prema dolje, visi jako puno sukna, tako da dolje niže ne vire samo dvije noge, ne bi se moglo reći koliko je zapravo insana u ovim hlačama. Tko ima više novca ima više nabora na hlačama. Tako je kod muških.

Kod ženskih pak (opisuje samo kršćanke jer su muslimanke pokrivene), bogatstvo i stalež se ogleda u ukrasu za kosu. Koja ima više novca, ili se pravi da ima, nosi više dukata na čelu i u kosi.

Najskromnije su seoske žene. One se zadovolje bakrom, austrijskim bakrenim krajcarima, olovnim prstenovima i sakupljenim naprstnjacima, koje vješaju na vrhove pletenica i koji neprestano lupaju po leđima tijekom hodanja.

Fraanc kaže da je posebno veličanstveno kad se katolici skupe na neke velike blagdane. Tada svi redom odijevaju najbljelji lan. Rukavi i pregače su još više ukrašeni vezom i opšivenim platnenim figurama. Svi novčići koje su ljudi imali kod kuće vide se na njihovim vlasnicima i vlasnicama, obješeni na žarko crvenom prsluku ili na čelu.
Reko bi cigo, ima se pa se jede…Aj selam svima od vehabija i ostatka Sarajlija.".............

_________________
Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa!
Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 27 tra 2016, 23:37 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 sij 2014, 16:10
Postovi: 15091
Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
http://www.krepsic.com/category/u-bosni-pod-turcima/

_________________
Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa!
Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 27 tra 2016, 23:43 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 sij 2014, 16:10
Postovi: 15091
Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
"Hrana!

I kad je riječ o hrani bosanskih katolika, o. Franz pravi usporedbu sa hranom koju jedu oni-trapisti (jedan od najstrožih katoličkih redova!). U to vrijeme je kolao glas da trapisti jedu najlošija jela. No, kad je o. Franz vidio što jedu Bosanci, promijenio je mišljenje. Naime trapisti u svoja jela ne stavljaju nikakve začine, nikada ne upotrebljavaju ulje, a u vrijeme posta ne jedu meso, ribe, ni jaja. Ali kad je vidio da Bosanci samo jednom dnevno jedu i to samo topli kukuruz ili turski kruh koji je pečen bez kvasca i koji je jako tvrd, smjesta je promijenio uvriježeno mišljenje. Istina, kod onih bogatijih Bosanaca na stolu se nađe još glavica kupusa koju su ukiselili, a kod drugih sretnika i nešto graha, a vrlo rijetko mlijeko uz kruh jer ga njihove krave nemaju, ali što je i sve to! Jaja naime prodaju za druge neophodne stvari što je slučaj i sa svinjskim mesom. Jednom riječju njihova je glavna prehrana slatki beskvasni kruh od kojeg imaju veliki trbuh, ali malo snage. Vjerojatno od ovakvog kruha skoro svako dijete ima glista.

Zato su i djeca naših predaka iz toga vremena bila blijeda, velikih trbuha i otupjela pogleda. Tako oboljelu redovito bi dovozili na konju o. Franzu da ih izliječi a on bi im za vrućicu i gliste davao kinin i medenjake koje je sam pravio. Tako je u njegovom samostanu Mariji Zvijezdi ozdravilo stotine djece. Da ovaj narod nema u sebi neke druge životne snage – primjećuje o. Franz, davno bi bio uništen.

Naime, trapisti se isto hrane isposnički, no jedu puno različitog povrća, za razliku od Bosanca koji su od povrća jeli samo kupus. Njima je sve strano osim luka i kupusa. Kad im je jednom o. Franz na pijaci ponudio višak njihova rasada nitko nije uzeo ni zabadava. Ta, tursko vrtlarstvo nije nikakvo, pa ni oni kao ni naši preci nisu ni znali za juhu. Čak ni samu riječ juha, Bosanac nije poznavao.

Piće!

Bosna bi po svom položaju mogla biti i vinska zemlja, ali se vino nije proizvodilo. Turčin ga nije htio i nije ga pio iz vjerskih razloga, a Bosanac iz siromaštva. No, zato su i Turčin i Bosanac pili više rakije nego trapist vina. I to – a šta da se radi, vrlo loše kvalitete koju, tako veli o. Franz, u drugim je krajevima ne bio pio ni pijanac (daj šta daš!). I kao što su djeca bila blijeda od kruha i glista, tako su naši mladići i odrasli muškarci imali siva, rakijska i kukuruzna lica. Promatrajući to stanje naše raje, o. Franza je znao uzdahnuti: „ Ah, kojem bi liječniku uspjelo izliječiti ovdašnji narod od njegove rak-rane“. Ali se u odsutnosti liječnika i terapije, o. Franz dosjetio drugom rješenju! Da ih spriječi da ne piju toliko rakije, on je odlučio od njih otkupiti šljive i osušiti ih.

Čitajući ove retke, i sami možemo uzdahnuti: kako se teško u Bosni pod Turcima živjelo!

_________________
Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa!
Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 27 tra 2016, 23:46 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 sij 2014, 16:10
Postovi: 15091
Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
"očetak gradnje crkve i samostana

„Otkako polumjesec tmurnim sjajem obasjava Bosnu, sve je ondje podivljalo. Samo nebesko Sunce daje život kršćanstvu“. Ovim zapažanjem o. Pfanner započinje jedno od svojih pisama prijateljima u Austriju. Kako bi izmijenili tu tmurnu situaciju, južno od Save, prema Banjaluci su došla dvanestorica patara i braće koja su se ondje skućila. Počeli su sa krčenjem šume kako bi dobili polja za hranu, gradnjom crkve i samostana, potom su nastavili s gradnjom škole za dječake, pilanom, sadnjom repe itd.

Prilikom gradnje samostanskog podruma napravili su i podrumske prozore, no kad je turska (bosanska) vlast to vidjela, paša je odmah tražio da se zaustavi gradnja jer su ga prozori podsjećali na otvore za topove što je opasnost za državu. Kako bi riješio zabranu daljnje gradnje. o Pfanner je morao otići sve do Istanbula do velikog vezira za pomoć. Vezir je dozvolio i tako je eto riješena vjerojatno prva građevinska dozvola za Hrvate u Bosni. Za razliku od bosanskih muslimana, Turci u Istanbulu su čak tražili da trapisti naprave i školu a naročito su bili oduševljeni idejom da svećenici izgrade sirotište u kojem će siromašne dječake podučavati zanatima i poljoprivredi. Samostan i crkvu gradilo je 70 do 80 radnika i za sve njih je svaki dan trebalo osiguravati hranu, no trapisti su preko svojih dobrotvora sve nekako pokrivali.

Prva Tjelovska procesija poslije 400 godina

Nije se doduše održala na otvorenom nego u unutrašnjosti samostana, ali o. Pfanner svejedno to hvali i ističe kako su Turci koji su to dozvolili tolerantniji nego neki liberalni europski režimi (prosvjetitelji) tog vremena koji su istu u svojim državama branili.

Katolici su za tu prigodu skupljali poljsko cvijeće na livadama i poljima i donijeli kao svoju jutarnju žrtvu, kako reče o. Pfanner, ne znajući još kako će to cvijeće upotrijebiti jer, kako i sami rekoše, nešto slično još nikada nisu vidjeli. Osim njih i cvijeća, radnici su se popeli i na hrastove i bukve kako bi natrgali pune košare lišća kojim su posuli put.

Kad je procesija bila spremna povorka je krenula. Na čelu kolone su išli trapisti, Presveto a iza njega „obuveni i bosonogi Bosanci moleći svoj Oče naš s velikom pobožnošću i vidljivom radošću“. Zvono još nije zvonilo jer ga naprosto još nije bilo. A da ga ima „ono bi tada imalo ozbiljno zadaću, dnevno zvoniti preko rijeke Vrbasa i kroz njezinu dolinu, te tamo u gradu zaglušiti Turčina puno ranije nego što on s minareta svoje džamije pozove na jutarnju molitvu, te još često u danu da pokaže da kršćanin mole češće nego Turčin“. Možda mu motiv nije baš nešto duhovan, ali nam nije ni nepoznat ni rijedak sve do dana današnjeg.

Kaže o. Pfanner da se Turčinu sviđa kad se moli, pa ovdje više drže do katolika nego do šizmatika (pravoslavnih), jer katolici više mole. Sviđa im se i kad prolazeći pored samostana čuju kako svećenici mole psalme i pjevaju.

…nastavlja se…

_________________
Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa!
Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 27 tra 2016, 23:46 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 sij 2014, 16:10
Postovi: 15091
Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
"Ovim člankom dragi čitatelji, počet ćemo opisivati kako izgleda jedan snježni dan u Bosni, kako su se naši preci odijevali, hranili itd.

Članak je pisan 19. studenog 1871., dakle evo skoro točno prije 144 godine. Kaže pater Franz da su zimski dani inače tmurni i tužni, no u Bosni su oni prepuni mira i tišine. Možeš ići, veli on, od jednog kraja do drugog dolinom Vrbasa i u stotinu koliba pitati koliko je sati, i nitko ti neće točno znati reći. Niti kad je podne, kad je kindia (tri sata poslije podne) niti koliko je još do akšama (zalaska sunca). Ako Bosancima zvijezda s neba ne kaže koja je dob dana, nitko od njih neće znati. Naime, ni u jednom selu nećeš naći sata, ni džepnog ni zidnog. O kuhinjskom da i ne govorimo, zaključuje o. Franz.

Možeš li zamisliti, pita dalje o. Franz svoga prijatelja, kolika je radost ovih katolika koji svoje čistilište imaju već ovdje na zemlji. Od kako su trapisti stavili zvono na zvonik oni se istina ravnaju prema njemu, a potom se s tugom u nastavku pita, koliko će još dugo ovaj narod ostati zanemaren. Zašto se toj zemlji Bosni posvećivalo tako malo pažnje? Nju, ističe otac Franz, nitko zapravo i ne poznaje. Čovjek bi pomislio da se Bosna nalazi u Kurdistanu ili na krajnjem jugu Tihog oceana, a ne da graniči neposredno s Austrijom (Hrvatska, odnosno Slavonija je tada bila u sastavu Austrougarske). Prije se može, primjećuje o. Franz, pročitati pedeset izvješća o zemljama izvan Europe nego i samo jedno o Bosni.

Naime o drugim misijskim zemljama misijski časopisi donose barem godišnja izvješća a o Bosni ni toliko, konstatira p. Franc. Ti nas časopisi izvješćuju o događajima u Kini i područjima Oregona, o kristijaniziranju crnaca na Nilu i ekvatoru, o svakojakim planovima koje valja osmisliti, velikim iznosima novca koji su za to darovani, a za našeg susjeda, „brata Lazara“ (Bosnu) koji leži pred našim vratima (aluzija na Isusovu prispodobu o bogatašu i siromašnom Lazaru), koji sav u ranama leži pred našim vratima, toliko je bespomoćan da nas se ne usudi zamoliti čak ni mrvice s našeg stola.

Što još više upada u oči jest da ovo neznanje o Bosni ne vlada samo u Njemačkoj, Francuskoj i na dalekom Sjeveru, nego čak i u obližnjim slavenskim zemljama Austrije. Naime, hrvatski ili slavonski svećenik tako je malo informiran o stanju u Bosni, kao i tirolski ili bavarski. Neki znatiželjnik samo eventualno pređe Savu i odmah se vraća, a do Banja Luke daju se namamiti samo židovski trgovci i zelenaši radi zarade. Dok stotine svećenika misionara odlazi u poganske zemlje neopterećeni jesu li tamo dobrodošli ili ne, ni jedan ne pruža nogu preko Save i Une da pita kako su tamo naša katolička braća.

Zato, na kraju svog pisma o. Franz uzvikuje: „Na Dunavu, Innu i Rajni želim stoga ispripovijedati da Bosna postoji“ i zato je jednom svom pismu dao naslov „Bosanci i trapisti“.

U idućem broju ćemo donijeti opis kako su se Bosanci u turska vremena odijevali.

_________________
Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa!
Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 01 svi 2016, 16:03 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27091

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 20 svi 2016, 08:18 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27091
Danas je 496. obljetnica pogibije velikog hrvatskog bana.

slika

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 04 lip 2016, 16:37 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27091
Da se malo više čita. ;-)

Bezvrijedni papir bez kese

O Ahdnami je dosta rečeno, napisano a u zadnje vrijeme uglavnom bajkovito prikazano od poznatih povijesnih falsifikatora, medijskih potpornika i njegatovatelja stoljetne tiranije nad porobljenim stanovništvom BiH.

Za Ahdnamu se ne može reći da nije vrijedila ništa. Vrijedila ja baš onoliko koliko je npr. za kadiju u kesi bilo groša ili zlatnika, kad je ona (eto) poslužila kao (neka) valjana povelja.

Jedan iznimno važan događaj iz 1760., iako ne i prvi (fra Julijan Jelenić bilježi 25 takvih pokušaja tijekom 16. i 17. stoljeća), govori o tome. Pravoslavni patrijarh (etnički Grk) navodno je pribavio neki ferman u namjeri potiskivanja katoličanstva, tj. da preuzme samostane u Kreševu, Fojnici i Kraljevoj Sutjesci, podredi ih svom obredu i naravno nametne vlastite pristojbe, jer je između ostalog valjalo povratiti i novac za funkciju koju su oni, kao i popovi inače često skupo kupovali.

Sve u svemu, na parnici vođenoj u Travniku, kadija je u sporu ove dvije strane franjevcima jasno poručio koliko novca imaju da mu isporuče ako žele da zadrže postojeće stanje: "Ili pokušajte sasuti hiljadu franaka (tj. venecijanskih zlatnika) u moju riznicu, ili ću presuditi u korist patrike; izaberite jednog od dvoga." Silom prilika tako je i bilo. Kadija je iznudio 4428 reala ili turskih groša, odnosno 1136 venecijanskih znatnika i jednog reala u roku danom od 20 dana, koja su snosili tri samostana. Samo bi bijeg ili (duplo) podjarmljivanje šizmaticima bilo alternativa u takvoj situaciji s (bezvrijednom) poveljom Mehmeda II. Osvajača, zapravo "mrtvim slovom na papiru" bez izdašnih novčanih dotacija.

Franjevci su se stalno i na sve strane dopisima žalili na turski jaram. Od austrijskog dvora, Svete Stolice, sjedištu svoje Provincije u Italiji... pa i kod sultana, tražeći prava navedena u Ahdnami. A da je položaj Katoličke crkve i vjernika u Osmanskom Carstvu zaista bio očajan, potvrdio je i sultan Mahmut u naredbi Mehmet-paši bosanskome, bivšem vrhovnom veziru i sarajevskom muli, izdanoj 1.8.1744. godine. Sultan jasno naglašava da trebaju da prestanu zlostavljanja, napadanja, iznuđivanja... redovnika i traži da se uspostave njihove povlastice.

Istu stvar u fermanu od 12.10.1783. ponavlja u još proširenijem obliku sultan Abdul-Hamid. Minuciozno je naveo sva zlodjela koja se katolicima i redovnicima događaju i naložio da se ista po njegovoj zapovjedi obustave i time s najvećeg mogućeg mjesta pismeno ponovno potvrdio u kakvom položaju žive katolici u njegovom Carstvu.

Nažalost, carske naredbe i fermani u Bosni, pa i sama Ahdnama su s vremenom izdavanja sve manje vrijedili, reklo bi se kao neka vrsta očnog testa. Svaki poziv na dekret izdan prije kojeg desetljeća zapravo je tražio novu potvrdu, jer su veziri, kapetani, muselimi i tko sve još, stvar na terenu tumačili prema svom interesu, što je katolike samo dodatno koštalo novih novčanih izdavanja. Ovi prvi su obično imali vremenski kraću dužnost i gledali sebe što više da u tom razdoblju materijalno-financijski da obezbjede.

Dakle, ni Ahdnama, niti fermani ili kakvi drugi dokumenti, nisu trajno garantirali ono što je od sultana bilo naređeno. Uostalom nebi zato Austro-Ugarska stupila kao zaštitnica katolika u Osmanskom Carstvu (1791.), dok je Rusija to učinila za pravoslavne vjernike (1774.), na što su Turci pristali. Iako se slobodno može reći da su te sile i druge ciljeve time namjeravali postići.

Samo donošenje dokumenata poput Đulhanskog hatišerifa potpisanog 3. studenoga 1839., te Hatt-ı Hümâyûna iz 1859., ukazuje da se nastojalo reformirati tromno Carstvo, uspostaviti prava i odnose među vjernicima, ali u biti su oni samo djelomično odškrnuli vrata glede njihove ravnopravnosti i jednakosti kao i svih stanovnika okupirane zemlje.

Sprovođenje reformi u BiH nailazio je na otpor o čemu govore brojne bune i ustanci, a one nikad posve nisu zaživile na tom području. Tome u prilog svjedoči i dopis livanjskog svećenika fra Lovre Karaule, jednog od najistaknutijih franjevaca u BiH devetnaestog stoljeća, austrijskom caru Franji Josipu I u svibnju 1875., dakle pred sam kraj stoljetne tiranije, s kakvim nedaćama su katolici u tom kraju i dalje bili zaokupljeni. Zbog svog angažmana u zaštiti i ostvarivanju prava, i kako je se kasnije doznalo zbog tog pisma, taj franjevac je kao starac od 75 godina, dva mjeseca kasnije mučki u zasjedi ubijen, a naredba je po iskazu svjedoka došla izravno iz Sarajeva.

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 04 lip 2016, 16:49 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853
Ne znam zašto ljudi ignoriraju - ali kakve veze ima ahdnama s bh. Hrvatima (katolicima)? Ona je davala izvjesna prava franjevcima, a ne narodu.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 04 lip 2016, 17:08 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27091
Tuta je napisao/la:
Ne znam zašto ljudi ignoriraju - ali kakve veze ima ahdnama s bh. Hrvatima (katolicima)? Ona je davala izvjesna prava franjevcima, a ne narodu.


Franjevci kao svećenički red su bili u tom trenutnku predstavnici katoličkog (hrvatskog) naroda što se jasno vidi po brojnosti samostana i crkava. Ahdnama se naravno ne odnosi na same njih, jer oni sami po sebi nisu svrha. Njihova misija je širenje i očuvanje vjere. Time što što je njima izdan dekret, nimalo ne spori što je svrha tog dokumenta. Dakle, franjevci su dobili dokument koji se odnosio kako na njih tako i na one kojima propovjedaju vjeru. Druga je stvar koliko je to stvarno bilo doista u praksi.

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 04 lip 2016, 17:15 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853
novem je napisao/la:
Tuta je napisao/la:
Ne znam zašto ljudi ignoriraju - ali kakve veze ima ahdnama s bh. Hrvatima (katolicima)? Ona je davala izvjesna prava franjevcima, a ne narodu.


Franjevci kao svećenički red su bili u tom trenutnku predstavnici katoličkog (hrvatskog) naroda što se jasno vidi po brojnosti samostana i crkava. Ahdnama se naravno ne odnosi na same njih, jer oni sami po sebi nisu svrha. Njihova misija je širenje i očuvanje vjere. Time što što je njima izdan dekret, nimalo ne spori što je svrha tog dokumenta. Dakle, franjevci su dobili dokument koji se odnosio kako na njih tako i na one kojima propovjedaju vjeru. Druga je stvar koliko je to stvarno bilo doista u praksi.


Nije se odnosio na one kojima propovjedaju, već su dana određena prava jednoj klasi - svećeničkoj klasi. Običan narod je jeo *** svakodnevno, i ljudi nikako da skontaju to. Ahdnama nije dala prava narodu već jednom staležu, i to je to. Daj mi citiraj bar jednu rečenicu iz ahdname u kojoj se zabranjuje nanošenje nekakvog zla katolicima kao narodu (katoličkom miletu)... Bar jednu rečenicu. Narod je bio izložen svakakvom ugnjetavanju, i nije imao prava da se žali, niti osnove po kojoj bi se žalio.

A uvelike, da se ne lažemo, franjevci i jesu bili sami sebi svrha. Poslat sina u fratre mogli su samo imućniji katolici, i bit fratar značilo je dizanje na socijalnoj ljestvici. Prema tome...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 04 lip 2016, 17:31 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27091
Nazovi to kako hoćeš. Tamo gdje su uništeni samostani, crkve i protjerani franjevci, nestali su i katolički vjernici. Dijelili su istu sudbinu, tj. taj na njihovo ime izdan dekret je ionako bio bezvrijedan, što govori o nedvosmislenoj povezanosti. Stalež ili narod, posve nebitno u takvoj situaciji.

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 04 lip 2016, 17:33 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 10 lis 2013, 21:41
Postovi: 9853
novem je napisao/la:
Nazovi to kako hoćeš. Tamo gdje su uništeni samostani, crkve i protjerani franjevci, nestali su i katolički vjernici. Dijelili su istu sudbinu, tj. taj na njihovo ime izdan dekret je ionako bio bezvrijedan, što govori o nedvosmislenoj povezanosti. Stalež ili narod, posve nebitno u takvoj situaciji.


Pitanje je tko je prvi nestao - narod ili samostani. Gdje ima naroda, ima i samostana.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 04 lip 2016, 17:48 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27091
Tuta je napisao/la:
novem je napisao/la:
Nazovi to kako hoćeš. Tamo gdje su uništeni samostani, crkve i protjerani franjevci, nestali su i katolički vjernici. Dijelili su istu sudbinu, tj. taj na njihovo ime izdan dekret je ionako bio bezvrijedan, što govori o nedvosmislenoj povezanosti. Stalež ili narod, posve nebitno u takvoj situaciji.


Pitanje je tko je prvi nestao - narod ili samostani. Gdje ima naroda, ima i samostana.


Pa naravo i većini slučajeva je tako. Nisu franjevci došli sami sebi vjeru propovjedati, nego narodu. A nisu ni 464 uništene crkve i samostane napravili za sebe, nego za one koje opslužuju.

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 04 lip 2016, 19:25 
Offline

Pridružen/a: 26 svi 2016, 00:02
Postovi: 45
Nisam mnogo pročitao,prije mene,ali vidim ima vrijeđanja....
Bilo je loše ali bolji status su imali Kršćani pod Turcima nego Muslimani pod Kršćanima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 04 lip 2016, 20:54 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Muslimani gdje god su došli bili su zadnji i gosti. Nije ista situacija kao kad su okupirali Balkan.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 04 lip 2016, 22:49 
Offline

Pridružen/a: 20 pro 2011, 19:02
Postovi: 8531

_________________
Oj Hrvati, svi na desno krilo....


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 10 srp 2016, 12:11 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 24 lip 2015, 15:01
Postovi: 1643
danak u krvi... sve receno... otud ovi izmisljeni "bošnjaci"...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 10 srp 2016, 15:26 
Online
Avatar

Pridružen/a: 02 kol 2012, 10:47
Postovi: 35585
Lokacija: Ulica Nemanje Bilbije 99
Gdje su to muslimani bili autohtono stanovništvo prije dolaska kršćana?
Ovo im je glavna mantra u opravdavanje genocida i zločina.

Želiš reći da je položaj Arapa bio gori pod kolonijalnom Francuskom i Engleskom neko Balkanaca pod Turcima?

_________________
mostarski europski


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 10 srp 2016, 15:30 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 18 sij 2014, 16:10
Postovi: 15091
Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
K0me se obraćaš kad svog posta ja ne vidim.
Nije ali isti bi bio položaj kasnije.
Kasnije bi ih asimilirali da nije Šerijata, Zapad je pao na testu Biblije.
Kad promijeniš jednu bogomolju u drugu kakva je to poruka.
Kadd od džamije napraviš crvku šta radiš? ili kad od crkve džamiju.
Znamo i ja i ti šta je to, to je politički jače nego da ubiješ muslimana i kršćanina jer dok se pokažu okolnosti zašto je ubijen ko ga je ubio.
Napad na bogomolju jače zvoni.

_________________
Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa!
Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 10 srp 2016, 16:09 
Online
Avatar

Pridružen/a: 02 kol 2012, 10:47
Postovi: 35585
Lokacija: Ulica Nemanje Bilbije 99
Misliš na rekonkvistu ili kolonizaciju, kršćani su samo radili ono što i muslimani.
Zaboravio si da u kolonijalnim arapskim zemljama nije bilo masovnog pokrštavanja i bili su rijetki slučajevi korištenja džamija kao crkava, pa i onako je u svakoj mahali bila džamija i broj istih je bio daleko veći, niti su džamije rušene.
Dok su se pod Turcima crkve u okupiranim zemljama mogle nabrojati na prste jedne ruke.

Tadašnje kolinijalne sile su već dobrano sekularne tako da ih vjera posebni niti ne zanima, jedino je važan kapital i gospodarska korist iz kolonija.

_________________
mostarski europski


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 17 srp 2016, 19:43 
Offline

Pridružen/a: 20 pro 2011, 19:02
Postovi: 8531
Koko će se Sinj grad obraniti

i u njemu duše sahraniti?

Al obrani sila od junaka

al dopade pomoć od Mletaka?

Ne obrani sila od junaka

nit dopade pomoć od Mletaka,

već u gradu bijaše Prilika,

koja čini čuda privelika

naše Gospe, Majke od milosti,

nebo, zemlje velike svitlosti.

Kad najvećma Turci udaraše,

ona turske sile sataraše.

Tu je sila kakonoti more,

Gospa svemu odoliti more.



Poslušajte velika čudesa

što će sada pasti iz nebesa!

Na Turčna pade srdobolja,

zla godina i svaka nevolja.



Turak’ osta trideset hiljada

o žalosti, koji š njome vloda!

Pak ovoko i Turci mi kažu

što čuvaju po Cetini stražu.

Kad novečer bilo Gospojine,

strah dopade, kolda munja si­ne:

pogiboše pomamljeni Turci,

Sinj grad osta u hrvatskoj ru­ci…

Vapi, brate, čas svakoga danka,

ono čini čuda brez pristan­ka.

Spomen imaj na suhu i vodi:

Bog i Gospa, drugi ne slobodi

http://www.ferata.hr/sinj-17-fra-filip-grabovac/

_________________
Oj Hrvati, svi na desno krilo....


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1624 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46 ... 65  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 62 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO