Super ideja protein, pišite malo više od djelima, budem stavljao i neke manje poznate.
Fra Grgo Martić rođen je u Rastovači kraj Posušja 24. siječnja 1822. godine. Djetinjstvo je proveo u zavičaju. 1834. godine odlazi u samostan u Kreševo gdje započinje školovanje. U Kreševu boravi do 1838. a školovanje od 1844., nastavlja izvan Bosne i to u Požegi, Zagrebu i Stolnom Biogradu u Mađarskoj. Za svećenika je zaređen na Božić 1844. godine i kao svećenik djelovao je oko tri godine u Kreševu, zatim kao kapelan u Osovi i kao župnik u Sarajevu u dva navrata, od 1851 – 1879. Od 1879. do smrti 30. kolovoza 1905. živio je uglavnom u franjevačkom samostanu u Kreševu.
Naime političke prilike u Bosni bile su u doba fra Gre Martića jako burne i uvelike su utjecale na njegovo djelo. On je rođen i veći dio života živio pod turskom vlašću, od 1822. do 1878., a drugi dio pod austro-ugarskom vlašću, od 1878.-1905. Bio je aktivni sudionik u političkim i kulturnim događanjima tog vremena, osobito u vrijeme smjene turske i nastupa austro-ugarske vlasti.
Fra Grgo nakon odlaska nije često posjećivao rodni kraj, možda tek 2-3 puta. Svoj život i rad posvetio je Bogu i Bosni, što je možda i razlog što njegovo djelo nije tako prepoznatljivo u Posušju koliko su prepoznatljiva djela druge njegove braće franjevaca. No pred sam kraj života došao je u Posušje da se zauvijek oprosti sa svojim krajem. Danas se Posušani diče fra Grgom, njegovim radom i njegovoj pomoći Bosni o kojoj on pjeva: '' Teško domu bez ljubavi bratske, ko i Bosni bez zemlje Hrvatske!''
Politička uloga fra Grge Martića bila je posebno izražena za vrijeme rada u Agenciji bosanskih franjevaca u Sarajevu, kojoj je bio zadatak zastupanje interesa franjevačkog reda i katoličkog puka u BiH. O njegovom djelovanju u toj agenciji možemo čitati u njegovim Zapamćenjima i u zapisniku Agencije koji je pomno vodio. Agencija se bavila socijalnim položajem raje, vjerskim pitanjima, političkim prognanicima pa i nekim interesima muslimanskog i pravoslavnog stanovništva. Fra Grgo se zalagao za osnivanje tiskare u Sarajevu koja je, uz pomoć turskih vlasti i vezira Šerif Osman-paše osnovana 1856. U mladosti, u razdoblju turske vladavine, zanosio se ujedinjenjem Hrvata i Srba u zajedničku državu jer je u tome vidio jedini način za oslobođenje od turske vlasti. Nije pravio razlike među vjerama i narodima. No u vrijeme ustanka u BiH i kasnije dolaskom Austro-Ugarske, drugačije se postavlja prema tom problemu. Dolaskom Austrije njegov politički rad se umanjuje i do kraja života uglavnom živi povučenou Kreševskom samostanu.
Pored političkog rada za fra Grgu Martića važno je i njegovo kulturno djelovanje osobito na području prosvjete. Tim je se poslom bavio više godina, predavao je u franjevačkoj školi u Kreševu, općenito se bavio pitanjem školstva, a pisao je i udžbenike. Nastavničkim radom bavio se gotovo pet desetljeća i ističe se kako je u tom poslu bio nenadmašan, kako je mogao zainteresirati svoje slušatelje i u njima probuditi ljubav prema predmetu koji je tumačio. 1871. godine Martić je objavio Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni, u vrijeme kada je bilo teško sa strane dobivati školske knjige i udžbenike. 1858. pripremio je i Diksioner tursko-srpsko-hrvatski, ali nije objavljen jer u to vrijeme u Bosni nije bilo tiskara, a kada je materijal poslan u Beograd sve je nestalo.
Fra Grgo Martić se bavio i prikupljanjem narodnih umotvorina pod utjecajem romantike koja je bila zahvatila književni svijet toga vremena. Dosta dobro je poznavao narodnu pjesmu još u ranoj mladosti, a kako se u to vrijeme puno pozornosti posvećivalo narodnom blagu uopće počeo je, skupa s Ivanom Franom Jukićem, skupljati narodne pjesme. Zbirka je izdata u Osijeku 1858. pod naslovom Narodne pjesme bosanske i hercegovačke.
Evo ima trista godinica,
Kako kod nas kuka kukavica,
Krv nedužnu otkako lijemo,
I za ime Krista vojujemo,
Drobna čeda maču podnosimo,
Sijede djede na kolju gledimo,
Otce naše groznih u okova,
A matere pod nogam hatova,
S vrućim znojem oremo, žanjemo,
A hlebcu se najest ne možemo…
Pomagajte vječni zatočenici
Za krst časni i slobodu svetu,
Što živjesmo više nema,
Age su nam pritužile duši,
Niti siti od dohotka prava,
Nije dosta da im službujemo
Niti dosta da ih dočikamo
Cijele kuće na ljetna hladanja,
I još uz njih izjelice sluge.
Što naoštre preko zime zube,
Da se ljeti najedu pogača,
I vode je teško nanijeti,
A nekmo li nanijeti mliva;
Tužimo se u gradu sudniku,
Al i njemu naše age sude
Vrijeme došlo, muke ga donijele,
prelit suzam dome i grobišta
I potrnut badnjak na ognjišta…
