HercegBosna.org

daramo

Pod plaštom narodnih vjerovanja i običaja koje praktikuju bosansko-hercegovački muslimani, skriveni su kulturni fenomeni koji izviru iz različitih duhovnih matrica od kojih su uticaji staroslavenske religije i mitologije najznačajniji. Tu činjenicu su islamski učenjaci primjetili vrlo rano. Anonimni pisac s kraja XVI stoljeća piše o tome kako su bosansko-hercegovački muslimani površno prihvatili islam ostajući vjerni svojim predislamskim običajima i praksi.

Među muslimanima u Bosni i Hercegovini zastupljeno je vjerovanje u astralnog dvojnika i svetost kućnog praga. Još od djetinjstva, stariji poučavaju potomke tome šta valja, a šta ne valja činiti, kako bi se postigla sreća i napredak u životu. Veoma je rašireno vjerovanje u vještice, vile, Mőru, prikaze, a vrlo često se mogu čuti vremenske prognoze na osnovu ponašanja životinja i gatanja na osnovu zbivanja i događanja u prirodi. Narodni lijek za psihičke bolesti je salijevanje strave ili strahe. Sreća i blagostanje u novoj kući postižu se žrtvom na temelju, a vjerovanje u urokljive uči prisutno je i rašireno kao u davna vremena.

Obilje predislamskih, uglavnom staroslavenskih mitova, vjerovanja i sujevjerja, ostalo je sačuvano u formi narodnih umotvorina koje su stoljećima prenošene s generacije na generaciju do današnjih dana.

Vjerovanje u astralnog dvojnika
Muslimani u Bosni i Hercegovini kao i drugi južnoslavenski narodi vjeruju da čovjek ima svoju zvijezdu na nebu. Prema ovom sujevjerju, kad se dijete rodi, na nebu se pojavi njegova zvijezda koja svijetli dok je on živ. Padanje zvijezde tumači se tako da će onaj čija je zvijezda padalica umrijeti ili je već umro. Vjeruje se da na nebu ima zvijezda koliko i ljudi na Zemlji. Zvijezde koje jače svijetle su zvijezde vladara, pa zatim bogataša, a one što malo ”škilje” su zvijezde siromaha. Zvijezde ne valja brojati, jer ako onaj ko to čini pogodi svoju, umrijet će.

Mističnost kućnog praga
Među prvim tabuima s kojima se susreću djeca u muslimanskoj porodici su zabrane vezane za kućni prag. Vrlo brzo dijete nauči da je prag poseban dio kuće prekriven velom mističnosti i magije. Muslimani u Bosni i Hercegovini i u današnje vrijeme poštuju kućni prag na način da starije osobe zabranjuju mlađima da stoje na njemu. Vjeruje se da onaj ko stane na kućni prag čini svetogrđe i izaziva nevolju i nesreću. Rašireno je vjerovanje da sjedenje na kućnom pragu sluti siromaštvu. Stajanje na kućnom pragu općenito nije poželjno, a pogotovo je zabranjeno kad grmi. Veza između groma i kućnog praga ukazuje na posvećenost kućnog praga Perunu, bogu groma i grmljavine. U Gornjevrbaskoj regiji kućni prag je bio svetinja. Smatralo se da onaj ko stane na kućni prag kao da je stao na Mushaf. Također je rašireno vjerovanje da ne valja sjediti na kućnom pragu, jer to sluti siromaštvu. Neki istraživači staroslavenske religije i mitologije svetost kućnog praga povezuju s kultom predaka.
"Slaveni su svoje mrtve ili sahranjivali u polja, pod pragom ili oko ognjišta, ili su položivši ih u čamac spaljivali, ili pak na more otiskivali.“

Kućni prag je moćan simbol koji simbolizira granicu između dva svijeta u kojima čovjek obitava: svijet topline i ugode koji je unutra i svijet rada, truda, zanimanja i poteškoća koji je vani.
Na toj granici nalaze se preci koji one unutra štite od zlih uticaja spolja. Otuda važnost kućnog praga u narodnim vjerovanjima svih Južnih Slavena.

Konačno, veoma je interesantan podatak da se kućni prag koristi i kao mjesto s kojeg vrlo izražajno djeluju zle sile, te ga zbog toga sihirbazi veoma često koriste da svoje sihire stavljaju pod kućni prag onih kojima žele naškoditi.

daramo

Vjerovanje u vile
Još je Prokopije primijetio da Slaveni obožavaju rijeke, nimfe i druga božanstva. U predodžbama Južnih Slavena, vile su predstavljene kao lijepe žene, vječno mlade, odjevene u bijelo i plavo. Njihova raspletena kosa talasa se niz pleća. Žive u oblacima, na zemlji, pored izvora, u šumovitim gorama, pa čak i u moru. Njihova omiljena zabava je igra. Vole pomoći junacima koje cijene i poštuju.

Slično predstavljanje vila nalazimo u bošnjačkoj književnosti. Epskog junaka Muju Hrnjicu nakon što je zadobio rane liječe vile planinke.

Kad je treća dolazila vila,
A kad vila opazila Muja,
Udari se rukom po koljenu:
“A, moj Mujo, žalosna ti seka,
Međer si mi dopanuo rana!”
Zavlači mu po damaru ruku,
onda vila progovara mlada:
“Potecite dvije moje seke,
Jedna hajde devetoj planini,
Donesi mi devetera cvijeća!
Druga leti preko mora sinjeg,
I donesi vode studenike,
Da mu vodom rane isperemo,
A od trava melem načinimo.”

Vile se veoma često spominju u bošnjačkim epskim pjesmama, gdje imaju značajnu ulogu. Konstantno pripovijedanje ovih pjesama, njihovo pamćenje i usmeno prenošenje s jedne generacije na drugu, uticalo je na maštu slušaoca koji je slušajući pjesme u svojoj duši dramatizovao događaj o kojem pjesma govori. Na taj način je vjerovanje u gorske ljepotice, vile, koje život provode u igri i zabavi, opstajalo i očuvalo se među muslimanima u Bosni i Hercegovini do današnjih dana. Vjeruje se da su vile igrale kolo na livadi obrasloj izrazito modro-zelenom travom koja je obično u obliku polumjeseca.

Uz to veoma je rašireno vjerovanje, a i ljudi s dubokim ubjeđenjem pričaju, kako vile tokom noći pletu pletenice od grive dobrih konja

joe enter · **Pridružen/a:** 30 lip 2009, 17:35 **Postovi:** 10750

Zabeležio Vuk Karadžić pre oko 200 godina.

Meni je ovo pregenijalno , jadan vampir postade mulitikulturalni krmak ni kriv ni dužan tj.kad su se naši ljudi Muslimani automatski su konvertirali slovenskog vampira u krmka.

E sad , kako ovo tumačiti?! , šta je radio taj posvinjeni čovek ostalim ljudima , jer znam da ovaj naš domaći vampir je davio ljude i krv im pio i od toga ih je bilo strah.

A šta je konkrektno plašilo lokalne muslimane kad se neko od njih posvinji teško je reći :zubati

daramo

Pa jel ima još kakvih opisa, šta taj posvinjeni čovjek radi muslimanima :smijeh

Slika je iz Amnesia: The Dark Descent, proglašana jednom od najtrašnijih video igara, baš me znima koliko muslimana ju je prešlo, to mora da je bilo traumatično.

Amiđa

Kakve gluposti. Ja sam mislio da je ovo forum Hrvata BiH. Ja za ove "običaje" prvi put čujem. Znam samo da su Srbi pri grmljavinom iznosili srebro i ostalo kučno željezno blago vani.

NortHerz · **Pridružen/a:** 10 svi 2009, 16:05 **Postovi:** 298

"Pokladne" mačkare kao običaj još su se očuvale u pojedinim izdvojenim selima po konjičkoj općini.

https://www.youtube.com/watch?v=IxexovS_hfQ

daramo

Amiđa je napisao/la:

Kakve gluposti. Ja sam mislio da je ovo forum Hrvata BiH. Ja za ove "običaje" prvi put čujem. Znam samo da su Srbi pri grmljavinom iznosili srebro i ostalo kučno željezno blago vani.

I ja sam mislio, pa mi nije jasnu šta tu radi jedan Šveđanin koji niti je Hrvat niti je podrijetlom iz Herceg Bosne.
Kako ćeš znati kad si u Šveckoj, većinu ovih običaja poznaju i muslimani ali i katolici i pravoslavci u BiH, ti slobodno piši o običajima šveckih protestanata koje poznaješ u posebnoj temi.

Vjerovanje u Mőru
U slavenskoj mitologiji Mőra je zli duh koji luta noću, sjedi na grudima usnulih i siše im krv.
To može biti sjenka umrlog ili duša živog, koja u vidu leptira ili neke druge životinje napušta tijelo da bi mučila ljude. Vjerovalo se da postaje od ženskog djeteta rođenog u krvavoj košuljici ili od djevojke koja se povezala s đavolom. Pojavljuje se i u vidu različitih predmeta, na primer dlake i slamke, a može se provući kroz ključaonicu”

Prema drugom tumačenju, Mőrom se smatra vještica koja se pokajala i zarekla da više neće jesti ljude, već ih samo noću pritiskuje i disanje im zaustavlja. Zlo djelovanje Mőre prepoznaje se na osnovu otoka i bola u grudima. Širom Bosne i Hercegovine postoji sujevjerje da Mőra dođe po noći, pritišće osobu i ne da joj disati. Rijetka su mjesta u kojima ne postoje osobe kojima Mőra ne pravi probleme.

Mještani Planinice, malog naselja na južnoj padini planine Raduše vjeruju da, ako bi neko osjetio da ga mori Mőra, pa je uhvatio između dva prsta i upalio svjetlo, vidio bi je u pravom obliku. Kao zaštita od zlog utjecaja Mőre na prsa djetetu stavlja se bijeli luk.

U djelima koja se bave narodnim liječenjem među kojima je Narodno zdravlje Mőra se tretira kao: ”Osjećaj povezan sa nekim strahom kada čovjeka nešto tišti i guši u prsima i ne da mu da diše.”

daramo

Predskazivanje budućnosti i gatanje na osnovu bilja, životinja, te zbivanja i događanja u prirodi oko nas

Vrlo su rijetke ptice, pogotovo selice, o kojima ne postoje narodna sujevjerja i gatanja.
Nesreću čovjeku navještava kukavica. Širom Bosne i Hercegovine postoji sujevjerje da, ako na nečijoj kući kukavica zakuka, ta kuća će u muku i tugu zapasti. Obično se smatra da će u toj kući neko umrijeti.

Uz kukavicu, i gavran je vijesnik nesreće. Čiju kuću on nadlijeće, ta kuća će uskoro ostati bez domaćina.

S druge strane, lastavica je vijesnik sreće, pa se tako smatra da će kuća, na kojoj lastavica napravi gnijezdo, biti sretna. Stoga je, prema narodnom vjerovanju, grijeh ubiti lastavicu.

Poznata je praznovjerica da crna mačka koja prijeđe preko puta sluti nesreću.

U vrijeme kada se meteorološke prilike nisu određivale na osnovu satelitskih snimaka, za to su služili različiti događaji i zbivanja u prirodi. Kad je nebo crveno prilikom zalaska Sunca, to je znak da će sutra biti vjetra i kiše.

U Jajcu se vjeruje da jako kreketanje žaba najavljuje kišu. Kad obad ubode krupnu stoku, pa se ona „zaobada“, to je znak za predstojeću kišu.

Navode se različite pojave koje najavljuju vedro vrijeme ili padavine. Lijepo vrijeme predskazuju: „Žabe kada krekeću navečer; pauk kada rano ujutro tka veliku mrežu; lastavice kada lete visoko; da se dim okomito diže iz odžaka itd.“

Padavine najavljuju: „Mačka kada se umiva šapom dugo i ustrajno; gliste kada izlaze iz zemlje; lastavice kada nisko lete i cvrkuću; pjetao kada ne pjeva izjutra, a pjeva u podne; pčele kada nemirno lete oko košnice itd.“

Prema narodnom vjerovanju, mijena Mjeseca i uštap zadržavaju svoje vrijeme i narednih nekoliko dana.

Među muslimanima u Bosni i Hercegovini, veoma je rašireno proricanje budućnosti na osnovu zbivanja i događanja. I danas se, kao i prije stotinu godina, može čuti da će onaj koga svrbi lijevi dlan, dobiti novac, a onaj koga svrbi desni dlan, dat će nekome novac.

Uz ova proricanja, kod muslimana u Gornjevrbaskoj regiji, još uvijek su prisutna sljedeća: nije dobro jesti s noža jer će onoga ko to čini udariti kap; kad se nešto nenamjerno prolije, osoba prema kojoj je proliveno će nešto dobiti; ako bi muškarac prošao ispod duge postao bi žensko, a ako bi žena prošla ispod duge postala bi muško; prva štenad se bacaju u vodu, jer bi pobjesnjela ako bi odrasla; u koga je nožni palac veći od prsta koji je do njega, nadživjet će suprugu, a ako je manji, nadživjet će supruga njega; kome se štuca neko ga spominje; onaj koga bi neko prekoračio nema napretka četrdeset dana.

Navedene praznovjerice nisu utemeljene ni na jednoj od religija kojima su naši preci pripadali, već su plod iskustva naših predaka.

daramo

„Valja ne valja“

Stariji muslimani u Bosni i Hercegovini svoje bremenito iskustvo, između ostalog, prenose na mlađe kroz duhovite poslovice i izreke. Tu narodnu mudrost izražavaju riječima „valja ili ne valja“.

Veliki je broj tabua izražen je formulacijom „ne valja“.
Neke od njih još uvijek prisutne kod muslimana u Bosni i Hercegovini, a koji potiču od starih Slavena i vremena idolopoklonstva.

Ne valja: ubiti daždevnjaka – ciknuće, pa ćeš ogluhnuti.
Ne valja: u utorak od kuće polaziti - stići će nesreća u putu.
Ne valja: javljati se lovcu, kad ide u lov – neće imati ugura.
Ne valja: kad grmi stajati pod trešnjom, ili orahom – ubiće grom.
Ne valja: kućnu zmiju ubiti – ubija se berićet.[36]
Ne valja na pragu stajati ili sjediti – nema ugura.[37]
Ne valja: praznu bešiku ljuljati – umrijeće dijete.
Ne valja: preko insana prelaziti – neće narasti.
Ne valja: rezati nokte u utorak – sevep je velikoj bolesti.[38]
Ne valja zvijezde brojati, potrefit će na svoju pa će umrijeti.

daramo

Salijevanje strave (strahe)

Salijevanje strave (strahe) je prastari ritual koji ima za cilj poboljšanje općeg psihološkog stanja pacijenta, prvenstveno ublažavanje i otklanjanje straha i izbezumljenosti. Osnovni element ovog rituala je olovo, koje se topi, a zatim u toku samog rituala baca u hladnu vodu. Cilj obreda je istjerivanje zlih duhova i otklanjanje straha iz osobe nad kojom se vrši ritual.

Prisustvo olova u obredu salijevanja strahe kao osnovnog faktora kojim se simbolizuje snaga i moć metala da rastjeruje zle demone, ukazuje da obred salijevanja strahe potječe iz perioda prelaska iz neolita u vrijeme početne primjene metala.

Ritual salijevanja strahe obavlja se na način da se dio olova rastopi i ugasi u hladnoj vodi, tako da poprimi oblik ili formu nekog živog bića ili kakvog predmeta. Vjeruje se da se bolesnik plaši lika dobijenog razlijevanjem olova. Nakon širenja islama u Bosni i Hercegovini, ritual salijevanja strave poprimio je islamska obilježja tako da ga sada uglavnom izvode starice muslimanke učeći pri tome određene odlomke iz Kur’ana.

Interesantno je da starija ulema, nije imala ništa protiv salijevanja strave. Sam ritual salijevanja strave vrlo često obavljaju starije hodže koje su to znanje naslijedili od svojih prethodnika.

joe enter · **Pridružen/a:** 30 lip 2009, 17:35 **Postovi:** 10750

daramo je napisao/la:

Amiđa je napisao/la:

Kakve gluposti. Ja sam mislio da je ovo forum Hrvata BiH. Ja za ove "običaje" prvi put čujem. Znam samo da su Srbi pri grmljavinom iznosili srebro i ostalo kučno željezno blago vani.

I ja sam mislio, pa mi nije jasnu šta tu radi jedan Šveđanin koji niti je Hrvat niti je podrijetlom iz Herceg Bosne.
Kako ćeš znati kad si u Šveckoj, većinu ovih običaja poznaju i muslimani ali i katolici i pravoslavci u BiH, ti slobodno piši o običajima šveckih protestanata koje poznaješ u posebnoj temi.

Vjerovanje u Mőru
U slavenskoj mitologiji Mőra je zli duh koji luta noću, sjedi na grudima usnulih i siše im krv.
To može biti sjenka umrlog ili duša živog, koja u vidu leptira ili neke druge životinje napušta tijelo da bi mučila ljude. Vjerovalo se da postaje od ženskog djeteta rođenog u krvavoj košuljici ili od djevojke koja se povezala s đavolom. Pojavljuje se i u vidu različitih predmeta, na primer dlake i slamke, a može se provući kroz ključaonicu”

Prema drugom tumačenju, Mőrom se smatra vještica koja se pokajala i zarekla da više neće jesti ljude, već ih samo noću pritiskuje i disanje im zaustavlja. Zlo djelovanje Mőre prepoznaje se na osnovu otoka i bola u grudima. Širom Bosne i Hercegovine postoji sujevjerje da Mőra dođe po noći, pritišće osobu i ne da joj disati. Rijetka su mjesta u kojima ne postoje osobe kojima Mőra ne pravi probleme.

Mještani Planinice, malog naselja na južnoj padini planine Raduše vjeruju da, ako bi neko osjetio da ga mori Mőra, pa je uhvatio između dva prsta i upalio svjetlo, vidio bi je u pravom obliku. Kao zaštita od zlog utjecaja Mőre na prsa djetetu stavlja se bijeli luk.

U djelima koja se bave narodnim liječenjem među kojima je Narodno zdravlje Mőra se tretira kao: ”Osjećaj povezan sa nekim strahom kada čovjeka nešto tišti i guši u prsima i ne da mu da diše.”

Mőra je zakon. :zubati

Daramo , evo još malo od Vuka Karadžića šta je napisao o Mőri pre skoro 200 godina.
To je inače njegov laički pokušaj etngorafije , knjiga se zove "Vjerovanje u stvari kojijeh nema" :zubati

MORA

Mora ljude u spavanju pritiskuje. Gdjekoji pripovijedaju da je mora vještica koje se pokajala i zarekla da ne će više ljudi jesti, nego ih samo noću u spavanju pritiskuje i dihanje im zaustavlja. Gdjekoji opet misle da je djevojka koja će postati vještica dok se uda. U Crnoj Gori oni koje mora pritiskuje i davi, kad liježu spavati, meću pružen pojas povrh pokrivača. U Grblju(Boka Kotorska) ima čitava molitva koju onaj kojega mora davi valja da očita prije nego legne spavati. Evo te molitve:

Mora bora! ne prelazi
Prek’ ovoga bjela dvora,
E su na njem tvrdi ključi
Od našega Siodora,
Siodora i Todora
I Marije i Matije
I sestrice Livantije,
Koja nema pristupišta.
Prek’ ovoga b’jela dvora,
Ni kamena kamenica,
Ni vjetrušna vjetruština,
Ni nametna nametnica,
Ni udova udovica,
Ni mađiona mađionica,
Dokle ne bi prebrojila
Na nebu zvijezde,
Na gori listove,
Na moru pijesak,
Na kučki dlake,
Na kozi runje,
Na ovci vune,
Na vuni dlake;
A kad bi to prebrojila,
Vratilom se opasala,
Zaštikalom poštapila,
Ušla u jajsku ljusku,
Utopila se u morsku pučinu,
Trinka joj trakuli,
Vragu joj glava,
Sve joj koze vrag odnio,
Mleko joj se ne sirilo,
Nego rekla: jaoh!
Jaoh joj dala Lena, plena
I Marija Magdalena. Amin!

Pripovijeda se da je nakakvoga čovjeka tako morila mora da već najposlije nije mogao zaspati, i dosadi mu se kod kuće življeti, nego uzjaše na svoga bijela konja i pobjegne u svijet, ne znajući ni kud ni kamo; ali mu je i to bilo za ludu, jer i na putu kako bi sklopio oči, odmah mora nanj. Idući tako po svijetu dođe na konak nekakome terziji. Kad poslije večere terzija uzme svoj posao i stane šiti, gost mu se potuži kako ga mori mora, „nego“ veli „dok ti još radiš, leći ću ovdje kraj tebe, ne bih li mogao malo zaspati.“ Potom se pokrije gunjem i legne. Kako zaspi odmah ga mora pritisne, i kroz san stane vikati i kao otimati se. Kad terzija to čuje, on digne svijeću da vidi kako se gost muči, a kad tamo, a to po njegovom gunju kojijem se bio pokrio miče se velika bijela dlaka tako brzo kao zmija kad trči. Kad terzija to vidi, on svojijem nožicama, koje su mu se u ruci desile, dlaku presiječe, i kako se ona prestane micati, gost se odmah ućuti, a tako je spavao mirno dok ujutru sunce nije ogrijalo. Kad se probudi, zahvali Bogu što je tako spavao i oporavio se, pa odmah potrči ka konju da ga vidi i namiri, kad tamo, a to konj u košari leži mrtav. Pošto mu terzija pripovjedi kako ga je mora davila i kako mu je on dlaku na njegovu gunju presjekao, onda doznadu da mu je konj bio mora koja ga je pritiskivala i morila. Koga pritiskuje mora, treba da stavi za vrata od one sobe gdje će spavati metlu naopako, kad pođe spavati.

joe enter · **Pridružen/a:** 30 lip 2009, 17:35 **Postovi:** 10750

daramo je napisao/la:

Pa jel ima još kakvih opisa, šta taj posvinjeni čovjek radi muslimanima :smijeh

Slika je iz Amnesia: The Dark Descent, proglašana jednom od najtrašnijih video igara, baš me znima koliko muslimana ju je prešlo, to mora da je bilo traumatično.

Vuk Karadžić nije beležio običaje Turaka(muslimana) jer ipak je to bilo vreme Kalifata(početak 19.veka) , i teško da bi jedan vlaški učenjak mogao doći u turske kuće i sa njima o običajima razgovarati , tako da se svodi na ono što su njemu pričali.

Ovdašnji muslimani loču rakije ali svinjetine se ne dotiču , pa će biti da je to od jako ukorenjenog straha da se neko ne posvinji. :zubati

Ali gledajući realnije sve je povezano zapravo sa religijom tj.promenom religije koja iziskuje prezir i strah spram onih koje si odbacio(katolici i pravoslavci) , pa zato i kod njih se i mogu videti oni koji su se posvinjili jer tamo jedino i ima svinja.

Kaže lepo Vuk , da su išli tražiti tog bega koji se posvinjio među svinje , ali ga nisu mogli poznati sve dok na jednoj svinji nisuu gledali prsten.

Dakle , ovde se fino vidi da su Turci išli tražiti posvinjenog bega među svinjama , a jedino ko je mogao imati svinje su hrišćani , što opet znači da su oni zapravo izvor problema "posvinjavanja" tj.onaj čuveni prezir i strah koji muslimani spram njih osećaju.

Sličan prezir imaš i obrnuto gde su hrišćani i kršćani(pogotovo po kamenjaru) davali bolešljivoj deci "mrsko tursko ime" kao nadimak i ime protiv uroka , pa zato imaš mnoga prezimena kod Hrvata,Srba i Crnogoraca koja su izvedena iz turskih imena.

daramo

Za to nisam znao, jedino da su se davala turska imena i nadimci kao fizička zaštita od muslimana, pa bi se tako dozivali u njihovoj blizini ili pri upadu Turaka u selo.

Amiđa

Ova praznovjerja su teška glupost i treba ih sve iskorijeniti.

Bobovac

Jedan od najbizarnijih muslimanskih običaja "salijevanje strave" potječe iz staroslavenskih vremena.

slika

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 22:25 **Postovi:** 4806

Citat:

Ne valja: kućnu zmiju ubiti – ubija se berićet.[36]

Štovanje zmija i guja, to je ilirsko.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 22:25 **Postovi:** 4806

daramo je napisao/la:

Za to nisam znao, jedino da su se davala turska imena i nadimci kao fizička zaštita od muslimana, pa bi se tako dozivali u njihovoj blizini ili pri upadu Turaka u selo.

To objašnjava rasprostranjenost muslimanskih imena i pojama u prizimeniman Hrvata katolika.

Evo o moraman

https://www.bib.irb.hr/59466

Citat:

Tekst analizira hrvatska pučka vjerovanja o mori prema kojima mora poput vještice (đavolske kurve) nije mitsko biće, već živi uobičajenim dnevnim životom žene, ali noću luta i napada usnule. Time je dobivena prva bitna opozicija unutar njezina demoniziranoga života: dnevna pasija žene kao domaćice, kućanice - niktomorfna akcija žene kao more. A kada je riječ o oslobođenoj ženi, takva žena dobiva atribute demonske prirode. Druga bitna binarna opozicija neudana (mora) djevojka - udana (vještica) žena uspostavljena je na temelju hrvatskih usmenoknjiževnih predaja koje kao jedinu i sigurnu granicu između more i vještice postavljaju sakrament vjenčanja, jer rašireno je vjerovanje prema kojemu mora ako se uda, postaje vještica. Prema hrvatskim narodnim vjerovanjima mora ne može biti ni djevojčica ni udana žena, već samo (spolno) zrela (spolno inicirana) djevojka.
...

Pregled bibliografske jedinice broj: 59466
Zaštitna sredstva protiv more kao žensko-niktomorfnog demona
Marjanić, Suzana
Zaštitna sredstva protiv more kao žensko-niktomorfnog demona // Treća. Časopis Centra za ženske studije, 1 (1999), 2; 55-71 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 59466 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca

Naslov
Zaštitna sredstva protiv more kao žensko-niktomorfnog demona
(Protective mechanisms against (night)mares as female-nictomorpfic demons)

Autori
Marjanić, Suzana

Izvornik
Treća. Časopis Centra za ženske studije (1331-7237) 1 (1999), 2; 55-71

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
mora; apotropeji; niktomorfni demon
((night)mare; protective mechanisms; nictomorphic demon)

Sažetak
Tekst analizira hrvatska pučka vjerovanja o mori prema kojima mora poput vještice (đavolske kurve) nije mitsko biće, već živi uobičajenim dnevnim životom žene, ali noću luta i napada usnule. Time je dobivena prva bitna opozicija unutar njezina demoniziranoga života: dnevna pasija žene kao domaćice, kućanice - niktomorfna akcija žene kao more. A kada je riječ o oslobođenoj ženi, takva žena dobiva atribute demonske prirode. Druga bitna binarna opozicija neudana (mora) djevojka - udana (vještica) žena uspostavljena je na temelju hrvatskih usmenoknjiževnih predaja koje kao jedinu i sigurnu granicu između more i vještice postavljaju sakrament vjenčanja, jer rašireno je vjerovanje prema kojemu mora ako se uda, postaje vještica. Prema hrvatskim narodnim vjerovanjima mora ne može biti ni djevojčica ni udana žena, već samo (spolno) zrela (spolno inicirana) djevojka. Morina niktomorfna akcija označena je drugotvorenjem duše, razdvajanjem duše od tijela. Pri astralnoj psihonavigaciji tijelo (žene) ostaje u krevetu, a duša ulazi u proces teriomorfne metempsihoze. Mora je psihonavigator žena-životinja (animalno u ženskom). Pri navedenoj zoopsihonavigaciji (zooputovanje duše) riječ je o zoometempsihozi a ne o zoometamorfozi jer metempsihoza zahtijeva transgresiju preko smrti. Kao apotropeji protiv njezine niktomorfne akcije koriste se, primjerice, pojas, sol koja služi pri prepoznavanje njezine antropomorfne (dnevne) pojave, prekrižene komoštre, metla okrenuta naopako iza vrata, okretanje morina tijela naopako u postelji, gesta fige (šipka) i roga, objavljivanje rođenja ženskoga djeteta koja se rodilo u krvavoj košuljici (placenti), biljne amajlije (primjerice, biber čija se apotropejska moć nalazi u njegovu gorku okusu, češnjak, maslina, bršljan, orah, crno trnje, vučja gora, zatvaranje more u tikvicu), analna magija (životinjske fekalije), oralna magija pljuvanja, apotropeji religijskoga podrijetla - križ, crtanje Salamonova uzla što upućuje na apotropejsko iscrtavanje heksagrama, murska capa (vučja capa) koja se iscrtavala kao pentagram, svetačke sličice ; mineralne amajlije pri čemu u zaštiti od more pučka vjerovanja, uz sol koja djeluje kao apotropej zbog gorkoga okusa upisuju, željezne predmete s borbenim modalitetima od oruđa do oružja.

Bobovac

Sokolić je napisao/la:

Citat:

Ne valja: kućnu zmiju ubiti – ubija se berićet.[36]

Štovanje zmija i guja, to je ilirsko.

E bravo, to ukazuje na još jedan važan moment - pitanje je da li mi danas, ako i utvrdimo da neki običaji kod muslimana potječu od predislamskog doba, možemo razlučiti da li oni svoj korjen imaju kod Slavena ili pak "Ilira"?

Karabaja · **Pridružen/a:** 17 ožu 2021, 15:33 **Postovi:** 9436

Bobovac je napisao/la:

Sokolić je napisao/la:

Štovanje zmija i guja, to je ilirsko.

E bravo, to ukazuje na još jedan važan moment - pitanje je da li mi danas, ako i utvrdimo da neki običaji kod muslimana potječu od predislamskog doba, možemo razlučiti da li oni svoj korjen imaju kod Slavena ili pak "Ilira"?

Postoje hadisi gdje se preporučuje da se ubijaju zmije osim kućnih.
Tako da mislim da nije to od ilira.

Ne znam koja je to kućna zmija al tu ide drvo u glavu da je ne znam ti ko reko

Karabaja · **Pridružen/a:** 17 ožu 2021, 15:33 **Postovi:** 9436

Sjećam se ko mali da je mati palila vatru oko kuće na neko "jurijevo" takod a je to vjerovatno isto slavenski običaj.
Vatra se palila da otjera zmije

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 22:25 **Postovi:** 4806

Bobovac je napisao/la:

Sokolić je napisao/la:

Štovanje zmija i guja, to je ilirsko.

E bravo, to ukazuje na još jedan važan moment - pitanje je da li mi danas, ako i utvrdimo da neki običaji kod muslimana potječu od predislamskog doba, možemo razlučiti da li oni svoj korjen imaju kod Slavena ili pak "Ilira"?

Tih elemenata ima na jugu Hrvatske, na otociman npr.

Karabaja je napisao/la:

Sjećam se ko mali da je mati palila vatru oko kuće na neko "jurijevo" takod a je to vjerovatno isto slavenski običaj.
Vatra se palila da otjera zmije

Ovako. Jurjevo je kršćanski blagdan sv.Jurja.
Rič Jurjevo pripada katoličkoj tradiciji, i to kod Hrvata u Primorju i na otociman. Kako greš u unutarnjost, više se rabi -dan nego -evo u imenima svetačkih dana. Ono, Jurjevdan. Kod Srba i Crnogoraca je iskjučivo oblik Đurđevdan, u Hrvata je taj oblik na rubnin etničkin prostoriman.

Ako ti je mati muslimanka, onda moreš nagađat dalje podritlo i migracije obiteji, možda čak i vrime kad je obitej prišla na islam.

Sam blagdan sv.Jurja baštinia je pridkršćanske običaje. Na SZ Hrvatske imaš Zelenog Juru. Koliko je tu slavenskih, čisto ilirskih, starorimskih...

krstjanin · **Pridružen/a:** 02 tra 2012, 10:30 **Postovi:** 5245

Ima jos jedan obicaj koji je bio rasprostranjen vecinom kod muslimana ali i kod krscana, a rijec je o "šišanom kumstvu" gdje je vecinom sisani kum morao biti druge vjere
Divi Grabovcevoj je sisani kum bio Arslan-aga ciji je kmet bio Divin otac

Svarog

joe enter je napisao/la:

Zabeležio Vuk Karadžić pre oko 200 godina.

Meni je ovo pregenijalno , jadan vampir postade mulitikulturalni krmak ni kriv ni dužan tj.kad su se naši ljudi Muslimani automatski su konvertirali slovenskog vampira u krmka.

E sad , kako ovo tumačiti?! , šta je radio taj posvinjeni čovek ostalim ljudima , jer znam da ovaj naš domaći vampir je davio ljude i krv im pio i od toga ih je bilo strah.

A šta je konkrektno plašilo lokalne muslimane kad se neko od njih posvinji teško je reći :zubati

Sad ovo pročitah .
Bolje da nisam

Možda sam nekog i pojeo :001_unsure

Već po sata prebirem po pamćenju sve sumnjive .

Možda je tu odgovor zašto sam cijelu jednu zimu ovo slušao :

HercegBosna.org

Slavenski običaji kod bosanskih muslimana

Online