10. travnja 1947. Split – mladi hrvatski domoljubi skinuli jugoslavensku zastavu s Marjana

Na današnji dan 1947. hrabra skupina hrvatskih domoljuba skinula je jugoslavensku zastavu s petokrakom sa splitskog brda Marjan.

Umjesto jugoslavenske zastave na Marjan je postavljen hrvatski barjak velik 18 metara!

Taj izuzetno hrabar i domoljubni čin bio je protest mladih Hrvata protiv nasilnog i zločinačkog komunističkog režima koji je provodio nasilje, teror i smrt diljem naše domovine.

Jedan od sudionika ove izuzetno hrabre akcije, Frane Tente ubijen je godinu dana kasnije u Lepoglavi u 20-oj godini života. On je jedan od tisuća Hrvata i Hrvatica koji su mučeničkom smrću platili svoje domoljublje i građansku hrabrost usprotivivši se neljudskom i demoniziranom komunističkom režimu. Svjedočanstvo objavljujemo jer hrvatska javnost ima pravo znati za ovakve potresne priče iz nedavne mračne povijesti, a koje su ispisali krvlju hrvatski mladići i djevojke. Frane Tente još nije dobio ulicu u rodnom Splitu, stoga je građanska udruga Urbana desnica pokrenula peticiju za davanje jedne gradske ulice tom junaku s hrvatskog juga.

Simbolika Marjana – „hrvatski barjak crven-bijeli-plavi“

Simbolika vrha Marjana uvijek je bila hrvatska zastava, simbol hrvatstva i zadržala se tako do današnjih dana. Predstavljala je prkos Hrvata nenarodnim i nehrvatskim režimima. U jugokomunističkoj Jugoslaviji nakon rata na vrh je stavljena jugoslavenska zastava sa velikom zvijezdom petokrakom.

Na današnji dan 1947. skupina mladića i djevojaka odlučila na prosvjednu akciju. Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), Nikola Pensa (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinak (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), bogoslov Tomislav Karaman (21, poslije svećenik i generalni vikar splitske nadbiskupije), Vjekoslav Matijević (20) učinili su hrabar čin kakav komunisti nisu mogli ni zamisliti da se može dogoditi u Hrvatskoj koja je bila već dvije godine pod terorom i brojnim mučenjima, progonima i ubijanjima „neprijatelja narodnog antifašističkog režima“.

Na vrhu Marjanu skinuta je jugoslavenska zastava s crvenom zvijezdom i stavljen 18 metarski hrvatski barjak! Akcija je izazvala šok među splitskim komunistima i orjunašima . Istraga je počela, a već za dva tjedna uslijedila su uhićenja. Uhićeni su prošli užasni istražni postupak i izvedeni su pred sud. Optuženi su da podrivaju SFRJ, a u stvari su tiskali različite letke i pisali parole po ulicama.

Optužnice mladim Splićanima

Presuda je sadržavala još toga. Osim izvješene zastave, teretilo ih se za organiziranje udruženja koje je imalo za cilj nasilno djelovanje u svrhu rušenja ustavnog poretka u FNRJ (klasičan komunistički obrazac za likvidacije nepoželjnih skroz do 1990.), sastavljanje i rasturanje letaka s pozivom na otpor, pisanje parola tipa “Doli Tito” i “Živija HOP”, dizanje bune među seljacima u Žeževici, nabavu sanitetskog materijala za „odmetničke bande“ (za što su optužli Pensu), vrbovanje članova u HOP, pokušaj prebacivanja u „odmetničke bande“ (za što su optužili Jakova Kirigina) i dr. Režimska Slobodna Dalmacija od 31. svibnja 1947. spominjala je i kidanje slike Ive Lole Ribara, a vješanje hrvatske zastave nazvala je “vješanje ustaške zastave”, a akciju nazvala “izdajstvom ostataka fašizma”. To parolaštvo je potomcima sudaca ostalo na ustima kao sredstvo ucjene potomcima suđenih do današnjeg dana.

Jedini živi svjedok – Nikola Pensa

Čin koji je odjeknuo tadašnjim Splitom bio je razlog za hapšenje i sudski proces, o čemu nam svjedoči jedini i danas živi član skupine Nikola Pensa (91), tadašnji student, a danas umirovljeni odvjetnik, sudionik Križnog puta i jugoslavenski politički zatvorenik:
„Sastajali smo se u nekoga od nas kući i sanjali slobodnu Hrvatsku, pokušavali nešto napraviti širenjem glasa o potrebi za hrvatskom nezavisnošću u tadašnjem komunističkom teroru. Tako smo Frane Bettini i ja došli na ideju da desetoga travnja zamijenimo jugoslavensku zastavu na Marjanu hrvatskom trobojnicom. Zašto deseti travnja? Ne zbog veličanja NDH nego zbog jedinog datuma koji je u to vrijeme asocirao da je Hrvatska ostvarila državnost. Makar i u takvoj ratnoj tvorevini kakva je bila NDH, a o njoj neka istinu kaže povijest.

Bettini i ja smo noću došli na Marjan, ali je puhao strahovit vjetar, dizala se nevera, a mi nismo imali nikakav alat i odustali smo. A onda je Bettini sam, da nije rekao ni meni ni ikome iz skupine, došao u ranu zoru i promijenio zastave. Osvanuo je sunčani dan, a s njime i hrvatska trobojnica na Marjanu i Splitom se brzo pročuo glas o akciji. To je za komuniste bio ogroman šok. Pisalo se tada kako je izvješena ustaška zastava, jer je u to vrijeme sve hrvatsko proglašavano ustaškim. Ali to je zapravo značilo da hrvatski narod nije pobijeđen i ušutkan u pravu na svoju državu i slobodu“ – prisjeća se Nikola Pensa.

Sjećanja blijede, prošlo je gotovo sedamdeset godina i šjor Nikola nije mogao potvrditi je li točna priča kako je 18-metarsku hrvatsku zastavu sašila Borica Jonić, kako se navodi u nekim dokumentima, sestra partizanskog narodnog heroja Ante Jonića, a čiji je drugi brat poginuo u ustašama da bi osobno od Ante Pavelića bio proglašen vitezom. Ona je kasnije bila prva supruga proslavljenog golmana Vladimira Beare.

„Čujte, ta zastava je kao dokazni materijal zasigurno još negdje duboko u arhivima splitskog suda. Bilo bi je zanimljivo iskopati.“ – zaključuje Pensa.

Presude hrvatskoj mladosti i smrt Frane Tente

Frane Bettini dobio je deset godina zatvora s prisilnim radom, Bavčević šest godina, Pensa sedam godina, Betica deset godina, Zelinka dvije i po godine, Jonićeva četiri godine, Anićeva tri godine, Šanićeva tri godine, Kirigin dvije godine, Karaman tri godine, Matijević 18 mjeseci a Tente tri godine zatvora.
Najmlađi od njih, Frane Tente, nakon suđenja sproveden je u Šibenik, pa u Lepoglavu, te na izgradnju pruge Šamac – Sarajevo. Vraća se u lepoglavski zatvor kojim je tada upravljao zloglasni Josip Špiranec, major KNOJ-a, a čiji je izravni nadređeni u to vrijeme bio vjekovječni Josip Manolić, načelnik Odjela za izvršenje kaznenih sankcija u SUP-u NRH.

Zapovjednik kaznionice, u kojoj su se redovito provodila maltretiranja političkih zatvorenika, odredio je da mladoga Franu zatvore u samicu samo u donjem rublju. Stavili su mu okove na noge i zatvorili u visoku prostoriju bez stakla, a pod su zalili vodom koja se na hladnoći smrzavala. Umro je u dvadesetoj godini 8. studenog 1948. godine u 16 sati, prema zatvorskom izvještaju, od ‘vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna’.
Dr. Augustin Franić iz Dubrovnika, koji je i sam kao mladić odležavao kaznu kao “politički” u tom zatvoru, objavio je prije nekoliko godina dokumentaciju KPD Lepoglava; u knjizi je poimence naveo 205 osoba, redom političkih zatvorenika, koje su stražari u Lepoglavi ubili, a poimence i 223 osobe koje su umrle u kaznionici, od bolesti i rana, te iznio podatak o 12.500 tisuća političkih zatvorenika od 1945. do 1990. samo u tom komunističkom kazamatu.

Izvor: narod.hr/slobodnadalmacija.hr

Šta im je to trebalo?

Tuta opet na usta sere. Nešto previše u zadnje vrijeme.

Hrvati imaju najtužniji usud i velik balast na svojim leđima. Prva hrvatska država nakon 840 godina bila je fašistička genocidna tvorevina. Kad bi objasnio strancu zašto su ovi momci skinuli jugoslavensku zastavu na 10. travnja, šta da mu kažeš. Žao mi je dečki što su završili tako kako jesu, ali nije baš ni za spomena.

Nije zgodno biti skot iz miješanog braka u zapadnom Mostaru, zar ne ? Ima lijeka i za to, odseliš.

Pa ne znam... Miješani brakovi su u Mostaru normalna pojava. Otac najčešće biva muškarac, a majka žena. Ipak, nemam namjeru da se selim iz Mostara. Bio sam u mnogo bh. gradova, a najprijatnija klima mi je u Mostaru.

Ima dva mjeseca ništa ozbiljno nisi napisao na forumu. Stvarno me ne zanima tvoj problem, ali drži ga doma.

Istina je voda duboka...

Kad pogledaš koji su narodi bili na gubitničkoj, a koji na pobjedničkoj strani, vidjet ćeš da su pošteniji narodi bili gubitnici. Tko je činio Trojni pakt? Njemačka, Italija i Japan. Nijemci i Talijani dva su najpoštenija zapadnoeuropska naroda. Jedini nisu imali masu kolonija, tj. jedini nisu bezobzirno pustošili druge kontinente i na tome gradili bogatstvo. Talijani su mi dragi jer su sudjelovali u izgradnji hrvatskih obalnih gradova u jednakoj mjeri kao i Hrvati. Dubrovačka Republika većinu je arhitekata i drugih majstora, znanstvenika i umjetnika naručivala s Apeninskog poluotoka. Japanci su narod poznat po organiziranosti, radišnosti, točnosti, razvitku tehnologije. Tko je činio pobjedničke saveznike? UK, SAD i SSSR. Britanci tj. Englezi nedvojbeno su najveći monstrumi i divljaci svih vremena, nema kontinenta na kojem nisu porobljavali, ubijali i pljačkali. Svo bogatstvo temelje na genocidu i pljački, da se tisuću hidrogenskih bombi pobaca po Engleskoj ne bi platila sva zla koje je kolonijalno genocidno Britansko Carstvo počinilo kroz povijest. Pobili desetke milijuna američkih domorodaca, stotine tisuća australskih, tisuće aoteaorskih, tisuće polinezijskih, melanezijskih, mikronezijskih, afričkih i azijskih. Desetke milijuna afričkih crnaca odveli u roblje, surovo opljačkali Indiju. Sjedinjene Američke Države su genocidno-kriminalna tvorevina nastala na skoro potpunom brisanju izvornoga pučanstva, a prvotno bogatstvo stekla robovskim radom nasilno dovedenih crnaca iz Afrike. Još su jedan genocid počinili za koji malo tko zna, nad domorocima Filipina. SSSR je bio komunistički imperij, a komunizam se gotovo svugdje u svijetu urušio unutar par desetljeća. Znači da njegova ideja nije bila provediva, bila je promašaj.

Zaključak: Trojni pakt se prije rata činio boljim izborom od saveznika. Narodi koji su bili na gubitničkoj strani u Drugom svjetskom ratu kroz povijest su bili daleko pošteniji nego oni koji su pobijedili.

Zaboravi ti Srbe, Francuze, Mađare, Španjolce, Fince, Slovake i oni su imali kvislinge i kvislinske države.

Nema to veze sa poštenjem nego tko je imao kakvu snagu u određenom povijesnom razdoblju. Taljani su u 19. stoljeću pokušali osvojiti Etiopiju pa su izgubili od Etiopljana naoružanim lukom i strijelom. U 2.svjetskom ratu se isto nisu proslavili , zaglavili odmah na početku u Grčkoj dok nisu došli Nijemci. Kako bi onda oni po tebi osvojili svijet?
Japanci kad su osjetili da mogu osvojiti svijet također su to pokušali pa im nije uspjelo. A isto tako njihovo oružje je u 2. svjetskom ratu uglavnom bilo zastarjelo: brodovi bez radara, tenkovi od papira.

Prema tome nije poštenje nego sposobnost, Britanci što god netko mislio o njima, oduvijek su svjetska velesila.

Inace, ako bi zamislili reciprocitet, neki danas ostali Jugoslaveni i simpatizeri te drzave bi se morali zakopati u kuce i stanove, u strahu da in prosvira metak kroz glavu, a ne da dobiju kantu govana po sebi.


To nije slucaj, sto ih ne sprijecava od toga da po zapadu lobiiraju za sankcije, ocrnjavaju i olajavaju drzavu RH.

Ne da samo lobiiraju po zapadu, takvi se jos zavuku u glavni grad jedne susjedne drzave, pa odo tamo rigaju vatru na RH.

Ima neka tajna veza izmedju daidza, te tih likova.

Radišni Nemci (i saradnici) pobili 7 miliona Jevreja, a veseli Japanci 6 miliona pripadnika susjednih nacija.
Da li je neko imao kolonije nije mnogo zavisilo da li je dobar ili nije dobar već da li mu se moglo ili ne. Sama činjenica da su držali neke kolonije pokazuje na volju za tim, a odsustvo masovnosti na nesposobnost za više.
To je kao da danas kažeš: Jao pošteni Hrvati/Srbi nemaju atomsku bombu, a zli Amerikanci imaju.

Jesu boga mi, samo im kvislinzi nisu vaskrsavali deržave, izuzev Slovacima.

Radi toga i jest glupost Hrvate i Slovake zvati kvislinzima. Na pr. kvisling je mogao biti samo Stojadinović koji je u ime postojeće države podpisao savez s Hitlerom. Pavelić je bio borac za hrvatsku slobodu. Makar je povećao stupanj njezine slobode, dok su kvislinzi radili obrnuto.