Najjednostavniji odgovor je obično i najtočniji, jednostavno bogumila nikada nije niti bilo u BiH, niti ima i jedan zapis da oni sami sebe tako nazivaju.

Veoma je uvjerljiv primjer koji navodi Marian Wenzel:
“Jedne večeri 1960-tih, dok sam još bila studentica, pila sam lozu sjedeći na podu ateljea umjetnika Mile Ćorovića i Mladena Kolobarića, gdje sam često odlazila da slikam. Ovaj atelje je tada pripadao Radničkom univerzitetu, a danas je restoran. Tu se zatekao i John Fine, radeći na sakupljanju podataka za njegovo važno djelo Crkva bosanska, nova interpretacija (New York i London, 1975).
Oboje smo u to vrijeme proučavali bogumilsku kulturu, nadgrobne spomenike i Crkvu bosansku.
‘Reci mi’, pitao je John Fine, ‘da li si našla bilo šta bogumilsko u vezi sa stećcima?’
‘Ne’, rekla sam iskreno. ‘Ni traga. A što je s Crkvom bosanskom? Jesi li tu našao ikakvu vezu s bogumilima?’
‘Ne’, rekao je John. ‘Ništa dokazivo o Crkvi bosanskoj nema zajedničko s bogumilima. A ja lovim već dugo vremena.’ Tada i tu smo zajedno zaključili da ništa u bosanskoj kulturi nije vezano za bogumile, uprkos svemu što nam je rečeno. Sljedećeg dana sam posjetila svog mentora u Zemaljskom muzeju, dr. Alojza Benca, koji me je inspirirao i ohrabrio za rad na knjizi o stećcima Ukrasni motivi na stećcima, i omogućio mi pomoć od članova njegovog osoblja, Vlajka Palavestre, Nade Miletić i sada pokojnog Đure Baslera, koji je uvijek bio odani sljedbenik teorije o bogumilima. Benac je i sam, skupa sa Bihalji Merinom iz Beograda, napisao knjigu o stećcima, čiji engleski naslov glasi: The Bogomils (London 1962).
‘Dr. Benac’, rekoh, ‘moram vam nešto reći. Prošle večeri sam razgovarala sa Johnom Fineom, koji istražuje Crkvu bosansku. Zajedno smo zaključili da ni na stećcima ni u Crkvi bosanskoj nema ničeg bogumilskog. Mislim da bogumili nisu napravili stećke. Mislim da nikad nisu ni bili ovdje.’
‘Znam’, reče on. ‘Uvijek sam to znao. Ali to nije nešto što ja mogu reći. Vi to možete i ja ću vam pomoći.’ “
53
Đ. J. Janjić, Povratak, str. 320-321
54
F. Šanjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, str. XV.27

Imaš Pomake u Bugarskoj, Gaugaze (isto Muslimani Bugari) u Moldaviji...
Srbi su se svojih muslića (a la izetbegović) riješili, Grci su svoje razmijenili s Turcima i to je to.
To su jedine kršćanske zemlje gdje su dulje opstali Otomani.
Armence i Asirce su dobrim djelom istrijebili.

Može se kontra pitanje okrenuti, zašto današnji muslimani ne prelaze na kršćanstvo ako su prisilno "turčeni" ili ako su dobrovoljno primili kršćanstvo kad su bili pagani.

Itekako prelaze. Možda ćeš i ti uskoro, ako budeš slušao što ti Tuta govori otvorena srca.

Prije bi postao ateista.Ili Islam ili ništa.

de razmisli malo korrisnice

vlaska vjera ti dopusta da loches kolko hoces bez grize savjesti

ne moras se stalno prati

a da ne govorim o pet puta dnevno moliti se..kako to normalan covjek da stigne?


ja kad bi moro da se odlucim odlucio bi se za srpsku

Nikad ne znaš kakve će ti odluke snovi donijeti. ;)

Jadna je ova Austrija šta prima stvarno trebaju provoditi neka ispitivanja, Rački je bio jugoslavenski nastrojen, što ti ne znaš čitati nije moj problem.

Vidiš da ga i pojedini srpski forumaši vole citirati.