JNA mi nikad u ratu nije opalila po mom... gradu, u zapadnoj Hercegovini. Ne uvlačim se u guzicu, da se uvlačim govorio bi drugačije - radi se o forumu bh. Hrvata. Eto samo to, nadam se da na ovo ne ćeš replicirat jer je oftopic, ali sam se osjetio dužnim da odgovorim kada je moje ime u pitanju. Reče nekad da sam teenager, e pa nisam ni to.

A šta će dobit od Bugara, šta su trebali dobit od Bugara? Što nisu tražili od Osmanskog Carstva? Kakve veze imaju Srbi i Bugari osim što su oboje pravoslavni Južni Slaveni? U Hrvatskoj i BiH su živjeli i danas žive Srbi, pa je normalno da će tražiti taj teritorij, a ne bugarski gdje nije bilo niti jednog Srbina.

kaže Tuta Italija i Srbija bi nas podijelili. Ne da čika Wilson.

Da se išlo na plebiscite bi prošli bolje nego Rappalskim ugivorima "za pobjedničkim stolom"

Ne govorim o Londonskom ugovoru iz 1915, vec o mogucnosti Srbije da insistira na svojoj samostalnosti i prosirenju... o onakvim okolnostima pitanje je kakve bi bile granice, ali se moze pretpostaviti da bi BiH pripala Srbiji, i Krajina u kojoj su ziveli Srbi... to je sporedna strana price...

Glavna je da velike sile nezavisnost Hrvatske nisu uopste uzimali u obzir... i ne samo one, nego i vasa elita, koje je delom bila protiv Juge, ali nije postojala koherentna volja da se i pokusa sa samostalnom drzavom, vec se preko narodnih vijeca napravila jedna kratkotrajna prelazna drzava pre nego sto se utopila u kraljevinu...

Kad je vec situacija bila takva, postavljam pitanje sta ste vi mogli da ocekujete... cemu da se nadate... pa da nije osnovana Juga, Italijani bi vam odrezali veliki deo Dalmacije i primorja...kako bi se protiv toga borili?! tvrdim, da uz sve lose stvari ste ipak izabrali najbolji put, i da nacin na koji crnite tu drzavu je neprimeren realnoj situaciji u tadasnje vreme...

Jok samo stavljaš profilne Radovana i njegove mudre izreke u potpis, a zatim veličaš KJ koja je uz SFRJ najviše devastirala hrvatske kadrove i hrvatski kapital koji smo u relativno dobrom stanju naslijedili od Austro-Ugarske. Samo nastavi meni ni iz džepa ni u džep.

Ja ne znam koga vrijeđa Radovan i te slične pizdarije. Što se mene tiče stavi u potpis koga hoćeš, nisam ljubitelj političke korektnosti.

KJ, ajde, možda sam upotrijebio malo pretjeran ton u tom svemu, s ciljem da naglasim - mogli smo najebat ko nitko i nemamo pravo govoriti o KJ kao o Sodomi i Gomori jer to nije bila.

Čika Wilsona nisu bendali ni njegovi Amerikanci čovječe. Prvi primjer kršenja prava naroda na samoodređenje ti može biti Njemačka Austrija, kako se tada zvala..

A jel znas da je cika Wilson pozvao Mihajla Pupina, kao svog prijatelja, i rektora univerziteta Columbia da boravi na mirovnoj konferenciji...i pod uticajem Pupina za koga je javno govorio da mu je prijatelj, je i podrzao ideju stvaranja juznoslovenske drzave, i osujetio planove Italijana da zgrabe istocni Jadran...

Ja samo znam da se zalagao da se svim Jugoslavenima, koje kod boje i rase, ne dopusti držanje ozbiljnije ratne mormarice da nebi, ludi kakvi već jesu, radili pizdarije po svijetu.

Borba za bolju prošlost se nastavlja...

Mogao bi malo manje pametovat a malo vise pazit sta pises. I ne bit svakom loncu poklopac ko kakva baba.

Ne bih, jer sve što sam rekao je točno.

Tutašenje ludom radovanje.

O jugoslavenskoj kraljevskoj vojsci...

Vojska je bila ovisna o stočnoj vučnoj snazi (često volovima) i tovarnim životinjama za transport. Pješačka divizija u ratnom sastavu imala bi 26 000-27 000 ljudi, a konjička 6 000-7 000 ljudi. Potpuno unovačena vojska imala bi oko 900 000 vučnih i tovarnih životinja. Teško naoružanje pješačkih i topničkih postrojbi sastojalo se od teških mitraljeza iz Prvog svjetskog rata, od kojih su mnogi bili zastarjeli i u lošem stanju. Laki mitraljezi uvezeni su u međuratnom razdoblju iz Čehoslovačke i u manjoj mjeri iz Francuske. Lako naoružanje sastojalo se od oko milijun pušaka tipa Mauser i 20 000 puškomitraljeza, dijelom uvezenih, ali većinom proizvedenih po stranoj licenci doma. Samo je ovo lako naoružanje bilo suvremeno i za njega je bilo dovoljno pričuvnih dijelova. Postrojbe rezervista bile su naoružane austrijskim puškama iz Prvog svjetskog rata. Od oko 7 000 topničkih oružja, oko 4 000 bilo je relativno suvremeno, uključujući tu i 800 protutenkovskih topova. Zatim je bilo oko 1 900 suvremenih minobacača i oko 250 protuavionskih topova. Sve je to bilo uvezeno s raznih strana, što je značilo da su mnogi modeli oružja često bili bez strjeljiva i bez mogućnosti odgovarajuće se popravljati i održavati. Početkom travnja 1941. vojska je imala na raspolaganju strjeljiva za 75 dana za pješačko naoružanje, 100 dana za topništvo i za 2 do 7 dana za protuavionsko oružje. Vojska je imala 110 tenkova od kojih su 60 bili neprikladni strojevi od pet tona iz Prvog svjetskog rata, a 50 suvremeni 10-tonski tenkovi kupljeni u Belgiji 1940. Mali broj posada za tenkove bio je loše izvježban, a za protuavionske operacije vježbanje je bilo minimalno. 459 aviona jugoslavenskog zrakoplovstva bili su razne proizvodnje (britanske, francuske, njemačke, talijanske, jugoslavenske), a čak ni za avione jugoslavenske proizvodnje nije bilo moguće osigurati pričuvne dijelove i zamjenu. Ukupna avijacija sastojala se od 125 lovaca (38 zastarjelih), 173 bombardera i 161 izviđačkog aviona (od toga 150 zastarjelih). Mornarica je imala jednu malu zastarjelu krstaricu, 4 suvremena razarača, 4 stare torpiljarke, 8 velikih i 2 mala torpedna čamca, 4 podmornice, 11 minonosača, oko tucet pomoćnih plovnih jedinica i 4 riječna monitora na Dunavu. Uz još oko 150 većinom zastarjelih hidroplana osnovni cilj pomorskog obrambenog plana bio je za 24-48 sati zadržati eventualno talijansko amfibijsko iskrcavanje što je bilo vrijeme potrebno kopnenoj vojsci za stići do obale i početi s operacijama protiv mostobrana. Razarač Dubrovnik sagrađen je u Engleskoj, glavni topovi bili su iz Čehoslovačke, protuavionska oruđa iz Švedske, torpedni uređaji iz Engleske, topovski uređaji iz Nizozemske, radio-oprema iz Belgije. To je primjer šarolikosti jugoslavenskog uvoznog oružja. Kao indikator ekonomske, a time i vojne snage može se uzeti proizvodnja čelika. Godine 1938. Jugoslavija je proizvela oko 230 000 tona čelika, od čega je jedna trećina proizvedena u željezarama na pograničnom području ili nedaleko granice. Te iste godine njemačka proizvodnja čelika iznosila je 22 600 000 tona. Ukupna njemačka proizvodnja znatno se povećala kad su podvrgnuti pod nadzor kapaciteti za prizvodnju čelika u Austriji, Čehoslovačkoj, Poljskoj, Francuskoj, Belgiji, Luksemburgu, Nizozemskoj, Danskoj i Norveškoj. U mjesecima koji su prethodili invaziji Jugoslaviji je uspjelo iz SAD-a uvesti oko 1 000 kamiona vojne namjene, ali je praktično svo teško naoružanje i opskrba ovisilo o stočnoj vučnoj snazi. Jugoslavija je u trenutku invazije imala pod oružjem oko 700 000 ljudi, a od toga su više od 400 000 bili loše uvježbani regruti s manje od mjesec dana u odori. Većina postrojbi bila je još uvijek na zbornom mjestu, a ne na bojišnici ili položajima blizu bojišnice, gdje im je prema planu bio raspored. Niti jedna divizija nije bila spremna za akciju, osim nekih pješačkih i konjičkih pukova i pionirskih postrojbi.

Glede tvog zadnjeg posta: nitko u RH od normalnih povjesničara ne tvrdi da je Hrvatska bila na pobijedničkoj strani u Prvom svjetskom ratu (mislim bili su neki pojedinci se borili na strani Antante pa je bilo pitanje koliko su takvi uopće predstavljali Hrvatsku kao takve), doduše postoje određeni uglavnom jugoslavenski orjentirai povjesničari tipa Tvrtka Jakovine koji furaju svoju vlastite interpretacije.

No, kada već stavljaš taj proglas onda bi bilo pošteno napomenuti da su se Srbi iz BiH, RH i Vojvodine također borili na veliko na strani Austro-Ugarske (začudio bi se koliko se Srba sudjelovalo na onoj Srpskoj kampanji iz 1914. godine koja je rezultirala Kolubarskom bitkom) i naposljetkui ostalih nacija kao primjerice Čeha i Slovaka da možda nije baš najkorektnije stavljati Hrvatima na teret. Ta činjenica da su prečanski Srbi sudjelovali u k.u.k. vojsci (Čaruga je najbolji primjer a čuo sam i jednog Vojvođanina koji je rekao kako mu je pradjed bio u k.u.k. vojsci) je nekako izbrisana iz kolektivne svijesti moderne srpske historiografije, možda sam u krivo ali takav sam dojam stekao.

Stoji i to što si napisao da je možda bilo i najbolje da je ta povijest 1914-1920 tekla najbolje kako je mogla iako je teško govoriti što bi bilo u nekoj alternativnoj povijesti (da, postojala je hrvatska delegacija u Versajskom mirovnim konferencijama ali je naveliko izignorirana) samo nije ni baš korektno govoriti kako sada Srbima za nešto zahvalni treba biti. Razlog tome je što je Srbija mogla uzeti samo BiH i dijelove Dalmacije ali za srpsku vladu tada bilo više nego odlično da uzme cijelu Jugoslaviju kada joj se već nudi posebno kada se uzme u obzir da osobito ti kraji koje bi dobila kao manju nagradu su tada relativno bile ekonomski nerazvijene i gdje su Srbi činili manjinu. Većina gospodarskih aktivnosti kao i infrastrukture se nalazio u onom djelu teritorija koje su bile pod "velikim rješenjem"

Što se tiče političkih elita u Hr iz tog doba da to je istina da se samo manjim djelom razmatrala neovisnost i to uglavnom od Pravaša (nisu jedini bili doduše). Od ostalih su za ujedinjenje doduše jedan dio je bio da se to bezuvjetno ujedine kao unitarna monarhija (to je bila ekipa okupljena oko Pribičevića i Srpsko-Hrvatske koalicije) dok drugi dio oko radića i manji dio Pravaša koji su htjeli prvo ispregovarati ujedinjenje pa onda se ujediniti. Inače, za malo se ovo drugo dogodilo. Naime, vlada Države SHS je poslala delegaciju u Beogradu (sa pribičevićem na čelu) kako bi se odmah promptno ujedinilo međutim u međuvremenu odlučeno je da ih se opozove te kako bi se ipak išlo pokušati pregovaratipa je poslan telegram delegaciji kako bi ih se opozovalo, međutim srpska vojska je presjekla žive negdje u Slavoniji tako da delegacija nije primila telegram. Kao rezultat toga 1.12.1918. je proglašena Kraljevina SHS.

Niski dohodak po glavi stanovnika i mala industrijska baza onemogućili su proizvodnju dovoljne količine suvremenog oružja doma, kao i uvoz takvog oružja. Dohodak po glavi stanovnika 1938. procijenjen je na 3 100 dinara (oko 70 dolara), a cijene uvoznog oružja u studenom 1938. kreću se ovako. Laki tenkovi (12-15 t) 2 500 000 dinara, teški tenkovi (20-25 t) 5 000 000 dinara, teški kamioni 90 000 dinara, haubice 150 mm (M 36) 3 500 000 dinara, lovački avioni bez naoružanja 1 750 000 dinara, bombarderi bez naoružanja 4 500 000 dinara.

14. travnja kralj i njegovo uže društvo, a dan kasnije Simović i vlada te praktično svi sudionici nedavnog udara pobjegli su iz zemlje s jedne zračne luke kraj Nikšića. Samo mali dio jugoslavenskih vojnika izbjegao je zarobljavanju, i to privremeno. Mali dio mornarice u sastavu od 2 torpedna čamca i 1 podmornice pobjegao je u Egipat, a dio zrakoplovstva (60-70 aviona) odletio je iz zemlje. Oko 1 500 vojnika pobjeglo je u Grčku. Vojnike su uskoro zarobili Nijemci, a 44 aviona je kratko vrijeme nakon bijega uništio napad njemačkih bombardera u zračnoj luci Paramythia blizu Janjine u sjeverozapadnoj Grčkoj. Oko 20 drugih aviona odletjelo je u Egipat. Prema najranijim njemačkim službenim podacima broj ratnih zarobljenika iznosio je 6 298 časnika i 337 864 dočasnika i vojnika, sve Srba. Prema američkim izvorima koji se temelje na zaplijenjenim njemačkim ispravama, Nijemci su zarobili oko 254 000 vojnika i časnika, računajući samo Srbijance. Pišući kasnije na osnovi potpunije evidencije, Terzić tvrdi da je zarobljeno oko 375 000 ljudi, od toga su 30 000 zarobili Talijani. Nakon puštanja raznih kategorija ljudi, uključujući neke bolesnike, on procjenjuje da je na kraju ostalo oko 200 000 ratnih zarobljenika u Njemačkoj, a 10 000 u Italiji, te da su 90% njih bili Srbi. Još kasnije njemački službeni izvor procjenjuje broj jugoslavenskih ratnih zarobljenika u Njemačkoj 21. lipnja 1941. na 181 258, uključujući i one koji su pušteni, pobjegli ili umrli. Od tog broja 13 559 bili su časnici. Na njemačkoj strani u Travanjskom ratu bio je samo 151 ubijeni, 392 ranjena i 15 nestalih. U svom naletu na Beograd, 41. oklopni korpus izgubio je samo jednog časnika, žrtvu civilnog snajpera.

Ustaše su tvrdile da je režim tiranina s Oplenca stajao života tisuće Hrvata, išli su čak do brojke od 80 000. Stoga je opravdano radikalno rješavati srpsko pitanje. Dragutin Kamber, župnik i ustaški povjerenik za Doboj, tvrdio je 1945. u pismu Eugeneu Tisseranteu (koji ga je pitao kako su Hrvati tijekom rata mogli pobiti 300 000 Srba) da su Srbi između dva rata usmrtili između 50 000 i 60 000 Hrvata. To nije istina. Augustin Juretić procjenjuje da je od prosinca 1918. do travnja 1941. ubijeno ili smaknuto oko 230 Hrvata, a nekoliko tisuća zatvoreno iz političkih razloga. Rudolf Horvat također nije registrirao ni nekoliko stotina, a kamoli nekoliko tisuća ili desetaka tisuća žrtava velikosrpske tiranije u KSHS/KJ. Ne znamo uključuju li njihove brojke i mali broj bosanskih muslimana koji su neposredno nakon Prvog svjetskog rata ubijeni u vezi s agrarnom reformom ili iz osobne osvete, ili osobe ubijene u rujnu 1919. u vezi s registracijom teglećih životinja od strane vojnih vlasti u nekim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije. Znam da su ubijeni Stjepan Radić, otac Maksa Luburića, član Ustaškog pokreta Stipe Javor, u mom kraju Luko Kraljević.

Zanimljivo da je Ante Pavelić sve do atentata na hrvatske zastupnike u beogradskoj skupštini zagovarao samo autonomiju Hrvatske. Tek je nakon atentata postao zagovaratelj neovisnosti.

Ako je bio istinski Jugoslaven, zašto je prednost davao pravoslavlju pred katolicizmom? Banovine su bile stvorene da razjedine i maknu pojmove Hrvat i Hrvatska. A banovina Hrvatska 1939. jest bila običan zakašnjeli očajnički postupak.
A što se tiče psovanja, to mu ne zamjeram, jerbo tako je bio odgajan pak su tu krivi njegovi roditelji. Očiti dokaz da su bili prekratko kraljevi pak se nisu stigli uljuditi.

Jesu li oni dobili rat oli ti?

Razlika je u pojmovima dobiti rat i biti priljepak pobjednika.

Razlika je biti ratujuca strana i ne postojati.
Jednima se mogao objaviti rat, a drugima nije.

Dolina Neretve u okolici Mostara

http://www.delcampe.net/page/item/id,312649944,var,AK--Oldtimer-in-den-Bergen-von-Mostar--1930,language,E.html

***

Donji Vakuf 1925.

http://www.delcampe.net/page/item/id,239333378,var,donji-vakuf-old-original-photo-first-auto-with-minister-Rojc-in-bosnia-nosna-hercegovina-1925-old-timer-opel-RR,language,E.html

***

Trsteno kod Dubrovnika 1928.

http://www.delcampe.net/page/item/id,200579284,var,unicat-large-24x18-old-photo-1928-trsteno-dubrovnik-ragusa-ministar-Rojc-Kingdom-Jugoslavija-old-car-opel-oldtimer,language,E.html

Plava grobnica na Krfu, mauzolej poginulih srpskih vojnika. Istaknut grb Kraljevine Jugoslavije i unutar njega istaknuta šahovnica, prizor na 17:31.

Najjadnija i najnerazvijenija austro-ugarska provincija. Eto to je bio prostor danasnje Hrvatske.

Split je do 1918. bio selo na kraju svijeta, čak ni prugu nisu imali. Zašto AU Monarhija nije izgradila prugu do Splita?