ima i kod Bitole selo Arvati, pa onda Harvati na Peloponezu kod Atene i isto takvo naselje na Kreti. prezime Horvat (u raznim oblicima) je među 5 najčešćih u Sloveniji, Mađarskoj, jedno od češćih u Austriji i Slovačkoj.

Sve njih treba nacionalno osvijestiti .
Od Gradišća do Peloponeza
prostire se Hrvatska Cijela .

ovo je neki novi dokumentarac, pogledam ga, pa javim jel ga vrijedi gledati.

Ma gdje ti živiš. Već je bio taj dokumentarac.

ps. Avatar ti je

prvi put vidim, stavljen na youtube ima 6 dana.

p.s. puno sam slika Tuđmana vidio, ali ova mu je najbolja, kao mladić.

Imaš i Rvate kod Raške i Hrvatsku kod Leposavića na Kosovu (Muslimani).




http://sh.wikipedia.org/wiki/Op%C5%A1ti ... savi%C4%87

SA STRANICE HRVATSKE PRAVOSLAVNE ZAJEDNICE

Miloš Obrknežević je Srbin (iako su neki mislili da je Hrvat pravoslavac, što je on odlučno pobijao) koji je imao važnu ulogu u osnivanju HPC-a u NDH te u nalaženju metropolite za tu Crkvu- Grigorija Ivanovića Maksimova (kaluđerskog imena Germogen od 1909.). Obrknežević je rođen 1910. god. u Beogradu, a podrijetlom je iz Banata. Nakon završenog pravnog fakulteta bio je do travnja 1941. pravnik u SPC-u.
Završetkom Drugog svjetskog rata odlazi u emigraciju. Tamo će i napisati svoj prikaz razvoja hrvatskog pravoslavlja. U svom je radu o hrvatskom pravoslavlju napisao slijedeće - pravoslavni Hrvati su se našli razapeti nakon snažne srbizacije između svoje nacionalnosti i vjere, koja je došla pod SPC. Doprinos Hrvata pravoslavaca Hrvatskoj bio je izuzetno važan te zato Obrknežević navodi važnije osobe među njima:

Atanas POPOVIĆ (1786.-1872.), osnivač prve novčarske ustanove u Hrvatskoj (1846.)- Prva hrvatska štedionica te predsjednik zagrebačke Pravoslavne općine;

Mojsije BALTIĆ (1804.-1878.), značajan unaprijeđivač agronomije;

dr. Dimitrije DEMETAR (1811.-1872.), pjesnik i prvi moderni hrvatski dramaturg, njegova sestra udala se za budućeg bana „pučanina“ Ivana Mažuranića;

Petar PRERADOVIĆ (1818.-1872.), najveći pjesnik Hrvatskog (tzv. Ilirskog) narodnog preporoda, njegova prva pjesma na hrvatskom jeziku Zora puca objavljena je 1844. u prvom broju hrvatskog časopisa Zora dalmatinska koji tada počinje izlaziti u Zadru, koji u to vrijeme kao i cijela Dalmacija trpi habsburško-talijansko nasilje svake vrste;

Josif RUNJANIN (1821.-1878.), kao vojni kadet u Glini skladao 1840. pjesmu Horvatska domovina koja će kasnije postati poznata kao Lijepa naša;

Makso PRICA (1823.-1873.), pravnik i političar, tajnik bana Jelačića;

Nikola KRESTIĆ (1824.-1887.), političar i predsjednik Sabora; Vladimir NIKOLIĆ (1829.-1866.), književnik;

Spiro DIMITROVIĆ KOTORANIN (1813.-1868.), književnik;

Bude BUDISAVLJEVIĆ (1843.-1919.), književnik; Danilo MEDIĆ (1844.-1879.), prvi pravaški pjesnik;

dr. Ivo pl. MALIN KSAVERSKI (1853.-1907.), sveučilišni profesor, tajnik i savjetnik autonomne hrvatske vlade;

dr. Gavro MANOJLOVIĆ (1856.-1926.), povjesničar i predsjednik JAZU-a (danas HAZU);

Mijo MEDIĆ (1855.-1939.), zoolog; Nikola KOKOTOVIĆ (1859.-1908.), o njemu sam pisao prošli put;

dr. Stjepan pl. MILETIĆ (1868.-1908.), o njemu sam pisao prošli put;

dr. Milan OGRIZOVIĆ (1877.-1923.), književnik i pravaški političar;

Petar PETROVIĆ PECIJA (1877.-1923.), književnik; Svetozar pl. BORO(J)EVIĆ od Bojne (1856.-1922.), o njemu sam pisao prošli put;

Emil (Milan) UZELAC (1867.-1954.), bio je general ratnih zrakoplovstava Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije te NDH i može se slobodno reći da je bio „otac“ prvih dvaju navedenih ratnih zrakoplovstava i donekle zadnjeg;

Gabriel barun von RODIĆ (1812.-1890.), habsburški časnik koji je od lipnja 1848. u stožeru bana Jelačića kao satnik, a u rujna iste godine kada počinje hrvatski pohod na Mađarsku postaje pomoćnik Jelačićevom pobočnom generalu;

Georg DRAGIČEVIĆ (1890.-1980.), uspješan autro-ugarski časnik u Prvom svjetskom ratu, u Kraljevini Jugoslaviji postao dozapovjednik protuzrakoplovne obrane, nakon osnutka NDH postaje general topništva, a od 1944. na čelu je ureda za vojne nabave veleposlanstva NDH u Berlinu; ima još puno visokih časnika Hrvata pravoslavaca koji su se borili za k.u.k. Monarhiju nadajući se da će time izboriti i bolju budućnost za Hrvatsku (trijalizam);

Dušan PLAVŠIĆ, književnik i tajnik Hrvatskog kluba u Sarajevu;

ugledne pristaše Stranke prava Dušan KOTUR i Dane STANISAVLJEVIĆ;

Novak SIMIĆ, književnik; Mihajlo MARKOVIĆ (1869.-1923.), glumac;

zatim časnici Oružanih snaga NDH general Fedor DRAGOJLOV (načelnikOperativnog odjela Glavnog stožera) i

general Đuro GRUJIĆ (glavar Glavnog stožera) koji su bili jedni od glavnih osoba u organiziranju i ustrojavanju Ministarstva domobranstva što je zapravo Ministarstvo obrane;

bojnik Vladimir GRAOVAC, zapovjednik 5. bombarderske skupime Hrvatske zrakoplovne legije na Istočnom frontu gdje je i poginuo 1942.;

dr. Savo BESAROVIĆ, zastupnik u Saboru NDH te ministar u vladi NDH; Uroš DODER, zastupnik u Saboru NDH; poznatiji svećenici HPC-a:

Vaso ŠURLAN, Spiridon MIFKA (njegov djed po majci prijateljevao s Antom Starčevićem, Eugenom Kvaternikom i raznim drugim pravašima), Miron FEDERER, Sevastijan PERIĆ, Dositej TEODOROVIĆ, Amvrosije VESELINOVIĆ, Rafail STANIVUKOVIĆ itd

(Miloš OBRKNEŽEVIĆ, Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva, München-Barcelona, 1979., Posebni otisak iz Hrvatske revije, sv. 2, 1979., 248.-249.)
Napomenuo bih da sam djelomično nadopunio ovaj Obrkneževićev popis Hrvata pravoslavaca. Prije svega, osobe koje Obrknežević uopće nije spomenuo napisao sam debljim fontom. Također sam dopunio pojedine kratke opise djelovanja osoba, u prvom redu vojne podatke ali i kulturne, političke te ostale činjenice. Isto tako treba spomenuti subjektivnost ili neznanje autora čiji sam rad ovdje koristio. Među Hrvate pravoslavce stavio je i Stjepana MITROVA LJUBIŠU (1824.-1878.) što je potpuno krivo. On je 1848. na Bokeljskoj skupštini u Prčanju kod Kotora uvjerio poslanike kako nije potrebno poslati delegaciju bečkom Carevinskom vijeću. Zašto? Zato jer je ta skupština bila sazvana na poziv Hrvatskog sabora i Petra Petrovića Njegoša, te je tamo oko 400 predstavnika bokokotorskog stanovništva donijelo zaključak u kojem se traži sjedinjenje Dalmacije (a time i Boke kotorske) s Hrvatskom i Slavonijom u jednu državu. To je bio prvi zaključak te vrste u tadašnjoj Dalmaciji! Zaključak je priopćen Hrvatskom saboru, ali zahvaljujući djelovanju Ljubiše ne i Beču. Njemu nije bilo u interesu da Beč primi službenu katoličko-pravoslavnu delegaciju koja traži ujedinjenu Hrvatsku. Takvo političko djelovanje nastavit će i kasnije: godine 1877. Stjepan MITROV LJUBIŠA izjasnio se javno protiv sjedinjenja Dalmacije i Hrvatske, a većina pravoslavaca počinje suradnju s Talijanima i autonomašima. S obzirom da nisam mogao provjeriti sve navedene osobe moguće da se Obrkneževiću potkrala još pokoja greška. Usprkos tome ima i dalje mnoštvo primjera katoličko-pravoslavne suradnje za boljitak Hrvatske. Rakovička buna (08. listopada 1871.) pod vodstvom pravaša i idejnog začetnika HPC-a (1861.) Eugena Kvaternika, počela je blagoslovom revolucionara u mjesnoj pravoslavnoj crkvi od paroha Popovića. Većina tih hrvatskih revolucionara bili su pravoslavne vjere uključujući i zapovjednika te „hrvatske vojske“, nesuđenog hrvatskog ministra obrane, Radu Čuića... Brat Stjepana Radića, Ante, u pogledu Hrvata pravoslavne vjeroispovijesti je kazao: „Mi ne držimo svakoga Srbinom, tko je srpsko-pravoslavnog zakona (vjere); to nas uči razum, a vidimo to i u narodu. Mi smo našli toliko seljaka srpsko-pravoslavne vjere, koji su nam kazali da su Hrvati...“ (Ante RADIĆ, Sabrana djela, Zagreb, 1939.). Ove riječi Ante Radića također je naveo: Miloš OBRKNEŽEVIĆ, Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva, München-Barcelona, 1979., Posebni otisak iz Hrvatske revije, sv. 2, 1979., 249.-250.

Budući da svatko tko ima imalo pojma o hrvatskoj povijesti zna da je Ante Radić začetnik miroljubive hrvatske seljačke politike, potpuna bi bila besmislica reći da gore citirana rečenica pripada nekom nacionalističkom ekstremistu.

Na kraju ovog razmatranja o pravoslavlju u Hrvatskoj mora se spomenuti i majka „Oca domovine“ dr. Ante Starčevića, Milica. Neupitno jest da je ona bila po rođenju pravoslavne vjere. Neki kažu da je bila Srpkinja, neki da je Hrvatica. To je zapravo posve nevažno, jer nitko ne može reći ništa loše protiv njegove majke. Roditelji su mu usadili ljubav prema svome kraju i narodu. Milica je i prešla na katoličku vjeru jer je tamo bio običaj da žena uzima muževu vjeru, ali Milica se nije odmah udala za Jakova Starčevića. Prvo je bila obećana drugom katoliku. Nakon što je ubrzo postala udovica udala se za Antinog oca. Ovo je još jedan u nizu dokaza kako je tada narod „bio jedan“ iako su bile dvije vjere! Zbog financijskih (ne)prilika školovanje i daljnji odgoj preuzeo je katolički svećenik i jezikoslovac te Antin stric Šime Starčević. Iako mu je odgoj preuzeo katolički svećenik Ante Starčević nikada nije zaboravio da Hrvati nisu samo katolici, već i pripadnici drugih vjera.

Mladen Kaldana

Legenda, Dalmatinac.....kako ste njega zaboravili...
Drazen Petrovic

Josif Runjanin , čovjek koji je napisao stvar "Rado Srbin ide u vojnike" je pravoslavni Hrvat?

Petar Preradović ,koji je u poemi " Srbin il` Hrvat" jasno napisao da je njemu to dvoje isto?

Problem je u tome što su nekad davno odnosi bili drugačiji , Stanislav Binički , Josip Pančić , Đuro Horvatović su dali veliki doprinos srpskom narodu pa ih to ne čini katoličkim Srbima i mnogi drugi.

To su sve odreda ljudi s naglašenom panslavističkim osjećajima ,odnosno da budem precizniji , proto-jugoslaveni ,kojih je bilo i Srba i Hrvata. Patrijarha Rajačića ustoličenje bana Jelačića ne čini Hrvatom itd.

Ne može se na temelju današnje nacionalne svijeti nekom ljepiti nacionalna pripadnost od prije 150 godina, dali to znači da nije bilo osoba koje su se smatrala pravoslavnim Hrvatima? Naravno da ih je bilo ali ako se dubinski pogleda ,takvih je bilo iznimno mali broj.

PoBogu covece dok nisam procito ovo cudo sto si napiso mislio sam da mogu biti uvreden samo ako mi neko kaze da sam Hrvat,sad osecam kao uvredu i ako mi neko kaze da sam Srbin ,Vlah ili Morlak.Mada koliko znam samo u Dalmaciji je bilo Morlaka a Vlasi su bili stalez,u jednom momentu u Bosni jedini sem Turaka,a posto Hrvati nisu Vlasi mora da su T..... .Sala na stranu
Eticke granice sem u Hercegovini i Dalmaciji,samim tim i u Srbiji koja bi prakticno bila prazna bez Hercegovaca koji su se doselili zadnjih trista godina su jasne ,a za Hercegovinu bi reko najprije da je mesvina Srbo-Albanaca,sa SrednjeEvropskim primesama na katolickoj,Azijatskim na Bosnjackoj strani ,Dalmacija je mesavina svega i svacega,Srba na Jugu,Hrvata na Severu i dosta autohone,Italijanske i Bog zna kakve krvi

Jes vala. Srbija nije nikakav miks. Nek je dalmacija i to južna srpska. Vazno da si to provukao između redova. Nema bugara Rumunja Mađara koji su doprinjeli mjesanju Srbije Srba. Il smatras da ste čisti

Gde tacno sam ja to napiso?
Naravno da je bilo Bugara,i danas ima zajednica koji nisu potpuno poSrbljeni cak imaju i svoj,navodno Srbski jezik ,Torlacki je ostatak ostatka tog procesa,istina jednom od njih nikad nebi to u lice reko,najmanje sto bi bilo je da bi dobio batina ili bi to shvatili kao neslanu salu,mrznja tih ljudi prema Bugarima ponekd je jednaka Hitlerovoj prema Jevrejima
Naravno da je bilo Vlaha,preziveli stanovnici Slovenki napada nisu mogli svi da budu pobijeni,krili su se po planinama i na podosta mjesta su se poSrbili ali mi taj autohoni dio i nesporimo
Ima cak mesanja tokom Nemanjicke drzave sa Kumanima i Svabama
Naravno da je bilo Albanaca ,moze se reci da bar petina Srbijanaca od njih potice ,
Samo me zanima ovo za Rumune i Madare,kako razlikujes Madare od Hrvata ili Srba ili bilo kog drugog naroda okruzenja kad je nacija nastala na Madarizaciji Slovenskog zivljeili ili vidis neku slicnost Madara sa Azijatima,Rumuna sta mislis da su oni,Rumuni su previse dugo ovdje da bi se napravili razlika ,a i nesastoje se od jednog naroda oko koga su drugi grupirani
Ali ovde je rec o Bosni,kod nas nije bilo Saksonaca,ni Pecineza ni Albanaca niti je bilo ikakvog pravog mesanja sa Hrvatima,razlika je vrlo jasna,ko i granica medu narodima pa ziveli jedni sa drugima kuca do kuce ,mesanja nije bilo do modernih vremena,sto se Dalmacije tice nigde nisam napiso da je "Juzna Srpska"

Riječ je o Bosni i hrvatskim prostorima koje ste uz pomoć Turaka naselili. Jel. Sav taj miks ste donijeli iz Srbije u Bosnu

O cemu ti ?Taman pomislim da ste dosli sebi,da je kod vas Budak doso do nivoa postovanja ko sto je kod nas Deretic vi nastavite po starom.I jos vi nesto o miksu a cak i mesanac Pavelic,ucen od muslimana ,nacista prema kojem je Hitler humanista,koji je poklo Srpsko sta je mogo ,govori o tri vrste Hrvata
Covece Bosanski Srbi nemaju nikakve veze sa vama ni sa Srbijancima ,sa ovima zadnjima od dolazenja na Balkan ni sa Bosnjacim,koji su u Bosni dobrim delom Madari i Hrvati a u Hercegovini Albanci i Turci ,na istoku skoro potpuno Srbijanci ,uklaviri sebi to uglavu covece .Neosporavam da su Hrvati ili sta god ste vi dole u Hercegovini autohovni ,imas dovoljno popisa i informacija da se resis tog rasizma i sovinizma sto ti je u glavi ako ti nije do provokacija kreni

Znam covjece, jasno. Srbi iz Bih su onaj pravi nebeski narod.. Jesi sad miran.. Ja sovinista?? Covjece nema gorih sovinista od vas. To sam osjetio na svojoj kozi, a i vidi se po vasoj politickoj sceni

Koliko ste nase djece pobili sigurno nas u nebesima ima dovoljno da se zovemo nebeskim narodom.Po nasoj politickoj sceni,po kome prodanim oportunistima koji bleje Kosovo je Srbija dok otplacuju kredite za firme koje Albanci prodaju?Sto se tice sovinizma ,usred rata koji je besnio na Kosovu Albanci u Srbiji su bili sigurni,cak primajuci svoju rodbinu sa Kosova,usred rata mi imamo ljude koji su se zrtvovali da bi zastitili vase ,gde i kad smo mi bili sovinisti?

Koliko mi je poznato zadnji popis u Hrvatskoj je prikazao ca. 16.000 Hrvata pravoslavaca?

16.647 Hrvata pravoslavaca u RH 2011.

http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_12/H01_01_12.html

Mi hoćemo Hrvatsku narodno-državno cjelokupnu i jednu. U Hrvatskoj je bilo sljedbenika grčko-iztočne crkve, koje od pamtivieka, koje od turskih ratova; ali do skoro svi su se ti zvali Hrvati; jer su oni i otci otaca njihovih, rodjeni u Hrvatskoj, hrvatski govorili, hrvatsku misa' gojili, za Hrvatsku krv svoju kroz vjekove prolivali i pravice hrvatske bez prigovora svedjer uživali. Ime srbsko došlo je u Hrvatsku iz kneževine srbske: što preko Srba naseljenika, što kroz popove i kalugjere odgojenike sriemskih Karlovaca. Srbstvo izprva se prijazno dojmilo milokrvnih politika hrvatskih, radi mladih nada, koje su se oko srbske te državice u bezazlenih srdcih rojile. Srbska je ustajala, Hrvatska je još driemala, uvita magjarskom ponjavom i mletačkom dolamom. Kašnje ime srbsko stalo se spajati sa vjerozakonom; te se počelo potiskivati hrvatsko ime kod sljedbenika iztočne crkve. Rat na Turke, junačtvo Karagjorgja i Miloša davalo narodnoga ponosa, kakva se u Hrvatskoj nije javljalo od davnih turskih bojeva. Zadnja ratovanja s Niemci, s Francuzi, s Talijani, pod samom carskom zastavom; poniemčeni, pomagjareni i potalijančeni velikaši, crkovnjaci, književnici, ti zakopavali ponos hrvatskoga imena. Dapače, hrvatsko je ime kroz pokrete talijanske po Evropi ozloglašeno: dok ime srbsko, kroz junačtvo naroda što ustaje, a još većma, kroz djelovanje nekolice književnika pristranih ili neupućenih, (Šafarika, Stefanovića, Kopitara, Grimma, Miklošića) postajalo častno i milo. Tako se došlo do današnje pometnje. Odtle Hrvatu veća dužnost, da osvjetla pravo i čast svoga imena. Priznavajuć cjelokupnoj, jedinstvenoj Hrvatskoj, jedinstveni narod hrvatski, hoćemo li se srditi srbskomu imenu? Nipošto. Hrvati, utemeljeni na slobodi, častimo svačiju slobodu, dok se ne diže proti nami. Sljedbenici iztočne crkve u Hrvatskoj, svoj vjerozakon slobodno sliede, ko što i katolici svoj: oni zajedno sjede, zajedno sude, zajedno zakone kroje. Gdje jedni zapoviedaju, zapoviedaju i drugi; kad jedni služe, i drugi služe. Ali jednaka prava zovu jednake dužnosti. Kad država ne meće nikomu zapreke vršenju prava, ni u jeziku, ni u vjeri, ni u pravnoj sposobnosti, nitko nema ogovora u nevršenju svojih državljanskih dužnosti. Kad svi uživamo jedne hrvatske slobode, kad smo svi sinovi jedne hrvatske domovine: svi smo i dužni ponositi se državljanstvom hrvatskim; svi smo dužni pred svietom se kazati rodjeni sinovi jedne majke Hrvatske. Ako neka braća hrišćani u Hrvatskoj neće da se zovu Hrvati po plemenu, neka priznadu, što svak živ zna, da su Hrvati po hrvatskoj zemlji i po hrvatskoj državi. Nam je dovoljno da Srbi razume, da Hrvati nisu im dužni stvarati srbstva u Hrvatskoj. Većina nemagjarska u Ugarskoj (Srbi, Slovaci, Rumunji, Sasi), pri svim bitnim narodnim razlikam izmedju njih i Magjara, ne nieče Magjarske, nit magjarskoga naroda; dapače, ta većina priznaje politički narod ugarsko-magjarski. Pa da bi zar u Hrvatskoj državi jedno-krvna braća hrišćani odricali se narodno-državnoga imena hrvatskoga? Slobodu priznati hoćemo, ali urote trpiti ne ćemo.
* razgovor iz 1875., zapisao Mihovil Pavlinović

Preosvešteni episkop Theofan, u svom otvorenom pismu iz Plaškoga 16-28 ožujka 1877 bistro očituje: "Srbske narodnosti politične ovdje (u Hrvatskoj) zaista nema, i tko bi je tražio, činio bi bez gradjanskoga morala posao, i o ime domovine naše najveći grjeh. Ni osobite srbske vjere nema zaista nigdje na svietu, pa ni ovdje. Dakle ni ovdešnjim grčko-iztočnjakom osobitog imena kakvog ni po jednoj ni po drugoj. "

Godine 1848, kad su birali u Beč pokojnoga Božidara Petranovića, on je ovako svojim biračim u Kninu slovio: "Nastojat ću, da se naš hrvatski jezik uvede u škole i u sudove. Mi smo Hrvati, pa nam valja narodnost našu i jezik čuvati kao zjenicu oka. Braćo moja, hrišćani i kršćani, svi smo sinovi jednoga otca; svi smo prava jednokrvna braća: ljubimo se i poštujmo zamjenito, a ne progonimo se poradi zakona. "

* Marko: "... Pa još i niki srmi budalekaju, da smo njihovi. "
* Ilija: Koji su to Srmi?
* Marko: Ta ne znaš, bolan ne bio, kume Ile, Srme? To su ti oni u Miloševini, kamo odlaze vragometni naši Lovrećani, da prose, lažuć da su vamo u nevirnim rukami; pa kad se su tri prsta ne prikrste, valja da biže glavom bez obzira.
* Ilija: Ali, kume Marko, je li istina, da bi nas ta naša narodnost mogla pohrišćaniti?
* Marko: Odkud pohrišćaniti, da si Božji?! Jedno je jezik, običaj, narodnost, samostalnost, država; a drugo je duša, vira, crkva. Jesi li, brate, vidio u Imotskome? Ima kršćana i hrišćana: jedni imadu svoju crkvu, a drugi svoju; jedni svoje svetkovine, a drugi druge; pa što za to? Nije li im zar svim jedna obćina? Nije li jedna otačbina? Nije li jedan jezik? Narodnost je jedno, a Vira je drugo. Možemo biti jedne Narodnosti, a ne biti jedne Vire; ko što ima u svitu jedne Vire, a različite Narodnosti i države. Narodnost ne smeta Viri, ko što joj država ne smeta: samo pazi! ako je prave ljubavi i pravice. Mudro se veli: Brat je mio, koje vire bio, ako bratski misli i postupa. Kako se nami katolicim kaže: narodnost će vas pohrišćaniti; tako sam čuo, da se hrišćanim govori: katolici će vas pobunjevčiti, polatiniti, pošokčiti.
** razgovor pučana u Zadvarju 1872., zapisao Mihovil Pavlinović

Ti ateist@ svako dan sve bolji i bolji u toj kopi/pejst raboti , a?! , ma boli te ćetalj!

Ali pošto si Dubrovčanin , a to znači pokatoličeni Srbin i automatski moj brat srpski , evo ti jednog finog teksta iz tvojega "gradskoga brloga" i njegove slavne gradske prošlosti.

https://imagizer.imageshack.us/v2/467x651q90/502/primorciigortaci.jpg

Radi tako strašne velike ljubavi danas-sutra bi našem Ateistu mogla izgoriti kuća, a morda opet plane i cieli Dubrovnik...

Jole potomak crvenih Hrvata opet serucka protiv svojih predaka..

dudu...ima i kod Bitole selo Arvati, pa onda Harvati na Peloponezu kod Atene i isto takvo naselje na Kreti. prezime Horvat (u raznim oblicima) je među 5 najčešćih u Sloveniji, Mađarskoj, jedno od češćih u Austriji i Slovačkoj.

Zadar..Sve njih treba nacionalno osvijestiti .
Od Gradišća do Peloponeza
prostire se Hrvatska Cijela

tuki...mi nismo kao oni da sve izopacimo.

Ovo su primeri kako u Hrvata je mnogo vise "Deretica" nego u Srba. Mitomanija je postala zarazna i prenosiva bolest.

Raspolozen sam za svadjanje,ali cu ovu temu izbeci

Ovo je prava tema za sve sci-fi fanove.